Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-2056/2023-23

U I M E R E P U B LI K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Franu Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Anić&Anić d.o.o. Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e

1. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju KH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 28.395,11 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 17,92 EUR od 19.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 11,71 EUR od 13.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 6,83 EUR od 09.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 6,33 EUR od 10.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 16,71 EUR od 10.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 28,33 EUR od 08.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 30,66 EUR od 15.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 54,94 EUR od 14.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 43,27 EUR od 13.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 81,67 EUR od 14.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 62,83 EUR od 13.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 66,72 EUR od 11.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 93,21 EUR od 15.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 118,38 EUR od 12.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 85,48 EUR od 12.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 98,04 EUR od 15.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 79,33 EUR od 13.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 109,67 EUR od 12.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 131,53 EUR od 11.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 141,27 EUR od 12.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 249,51 EUR od 11.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 146,85 EUR od 13.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 149,51 EUR od 14.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 132,12 EUR od 12.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 134,02 EUR od 12.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 133,91 EUR od 13.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 147,27 EUR od 11.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 157,02 EUR od 14.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 159,49 EUR od 13.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 152,31 EUR od 11.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 156,32 EUR od 11.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 160,06 EUR od 12.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 154,22 EUR od 13.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 152,70 EUR od 14.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 143,39 EUR od 12.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 146,99 EUR od 11.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 154,83 EUR od 13.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 152,51 EUR od 12.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 154,77 EUR od 12.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 145,71 EUR od 12.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 141,75 EUR od 13.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 153,03 EUR od 11.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 135,70 EUR od 14.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 136,17 EUR od 12.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 129,61 EUR od 11.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 137,65 EUR od 13.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 139,60 EUR od 13.09.2013. godine do isplate

- na iznos od 145,65 EUR od 16.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 146,35 EUR od 19.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 154,13 EUR od 14.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 141,48 EUR od 15.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 133,69 EUR od 12.02.2014. godine do isplate

- na iznos od 136,27 EUR od 11.03.2014. godine do isplate

- na iznos od 135,71 EUR od 11.04.2014. godine do isplate

- na iznos od 130,85 EUR od 13.05.2014. godine do isplate

- na iznos od 130,15 EUR od 12.06.2014. godine do isplate

- na iznos od 134,36 EUR od 11.07.2014. godine do isplate

- na iznos od 137,65 EUR od 14.08.2014. godine do isplate

- na iznos od 140,87 EUR od 11.09.2014. godine do isplate

- na iznos od 141,13 EUR od 11.10.2014. godine do isplate

- na iznos od 145,22 EUR od 11.11.2014. godine do isplate

- na iznos od 146,49 EUR od 11.12.2014. godine do isplate

- na iznos od 148,15 EUR od 13.01.2015. godine do isplate

- na iznos od 137,13 EUR od 11.02.2015. godine do isplate

- na iznos od 137,13 EUR od 06.05.2017. godine do isplate

- na iznos od 202,06 EUR od 06.05.2017. godine do isplate

- na iznos od 16.734,83 EUR od 06.05.2017. godine do isplate

po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju KH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u od iznosu 3.625,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u visini po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 20. svibnja 2023., tužitelj navodi kako su stranke 12. studenog 2004. sklopile ugovor o kreditu broj 84858/04 temeljem kojeg je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 121.000,00 CHF protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju tuženika na dan isplate. Prilikom sklapanja ugovora tužitelju da nisu bli prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog ranka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužitelju da je ponuđen kredit vezan uz valutu CHF ko najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Na taj način tuženik da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorio nepoštenu odredbu na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Pritom, tužitelj se poziva na stavove zauzete u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, VTSRH Pž-7229/13, Pž-6632/17. U tim postupcima da je utvrđeno kako je tuženik koristio nepoštene ugovorne odredbe, odnosno ništetne odredbe, radi čega tužitelj predmetnom tužbom traži isplatu više pretplaćene razlike po osnovi valute.

2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnov i visinu te ističe prigovor zastare. Nadalje, ukazuje kako tužitelj nema pravnog interesa za vođenje ovog postupka jer je obveznopravni odnos među strankama prestao ispunjenjem. Navodi kako je ugovorena valutna klauzula u CHF pravno valjana jer da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj s tuženikom pregovarao o spornoj ugovrnoj odredbi te mu nije zatajio niti jednu informaciju koju je imao ili za koju je zna, a koja je mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom kaluzulom u CHF. Da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tuženik u ponudi kredita imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u EUR, USD, a tužitelj da je svjesno izabrao baš ovaj uz valutnu klauzulu u valuti CHF. Također, navodi se kako su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, lako uočljive i razumljive, kao i to kako u vrijeme ugovaranja osporavanih odredbi nije postojao niti jedan propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Slijedom navedenoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Nakon provedenog vještačenja, podneskom od 1. prosinca 2025., tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Ugovora o kreditu broj 84858/04, ispis pregleda prometa po računu tužiteljice, otplatni plan, obavijest o promjeni kamatne stope, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke te je saslušana tužiteljica.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom više plaćenog iznosa s osnova izvršene pretplate uslijed promjene valute u otplati stambenog kredita broj 84858/04, a koja pretplata je posljedica ništetene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

7. U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

8. Među parničnim strankama nije sporno da su stranke 12. studenog 2004. tuženik kao kreditor, i tužitelj kao korisnik kredita sklopile Ugovor o kreditu broj 84858/04, kojim je tužena odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 121.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju tuženika za CHF, rok otplate 240 mjeseca, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa početno od 4,9 %, da je ugovorena otplata u 240 mjesečnih rata i to 239 u iznosu od 801,71 CHF i jedne mjesečne rate u iznosu od 804,71 CHF.

