Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-403/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Jelić, kao predsjednice vijeća, te Nikše Lučića i Domagoja Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika AB, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/24, 114/22, 114/23 i 36/24 –dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika AB podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem K-168/2023-86 od 2. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika AB kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu proglasio je krivim optuženika AB zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - krađa, opisano i kažnjivo po članku članka 228. stavak 1. KZ/11 te ga je na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 dosuđen je imovinsko-pravni zahtjev u glavničnom novčanom iznosu od 2.000,00 kuna/265,45 eura oštećeniku [trgovačko društvo], te je istog dužan okrivljeni naknaditi oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 5. ZKP-a (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -6. ZKP/08, te ujedno nagrade i nužnih izdataka postavljene mu braniteljice po službenoj dužnosti.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi AB putem braniteljice Jelene Tkalec, odvjetnice u Varaždinu, a žali se zbog odluke o kazni te predlaže izricanje blaže kazne.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.
2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.
3. Žalba optuženog AB nije osnovana.
4. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud podcijenio značaj olakotnih okolnosti utvrđenih na strani optuženika.
4.1. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne optuženom AB cijenio kao olakotno priznanje kojim je doprinio bržem okončanju kaznenog postupka, te njegove materijalne prilike obzirom da je nezaposlen, te je bez redovitih primanja i prihoda, te bez imovine. Međutim, imajući na umu otegotne okolnosti i to njegovu osuđivanost radi istovrsnih kaznenih djela i to najčešće protiv imovine, a što ukazuje da dosadašnje osude, pa niti boravak u zatvoru nisu na optuženika utjecali u dovoljnoj mjeri da isti promijeni svoje ponašanje i kloni se činjenja kaznenih djela, već u počinjenju istih pokazuje izrazitu upornost.
4.2. Stoga, žalitelj ispušta iz vida da je višestruki povratnik i njegovu upornost u činjenju kaznenih djela, što je pravilno prvostupanjski sud cijenio otegotnom okolnošću. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, uz naglasak na otegotne okolnosti pravilno je zaključiti da je upravo jedinstvena kazna zatvora na koju je osudio prvostupanjski sud optuženika u trajanju od 9 (devet) mjeseci primjerena svim navedenim okolnostima, te nema mjesta blažem kažnjavanju.
4.3. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
4.4. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotne okolnosti na strani ličnosti prvooptuženika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelo tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženog AB podnesena zbog odluke o kazni.
5. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu oba optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Dubrovnik, 14. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marta Jelić