REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

P-3821/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po ocu i zz, a on zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, Sukojišanska 4, protiv tuženika GRADA SPLITA, Obala Kralja Branimira 17., Split, OIB:78755598868, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika SPLITSKA OBALA d.o.o., Split, Kralja Zvonimira 14, OIB:89801268320, zastupano po pun. Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 31. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka i zamjenika punomoćnika umješača, a na ročištu od 14. travnja 2026., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, te se sudi:

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 3.400,00 € zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. listopada 2021. godine pa do konačne isplate, i to za razdoblje od 25.10.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023 god. do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. godine de isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženi iznos glavnice neimovinske štete preko dosuđenog, za iznos od

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete – tuđe njege i pomoći iznos od 148,68 € zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. travnja 2026. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženi iznos glavnice preko dosuđenog, za iznos od 151,32 € s pripadajućim kamatama, te za više zatražene kamate za razdoblje od 25. listopada 2021. do 14. travnja 2026. tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete – troškova liječenja iznos od 64,00 € sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. travnja 2026. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženi iznos glavnice preko dosuđenog, za iznos od 36,00 €, s pripadajućim kamatama, te za više zatražene kamate za razdoblje od 25. listopada 2021. do 14. travnja 2026. tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.599,56€ zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. travnja 2026. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Dana 25. listopada 2021. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljena je tužba tužiteljice u kojoj tužiteljica navodi:

- kako je dana 2. kolovoza 2020. godine u Splitu u uvali Ježinac došlo do ozljeđivanja mld. tužiteljice na način da je prilikom izlaska iz mora ista se ozlijedila na postavljenim skalama za izlaz iz mora. – kako su navedene skale predstavljale opasnu stvar sve iz razloga jer je tužiteljica razrezala nogu na limu stepenica prilikom izlaska iz mora,

- kako na licu mjesta nije bilo obavijesti ili pak upozorenja da se skale ne smiju koristiti,

- kako je tom prigodom tužiteljica zadobila otvorenu ranu lijevog stopala sa djelomičnom sekcijom Ahilove tetive uslijed čega je operirana u KBC Firule.

- kako je uslijed navedenog događaja ista bila izložena pretragama, štetnim zračenjima, morala je prolaziti fizikalnu terapiju što joj je stvorilo brojne neugodnosti i troškove.

- kako sukladno odredbi čl.1100 stavak 1 ZOO-a, s obzirom kako je ovdje došlo do povrede prava osobnosti, težina povrede i okolnosti slučaja su takve da opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Stavak 2 istog članka propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje čežnjama koje su nespojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pod pravima osobnosti kad je u pitanju fizička osoba podrazumijevaju se u smislu odredbe čl.19 st 2. ZOO-a pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

- kako u skladu s odredbom čl.1100 ZOO-a oštećenom pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu jer je ovdje došlo do povrede prava osobnosti, a uzimajući u obzir posebno njezin intenzitet i trajanje, ne može se govoriti o tome da je ista neznatna. Isto tako treba voditi računa o stupnju oštećenja sveukupnog zdravlja oštećene. Fizičke boli, duševne boli i strah, ne predstavljaju samostalan oblik prava osobnosti, već su to samo kvalifikatorne okolnosti po kojima se određuje pravična novčana naknada. Stoga je pravni temelj za naknadu neimovinske štete isključivo pravo osobnosti u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a.

- kako je ovdje riječ o isključivoj odgovornosti za štetu, te uvažavajući sve navedene kvalifikatorne okolnosti, a na temelju odredbe čl.1100. ZOO-a zbog povrede prava na tjelesno zdravlje oštećena potražuje iznos od 70.000,00 kuna. Sve to cijeneći posljedice koje je ista imala a koje su objektivizirane u medicinskoj dokumentaciji.

- kako oštećena smatra da upravo gore naznačeni iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, a na temelju utvrđenih manifestacija svih posljedica na fizičko i duševno zdravlje, kako privremenih tako i trajnih, te na njegovo osobno funkcioniranje kako u trenutku povrede tako i tijekom liječenja.

- kako se, isto tako, traži i imovinska šteta za tuđu njegu i pomoć i to baš u iznosu od 1.000,00 kn te troškovi liječenja u iznosu od 2.000,00 kn, a sve imajući u vidu vrijeme kroz koje je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć te cijeni sata tuđe njege i pomoći, a također joj pripada i kamata na sveukupne iznose od trenutka nastanka štete sukladno odredbi čl.1086. ZOO-a.

- kako slijedom svega navedenog, tužiteljica ima pravni interes tražiti od suda donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»Dužan je tuženik u roku od 15 dana ispatiti tužitelju iznos od 72.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29 st 2. ZOO-a koja teče počevši od 2. kolovoza 2020.godine pa do isplate, te joj u istom roku platiti parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom popisanoj odredbom čl 29. stav 2., koja teče od donošenja presude pa do isplate.«

2. Dana 07. prosinca 2021. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem se navodi:

- kako tužbeni zahtjev nije na zakonu zasnovan.

- kako se tuženik Grad Split protivi navodima iz tužbe i osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i to kako u pogledu osnova tako i visine, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz osudu tužiteljice da snosi parnični trošak,

- kako se prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, sve da su i navodi iz tužbe točni, Grad Split ima zaključen ugovor sa poduzećem Splitska obala d.o.o., Kralja Zvonimira 14,21 000 Split, a temeljem kojeg navedena tvrtka obavlja poslove održavanja medu ostalim i predmetnog kupališta,

- kako se, sukladno tome, ističe kako ne postoji uzročna veza između štete, štetnika i oštećenog, odnosno postupanja tuženika Grada Splita i nastanka štete, što automatski znači da ne postoji osnov za usvajanje tužbenoga zahtjeva, te kako samim time ne postoji niti protupravnost u postupanju tuženika, što predstavlja osnovnu pretpostavku za naknadu štete,

- kako se, podredno, ističe kako je Grad Split putem svojih službi izvršio provjeru stanja na licu mjesta, te kako se u bitnome naglašava kako je Splitska obala d.o.o. izvijestila tuženika da su na predmetnom lokalitetu postavljene dvoje skale i to:

- jedne koje se ne demontiraju, jer ih uglavnom koriste članovi eko udruge ,,Ježinac" tijekom cijele godine

- druge koje se montiraju početkom turističke sezone (uglavnom 15.06.) a demontiraju po završetku iste (cca. 16.09.)

- kako je tuženik od strane Splitske obale zaprimio pojašnjenje kako u kolovozu 2020. nisu imali niti jednu intervenciju niti bilo kakvu prijavu ili upozorenje,

- kako Splitska obala d.o.o. sustavno prati stanje plaža, a posebno u turističkoj sezoni. lsto tako budući da Splitska obala d.o.o. ispostavlja svoje račune tuženiku na mjesečnoj bazi (temeljene na obavljenim poslovima) treba naglasiti kako nije evidentirano nikakvo mijenjanje skala na Ježincu.

- kako se iz svega navedenoga jasno nameće pitanje, ukoliko su skale opasne a imaju nedostatke kako se to tvrdi u tužbi, kako se baš nitko osim tužiteljice nije ozlijedio, štoviše, kako je u najmanju ruku čudno da se baš nitko nije niti žalio na stanje skala.

- kako posebno treba naglasiti kako na predmetnoj plaži aktivno djeluje Eko Udruga Ježinac koja se u okviru svojih djelatnosti brine o njenoj čistoći i izgledu, te vrlo ažurno upozoravaju nadležne o bilo kakvim anomalijama na predmetnoj plaži, međutim, kako ni od strane navedene udruge u odnosu na stanje skala nije zaprimljena nikakva prijava,

- isto tako, da nitko od nadležnih koji se bave predmetnom problematikom, sve do zaprimanja tužbe nije uopće bio upoznat s činjenicom da bi se dogodila bilo kakva nezgoda.

- kako je, sukladno svemu navedenom za zaključiti kako tužiteljica ničim nije dokazala da bi uzrok nezgode bilo stanje predmetnih skala, štoviše, u prilogu tužbe tužiteljica ne dostavlja ni jedan jedini dokaz da se nezgoda na tom mjestu uopće i dogodila.

3. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev na ročištu od 04. lipnja 2025., kada je navela da sukladno nalazima vještaka uređuje tužbeni zahtjev na način da sada na ime neimovinske štete traži isplatu u iznosu od 6.000,00 eura, na ime tuđe njege i pomoći 300,00 eura te na ime troškova liječenja 100,00eura. Tako da tužbeni zahtjev sada gasi:

»Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 6.400,00 eura s zakonskom zateznom kamatom, počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate te joj u istom roku naknaditi trošak spora s zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate.«

4. Na ročištu od 19. ožujka 2025. sud je procesnim rješenjem dopustio tvrtki Splitska obala d.o.o. miješenja na strani tuženika. Pri tome je sud cijenio činjenicu kako je tuženik u spis priložio Ugovor o obavljanju komunalne djelatnosti – održavanje kupališta na području grada Splita za 2020. godinu, koji je zaključen između tuženika i tvrtke Splitska obala d.o.o., a kojim je tuženik na tvrtku Splitska obala d.o.o. prenio ovlaštenje za obavljanje komunalnih djelatnosti – održavanje kupališta na području Grada Splita za 2020. S obzirom na navedeno, ovaj sud je zaključio kako tvrtka Splitska obala d.o.o. ima interes za uspjeh tuženika u ovoj parnici, pa je sukladno odredbi čl. 206. st 1 Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud dopustio tvrtki Splitska obala d.o.o. sudjelovanje na strani tuženika u svojstvu umješača.

5. Dana 24. siječnja u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je podnesak umješača, u kojem se navodi:

- kako je točan navod iz odgovora na tužbu da Grad Split ima zaključen ugovor o obavljanju komunalne djelatnosti održavanja kupališta na području grada Splita za 2020.godinu sa Splitskom obalom, međutim, kako nije točno da je zainteresirana stranka pasivno legitimirana u ovom postupku.

- kako se umješač protivi svim navodima iz tužbe tužitelja jer iz istih ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva te predlaže da Sud istu odbaci kao neurednu, podredno odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i osudi tužitelja na snašanje parničnog troška .

- kako se iz sadržaja tužbe da zaključiti da tužitelj potražuje naknadu štete nastale u svezi s opasnom stvari, a sukladno čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima, a ukoliko naslovni sud smatra da su stepenice opasna stvar tada umješač ističe kako nije pasivno legitimirana u ovom postupku sukladno čl. 1064. ZOO obzirom nije vlasnik navedenih stepenica.

- kako umješač ističe kako je nastala šteta isključiva posljedica radnje tužiteljice, a koju zainteresirana stranka ni na koji način nije mogla predvidjeti i spriječiti i čije posljedice nije mogla izbjeći i otkloniti.

Zainteresirana stranka osporava da bi do štetnog događaja došlo na način kako to prikazuje tužiteljica, osobito u dijelu u kojem tužiteljica opisuje razlog zadobivene otvorene rane lijevog stopala koja je rezultirala operacijskim zahvatom u KBC Firule.

- kako umješač smatra da je tužiteljica jedini i isključivi krivac za štetni događaj pa tako i za štetu koju je pretrpjela, te kako tužiteljica nije dokazala vezu između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice. Uzročna veza između štetne radnje i štete nužna je pretpostavka odgovornosti za štetu. Na teretu je tužiteljice dokazati postojanje uzročne veze.

- kako su netočni navodi da se navedene stepenice nisu smjele koristiti.,

- kako nitko osim tužiteljice nije kontaktirao umješača s odštetnim zahtjevom zbog eventualne povrede na navedenim stepenicama. Kako je upitno i gdje se točno tužiteljica porezala obzirom da na navedenom dijelu postoje i mnogi oštri dijelovi kamenja u moru, a tužiteljica ne prilaže nikakav dokaz da je porezotina nastala upravo na predmetnim stepenicama.

- kako je tužiteljica dijete pa je životno i logično da na ulasku i izlasku iz mora nije pridavala dužnu pažnju,

- kako osim navedenog, tužiteljica nije priložila nikakav dokaz o stanju stopala prije štetnog događaja, pa je upitno i je li fizikalne terapije morala prolaziti zbog prijašnjih zdravstvenih tegoba. Naime iz otpusnog pisma je vidljiva stavka osobna anamneza i dosadašnje bolesti: „operirala lijevu potkoljenicu zbog traume.“

- kako u otpusnom pismu također stoji: „na dan prijema prilikom kupanja prilikom pada na staklo porezala lijevo stopalo“, pa da je, dakle, očito da se tužiteljica negdje porezala na staklo, a ne na stepenice na kupalištu kao što je očito da tužiteljica otprije ima poteškoća s lijevom potkoljenicom,

- kako je umješač mišljenja da stepenice ne mogu izazvati ozljedu koju tužiteljica navodi u tužbi te da bi ista, da je navedeno istinito, prilikom prijema na hitni kirurški odjel zasigurno dobila i odgovarajuće cjepivo, npr protiv tetanusa.

- ukoliko je istinita tvrdnja tužiteljice da se štetni događaj dogodio na stepenicama tada se ističe da je nesporno da se stepenice nalaze na području gdje ima morske vode pa je potrebna dodatna opreznost prilikom korištenja istih, no umješač ni na koji način nije pridonio nastanku štetnog događaja, niti je iz tužbe jasno koje je to radnje isti trebao izvršiti kako bi spriječio nastanak štete,

- kako se prigovora i previsoko postavljenom tužbenom zahtjevu obzirom, jer nije jasno na koji način su određeni iznosi koje tužiteljica potražuje na ime naknade štete.

6. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom priložene medicinske dokumentacije, pregledom Ugovora o obavljanju komunalne djelatnosti – održavanje kupališta na području Grada Splita za 2020. godinu, izveden je dokaz saslušanjem zz tužiteljice OA i VA, te svjedoka AA, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr Miru Jurinoviću, neurokirurgu, dr. Danči Tripalo, ortopedu, te dr Trpimiru Glavini, psihijatru.

7. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. ZPP-a

8. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

10. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice naspram tuženika za naknadom neimovinske i imovinske štete – tuđe njege i pomoći i troškova liječenja, koju je, po navodima tužiteljice, tužiteljica pretrpjela dana 2. kolovoza 2020. godine u Splitu u uvali Ježinac, kada se tužiteljica prilikom izlaska iz mora ozlijedila na način da je, penjući se postavljenim stepenicama koje služe za izlaz iz mora, razrezala nogu na limu stepenica, uslijed čega je zadobila otvorenu ranu lijevog stopala sa djelomičnom sekcijom Ahilove tetive.

11. Među strankama je sporno:

- pasivna legitimacija tuženika Grada Splita,

- osnov i visina potraživanja,

- nastanak štetnog događaja,

12. Iz iskaza OA, tužiteljičine majke, na ročištu od 27. siječnja 2025., sud je utvrdio:

- kako je kritične prigode dana 2. kolovoza 2020.g., kao i svakog ljetnog popodneva, došla na more, na kupanje, zajedno sa svojom kćeri, mldb. ŽA, a kako se osobno tu kupa već 30-tak godina,

- kako je kritične prigode njena kći skočila u more kao i svakog dana sa mula na kojem se nalaze sporne stepenice koje služe najprije za izlazak iz mora,

- kako je prilikom izlaska iz mora tužiteljica upravo tim stepenicama htjela izaći iz mora, te joj je prilikom izlaska stopalo upalo između druge i treće skaline-stepenice,

- kako se ne sjeća točno koliko ima skalina to stepenište, otprilike pet do šest, kako se radi o metalnim stepenicama, jedan dio tih stepenica je pod morem, a drugi je iznad mora, a stepenice su imale rukohvate,

- kako je ona gledala kako njena kći izlazi iz mora, te je gledajući kako izlazi iz mora vidjela da se ona uhvatila za rukohvate, te je zakoračivši na drugu ili treću stepenicu došlo do toga da joj se noga zaglavila između te dvije stepenice,

- kako je njenu kći tada uhvatila panika te je ona panično izvukla nogu između te dvije stepenice,

- kako se ona nije nalazila odmah tu na mulu kraj stepenica, već malo dalje i trebalo joj je neke tri sekunde da dođe do stepenica,

- kako se tužiteljica, nakon što je izvukla nogu između te dvije stepenice, popela do kraja stepenica, sišla sa tih stepenica na mul, te je tada vidjela da joj se na nozi nalazi krv, a u tom momentu je i ona dotrčala do tužiteljice, te je vidjela da joj na Ahilovoj tetivi visi koža, te da je znala da tužiteljicu treba odvesti na šivanje,

- kako je ona tada tužiteljicu uzela u naručje te je nosila, a u tom momentu naišao je i dr. AA, koji joj je tada rekao da je on dječji kirurg i da će on pogledati njenu kći, a nakon što ju je pogledao da je ustanovio da joj je ozlijeđena Ahilova tetiva, te je nazvao dežurnog kolegu da je hitno primi,

- kako su došli na prvu pomoć, gdje je dežurni bio dr. Ž, međutim, morali su pričekati, a taj isti dan je njenoj kćeri operirana noga,

- kako je tužiteljica nakon te operacije par dana ostala u bolnici, a doktor je rekao da je tetiva 90% izrezana, kako je nakon izlaska iz bolnice morala imati kućnu rehabilitaciju,

- kako se oni tu stalno kupaju, i danima prije no što se dogodio ovaj događaj da su se također tu kupali, isto su se penjali tim stepenicama međutim, sve je bilo u redu do dana kada se dogodio ovaj događaj. – kako ona nije vidjela što se nalazi na tim stepenicama, nije niti išla gledati, ali njen suprug je išao pogledati te stepenice, te da je nakon toga suprug rekao da su stepenice sa stražnje strane, jako oštre, iza, te da mu nije jasno kako je netko te stepenice tu mogao staviti, te da je njen suprug sve to fotografirao.