9. U postupku je potrebno utvrditi je li odredba o valutnoj kaluzuli ništetna, odnosno posljedično tome je li osnovano novčano potraživanje tužitelja s osnove razlike zbog promjene tečaja CHF, te da li je osnovan prigovor zastare.

10. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika za navesti je kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

12. Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je drugostupanjska presuda u pogledu ništetne ništetne odredbe o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 20. svibnja 2023. to je jasno da nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule, radi čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

13. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je tuženika odabrala jer je bila klijent banke. Osobna bankarica je njoj i njenom suprugu predložila kredit u švicarcima i sve im objasnila, kazala je da je to najpovoljniji kredit. Nije se raspitivala za kredit u drugoj valuti jer je vjerovala osobnoj bankarici, a vjerovala je i da je valuta švicarske države sigurna. Ugovor je bio unaprijed pripremljen i bio im je pročitan. U to vrijem nije shvaćala značenje pojma promjenjive kamatne stope, a nitko joj nije objasnio koji su rizici podizanja kredita u valuti švicarski franak. Nije mogla pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, a isti su potpisali i željeli što prije dobiti novčana sredstava da bi riješili svoje stambeno pitanje. Kredit im je bio potreban za kupnju nekretnine i adaptaciju. Tu nekretninu nikad nisu koristili u poslovne svrhe, u njoj je tužiteljica živjela sa suprugom i djecom. U vrijeme realizacije kredita nije bila član uprave trgovačkog društva i nije imala u vlasništvu obrt. Zaključno, kazala je kako se ne bi odlučila za kredit u valuti švicarski franak da je znala da će tečaj rasti.

14. S obzirom da iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti jesu li utužene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF ništetne ili ne.

15. Odredbom članka 502.c. ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. U navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

17. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno je, pored ostaloga, da je prednik tuženika u razdoblju od 01.01.2004.godine do 31.12.2008., povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09; dalje: ZZP) i to člancima 96. i 97. ZZP te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/09 to člancima 96. i 97. ZZP te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

18. Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su prednik tuženika (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

19. Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20. Dakle, ovaj sud obvezuje gore spomenutu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pa se ispravno tužitelj pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

21. Stoga ovaj sud smatra da su ništene utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja radi čega ih utvrđuje ništetenim. Napominje se kako tužiteljica ne postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje navedenih odredbi ništetnim, ali je sud o njihovoj ništetnosti odlučio kao o prethodnom pitanju.

21.1. Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka s obzirom da je kredit isplaćen, po mišljenju ovog suda isplatom kredita ili zamjenom kredita novim stranka nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

23. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužiteljica, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost valute CHF koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

24. Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u kojima je ugovorena valutna klauzula valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli.

25. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, odnosno utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi ugovora o kreditu i dospjelim mjesečnim obvezama, u skladu s gore označenim ugovornim ništetnim odredbama, u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po prvotno ugovorenim odredbama o valutnoj klauzuli, proveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za knjigovodstveno i financijsko vještačenje Marijanu Joviću.

26. Čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstvo i financije Marijana Jovića, sud je utvrdio kako ukupan iznos pretplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 28.395,11 eura. Vještak je u nalazu naveo i to da bi iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosio 1.890,64 eura.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka s obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti, a na isto ni stranke nisu imale prigovora.

28. U odnosu na tzv. negativne razlike iskazane u nalazu i mišljenju sudskog vještaka, za istaknuti je da tužitelj od tuženika, čak i u vrijeme kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita, nije ništa primio (primio je samo isplaćeni iznos kredita). Stoga tuženik, koji nije potrošač, temeljem citiranih odredbi o posljedicama ništetnosti te povrata stečenog bez osnove, nije ovlašten tražiti uračunavanje niže plaćenih iznosa. Isto tako valja naglasiti da je sud vezan činjeničnim navodima iz tužbe i tužbenim zahtjevom, pa prema tome shvaćanje je ovog suda da tuženik nema pravo na tzv. negativnu razliku s obzirom da u tom smislu nije istaknuo prigovor radi prebijanja ili protutužbu

29. Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene kamate i tečaja CHF te naknade za prijevremenu otplatu kredita, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta.

30. Odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF i tzv. ulazne naknade temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) , kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO.

31. Stoga je, odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP.

33. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

34. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife),

- sastav podneska od 8. rujna 2023. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 17. rujna 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- sastav podneska od 1. prosinca 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 20. veljače 2026. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1)

34.1. Ovako dosuđeni ukupan iznos od 2.500,00 eura valjalo je uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost (625,00 eura) što ukupno daje iznos od 3.125,00 eura.

34.2. Nadalje, tužitelju pripada i trošak predujma financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 500,00 eura.

35. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.625,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a kako je i zatraženo u tužbenom zahtjevu.

36. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

U Splitu, 14. travnja 2026.

Sudac

Tihana Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte