Posl.br.: Pp-1879/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

STALNA SLUŽBA U OPATIJI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Vesni Kišić, uz sudjelovanje Kristine Jelovica kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe "CAR WASH AQUA VITA" d.o.o. i II. okrivljene odgovorne osobe JE, zbog prekršaja iz odredbe članka 224. stavka 1. točke 29. i stavka 2. Zakona o vodama ("Narodne novine", broj: 66/19, 84/21 i 47/23), rješavajući o prigovoru na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije klasa: UP/I-325-01/25- 01/104, ur. broj: 443-02-02-13-25-2 od 16. travnja 2025., nakon provedene glavne rasprave, na temelju odredbe članka 183. Prekršajnog zakona, dana 14. travnja 2026., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. okrivljena pravna osoba: „Car Wash Aqua Vita d.o.o., sa sjedištem u [adresa], predmet poslovanja autopraona, OIB: 73711129523, pozitivno posluje, 1 zaposlen, nekažnjavana,

i

II. okrivljena odgovorna osoba ZE, sin J i Z, rođen **.**.1952. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, SSS, po zanimanju poduzetnik, zaposlen u I.okr. tvrtki, oko 1200 eura mjesečnih primanja, oženjen, otac dvoje djece, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak protiv njega,

k r i v i  s u

I.što su, do dana 31. ožujka 2025. godine, na lokaciji obavljanja djelatnosti Autopraonice "Aqua Vita" u Rijeci, Miroslava Krleže 4, obavljali djelatnost bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda sa lokacije, odnosno nisu uskladili obavljanje djelatnosti sa Zakonom o vodama ( NN 66/19, 84/21, 47/23) , koji u članku 165. propisuje da je vodopravna dozvola potrebna za svako ispuštanje otpadnih voda za koje se propisom iz članka 70. stavka 4. istog Zakona, propisuje granične vrijednosti emisija, sukladno članku 4. Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda ( NN 26/20),

čime su počinili djelo prekršaja iz članka 224. stavka 1. točke 29. i stavak 2. Zakona o vodama

pa se I okr. pravna osoba i II okr. odgovorna osoba, temeljem cit. Zakona, a uz primjenu članka 38. Prekršajnog zakona

o s l o b a đ a j u  o d  k a z n e.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 2. i 3. Prekršajnog zakona, I. i II. okrivljenici su obvezni naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) – SVAKI, u korist Državnog proračuna i to u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13).

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije klasa: UP/I-325-01/25-01/104, ur. broj: 443-02-02-13-25-2 od 16. travnja 2025., izdalo je prekršajni nalog kojim je okrivljenike oglasilo krivim, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, a koji je prekršajni nalog u povodu prigovora okrivljenika dostavljen ovom Sudu na rješavanje, te je prekršajni nalog stavljen van snage i proveden redovni prekršajni postupak.

2. II. okr. odgovorna osoba ispitana na navode optužbe iskazao je da obranu daje u svoje ime i u ime pravne osobe jer istu zastupa pojedinačno i samostalno. Naveo je kako je sve detaljno već opisao u samom prigovoru, pa smatra kako nije potrebno ponovno iznositi svoju obranu usmeno, no dodao je da njegova tvrtka, pa tako i ta samoposlužna praonica radi već preko 10 godina i nikada ni tvrtka ni on nisu bili prekršajno kažnjavani za bilo kakve prekršaje, pa ni vezane za obavljanje djelatnosti, a to je pranje automobila. Pokušava uvijek voditi svoje poslovanje u skladu zakona i propisa, dva puta godišnje čiste se sabirni spremnici i kolektori otpadnih voda u autopraonici. Nikada ga nitko nije upozorio da je za njegovo poslovanje potrebna i vodopravna dozvola, međutim on je čuo od nekog da je ta vodopravna dozvola potrebna pa je 19. veljače 2025. zatražio vodopravnu dozvolu i u toku ishodovanja dozvole su izvršena sva ispitivanja vezana za otpadne vode, nepropusnost kanalizacijskog sustava i nepropusnost sabirnog spremnika, ta sva tri izvještaja su pokazala da je sve u redu i te izvještaji su priloženi uz prigovor. Vodopravna dozvola mu nije odmah izdana kako su mu obećali i od nadležne službe Hrvatskih voda je samo dobivao odgovor da će mu to brzo riješiti, ali da nemaju službenika koji bi mu to napravio i to potpisao, no vodopravna dozvola mu je ipak izdana 29. siječnja 2026. godine. Zamolio je Sud da uzme u obzir sve okolnosti koje je naveo, da se je doista trudio da dozvola bude što prije izdana iako zna da neznanje ne opravdava da ga nitko nije upozorio da uopće treba imati vodopravnu dozvolu, te da je isto ishodio što je sve i dokumentirano i dostavljeno u spis. Isto tako je naveo da je izvršena kontrola izvršenja rješenja Službe inspekcije zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravnog nadzora, a prema istom rješenju je njemu od 08. travnja zabranjen rad sve dok se ne ishodi vodopravna dozvola, te njegova autopraona doista i nije radila od 4. mjeseca 2025. pa sve do 28. siječnja ove godine kada je dobio vodopravnu dozvolu, a što je sve i navedeno u zapisniku koji daje u spis od 04. veljače 2026.

3. Sudac je izvršio uvid i pročitao prigovor na prekršajni nalog, rješenje o zabrani djelatnosti Državnog inspektorata od 08. travnja 2025., Zahtjev za izdavanje vodopravne dozvole od 19. veljače 2025., Ispitne izvještaje EC Inspekta, Zagrebinspekta, u optužnom prijedlogu od stranice 29 – 68, Zapisnik Državnog inspektorata od 04. veljače 2026., punomoć za zastupanje odvjetnika Matka Sanjina Jovanovića, vodopravna dozvola od 28. siječnja 2026.

4. Branitelj je u završnoj riječi moli sud da uzme u obzir sve navode iz prigovora protiv prekršajnog naloga od 22. siječnja 2026. a posebice činjenicu da okrivljenici nisu nikada prekršajno kažnjavani, kako za delikte kojima se narušava zaštita okoliša, tako ni za ostale delikte. Iz cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu predmeta zaključuje se da okrivljenici nisu doveli u opasnost okoliš obavljanjem predmetne gospodarske djelatnosti, kao i da su poduzeli sve mjere radi ishođenja propisanih dozvola. Isto tako smatraju da je okrivljenicima samom izrečenom upravnom mjerom zabrane obavljanja djelatnosti od 08. travnja 2025. pa sve do dana izdavanja vodopravne dozvole već izrečena kazna odnosno da su time kažnjeni jer u to vrijeme nisu mogli obavljati svoju djelatnost i ostvarivati prihode, pa iste ne bi bilo oportuno ponovno kažnjavati u okviru ovog postupka.

5. Nakon tako provedenog postupka, razmotrivši obranu okrivljenika, sud smatra dokazanim da su okrivljenici počinili djelo prekršaja pod uvjetima i na način kako je to opisano u izreci ove presude, jer doista u trenutku nadzora od strane inspekcije nisu imali propisanu vodopravnu dozvolu.

6. Sud je izvršio uvid i pročitao Vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda izdanu 28. siječnja 2026. od RH, HRVATSKE VODE- pravne osobe za upravljanje vodama , Klasa: UP/I-325-04/25-07/0000091, Urbroj: 374-23-3-26-3.

7. Odlučujući o sankciji, Sud je uzeo u obzir da su okrivljenici naknadno ishodili vodopravnu dozvolu, posebno je uzeo u obzir da auto praonica prvo okrivljene pravne osobe zbog navedenog propusta nije radila četiri mjeseca, pa su to posljedice koje su teško financijski pogodile okrivljenike te je sud u skladu s člankom 38. Prekršajnog zakona, okrivljenike oslobodio od novčane kazne, vodeći računa o svim odlučujućim okolnostima, a posebno o težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, te je kao olakotnim okolnostima cijenjeno priznanje okrivljenika te da prekršajima nisu nastupile štetne posljedice.

8. Sud nije okrivljenike proglasio krivim da su protivno članku 70. stavak 1. Zakona o vodama, ispuštali otpadne vode, jer u činjeničnom opisu prekršaja nisu navedene granične vrijednosti izvan kojih okvira da su okrivljenici ispuštali otpadne vode., a kako je to opisanu u navedenom članku Zakona o vodama.

9. Na temelju u izreci citiranih odredbi Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu odmjerenom prema složenosti i duljini trajanja postupka.

U Opatiji, 14. travnja 2026.

Sudac

Vesna Kišić,v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u dva istovjetna primjerka putem ovog suda na adresu Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, Maršala Tita 4, Opatija, pozivom na gornji broj.

Dostaviti:

1. I. okrivljenoj pravnoj osobi

2. II okrivljenoj odgovornoj osobi

3. Branitelju

4. Ovlaštenom tužitelju

5. U spis.