- kako je kćeri izrezalo nogu stražnja strana stepenice,

- kako se noga vjerojatno ukliještila između zida i stepenica te da se prilikom vađenja noge iz tog uklještenja noga porezala na oštru stepenicu.

13. Iz iskaza VA, tužiteljičinog oca, saslušanog na ročištu od 19. ožujka 2025., sud je utvrdio:

- kako on nije bio nazočan samom štetnom događaju kada se dogodio, a nije ni bio u Hrvatskoj, s obzirom da je bio tada na brodu,

- kako je to bilo vrijeme korone, zbog čega se nije ni mogao iskrcati s borda, te kako se otprilike 15 do 20 dana nakon tog štetnog događaja vratio u Split,

- kako je, nakon povratka u Split, otišao na lice mjesta da vidi o čemu se radi, kako je došao do tih skala, poslikao iste, spustio se tim skalama, te je zaključio da je rub skala bio oštar kao žilet,

- kako je, prema njegovom mišljenju, njegova kći, kada je zakoračila tim stepenicama da se spusti u more, petom zakačila o taj oštar dio, kojom joj je prilikom pokidana tetiva i sve je bilo otvoreno,

- kako je tužiteljica profesionalni sportaš, zbog te ozljede godinu dvije dana je imala problema sa gibanjem, a danas se može baviti sportom i dalje.

- kako on ne može vjerovati da su takve skale na tom mjestu mogle biti ostavljene.

14. Iz iskaza svjedoka dr AA, na ročištu od 22. travnja 2025., sud je utvrdio:

- kako on događaj koji je opisan u tužbi nije vidio,

- kako se sjeća da je vidio jednu djevojčicu koja krvari, koja je bila ozlijeđena, i koja je imala ranu na donjem dijelu potkoljenice. Kao i svaka rana bilo je krvi, međutim, to nije bilo ništa dramatično.

- kako je on priskočio u pomoć, pregledao je ranu, međutim, kao što je naveo, nije bilo ništa dramatično,

- kako je tada nazvao dežurnog kolegu u bolnici i rekao da će doći jedna djevojčica koja vrlo vjerojatno ima ozljedu Ahilove tetive,

- kako misli da se sve to događalo na Ježincu, između Obojene svjetlosti i Ježinca, na plaži, a koliko se može sjetiti sa tom djevojčicom je bila jedna žena, a tko je ona bila konkretno ne zna, s obzirom da je to sve bilo davno.

- kako se ne sjeća gdje se tužiteljica ozlijedila i na koji način u moru, ili izvan mora i slično,

- kako se ne može sjetiti kako je izgledala ozljeda tužiteljice, kako se sjeća da je bila rana te se sjeća da je dijelom bila prerezana tetiva, a iz tog razloga je nazvao i kolegu u bolnicu.

15. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu zz tužiteljice – majke OA, jer je ista iskazivala logično i uvjerljivo, a njen iskaz je potvrdio svjedok dr AA, koji nije vidio sam nastanak predmetnog štetnog događaja, međutim, svjedok je potvrdio kako je susreo između plaža Ježinac i Obojena svjetlost tužiteljicu i njenu majku, te da je tom prilikom tužiteljica imala ozlijeđenu Ahilovu tetivu. Također, svjedok je potvrdio kako je upravo on nazvao dežurnog kolegu u bolnici, te da mu je rekao kako će doći jedna djevojčica sa ozlijeđenom tetivom. Također, sud je kao odlučnu cijenio i priloženu medicinsku dokumentaciju, konkretno Otpusno pismo, pregledom kojeg je sud utvrdio kako isto potvrđuje kako je tužiteljica dana 02.08.2020. primljena u bolnicu zbog otvorene rane lijevog stopala sa djelomičnom sekcijom Ahilove tetive.

16. Cijeneći sve prethodno navedeno i obrazloženo, zaključak je ovog suda kako je tužiteljica kritične prigode doista zadobila ozljedu na stepenicama koje služe za izlazak iz mora, kao i za spuštanje u more, a koje se nalaze na plaži Ježinac u Splitu, na način da se tužiteljici, prilikom izlaženja iz mora, za vrijeme penjanja uz stepenice koje su postavljanje u svrhu da bi kupači, prilikom izlaska iz mora na siguran način izašli na kopno, noga ukliještila između stepenica, te da se prilikom pokušaja oslobađanja noge od uklještenja, tužiteljica porezala na oštri, metalni dio stepenice. Takav nastanak ozljede potvrdila je majka tužiteljice, dok je iz iskaza svjedoka AA sud utvrdio kako je svjedok upravo na tom području, između plaža Ježinac i Obojena svjetlost, susreo tužiteljicu i njenu majku, te da je tom prilikom tužiteljica imala ozlijeđenu Ahilovu tetivu. S obzirom na navedeno, sud nije prihvatio navode iz Otpusnog pisma kako je tužiteljica »na dan prijema prilikom kupanja prilikom pada na staklo porezala lijevo stopalo.« Za takve tvrdnje nema nikakvih dokaza u spisu, a na okolnost utvrđivanja kako je došlo do toga da je u otpusnom pismu navedeno »na dan prijema prilikom kupanja prilikom pada na staklo porezala lijevo stopalo« nisu predloženi bilo kakvi dokazi, pa s obzirom na navedeno, sud na tu okolnost nije mogao provoditi dokaze.

17. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, koji je istaknut od strane tuženika, ocjena je ovog suda kako isti nije osnovan.

18. Predmetni štetni događaj zbio se dana 2. kolovoza 2020. godine, kada je na pravnoj snazi bio Zakon o komunalnom gospodarstvu (dalje ZKG, Narodne Novine broj 68/18, 110/18, 32/20, dalje:ZKG), kojim se u čl. 1. i 2. -a uređuju načela komunalnog gospodarstva, obavljanje i financiranje komunalnih djelatnosti, građenje i održavanje komunalne infrastrukture, plaćanje komunalnog doprinosa i komunalne naknade, održavanje komunalnog reda i druga pitanja važna za komunalno gospodarstvo kao cjelovit sustav obavljanja komunalnih djelatnosti, građenja i održavanja komunalne infrastrukture na području jedinica lokalne samouprave; prema čl. 5. ZKG jedinice lokalne samouprave dužne su u donošenju i provođenju programa građenja komunalne infrastrukture poštovati javni interes i omogućiti ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih interesa na način koji nije u suprotnosti i na štetu javnog interesa (načelo zaštite javnog interesa); prema čl. 8. komunalne djelatnosti obavljaju se kao javna služba, a usluge koje se pružaju u obavljanju tih djelatnosti od općeg su interesa (načelo javne službe); prema čl. 21. ZKG komunalne djelatnosti su djelatnosti kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti (u daljnjem tekstu: komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture) i komunalne djelatnosti kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevni život i rad na području jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: uslužne komunalne djelatnosti) a prema čl. 22. st. 1. toč. 8. ZKG u komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture spada i održavanje javne rasvjete pod kojom se u smislu čl. 23. toč. 8. podrazumijeva upravljanje i održavanje instalacija javne rasvjete, uključujući podmirivanje troškova električne energije, za rasvjetljavanje površina javne namjene., a prema odredbi čl. 27.st.1. ZKG obavljanje komunalne djelatnosti organizira se i obavlja na području jedinice lokalne samouprave na način uređen ovim Zakonom i posebnim zakonom. Prema odredbi iz čl. 48. ZKG jedinica lokalne samouprave može obavljanje komunalnih djelatnosti koje se financiraju isključivo iz njezina proračuna povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi na temelju pisanog ugovora; prema čl. 59. st.1. točka 7. ZKG komunalnu infrastrukturu čini i javna rasvjeta koju prema čl. 60. st. 7. čine građevine i uređaji za rasvjetljavanje nerazvrstanih cesta, javnih prometnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, javnih cesta koje prolaze kroz naselje, javnih parkirališta, javnih zelenih površina te drugih javnih površina školskog, zdravstvenog i drugog društvenog značaja u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, prema čl. 61. st.1. ZKG komunalna infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost, a prema čl. 64. st.1. građenje i održavanje komunalne infrastrukture obveza je jedinica lokalne samouprave odnosno osoba na koje je ta obveza prenesena u skladu s ovim Zakonom ili posebnim zakonom, koja se održava se u skladu s programom održavanja komunalne infrastrukture ili u skladu s ugovorom ili drugim aktom određenim ovim Zakonom ili posebnim zakonom (čl. 66. st.2.).

