REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-137/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SD, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog SD, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. ožujka 2026. broj K-91/2026, na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog SD kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, tijekom kaznenog postupka protiv optuženog SD, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 314. stavka 1. u svezi s člankom 34. KZ/11, pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, optuženiku se u istražni zatvor uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. prosinca 2025. pa nadalje.
2. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi ĐD putem braniteljice po službenoj dužnosti Srđane Barišić, odvjetnice u Zagrebu, zbog "svih žalbenih razloga", s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti te ukinuti istražni zatvor, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje, odnosno istražni zatvor zamijeniti nekom od blažih mjera.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Razmatrajući razloge u pobijanom rješenju te žalbene navode, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom ni ne dovodi u pitanje, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza ili jamstvom.
5.1. Nadalje, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Slijedom navedenog nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju sadržajno upire žalitelj jer je prvostupanjski sud izložio jasne i adekvatne razloge zbog čega se jedino istražnim zatvorom može prevenirati opasnost od bijega, a ne i blažim mjerama. Napominje se žalitelju kako njegovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i/ili kvantitetom izloženih razloga, ne opravdava niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
6. Protivno daljnjim prigovorima žalitelja, i po ocijeni ovog suda, ispunjeni su i posebni uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani optuženika postoji razumno predvidiva opasnost da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, mogao postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
6.1. Posebne okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega prvenstveno proizlaze iz činjenice da je optuženik državljanin Kraljevine Maroko, s prebivalištem u [adresa]. Optuženik u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Stoga je očito kako je optuženik u Republiku Hrvatsku došao radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela za koje se tereti. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa i o propisanim kaznama koje su propisane za kaznena djela koja se inkriminiraju optuženiku, i to u trajanju od tri do dvanaest godina za kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. KZ/11. te u trajanju od šest mjeseci do pet godina za kazneno djelo iz članka 314. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., što može biti dodatan motiv za napuštanje područja Republike Hrvatske. Sve navedeno u svojoj ukupnosti opravdava daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
6.2. Gore navedene, pravilno utvrđene okolnosti, žalitelj zanemaruje kada prigovara kako je strano državljanstvo optuženika tek apstraktna okolnost, koja ne opravdava zaključak o njegovoj nedostupnosti. Isto tako, tvrdnjama kako nema okolnosti koje bi ukazivale na to da je optuženik pokušao izbjeći postupanje tijela kaznenog progona ili da bi to u budućnosti namjeravao učiniti, žalitelj ispušta iz vida da je optuženik pokušao pobjeći službenicima policije prilikom zaustavljanja, te je tek naknadno pronađen i uhićen, kada je pružao i aktivan otpor policijskim službenicima, pa mu se stavlja na teret kazneno djelo prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. Također, paušalne žalbene tvrdnje o optuženikovoj spremnosti na suradnju s pravosudnim tijelima, nisu okolnosti koje bi, imajući u vidu ostale utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, dovele u sumnju pravilnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Isto tako, neosnovano je žalbeno upiranje na okrivljenikovu vezanost za Talijansku Republiku. Naime, premda je ova država članica Europske unije, utvrđena opasnost od bijega optuženika ne odnosi se isključivo na države članice Europske unije niti je postojanje europskog uhidbenog naloga zakonom predviđena blaža mjera kojom se ostvaruje svrha istražnog zatvora. Pored toga, ovaj institut niti ne predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega, nego prisilnu mjeru osiguranja optuženikove nazočnosti, a istim bi bilo znatno otežano provođenje ovog kaznenog postupka. Uz navedeno, treba voditi računa i o tomu da je optuženik državljanin države koja nije članica Europske unije. Stoga je pravilno produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. radi opasnosti od bijega. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza ili jamstvom, kako je to pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
7. Protivno i tom prigovoru žalitelja, nije utvrđeno da bi optuženiku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Naime, odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava optuženika, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati, paušalnim upiranjem na kršenje osnovnih prava i slobode svakog pojedinca. Nasuprot tvrdnjama žalitelja, sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, za sada, pretežu nad pravom na slobodu optuženika.
7.1. Jednako tako je razvidno da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
8. Slijedom svega navedenog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 14. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Ivana Dubravka Kovačević
