Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-617/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužitelja E.ON Plin d.o.o. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 14555304503, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o., Osijek, protiv ovršenika Merkur1992 j.d.o.o. iz Pitomače, Vinogradska 2, OIB: 84504142161, zastupanog po punomoćnici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Povrv-130/2023-14 od 7. veljače 2024.,14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Povrv-130/2023-14 od 7. veljače 2024. u točkama I. i II. izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi (na temelju vjerodostojne isprave) javne bilježnice Sandre Naumovske iz Slatine broj Ovrv-3174/2023 od 11. rujna 2023. (kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 840,58 eur sa zateznom kamatom koja na iznos od 33,92 eur teče od 26. veljače 2022. do isplate, na iznos od 184,15 eur od 27. prosinca 2022. do isplate te na iznos od 622,51 eur od 27. siječnja 2023. do isplate, uz naknadu ovršnog troška).

2. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 562,50 eur, dok je točkom III. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška.

3. Protiv te presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćenjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

8. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 840,58 eur (pravilno treba pisati 839,58 eur) po osnovi neplaćenih računa za isporuku plina za siječanj 2022. u iznosu od 33,92 eur, studeni 2022. u iznosu od 184,15 eur i za prosinac 2022. u iznosu od 622,51 eur ili sveukupno 839,58 eur, pri čemu tužitelj pogrešno u prijedlogu za ovrhu navodi da ukupan zbroj utuženih računa iznosi 840,58 eur.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

-da tužitelj, kao opskrbljivač plinom predmetni tužbeni zahtjev temelji na ugovoru o opskrbi plinom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo zaključenog 29. siječnja 2020. na razdoblje od 36 mjeseci s tuženikom, kao kupcem kojim je ugovorena cijena energije plina od 0,240 kn/kWh,

-da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (odgovoru na tužbu) osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva navodima da je predmetnim ugovorom o opskrbi plinom krajnjih kupaca kategorije poduzetništva od 29. siječnja 2020. ugovorena fiksna jedinična cijena plina od 0,240 kn/kWh, da tužitelj nije mogao u utuženom razdoblju povisiti jediničnu cijenu plina, da je tuženik 4. srpnja 2022. zaprimio obavijest tužitelja od 30. lipnja 2022. u vezi nove cijene plina od 1. kolovoza 2022., a kojim dopisom da je tužitelj obavijestio tuženika da samoinicijativno i jednostrano povećava jediničnu cijenu plina suprotno ugovornim odredbama slijedom čega tuženik smatra da je tužitelj mogao obračunati jediničnu cijenu plina za cjelokupno ugovoreno razdoblje od 36 mjeseci po fiksnoj jediničnoj cijeni od 0,240 kn/kWh,

-da je tužitelj u podnesku od 25. listopada 2023. osporio kao neosnovane tuženikove navode iz odgovora na tužbu te naveo, suprotno shvaćanju tuženika da predmetnim ugovorom o opskrbi plinom od 29. siječnja 2020. jedinična cijena plina nije ugovorena u fiksnom iznosu za cijelo ugovoreno razdoblje od 36 mjeseci, da je tužitelj ovlašten izmijeniti (povisiti) jediničnu cijenu plina sukladno Uvjetima poslovanja opskrbljivača E.On Energija d.o.o. (tužitelja), kojima je u čl. 6. st. 4. regulirano da opskrbljivač ima pravo promijeniti cijenu plina o čemu je dužan obavijestiti krajnjeg kupca najkasnije 30 dana prije početka primjene nove cijene; u slučaju da je promjena cijene plina nepovoljnija za krajnjeg kupca, krajnji kupac ima pravo raskinuti ugovor bez naknade s učinkom od dana kada predviđeno povećanje cijene plina stupa na snagu; da se promjene smatraju prihvaćenima od strane krajnjeg kupca ukoliko krajnji kupac u roku od 14 dana od dana dostave obavijesti o promjeni cijene plina opskrbljivaču ne dostavi pisanu obavijest o neprihvaćanju izmijenjenih cijena, a time i o raskidu ugovora; da danom promjene cijene plina opskrbljivač će obračunavati, a krajnji kupac plaćati plin po izmijenjenim cijenama bez izmjene ugovora,