19. Člankom 19. st.1. t.12. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (dalje ZLPS, Narodne novine broj 19/13) propisano je da općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima, među kojima je komunalno gospodarstvo te poslovi koji se odnose na promet na njihovom području.

20. Dakle, u konkretnom slučaju na strani tuženika, kao jedinice lokalne samouprave, propisana je ZGK-om dužnost obavljanja komunalnih djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture, među kojim djelatnostima je i održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, a što plaže i stepenice, sa kojima se na plaži kupači spuštaju u more i penju iz mora, zasigurno jesu, pa tako i stepenice kojima se kritične prigode tužiteljica penjala iz mora, gdje se dogodila predmetna nezgoda, zasigurno jest.

21. Člankom 1045. st 1 Zakona o obveznim odnosima (»Narodne Novine« br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje: ZOO) propisano je:

»Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.«

22. Kako je predmetni štetni događaj bio uzrokovan neispravnim stepenicama postavljenim na javnoj površini – plaži, a koje su stepenice postavljene sa isključivom svrhom omogućavanja kupačima ulaska u more i izlaska iz mora, to, po ocjeni ovog suda, postoji odgovornost tuženika Grada Splita. za naknadu štete zbog propusta u održavanju stepenica postavljenih na javnoj površini- plaži.

23. Dakle, kako je ovaj sud utvrdio da se predmetne stepenice (skale) nalaze na plaži, te kako su iste postavljene za omogućavanje kupačima ulaska i izlaska u more i iz mora, to za ovaj sud nema dvojbe da u smislu citiranih odredbi ZKG-a, postoji zakonska obveza tuženika Grada Splita za održavanje predmetnih stepenica.

24. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nije od značaja činjenica da je između tuženika i tvrtke Splitska obala d.o.o. zaključen ugovor o obavljanju komunalnih djelatnosti temeljem kojeg bi, po navodima tuženika, navedena tvrtka bila pasivno legitimirana u ovom sporu, jer ista obavlja poslove održavanja između ostalog i kupališta Ježinac gdje se dogodila predmetna nezgoda, a kojim se ugovorom tvrtka Splitska obala d.o.o. obvezala za 2020. održavati predmetno kupalište.

25. Pregledom citiranog ugovora sud je utvrdio kako je citirani ugovor sklopljen između Grada Splita i tvrtke Splitska obala d.o.o., te da je predmet tog ugovora obavljanje komunalnih djelatnosti –održavanje kupališta na području Grada Splita. Iz ugovora dalje proizlazi kako je navedenim ugovorom tuženik kao naručitelj povjerio, a tvrtka Splitska obala d.o.o., kao izvoditelj, preuzela, tijekom 2020.godine obavljanje djelatnosti održavanja kupališta na području Grada Splita za koje ne postoji Ugovor o koncesiji pomorskog dobra između Županije Splitsko-dalmatinske i koncesionara, a što podrazumijeva održavanje i čišćenje plaža na lokacijama: Stobreč, Dujlovo, Žnjan, Trstenik, Firule, Pošk, Ovčice, Ježinac, Zvončac, Kaštelet i Slatine; zatim građevinsko održavanje (uređenje obalne crte i prihrana plaža, ostali građevinski radovi, nabava nove opreme, održavanje postojeće opreme) b) Čišćenje plaža (košnja travnjaka, rezidba tamarisa, čišćenje lažine na plažama, čišćenje plaža, pometanje šetnica, platoa i pristupnih stubišta, pražnjenje koševa, odvoz i deponiranje prikupljenog smeća, te ostali radovi po nalogu Naručitelja).

26. Komunalne djelatnosti, prema citiranim zakonskim odredbama moguće je općenito odrediti kao gospodarske djelatnosti kojima se pružaju javne usluge od interesa za fizičke i pravne osobe na razini lokalne zajednice u kojoj svakodnevno žive i rade te kojima se neposredno ostvaruju svakodnevne potrebe građana u naseljima ili davanjem prava za obavljanje komunalne djelatnosti trećim osobama (koncesija za obavljanje komunalnih djelatnosti, zaključenje pisanog ugovora o obavljanju komunalnih djelatnosti).

27. Ne može se, po stavu ovog suda, u slučaju povjeravanja neposrednog obavljanja komunalne djelatnosti, trećoj osobi isključiti građanskopravna odgovornost, jedinice lokalne samouprave, za naknadu štete koja je prouzročena neobavljanjem ili nekvalitetnim obavljanjem komunalnih djelatnosti upravo iz spomenutih razloga-pošto su to djelatnosti kojima se osiguravaju nezamjenjivi uvjeti života i rada građana pa obzirom na takav značaj razumljivo je da briga za uredno funkcioniranje tih djelatnosti nije samo briga komunalne organizacije na koju je obavljanje preneseno i koja kao specifična radna organizacija neposredno obavlja tu djelatnost već je krug osoba koje su dužne da brinu o razvoju i urednom funkcioniranju komunalnih djelatnosti širi i prelazi okvire same komunalne organizacije tako da ta odgovornost obuhvaća i jedinicu lokalne samouprave, koja je primarno odgovorna za obavljanje komunalnih djelatnosti na svom području.

28. Naime, jedinice lokalne samouprave su prema svom samoupravnom djelokrugu kakav je određen čl.129.a. Ustava Republike Hrvatske („Narodne Novine 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01.,41/01.,55/01., 76/10.,85/10., 05/14.) izvorno nadležne za organiziranje komunalnih djelatnosti, slijedom čega njihova odgovornost ne prestaje samim time što su obavljanje komunalnih djelatnosti povjerile trećoj osobi. Jedinice lokalne samouprave su obvezne osigurati djelovanje komunalnih i drugih služba od općeg interesa tako da se zaštiti imovina građana te spriječi nastanak štete, a svaka jedinica lokalne samouprave dužna je putem svojih tijela nadzirati rad pojedinih služba za obavljanje komunalnih djelatnosti i poduzimati konkretne mjere kojima se osigurava njihovo djelovanje, a ako svoju obvezu ne izvrši, odgovara za štetu koja pritom nastane. Načela obavljanja komunalnih djelatnosti (čl. 4. ZKG) kao javnih služba u R. H., kao djelatnosti od neposrednog interesa za život i rad građana u lokalnoj zajednici, ali i temeljnih pretpostavki za gospodarstvo u cjelini, u velikoj su mjeri sukladna sa zajedničkim principima obavljanja služba od općeg interesa u pravu EZ.

29. Slijedom navedenog, posebno činjenice da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba neupitno je da je za održavanje komunalne infrastrukture odgovorna jedinica lokalne samouprave, ovdje tuženik koji je dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, što podrazumijeva ne samo trajno i kvalitetno obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti, već i nadzor nad radom pojedinih komunalnih službi i poduzimanje konkretnih mjera da se osigura njihovo djelovanje tako da građani budu zaštićeni od mogućeg nastupa štetnog događaja.

30. Stoga prenošenjem obavljanja komunalne djelatnosti na druge osobe, ovdje Splitska obala d.o.o., jedinica lokalne samouprave, ovdje tuženik, nije se oslobodila obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba, a ne oslobađa se niti od odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovu radu (Rev-2439/94 od 21. prosinca 1995. i Rev-2596/11 od 24. lipnja 2014., Županijski sud u Splitu, Gžx-355/11).

31. Pored toga, odredbom čl. 10 st. 1 Ugovora zaključenog između tuženika i Splitske obale d.o.o., između stranaka je ugovoreno kako će naručitelj, dakle tuženik Grad Split, nadzirati rad Izvoditelja preko Odjeka za komunalno održavanje.

