Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-25/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog RČ, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-931/2024-12, od 11. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika RČ, zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva, iz članka 230. stavka 1. KZ/11 te ga je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, nakon čega je prema istom, na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, na način da se od kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen izvršava 9 (devet) mjeseci, dok se preostali dio kazne od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako isti, za vrijeme od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo (pri čemu je propušteno navesti da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne). Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljenom RČ je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. prosinca 2020., do 10. rujna 2021.
2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni RČ obvezan je, na ime imovinskopravnog zahtjeva, isplatiti oštećenom trgavačkom društvu "Germania sport d.o.o." iznos od 1.559,49 eura, što je protuvrijednost iznosa od 11.750,00 kuna, dok je oštećenik s dijelom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 108,83 eura upućen u parnicu.
3. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1.-6. ZKP/08, okrivljeni je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 132,72 eura.
4. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno kazneno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika strože kazni.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, u sladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
7 . Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je neosnovana.
8. Budući da se žalba protiv prvostupanjske presude odnosi samo na žalbenu osnovu odluke o kazni, to je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, povodom žalbe državnog odvjetnika, pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26), međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.
9. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako smatra da je prvostupanjski sud okrivljenika osudio na preblagu kaznu jer je nedovoljno ocijenio okolnosti počinjenja i težinu kaznenog djela te da nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti. Također ističe kako su precijenjene olakotne okolnosti, pogotovo priznanje okrivljenika jer je i bez toga bilo nesporno dokazano da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo, a osim toga da niti djelomično nije naknadio štetu, niti se ispričao djelatnici sportske kladionice FČ za strah koji je proživjela zbog ovog kaznenog djela.
10. U pogledu istaknutih žalbenih navoda za naglasiti je kako je prvostupanjski sud potpuno ispravno utvrdio i adekvatno cijenio sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije pa je tako ispravno, kao olakotne okolnosti, cijenio njegovo potpuno priznanje počinjenja kaznenog djela, koje je sud cijenio iskrenim te njegov stav prema počinjenom kaznenom djelu , odnosno izraženo žaljenje i spremnost da oštećeniku naknadi štetu. Također je pravilno olakotnim cijenio okrivljenikovu mladost u vrijeme počinjenja kaznenog djela, dok je, s druge strane, potpuno ispravno okrivljeniku kao otegotne okolnosti cijenio činjenicu da je u ranijem životu već dva puta bio osuđen zbog kaznenih djela protiv imovine i to kaznenih djela krađe i teške krađe te da je ovo kazneno djela počinio u vremenu provjeravanja iz tih pravomoćnih osuda. U takvoj situaciji sasvim opravdano je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju jedina kaznenopravna sankcija koja dolazi u obzir je osuda na kaznu zatvora pa je u tom smislu okrivljenika odgovarajuće osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Ipak, prvostupanjski sud je ocijenio da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne okrivljenik neće ubuduće činiti kaznena djela, radi čega je osnovano prema okrivljeniku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu iz članka 57. KZ/11, za što je dao valjane i uvjerljivo obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a što svojim žalbenim navodima državni odvjetnik nije s uspjehom osporio.
10.1. Istina, s obzirom na raniju osuđivanost okrivljenika i okolnost da je ovo kazneno djelo počinjeno u vremenu provjeravanja iz prethodnih pravomoćnih osuda (za koje nije bilo zakonskih uvjeta da bi ih se opozvalo), svakako je u obzir dolazila i osuda na kaznu zatvora, bez izricanja djelomične uvjetne osude, međutim i ovakvom kaznenopravnom sankcijom je ipak na odgovarajući način izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te je za očekivati da će se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom s gotovo maksimalnim rokom provjeravanja od 4 godine ipak uspješno postići svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, posebice da će se učinkovito ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Okrivljenik naime, mora biti svjestan da je vrijeme provjeravanja od četiri godine poprilično dugo razdoblje, tijekom kojega će njegovo ponašanje biti pod pojačanim nadzorom, što će istovremeno biti dostatna opomena i upozorenje da mora dobro pripaziti na svoje postupke jer ako bi se opet pojavio kao počinitelj novog kaznenog djela u vremenu provjeravanja, tada će mu biti opozvan uvjetovani dio kazne zatvora te mu je stoga ovakva kaznenopravna sankcija posljednja prigoda koja mu se pruža da način svog života uskladi s društveno prihvatljivim normama ponašanja, a na njemu je odluka hoće li opravdati povjerenje koje mu je ukazano.
11. Dakle, kako je to već i ranije istaknuto, premda je za to bilo prostora, ipak nije bilo opravdano neko teže kažnjavanje okrivljenika kako je to predlagao državni odvjetnik, radi čega je njegova žalba odbijena kao neosnovana.
12. Slijedom navedenog kako nisu ostvareni žalbeni navodi i kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je njegovu žalbu, sukladno članku 482. ZKP/08-26, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Split, 14. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maria Majić