-da je tuženik u konkretnom slučaju bio nezadovoljan s promjenom cijene plina, da je u takvim okolnostima mogao predmetni ugovor raskinuti pa kako da se tuženik raskidu ugovora protivio, a što da proizlazi iz korespondencije stranaka, da tužitelj smatra i tvrdi da su tuženikovi navodi o nedopuštenosti promjene jedinične cijene plina neosnovani,

-da iz računa za siječanj 2022. proizlazi da je isti ispostavljen na iznos od 3.003,34 kn/398,61 eur, za studeni 2022. na iznos od 2.410,70 kn/319,95 eur i za prosinac 2022. na iznos od 4.690,24 kn/622,50 eur, pri čemu da je tužitelj u podnesku od 2. siječnja 2024. naveo da su računi za siječanj 2022. i studeni 2022. djelomično podmireni te da po računu za siječanj 2022. traži isplatu iznosa od 33,92 eur, po računu za studeni 2022. u iznosu od 184,15 eur, u visini razlike neplaćenog dijela računa, te po računu za prosinac 2022. iznos od 622,51 eur, koji da tuženik u cijelosti nije podmirio.

11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je uvidom u dokumentaciju u spisu te ocjenom tužiteljevih navoda iz tužbe i rečenih podnesaka kao i tuženikovih navoda iz odgovora na tužbu kao i onih istaknutih tijekom postupka ocijenio da tuženik neosnovano u odgovoru na tužbu osporava pravnu osnovu tužbe navodima o tome da tužitelj nije imao pravo izmijeniti jediničnu cijenu plina, obzirom da je prvostupanjski sud zaključio uvidom u predmetni ugovor o opskrbi plina od 29. siječnja 2020. kako se ne radi o fiksno ugovorenoj jediničnoj cijeni plina od 0,240 kn/kWh za cijelo ugovorno razdoblje od 36 mjeseci, pri čemu je sud zauzeo stajalište da je tužitelj bio ovlašten i mogao je izmijeniti jediničnu cijenu plina.

12. Međutim, cijeneći dokumentaciju u spisu kao i mjerodavne zakonske i podzakonske propise koji su u utuženom razdoblju bili na snazi, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj na kojem je bio teret dokaza nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, pa je zbog tog razloga primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a odbio tuženi zahtjev tužitelja.

13. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud se pozvao na odredbe čl. 11. st. 1. toč. 10. Zakona o regulaciji energetskih djelatnosti ("Narodne novine" broj 120/12, 68/18), čl. 29. Zakona o energiji ("Narodne novine" broj 120/12, 14/14, 102/15 i 68/18), čl. 17. st. 1. podstavak 2. Metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu ("Narodne novine" broj 108/20 i 20/22), na temelju kojih prisilnih propisa da Hrvatska energetska regulatorna agencija (dalje HERA) donosi tarifu, odnosno pojedine tarifne stavke proračunavaju energetski subjekti sukladno propisanim Metodologijama, a koje odobrava HERA. S obzirom na ove okolnosti sud je zaključio da je u konkretnom slučaju bilo nužno utvrditi je li cijena energije plina iskazana u utuženim računima u odnosu na jediničnu cijenu plina od 0,337644 kn/kWh, odnosno u iznosu od 0,714475 kn/kWH u skladu s Odlukama HERA-e o iznosu tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom koje su donesene i odnose se na utuženo vremensko razdoblje ocijenio da je za tužitelja prema Odluci HERA-e ("Narodne novine" broj 141/2021) za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2022. kao opskrbljivača za distribucijsko područje propisana krajnja cijena opskrbe plinom bez PDV-a u iznosu od 0,2277 kn/kWH do 0,2142 kn/kWh pa cijeneći da je cijena energije plina po računu za siječanj 2022. utvrđena u iznosu od 0,337644 kn/kWh bez PDV-a ocijenio kako da ista ne odgovara niti jednom iznosu cijene energije plina prema citiranim cijenama plina iskazanima u kWh za tužitelja kao opskrbljivača za određena distribucijska područja koja su donesena od strane HERA-e. U odnosu na račune za studeni i prosinac 2022., a sukladno Odluci HERA-e o iznosu tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom za razdoblje od 1. listopada do 31. prosinca 2022. te za razdoblje od 1. siječnja do 31. siječnja 2023. ocijenio je da iznos fiksne mjesečne naknade iznosi ovisno o vrsti tarifnog modela (TM1-TM12) u rasponu od 10,00 do 500,00 kn, za tužitelja kao opskrbljivača za pojedina distribucijska područja za koja je nadležan, pa kako da tužitelj ničim nije dokazao da je jediničnu cijenu opskrbe plinom po utuženim računima odredio sukladno citiranim pozitivnim zakonskim propisima te sukladno Odluci HERA-e u utuženom razdoblju, zaključio je da tužitelj visinu tužbenog zahtjeva nije dokazao.

14. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud odlučio kao u izreci pobijane presude (točka I.) dok je točkom II. izreke tužitelju naložio naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 562,50 eur.

15. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih i dopuštenih žalbenih razloga u smislu odredbi čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

16. Tužitelj u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud ocjenjujuću pravnu osnovu tužbe s obzirom na navode tuženika iz odgovora na tužbu, ocijenio da tuženikovi navodi u vezi toga nisu osnovani, pri čemu je sud jasno zaključio da predmetnim ugovorom o isporuci plina zaključenim između stranaka jedinična cijena plina od 0,240 kn/kWh za cijelo obračunsko razdoblje od 36 mjeseci nije ugovorena kao fiksna, odnosno da se jedinična cijena može mijenjati. Nadalje, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude, obrazlažući sporno pitanje visine tužbenog zahtjeva, jasno i neproturječno naveo, pozivajući se na citirane zakonske propise kao i na citirane odluke HERA-e, ocijenio da tužitelj visinu tužbenog zahtjeva nije dokazao obzirom da je HERA u utuženom razdoblju propisivala (određivala) jedinične cijene plina, pri čemu da tužitelj sukladno tim propisima nije dokazao je li u utuženom razdoblju, odnosno za utužene račune jediničnu cijenu plina obračunao u skladu s citiranim propisima kojima je propisana jedinična cijena plina za tužitelja, kao opskrbljivača za navedeno opskrbno područje, slijedom čega presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

17. Žalbeni navodi tužitelja o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, koje opisano ističe u žalbu nisu dopušteni, jer se prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti zbog toga žalbenog razloga ne može pobijati.

18. Pazeći i po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je zaključak prvostupanjskog suda o tome da tužitelj visinu tužbenog zahtjeva nije dokazao pravilan, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno u primjeni odredbe čl. 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

19. Osim razloga koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju pobijane presude, a zbog kojih smatra da tužitelj visinu tužbenog zahtjeva nije dokazao, a koje razloge prihvaća kao pravilne i ovaj sud, nedokazanost visine tužbenog zahtjeva proizlazi i s obzirom na stanje u spisu.

20. Naime, tužitelj je u podnesku od 2. siječnja 2024. (list 158) naveo da je tuženik račun za siječanj 2022. djelomično podmirio, da je ostao neplaćeni iznos po tom računu u iznosu od 33,92 eur, zatim da je po računu za studeni 2022. tuženik također isti djelomično podmirio te da je preostalo dugovanje po tom računu 184,15 eur, dok da tuženik račun za prosinac 2022. na iznos od 622,51 eur nije podmirio. U takvim okolnostima, prema ocjeni ovog suda tužitelj je u odnosu na račune za siječanj 2022. i studeni 2022. morao obrazložiti ostatak duga po tim računima u iznosima od 33,92 eur, odnosno u iznosu od 184,15 eur, što tužitelj u tom podnesku kao ni do zaključenja glavne rasprave nije učinio. Također za navesti je da iz isprave – konto kartica 27. prosinca 2023. koju je tužitelj dostavio u prilogu tog podneska ne proizlazi, odnosno nije moguće utvrditi visinu neplaćenih dijelova računa za siječanj 2022. i studeni 2022. u navedenim novčanim iznosima, pa kada se uzme u obzir da tužitelj u tužbi pogrešno navodi da pravilan zbroj utuženih iznosa računa iznosi 840,58 eur, umjesto pravilno 839,58 eur, tužitelj visinu tužbenog zahtjeva nije dokazao zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja zbog navedenih razloga pravilno odbijen kao neosnovan u primjeni odredbe čl. 221.a ZPP-a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

21. Pobijana presuda pravilna je i zakonita u odluci o naknadi parničnog troška u točki II. izreke koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

22. Slijedom svega obrazloženog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

23. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 14. travnja 2026.

Sudac

Duško Abramović