32. S obzirom kako je do predmetnog štetnog događaja došlo zbog neispravnih stepenica postavljenih na javnoj površini - plaži, to je očito kako se tuženik nije pridržavao odredbe čl. 10 Ugovora, jer da je tuženik nadzirao rad tvrtke Splitska obala d.o.o., tada bi uočio kako su predmetne stepenice neispravne, te bi zasigurno poduzeo radnje popravka ili zamjene stepenica, te do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo.

33. Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev-2596/11-3 od 24. lipnja 2014., te Rev- 1052/2005-2 od 17. svibnja 2006. zauzeo je stavove kako se jedinice lokalne samouprave prenašanjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe ne oslobađaju obveze vršenja nadzora i poduzimanje mjera radi osiguranja pravnog djelovanja tih osoba, tako VSRH u svojoj odluci:

- Rev-2596/11-3 od 24. lipnja 2014. – ističe „...za održavanje nerazvrstanih cesta i javnih površina odgovorne su jedinice lokalne samouprave, dakle gradovi i općine, pa je tuženik (Općina SJ) dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima; prenašanjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe tuženik se ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanje mjera radi osiguranja pravnog djelovanja tih osoba, a ne oslobađa se niti odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovom radu;

- Rev- 1052/2005-2 od 17. svibnja 2006. – „....Grad Z. dužan je osigurati obavljanje komunalne djelatnosti i tako spriječiti uzrokovanje i nanošenje štete građanima, pa se prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe on ne oslobađa izvršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, a ne oslobađa se niti odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovom radu....”,

34. Dosljedno svemu navedenom i obrazloženom, ovaj sud nalazi da je za naknadu štete tužiteljici odgovoran tuženik zbog propusta u održavanju u smislu odredbe iz čl.1045. st.1 ZOO u svezi ranije spomenutih odredbi ZKG pa je utoliko neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženiku.

35. U pogledu osnova potraživanja, ocjena je ovog suda, kako metalne stepenice, koje se dijelom nalaze ispod mora, a dijelom iznad razine mora, i koje služe za spuštanje u more i penjanje iz mora na obalu, predstavljaju opasnu stvar, a to iz razloga jer su iste, uslijed toga što se nalaze dijelom u moru mokre i samim time skliske, a uslijed valova su podložne micanju, lelujanju, udaranju u kopno, a samim time oštećivanju, rđanju, te kao takve povećavaju mogućnost ozljeđivanja. Nadalje, osobe koje se spuštaju u more i izlaze iz mora, zbog slabe vidljivosti ispod morske površine, nisu u mogućnost vidjeti u kakvom su stanju stepenice u dijelu koji se nalazi ispod morske površine, zbog čega osoba koja se penje ili spušta dijelom stepenica koji se nalazi ispod morske površine, tim dijelom hoda u velikoj mjeri naslijepo, a eventualna oštećenja stepenica nisu uočljiva ni vidljiva, te se kao takva, ta oštećenja ne mogu izbjeći, a što se, po ocjeni ovog suda, dogodilo i u konkretnom slučaju. Pri tome je za istaći kako osobe koje se spuštaju u more i penju iz mora tim stepenicama nemaju dužnost svaki put kada koriste stepenice provjeravati jesu li stepenice u ispravnom stanju ili ne, jer te osobe imaju osnovan razlog vjerovati kako su te stepenice u ispravnom stanju, a to iz razloga jer na strani tuženika postoji obveza održavanja takvih stepenica u ispravnom stanju, a kada je tuženik stepenice postavio za korištenje širokom broju ljudi, tada je tuženik i preuzeo odgovornost da su postavljene stepenice ispravne. Osim toga, sve i kada bi korisnici stepenica i htjeli provjeriti ispravnost stepenica prije korištenja, s obzirom na položaj spornih stepenica, a koji se očituje u tome kako je jedan dio stepenica ispod morske površine, to bi takvu provjeru korisnici stepenica mogli kvalitetno obaviti tek uz kupnju ronilačke opreme, a to s obzirom kako bi u toj situaciji morali zaroniti ispod morske površine, pa ispod morske površine provjeravati jesu li stepenice ispravne ili ne, a što zbog slabe vidljivosti i zbog nemogućnosti disanja ne bi mogli napraviti bez ronilačke opreme.

36. Da bi se sve navedeno izbjeglo, ZKG-om je propisana dužnost tuženiku održavanja takvih stepenica, kao kontrola ispravnosti takvih stepenica, a što je po ocjeni ovog suda, tuženik u konkretnom slučaju propustio napraviti, a koje propuštanje je imalo za posljedicu ozljeđivanje tužiteljice.

37. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-190/07-2 od 27. ožujka 2007. daje tumačenje u svezi definicije opasne stvari, cit: „Zakon o obveznim odnosima ne daje definiciju opasne stvari. Kad zakon govori o opasnim stvarima (za razliku od onih koje to nisu) i propisuje pooštrenu odgovornost za štetu nastalu s njima u vezi, tada zakon ima na umu takve stvari koje po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način čine povećanu opasnost štete za okolinu, pa ih se mora nadgledati i upotrebljavati s povećanom pozornošću.“

38. U smislu naprijed navedene odluke, po ocjeni ovog suda predmetne stepenice koje se nalaze dijelom ispod morske površine, a koji dio, po samom takvom položaju nije jasno vidljiv ni uočljiv, koji je uz to mokar, sklizak, i koji je pod stalnim utjecajem i najslabijih valova, te kao takav podložan oštećivanju, po takvoj svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe čine povećanu opasnost štete za okolinu, pa ih je kao takve tuženik morao nadgledati s povećanom pozornošću.

39. Obzirom kako tuženik ničim nije dokazao da šteta koju je kritične prigode pretrpjela tužiteljica potječe od više sile ili isključive radnje tužiteljice ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, niti je dokazao da postoji doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja, jer se tužiteljica nije ozlijedila svjesno, namjerno ili zbog krajnje nepažnje, a prije samog ozljeđivanja tužiteljica je koristila predmetne stepenice sukladno njihovoj namjeni, te se na uobičajeni način penjala istima sa namjerom da izađe iz mora na kopno, to je zaključak ovog suda kako na strani tužiteljice nema ni odgovornosti, a ni suodgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja, slijedom čega je tuženik dužan u cijelosti tužiteljici naknaditi štetu.

40. Sve navedeno i obrazloženo odnosi se i na slučaj ukoliko bi tužiteljica kritične prigode prema navodima iz Otpusnog pisma »na dan prijema prilikom kupanja prilikom pada na staklo porezala lijevo stopalo«

41. Naime, krhotine stakla na morskom dnu, među kamenjem ili pijeskom koje se nalazi ispod mora, zbog činjenice kako je taj komad ili komadić stakla oštar sa svih svojih strana, koji nije lako uočljiv jer je vidljivost ispod morske površine loša, te koji komadić stakla nije uočljiv jer se nalazi među kamenjem ili u pijesku koje se nalazi na morskom dnu, po ocjeni ovog suda također predstavlja opasnu stvar, s obzirom kako krhotina stakla po svojoj osobini, te položaju i mjestu gdje se u konkretnom slučaju ta krhotina stakla nalazila, čini povećanu opasnost štete za kupače koji bosi hodaju po takvom morskom dnu. Ni tuženik, a ni umješač tijekom postupka nisu dostavili dokaze, poput zapisnika ili iskaza svojih radnika, da su kritičnog dana, a ni prije toga izvršili pregled i čišćenje plaže.

42. Na strani kupača ne postoji obveza da provjeravaju prije svakog ulaska u more ili hodanja sa plaže do mora, je li se na morskom dnu ili između kamenja na plaži ili u pijesku, nalazi kakva krhotina stakla, već je upravo dužnost tuženika da omogući nesmeteno korištenje plaža, pa tako i da očisti plažu ili morsko dno, posebno na plažama, gdje se kupa veliki broj osoba, od raznoraznih odpadaka, pa tako i krhotina stakla.

43. Dakle, prvenstveno se ističe kako iz provedenih dokaza ne proizlazi kako se tužiteljica ozlijedila na staklo na plaži, već kako se tužiteljica ozlijedila prilikom penjanja stepenicama koje služe za izlazak iz mora na kopno nakon završenog kupanja u moru, no ukoliko bi se nezgoda dogodila na način da se tužiteljica ozlijedila zbog krhotina stakla u moru ili na plaži, i u tom slučaju tuženik je odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, odnosno za ozljeđivanje tužiteljice i cjelokupne štete koju je tužiteljica zadobila, s obzirom kako je tuženik sukladno citiranim zakonskim odredbama, te sukladno zauzetim stavovima Vrhovnog suda RH dužan održavati javne komunalne površine, a što plaže na kojima se okuplja veliki broj ljudi, posebice djece, zasigurno jesu.

