Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-155/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv NR zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 2. u vezi članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15,101/17, 118/18, 126/19 i 84/21– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-165/2023-19 od 25. listopada 2024. podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru i optuženi NR, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženi NR za kazneno djelo protiv imovine, teška krađa iz članka 229. stavak 1. točka 2. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

II. Odbija se žalba optuženika NR kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Zlataru presudom poslovnog broja K-165/2023-19 od 25. listopada 2024. proglasio je krivim optuženog NR za počinjenje kaznenog djela protiv imovine, teška krađa iz članka 229. stavak 1. točka 2. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 nakon čega je optuženog NR na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08; 76/09; 80/11; 121/11; 91/12; 143/12; 56/13; 145/13; 152/14; 70/17., 126/19; 130/20; 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.) oštećenicama RR i PR dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.077,73 eura koji je okrivljeni dužan platiti oštećenicama u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, dok su u ostalom dijelu oštećenice upućene u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08; 76/09; 80/11; 121/11; 91/12; 143/12; 56/13; 145/13; 152/14; 70/17., 126/19; 130/20; 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.) u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. i 6. ZKP/08. optuženi NR je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 200,00 eura, te troškove vještačenja vrijednosti traktora od 227,00 eura u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je osobno podnio optuženi NR ne označavajući žalbene razloga s tim da iz sadržaja žalbe proizlazio da se optuženik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz prijedlog razmatranja njegove žalbe. Žalbu je je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru zbog odluke o kazni. Državno odvjetništvo u žalbi predlaže da se sud usvoji njihovu žalbu te preinači pobijanu presudu i optuženika osuditi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.1. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru podnio je optuženik uz prijedlog odbijanja žalbe državnog odvjetnika.

2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.

4. S obzirom na istaknutu žalbenu osnovu iz žalbe optuženika, ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u žalbenom postupku.

5. Optuženik u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

5.1. Nakon pozorne ocjene izvedenih dokaza, analizirajući svaki posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je optuženi NR počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost. Pravilan zaključak suda proizlazi iz djelomičnog priznanja optuženika, te iz iskaz svjedoka RR, PR, AR i FR kao i iz ispisa komunikacije između oštećene ĐR i optuženog NR.

5.2. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. i 3. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

6. Kako je naprijed navedeno državni odvjetnik žali se na odluku o kazni, predlažući izricanje kazne zatvora optuženiku u duljem trajanju, iz razloga što je prvostupanjski sud precijenio značenje utvrđenih olakotnih okolnosti, dok nije dovoljnu pažnju pridao dosadašnjoj optuženikovoj osuđivanosti za istovrsna i srodna kaznena djela. Tako državni odvjetnik navodi da je sud precijenio njegovo djelomično priznanje. S druge strane, državni odvjetnik smatra da otegotna okolnost višestruke ranije osuđivanosti optuženika nije dovoljno cijenjena. Smatra da izricanje kazne zatvora u visini zakonskog minimuma neće ostvariti svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu.

6.1. Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kaznenoj sankciji te je pravilno optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu djelomičnog priznanja kaznenog djela. No, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da dosadašnja osuđivanost optuženika u sedamnaest navrata (prema sadržaju izvoda iz KE u spisu, listovi 223-225), između ostalog i zbog kaznenih djela protiv imovine (krađe, teške krađe, prijevare), uz izrečene raznovrsne sankcije, pa i dugotrajnije kazne zatvora, upućuje na zaključak da se optuženik obrtimice bavi činjenjem istovrsnih kaznenih djela. Stoga u tom kontekstu manje značenje ima okolnost djelomičnog priznanja, već bitno veće značenje valja pridati utvrđenoj otegotnoj okolnosti višestruke prethodne osuđivanosti. Optuženiku su od 2020. do 2024. izricane isključivo zatvorske kazne, time da je posljednje osuđen na zatvorsku kaznu od 9 mjeseci. Uzimajući u obzir brojnost osuda, okolnost da kazna zatvora, na donjem minimumu propisane kazne, za ovog optuženika neće ostvariti svrhu kažnjavanja, valjalo mu je izreći kaznu zatvora u duljem trajanju, za čime ispravno pledira državni odvjetnik. Sam optuženik je već višestruko kažnjavana osoba, na kojega do sada izrečene i izvršene kazne nisu djelovale odvraćajuće, stoga valja izricanjem kazne zatvora u dvostrukom trajanju od onoga izrečenog pobijanom presudom, ukazati optuženiku na pogibeljnost njegova ponašanja i potrebu promjene ponašanja, koja će mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo.

6.2. Optuženik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, olakotna okolnost je precijenjena, a značenje otegotne je podcijenjeno, dok prvostupanjski sud nije vodio dostatno računa o svrsi kažnjavanja u općem, a posebno posebnom smislu. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni, kako je navedeno u izreci ove presude, na temelju odredbe članka 486. stavak 1. ZKP/08. Ovaj sud drugog stupnja nalazi da će izricanjem i izvršenjem kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca biti ostvarena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odgovarajućim utjecajem na javnost i konkretnim djelovanjem na optuženika da neće ubuduće činiti kaznena djela.

6.3. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Zbog navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda da samo izvršenje kazne zatvora u trajanju 1 (jedne ) godine i 4 (četiri) mjeseca može postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

7. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci kazni, temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08, kako je to navedeno pod točkom I/ izreke ove presude, dok je po točkom II/ izreke ove presude primjenom članka 482. ZKP/08 odbijena žalba optuženika kao neosnovana.

8. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž