REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3840/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja CENTAR KORZO d.o.o., OIB 36424805072, Trg Ivana Koblera br. 1, zastupani po punomoćniku Miljenku Mrakovčiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić iz Rijeke, A. Medulića 5, protiv tuženika NINA COMMERCE d.o.o., OIB 68752705507, Slavonska avenija 19a, Zagreb, zastupani po punomoćniku Davoru Mičinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mičin & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 19.703,97 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja sadržanog u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-236/2024 od 17. srpnja 2025., 14. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-236/2024 od 17. srpnja 2025. u točki II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Preinačuje se rješenje sadržano u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-236/2024 od 17. srpnja 2025. u točki II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.560,68 eura i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.560,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 256,28 eura.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 287,90 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom tuženiku je naloženo platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na plaćenu glavnicu (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog i ovršnog postupka u iznosu od 2.935,68 eura. Odlukom iz točke III. izreke presude, odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na dio dosuđenih troškova ovršnog postupka iz točke II. izreke presude u iznosu od 810,68 eura koje su tekle u razdoblju od 11. kolovoza 2023. do 16. srpnja 2025. te u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.062,50 eura. Rješenjem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, broj Ovrv-43191/2023 od 11. kolovoza 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 19.703,97 eura te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena.

2. Prvostupanjski sud je odlučujući o troškovima parničnog postupka primijenio odredbu čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

3. Protiv odluke o troškovima parničnog postupka žalbu je podnio tuženik iz svih zakonom dopuštenih razloga - zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud nezakonito tužitelju dosudio troškove parničnog postupka iako je tuženik platio dug. Jedan od računa tuženik je platio nakon podnošenja prijedloga za ovrhu ali prije donošenja rješenja o ovrsi što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Smatra da je tužitelj nakon plaćanja jednog računa, a prije donošenja rješenja o ovrsi trebao reagirati i povući dio tužbenog zahtjeva za taj iznos. Predlaže pobijanu odluku preinačiti na način da ovaj sud tuženiku dosudi troškove parničnog postupka.

4. Tužitelj je u odgovoru na tuženikovu žalbu naveo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno na pravilnoj činjeničnoj podlozi pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te naložiti tuženiku da mu naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 287,90 eura.

5. Tuženikova žalba je djelomično osnovana.

6. S obzirom na to da se odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem, odnosno s obzirom na to da je tuženik podnio žalbu samo protiv odluke o troškovima postupka, ovaj sud je odlučujući o njegovoj žalbi donio rješenje (čl. 129. u vezi s čl. 167. ZPP-a).

7. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbe čl. 365. st. 2. te čl. 381. ZPP-a, u granicama žalbenih navoda, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ono nije pravilno i zakonito u cijelosti.

8. Iz isprava u spisu proizlaze sljedeće činjenice:

- tužitelj je 21. lipnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika za isplatu iznosa od 19.703,97 eura

- tuženik je 22. kolovoza 2023. podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi osporavajući tužiteljevu tražbinu te navodeći da je utužene račune vratio tužitelju jer ih je smatrao neosnovanim

- 30. studenoga 2024. tuženik je obavijestio sud i tužitelja da je podmirio dug

- 18. veljače 2025. tužitelj je povukao tužbu za iznos glavnice dok je ostao kod potraživanja iznosa kamata i troškova parničnog postupka.

9. Prema odredbi čl. 158. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Iznimno, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

10. Dakle, među strankama je sporno primjenjuje li se u konkretnom slučaju stavak prvi ili drugi odredbe čl. 158. ZPP-a.

11. Zakon o parničnom postupku propisuje pravilo da je tužitelj taj koji snosi troškove postupka u slučaju povlačenja tužbe, jer se u osnovi smatra da tužitelj sa zahtjevom nije uspio. Međutim, ZPP-om je propisana i iznimka od tog slučaja – da tužitelj ima pravo na naknadu troškova ako je tužbu povukao odmah nakon što je tuženik udovoljio tužiteljevom zahtjevu ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Prema ocjeni ovog suda ispunjena je pretpostavka propisana odredbom čl. 158. st. 2. ZPP-a – tužitelj je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu.

12. U konkretnom slučaju, tuženik je podmirio glavnicu nakon pokretanja postupka, ali ne i kamate. Tužitelj je stoga povukao dio tužbenog zahtjeva (glavnicu), dok je ostao kod zahtjeva za iznos kamata i troškove parničnog postupka, koje tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podmirio. Prvostupanjski sud je stoga odlučio rješenjem o povlačenju tužbe za iznos glavnice te presudom o zahtjevu za isplatom zateznih kamata i troškova parničnog postupka. Od tuženikovog podneska kojim obavještava sud i protivnu stranku da je platio glavnicu do tužiteljevog povlačenja tužbe nije bilo procesnih aktivnosti u parnici povodom kojih bi (za tuženika ili bilo koju stranu u postupku) nastao dodatni parnični trošak. Tužitelj je, dakle, prvim podneskom nakon saznanja o plaćanju glavnice povukao tužbu za plaćeni iznos te istim podneskom zahtijevao isplatu kamata i parničnih troškova. Tuženikov žalbeni navod da je tužitelj isuviše kasno reagirao na tuženikovo plaćanje duga, ovaj sud stoga ocjenjuje neosnovanim.

13. Tijekom postupka tužitelj je u nekoliko navrata uređivao tužbeni zahtjev, zbog neuređenog zahtjeva je čak i preotvorena glavna rasprava. Uzevši navedeno u obzir ovaj sud je odlučujući o troškovima parničnog postupka utvrdio da tužitelj ima pravo na naknadu troškova za sljedeće radnje (Tarifa o na:

- trošak sastava podneska od 18. veljače 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1.)

- trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 18. veljače 2025. u iznosu od 100,00 eura ((Tbr. 9. t. 5.)

- trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. travnja 2025. u iznosu od 500,00 eura ((Tbr. 9. t. 1.),

odnosno s PDV-om ukupno 1.375,00 eura.

14. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 18. veljače 2025. u preostalom iznosu od 400,00 eura. Naime, na dan održavanja tog ročišta stranke su međusobno razmijenile podneske zbog čega je ročište odgođeno i prije raspravljanja. Nije mu priznat trošak za sastave podnesaka od 6. ožujka 2025. i 9. travnja 2025. svaki u iznosu od 500,00 eura te trošak sastava podneska od 3. lipnja 2025. u iznosu od 250,00 eura jer se radilo o podnescima u kojima uređuje tužbeni zahtjev, odnosno radnji koju je morao pravilno napraviti već uz prvi podnesak kojim uređuje tužbeni zahtjev. Jednako tako mu nije priznat trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. srpnja 2025. u iznosu od 500,00 eura iz razloga jer se radilo o ročištu nakon preotvaranja glavne rasprave koju je tužitelj prouzročio neuređivanjem tužbenog zahtjeva. Dakle, sve te radnje, makar je tužitelju nastao trošak njihovim obavljanjem, ne mogu pasti na teret protivne strane. Tužitelj je stoga odbijen za troškove parničnog postupka u iznosu od 2.150,00 eura uz PDV od 25%, odnosno 2.687,50 eura.

15. S obzirom na to da je tuženik uspio u žalbenom postupku u omjeru od 66% (od 4.062,50 eura koliko je tužitelj zahtijevao, priznato mu je 1.375,00 eura) on ima pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 256,28 eura (od 388,31 euro koliko je zahtijevao).

16. S druge strane, tužitelju ne pripada zahtijevana naknada troška odgovora na tuženikovu žalbu, jer cijeneći sve okolnosti ovaj sud utvrđuje da nije riječ o radnjama nužnim za vođenje parnice čiji bi trošak trebala snositi suprotna stranka (čl. 155. i 166. ZPP-a).

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 380. t. 2. i 3. ZPP -a).

Zagreb, 14. travnja 2026.

Sudac

Radovan Raduka