44. Odredbom čl. 1045. st. 3. ZOO-a propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.

44.1. Prema odredbi čl. 1063. ZOO-a za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu bile uzrok štete; odredbom čl. 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

44.2. Sukladno odredbi čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a tuženik se može osloboditi od odgovornosti ukoliko dokaže da je šteta nastala uslijed više sile ili isključive radnje tužitelja ili treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, a djelomično se može osloboditi od odgovornosti ukoliko postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja (čl. 1067. st. 3. ZOO-a).

45. Kod činjenice kako je u konkretnom slučaju riječ o objektivnoj odgovornosti, na tuženiku leži teret dokazivanja postojanja ekskulpacijskih razloga iz čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a, odnosno eventualnog doprinosa tužitelja nastanku štete.

46. Međutim, tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije predložio bilo kakav dokaz na okolnost da je šteta nastala uslijed više sile ili isključive radnje tužiteljice ili treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, te isto tako, tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije predložio bilo kakav dokaz kojim bi dokazao kako na strani tužiteljice postoji doprinos nastanku predmetnog štetnog događaja. Naime, tuženik između ostalog nije dostavio bilo kakav dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi kako je tuženik prije stavljanja spornih stepenica u upotrebu izvršio kontrolu ispravnosti tih stepenica, a tuženik nije dostavio dokaz ni da je izvršio pregled i čišćenje plaže i morskog dna u dijelu kojeg koriste kupači za kupanje u moru, od raznoraznih otpadaka, između ostalog i staklenih otpadaka, koje otpatke, korisnici plaže ostavljaju iza sebe. Također, tuženik nije dokazao da bi se tužiteljica ozlijedila svjesno, namjerno ili zbog krajnje nepažnje, te tuženik nije dokazao ni da bi tužiteljica prije samog ozljeđivanja koristila predmetne stepenice protivno njihovoj namjeni.

47. Cijeneći izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda kako tuženik nije dokazao ekskulpacijske razloge iz čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO- a, te kako tuženik također nije dokazao doprinos tužiteljice nastanku štete, slijedom čega je zaključak ovog suda kako je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi svu štetu koju je tužiteljica kritične prigode pretrpjela.

48. Kao sporno valjalo je raspraviti visinu štete koju je tužiteljica kritične prigode pretrpjela.

49. Pravni temelj za potraživanje tužiteljice je povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta, te imovinska šteta s osnova pružene tuđe pomoći i njege kao i troškova liječenja, sve sukladno čl. 1046. ZOO-a. Temeljem čl. 19. ZOO-a tužiteljica ima pravo neposredno od tuženika zahtijevati isplatu pravične novčane naknade za naprijed opisanu i pretrpljenu neimovinsku štetu u skladu s kriterijima, mjerilima odnosno kvalifikatornim okolnostima propisanim čl. 1100. ZOO-a. U slučaju kumulacije više međusobno povezanih oblika povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je ovdje slučaj, sud će dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete.

50. S obzirom na spornu visinu štete provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima dr. Miru Jurinoviću, neurokirurugu, dr. Danči Tripalo, ortopedu i dr. Trpimiru Glavini, psihijatru.

51. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 04. lipnja 2025., vještak dr. Miro Jurinović, neurokirurg, iskazao je:

- kako je pregledao medicinski dokumentaciju malodobne tužiteljice ŽA koja je u dobi od 6 godina zadobila ozljedu Ahilove tetive,

- kako nije našao ozljede s neurokirurškog gledišta tako da će se o ozljedi Ahilove tetive, posljedicama kao i duševnim posljedicama poradi toga vještačiti vještakinja za ortopediju i vještak za psihijatriju.

52. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 04. lipnja 2025., vještak dr. Danči Tripalo, spec. ortoped, iskazala je:

- kako je pregledala sudski spis i priloženu medicinsku dokumentaciju iz koje vidi da je tužiteljica ŽA rođ. 2014. primljena na Kliniku za dječju kirurgiju Split, zbog otvorene rane lijevog stopala i djelomičnom sekcijom Ahilove tetive,

- kako je isti dan operirana, sašivena je Ahilova tetiva te obrađena rana, postavljena je imobilizacija sa gipsom, te je nakon 5 dana puštena na kućno liječenje,

- kako se nakon toga redovito javljala na kontrole kod dječjeg kirurga, te kako je tijek liječenja bio uredan,

- kako je nakon toga upućena na fizikalnu terapiju, priloženi su nalazi fizijatra, priložen je i zdravstveni karton sa fizikalne terapije iz kojeg vidi da je uredno obavljala kroz 9. mj 2020-te godine, te kako bi još napomenula da je imobilizacija skinuta 21.8.2020., da ju je, dakle, nosila oko 20 dana,

- kako je rana je uredno zarasla, ultrazvučno je dokazana i urednost rasta tetiva,

- kako je mišljenja da je kod tužiteljice ostalo umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 5%, što znači da će ulagati pojačane napore kod težih tjelesnih radova i to npr. kod bavljenja sa sportom, kod potrebe penjanja uz uzbrdicu, te uz i niz stepenice,

- kako je bolove jakog intenziteta imala jedan dan, srednjeg jedan tjedan, te slabog jedan mjesec,

- kako je naruženost zbog ožiljka vidljiva kad tužiteljica skine čarape, i spada u lakši stupanj i to najviše u ljetnom periodu,

- kako je tuđa njega i pomoć bila potrebna nakon što je izašla iz bolnice i kod odlazaka na fizikalnu terapiju 4 tjedna , jedan sat dnevno,

53. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 04. lipnja 2025., vještak dr. Trpimir Glavina, psihijatar, istakao je:

- kako je pregledao sudski spis, priležnu med. dokumentaciju, te neposredno poslušao iznijeta vještačenja kolega neurokirurga i ortopeda. U spisu nije našao pisane tragove o eventualnom psihijatrijskom tretmanu.

- kako je iz svega razvidno da se malodobna tužiteljica ŽA, dana 2. kolovoza 2020. godine se ozlijedila nakon čega je hospitalizirana i liječena u KBC Split,

- kako je o aspektima ozljeđivanja, liječenja, oporavka i posljedicama istih vještačeno od strane ortopeda,

- kako glede sudskog psihijatrijskog aspekta vještačenja može kazati da se u predmetnom slučaju kod tužiteljice, a s obzirom na specifičnost okolnosti ozljeđivanja, pojavio primarni strah kao izričaj neposrednog straha od životne ugroze pa do definiranja ozljeđivanja i spoznaje o sazuvanju života, koji se mogao ispoljiti u trajanju od nekoliko sekundi. Sekundarni strah u ovom slučaju kao izričaj emocionalne reakcije na ozljeđivanje i specifičan s obzirom na dob tužiteljice se mogao ispoljiti u jakom intenzitetu u trajanju od 7 dana, u srednjem intenzitetu procjenjujem otprilike 2 tjedna, te u blagom intenzitetu u narednih mjesec dana. Povreda prava osobnosti na psihičko zdravlje, odnosno na emocionalno funkcioniranje se zasigurno ispoljila, imala je privremeni karakter i nalazi je unutar postotka povreda prava osobnosti koje je donijela vještakinja ortoped. Trajnih posljedica ne očekuje.

54. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka neurokirurga, ortopeda i psihijatra iznesenih na roč. od 04. lipnja 2025., kao stručna, iscrpna, logična i napravljena po pravilima struke, a na koje nalaze i mišljenja ni stranke nisu imale primjedbe.

55. Pri tome je za istaći kako iz provedenih vještačenja proizlazi kako su vještačenja u ovom predmetu provedena u odnosu na nezgodu koju je tužiteljica doživjela dana 02. kolovoza 2020. i na ozljedu Ahilove tetive koju je zadobila tog istog dana, pa prigovori umješača glede činjenice kako se u otpusnom pismu navodi »operirala lijevu potkoljenicu zbog traume« nisu od bilo kakvog značaja, jer vještaci nisu vještačili posljedice traume lijeve potkoljenice, već je predmet vještačenja u ovom postupku otvorena rana lijevog stopala sa djelomičnom sekcijom Ahilove tetive. Pored toga, navodi kako je tužiteljica »operirala lijevu potkoljenicu zbog traume« nalaze se u rubrici »osobna anamneza i dosadašnje bolesti«, a ne u rubrikama »razlog hospitalizacije« i »sadašnje tegobe«. Pri tome je za istaći kako se sa provođenjem fizikalnih terapija započelo od početka rujna 2020. pa do kraja rujna 2020, dakle cca 1 mjesec nakon nezgode od 02. kolovoza 2020., pa ovaj sud, kao i vještaci, nalazi kako je provođenje fizikalne terapije tijekom rujna 2020. u uzročnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem od 02. kolovoza 2020. S obzirom na navedeno, sud nije prihvatio prigovor tuženika usmjeren na osporavanje uzročno posljedične veze između provedenih fizikalnih terapija koje je tužiteljica provodila počev od početka rujna 2020. pa do kraja rujna 2020.

