Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-194/2026-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-1016/2025-20 od 8. siječnja 2026., 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Zagrebačke banke d.d., i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-1016/2025-20 od 8. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tuženika Zagrebačke banke d.d., za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„Određuje se prekid ovog parničnog postupka.
Postupak će se nastaviti kada se pravomoćno završi parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem: P-1144/2019, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.“
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), navodeći da u konkretnom slučaju ne postoje zakonske pretpostavke za prekid postupka, dok ostalim žalbenim navodima osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na učinke konverzije kredita.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Uz obrazloženje:
- da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi isplate, pozivajući se na ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu od 16. veljače 2006., tvrdeći i da s obzirom na ništetne odredbe iz toga ugovora, nije u cijelosti obeštećen konverzijom toga kredita provedenom Aneksom Ugovoru o kreditu od 1. veljače 2016., te stoga u ovoj parnici zahtijeva od tuženika isplatu iznosa koje je preplatio.
- da je tuženik prigovorio da o istom tužbenom zahtjevu već teče parnica pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem P-1144/2019.,
- da je uvidom u spis Općinskog suda u Varaždinu broj P-1144/2019 utvrđeno da se pred tim sudom vodi parnica po tužbi od 12. lipnja 2019. između istih stranaka povodom ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz istoga Ugovora o kreditu u kojoj tužitelj također tvrdi da provedenom konverzijom tog kredita Aneksom Ugovora o kreditu od 1. veljače 2016. nije u cijelosti obeštećen za preplaćene iznose koji su nastali kao posljedica ugovaranja ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF,
- da u toj parnici tužitelj potražuje od tuženika svotu od 4.431,25 eur/33.387,24 kune s osnova preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i svotu od 7.451,65 eur/56.144,46 kuna s osnova preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja valute duga, sve to s pripadajućim zateznim kamatama od dana uplate svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog iznosa,
- da u ovom predmetu tužitelj potražuje od tuženika po istim osnovama iznos od 4.929,28 eur/37.139,68 kuna (zbog promjenljivosti kamatne stope) i iznos od 5.944,57 eur/44.789,39 kuna (zbog valutne klauzule), sve sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015.,
- da za iznos od 4.431,25 eur/33.387,24 kune s osnova preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope zajedno sa zateznom kamatom od 1. listopada 2025. kao i za iznos od 5.944,57 eur/44.789,39 kuna zbog primijenjene valutne klauzule zajedno sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. postoji objektivni identitet spora,
- da je rješenjem od 19. studenog 2025. pravomoćno odbačena tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 5.944,57 eur/44.789,39 kuna sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015., te iznosa od 4.431,25 eur/33.387,24 kune sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015.,
- da je za rješavanje ovog spora potrebno prethodno utvrditi koji iznos tužitelju pripada po utuženim osnovama, o čemu se pred navedenim sudom već odlučuje kao o glavnom pitanju, a sve kako bi se onda utvrdilo da li tužitelju pripada pravo potraživati i utužene iznose zajedno sa zateznom kamatom koju tužitelj u ovoj parnici potražuje tek od 1. listopada 2015., zbog čega je prvostupanjski sud odlučio da sam ne rješava o navedenom prethodnom pitanju te je stoga odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
5. Prema odredbi čl. 213. st. 1. ZPP sud može prekinuti postupak ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP).
6. Odredbom čl. 12. st. 1. ZPP propisano je kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Prema stavku 2. toga članka odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
7. U odnosu na razloge prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi da je za odlučivanje o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva potrebno prethodno utvrditi visinu potraživanja tužitelja po osnovama koje su predmet postupka pred Općinskim sudom u Varaždinu u predmetu poslovni broj P-1144/2019, ovaj sud prihvaća takvo stajalište kao pravilno.
8. Naime, iako prvostupanjski sud navedeno obrazlaže kroz potrebu da se najprije utvrdi koji iznos tužitelju pripada po utuženim osnovama, iz sadržaja obrazloženja proizlazi da se time zapravo ukazuje na činjenicu da se u ranije pokrenutom postupku već provodi utvrđenje visine eventualne preplate po predmetnom ugovoru o kreditu, koje utvrđenje predstavlja odlučnu činjeničnu osnovu i za odlučivanje o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva u ovom postupku.
9. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da rješenje tog pitanja ima značaj prethodnog pitanja u smislu odredbe čl. 12. ZPP, budući da od utvrđenja visine preplate ovisi i ocjena osnovanosti zahtjeva koje tužitelj ističe u ovom postupku.
10. Pri tome valja imati u vidu da se u oba postupka radi o zahtjevima koji proizlaze iz istog ugovora o kreditu te da bi paralelno odlučivanje o visini eventualne preplate, osobito kroz financijsko vještačenje, možda moglo dovesti do donošenja međusobno neusklađenih odluka.
11. Stoga je žalbu tuženika, primjenom čl. 380. toč. 1. ZPP, valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje.
12. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 14. travnja 2026.
Sutkinja
Dragica Sirovica Hranilović