56. Cijeneći provedena vještačenja, ovaj sud je utvrdio kako je kod tužiteljice, uslijed predmetne nezgode koju je zadobila, povrijeđeno pravo osobnosti čija težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu. Naime, sadržaja citiranih odredbi čl. 1100. ZOO-a i 19. st 1 i 2 ZOO-a, njihovim smislenim tumačenjem proizlazi kako je institut povrede prava osobnosti, a kako je propisan ZOO/05, uspostavljen kao koncept neimovinske štete na drugačiji način od onog, a kako je to bilo propisano odredbom čl. 198. – 205. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) u smislu da je sada povreda prava osobnosti pravni osnov u odnosu na koji se naknađuje pravična novčana naknada, pri čemu fizički bolovi, strah, itd., a koji su prema konceptu ZOO/91 bili samostalni pravni osnovi neimovinske štete, sada imaju samo značaj kvalifikatornih elemenata za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a koji kvalifikatorni elementi se ne ocjenjuju pojedinačno, niti se za njih pojedinačno ne određuje pripadajuća naknada već na temelju tih kvalifikatornih elemenata, sagledavajući u ukupnosti u okolnostima konkretnog slučaja, se određuje primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti.

57. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, sud je utvrdio kako se oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužiteljice u konkretnom slučaju, pojavljuje u obliku:

- pretrpljenih fizičkih bolova zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju i tijekom, na način kako je to naprijed iskazao vještak ortoped po duljini trajanja i intenzitetu,

- pretrpljenog straha, koji nije ostavio trajne posljedice, a na način kako je naprijed naveo stalni sudski vještak psihijatar, po vrsti, jačini i trajanju,

- duševnim bolovima zbog umanjenja životne aktivnosti na način kako je to utvrdio vještak ortoped u navedenom postotku (umanjenje životne aktivnosti od ukupno 5% ), koji će trajati u vrlo dugom vremenskom razdoblju s obzirom da je tužiteljica u vrijeme nezgode imala navršenih svega 6 i pol godina života,

- duševnim bolovima zbog naruženja u lakom stupnju, te,

- neugodnostima prilikom liječenja koje je tužiteljica doživjela kao posljedicu predmetnog štetnog događaja.

58. Cijeneći uvodno citirane zakonske odredbe čl. 1100., u svezi s čl. 19. ZOO-a, te cijeneći utvrđeno činjenično stanje utemeljeno na prihvaćenim nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka ortopeda dr Danči Tripalo, neurokirurga dr Mira Jurinovića i psihijatra dr Trpimira Glavine, rukovodeći se time da je uslijed predmetne nezgode tužiteljica zadobila otvorenu ranu lijevog stopala i djelomične sekcije Ahilove tetive, uslijed čega je kod tužiteljice zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 5%, vodeći pri tome računa i o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli zbog umanjenja životnih aktivnosti i zbog naruženja u lakom stupnju, te straha, zatim neugodnosti prilikom liječenja, koje se očituju u tome da je tužiteljica isti dan operirana, kako je tužiteljici sašivena Ahilova tetiva te obrađena rana, postavljena imobilizacija sa gipsom koja je skinuta nakon 20-tak dana, te kako je 5 dana boravila u bolnici, kako se nakon toga redovito javljala na kontrole kod dječjeg kirurga, zatim kako je provodila fizikalne terapije, kako je imobilizaciju nosila oko 20 dana, imajući pri tome u vidu činjenicu da je tužiteljica u vrijeme kada se dogodila predmetna nezgoda imala svega 6 i pol godina, zbog čega će još dugo vremensko razdoblje osjećati posljedice predmetne nezgode, a posebno tijekom školovanja prilikom obavljanja vježbi na satu tjelesnog odgoja, te prilikom obavljanja treninga u slobodno vrijeme, to prema shvaćanju ovog suda pravična naknada tužiteljici u konkretnom slučaju iznosi 3.400,00 €, koja bi u svojoj ukupnosti predstavljala primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa.

59. Slijedom iznijetog, sud je po osnovu zatražene neimovinske štete tužiteljici dosudio iznos od 3.400,00 € smatrajući navedeni iznos primjerenim u konkretnom slučaju, pa je do tog iznosa po ovom osnovu prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, dok je za više zatraženih 2.600,00 € glavnice po osnovu zatražene neimovinske štete tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

60. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada kamata koja teče od dana podnošenja tužbe, dakle od 25. listopada 2021. pa do konačne isplate. To sukladno odredbi čl 1103 ZOO/05, a kako je to i odlučeno u brojnim odlukama Vrhovnog suda i tako baš: Rev 1550/09 od 5. prosinca 2012.; Rev 735/10 od 8. prosinca 2010.; Revr 269/11 od 1. lipnja 2011.; Rev-x 1351/10 od 10. siječnja 2012.; Rev 1193/10 od 18. siječnja 2012.; Rev 1435/10 od 19. prosinca 2012., a gdje je izraženo pravno shvaćanje da naknada neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1103. ZOO/05 dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.

61. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. I izreke ove presude.

62. U odnosu na zatraženu naknadu imovinske štete po osnovu tuđe njege i pomoći, za navesti je da, iako je sudska praksa pokazala određeno kolebanje, a glede procjene visine cijene sata tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera, valja istaći kako se sudska praksa u posljednje vrijeme izjasnila kako bi cijenu sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera, valjalo odrediti prema onim cijenama koje bi bile naplaćene od strane ustanova koje pružaju takvu pomoć, a ne prema cijeni satnice NKV radnika.

63. Člankom 1095. st. 1 ZOO-a propisano je :

« Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. »

63.1. Člankom 1085. ZOO-a propisano je:

« 1/ Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

2/ Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

3/ Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

4/ Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. »

64. Stoga, da bi valjano primijenili odredbu članka 1095 ZOO-a, te određivanje visine štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, treba dati odgovor na pitanje koliko je (bi) platila oštećena osoba nekoj trećoj osobi obavljanje posla tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera i to upravo u onom razdoblju kada je šteta nastala.

65. S obzirom kako se radi o relativno maloj satnici, u konkretnom slučaju 4 tjedna po 1 h dnevno, to se ne može očekivati da bi bilo koja treća osoba pristala raditi 1 h dnevno u domaćinstvu tužiteljice, te istoj pružati pomoć i njegu nemedicinskog karaktera i to prema satnici plaće NKV radnika. Potpuno je jasno kako osobe koje pružaju tuđu pomoć i njegu nemedicinskog karaktera za novac te koje u određeno domaćinstvo dolaze svega na par sati dnevno traže značajno veće novčane svote, te je stoga potpuno prihvatljivo odrediti cijenu sata tuđe pomoći i njege upravo onako kako proizlazi iz potvrde doma Lovret, čiji je cjenik objavljen na web stranici i dostupan svima, a po kojem je cjeniku cijena jednog sata tuđe njege i pomoći, u razdoblju od 01.07.2018.-30.04.2023. iznosila 40 kn/h (5,31€), dakle u razdoblju kada je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć za održavanje osobne higijene.

66. Kada se 28 dana (4 tjedna) pomnoži sa 1h to proizlazi kako je tužiteljici bilo potrebno 28 h tuđe njege i pomoći, te kada se 28 h pomnoži sa 5,31€, to proizlazi da je tuženik dužan tužiteljici po osnovu tuđe njege i pomoći isplatiti ukupan iznos od 148,68€ po osnovu tuđe njege i pomoći. S obzirom na navedeno, tužiteljici je po tom osnovu dosuđen iznos od 148,68 €, dok je za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 151,32 € odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

67. Na dosuđeni iznos imovinske štete – tuđe njege i pomoći tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja, dakle od 14. travnja 2026. pa do konačne isplate. Naime, radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti koju je sud utvrđivao tijekom trajanja postupka i za koju tužiteljica nije dostavila dokaze, poput računa i sl., da je istu platila. Slijedom iznijetog, tužiteljici je dosuđena kamata od presuđenja, dakle od 14. travnja 2026. pa do konačne isplate, dok je za više zatražene kamate, za razdoblje od podnošenja tužbe 25.10.2021. do 14. travnja 2026. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

68. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

69. U odnosu na zatraženu naknadu po osnovu troškova liječenja, za navesti je slijedeće:

70. Člankom 1095. st 1 ZOO-a propisano je:

»Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.«

70.1. Člankom 223. ZPP-a propisano je:

»Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.«

71. Iz vještva vještaka dr Danči Tripalo, ortopeda, sud je utvrdio kako je tužiteljica uslijed predmetne nezgode odlazila na redovne kontrole kod dječjeg kirurga, a nakon toga na fizikalnu terapiju, te kako su priloženi nalazi fizijatra, i zdravstveni karton sa fizikalne terapije iz kojeg se vidi kako je tužiteljica fizikalnu terapiju uredno obavljala kroz 9. mj 2020-te godine.

72. Pregledom priloženog fizikalnog kartona, sud je utvrdio kako tužiteljica ima evidentirana 24 dolaska na fizikalnu terapiju.

73. Iz otpusnog pisma sud je utvrdio kako je tužiteljica u bolnici boravila u razdoblju od 02.08.20. do 07.08.2020.

74. Pregledom priložene medicinske dokumentacije sud je utvrdio kako je tužiteljica nakon izlaska iz bolnice na kućnu njegu, na kontrolne preglede u KBC Split odlazila na dan 11.0821., 17.08.20., 28.08.2020., 21.08.2020., 01.09.2020., 16.09.2020.., 17.09.2020., 13.10.2020., 15.10.2020., 10.03.21., dakle 10 puta.

75. Kada se zbroje odlasci na fizikalne terapije i kontrolne preglede, to je tužiteljica sveukupno 34 puta odlazila na kontrolne preglede, te se i 34 puta vraćala sa kontrolnih pregleda, dakle ukupno 68 puta.

76. Prilikom odlazaka na kontrolne preglede i povrataka sa istih tužiteljica je imala troškove prijevoza, koje ne bi imala da se nije dogodio predmetni štetni događaj, za koji je odgovoran tuženik, slijedom čega je zaključak ovog suda kako su ti troškovi prijevoza u uzročnoj svezi sa liječenjem tužiteljice zbog ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju. Pri tome je za istaći kako tužiteljica ima prebivalište na adresi [adresa], dok se KBC Split nalazi na adresi [adresa], što je udaljenost od nekih 2,5 km, pa je zasigurno da tužiteljica tih 2,5 km nije išla pješke, sa ozlijeđenom nogom, već da je tužiteljica za potrebe kontrolnih pregleda, te provođena fizikalne terapije, morala koristi prijevozno sredstvo, u najmanju ruku, autobus.

77. S obzirom kako tužiteljica nije dostavila bilo kakav dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi kojim je prijevoznim sredstvom tužiteljica odlazila na kontrolne preglede i fizikalne terapije, te s obzirom kako tužiteljica nije dostavila račune kao dokaz da je plaćala troškove prijevoza, te s obzirom kako ipak postoje dokazi da je odlazila na kontrolne preglede i fizikalnu terapiju u KBC Split, i to dokazi o obavljenim kontrolnim pregledima i fizikalnoj terapiji, koji potvrđuju kako je tužiteljica posjećivala KBC Split, i samim time imala troškove dolaska i povratka sa tih obavljenih pregleda i terapija, to je ovaj sud visinu štete po tom temelju utvrdio primijenivši odredbe čl. 223. ZPP-a, prema slobodnoj ocjeni.

78. S obzirom na sve navedeno, cijeneći činjenicu kako tužiteljica nije dostavila račune glede troškova odlazaka i povratka sa kontrolnih pregleda, te cijeneći činjenicu kako je imala troškove odlaska i povratka sa kontrolnih pregleda, ocjena je ovog suda kako tužiteljici pripada naknada u visini putne autobusne karte za gradsku vožnju, a to iz razloga jer je usluga prijevoza autobusom tužiteljici bila dostupna, a tužiteljica se, s obzirom kako se nije radilo o ozljedama koje bi tužiteljici onemogućavale vožnju autobusom, imala mogućnost koristiti uslugama prijevoza autobusom.

79. Cijena putne autobusne karte objavljena je na Internet izdanju tvrtke Promet d.o.o., koja se u Splitu bavi prijevozom putnika, te je kao takva lako provjerljiva i odlučna za utvrđivanje visine troškova prijevoza.

80. Pregledom cijene putne karte tvrtke Promet d.d. Split, sud je utvrdio kako pojedinačna karta gradske vožnje kupljena na biljetarnici ili online iznosi 1,00 €.

81. S obzirom kako je sud utvrdio da je tužiteljica ukupno imala 64 odlaska i povratka na kontrolne preglede i fizikalne terapije, te kod činjenice kako cijena karte u jednom pravcu iznosi 1,00 €, to tužiteljici pripada naknada putnih troškova koji se nalaze u uzročno – posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, a koji su bili nužni za provođenje liječenja tužiteljice, u iznosu od 64,00 €.

82. U odnosu na eventualne daljnje troškove liječenja, sud je pregledom priložene dokumentacije utvrdio kako iz iste ne proizlazi da bi tužiteljica imala neke daljnje troškove poput kupnje tableta ili plaćanja pregleda izvan onih za koja je medicinska dokumentacije priložena u spisu, ili pak poput plaćanja participacija.

83. Slijedom takvog utvrđenja suda, tužiteljici je dosuđen iznos od 64,00 € po osnovu troškova vezanih uz liječenje tužiteljice, dok je za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 36,00€ tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

84. Na dosuđeni iznos imovinske štete – troškova liječenja tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja, dakle od 14. travnja 2026. pa do konačne isplate. Naime, radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti koju je sud utvrđivao tijekom trajanja postupka i za koju tužiteljica nije dostavila dokaze, poput računa i sl., da je istu platila.

85. Slijedom iznijetog, tužiteljici je dosuđena kamata od presuđenja, dakle od 14. travnja 2026. pa do konačne isplate, dok je za više zatražene kamate, za razdoblje od podnošenja tužbe dana 25. listopada 2021. do 14. travnja 2026. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

86. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog odlučeno je kao u toč. III izreke presude.

87. Parnični trošak dosuđen je tužiteljici po odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023), označenoj vrijednosti predmeta spora, te uspjehu u parnici.

88. Tužiteljici zastupanoj po pun. priznat je trošak sastava tužbe i podneska od 21.12.21. po 100 bodova, za pristupe na roč. od 08.11.21., 27.01.25., 19.03.25., 22.04.25. i 04.06.26. po 100 bodova, za pristup na roč. od 27.02.26. 25 bodova (25%), te za pristup na roč. od 31.03.26. 50 bodova (50%), što sveukupno zbrojeno iznosi 775,00 bodova, koji iznos pomnožen sa 2€, koliko iznosi vrijednost jednog boda, daje iznos od 1.550,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 387,50 € na ime 25% 387,5 PDV-a, 142,01 € na ime sudske pristojbe na tužbu, te 82,55 € na ime sudske pristojbe na ovu presudu, što ukupno iznosi 2.162,06 €.

89. Tužiteljica je uspjela u cijelosti u osnovu, te djelomično u visini (56%), pa je sud sveukupan uspjeh tužiteljice u ovom sporu cijenio sa 78%, dok je uspjeh tuženika 22%. Kada se uspjeh tužiteljice umanji za uspjeh tuženika, to proizlazi kako je tužiteljica u ovom sporu uspjela sa 56%.

90. Razmjerno uspjehu u ovoj parnici tužiteljici pripada trošak u iznosu od 1.210,76 €. Ovom iznosu dodan je trošak vještačenja u iznosu od 388,80 €, slijedom čega je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 1.599,56 €. Na dosuđeni trošak tužiteljici pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 14. travnja 2026. pa do konačne isplate.

91. Pri tome je za istaći kako je tužiteljica na ime troškova vještačenja uplatila iznos od 450,00 €, međutim, kako su vještaci za provođenje vještačenja ukupno potraživali iznos od 388,80 €, to je tužiteljici dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 388,80 €, dok je razlika do 450,00 €, dakle iznos od 61,20 € tužiteljici vraćen.

92. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. IV izreke presude.

U Splitu, 14. travnja 2026.

S U D A C

Miro Maslać

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- pun. umješača