Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Kž-369/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenski kao predsjednika vijeća, Anice Filipović i Velimira Čolović kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Martine Pastor u kaznenom predmetu protiv I-okrivljenika PJ i II-okrivljenika VJ zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – u daljnjem tekstu:KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-772/2021 od 25. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu u ponovljenom postupku II- okrivljenik JJ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - teškom krađom - opisano u članku 229. stavak 1. točka 2. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavak 1. KZ/11. te je na temelju članka 229. stavak 1. točka. 2. u svezi članak 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i temeljem članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 1. i stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) odlučeno je da je II-okrivljenik VJ dužan oštećenom IJ isplatiti iznos od 550,00 kuna (petsto pedeset kuna)/72,9 EUR zbog počinjenja djela zbog kojeg je proglašen krivim. Na temelju članka 148. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljeniku je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka u iznosu od 500,00 kuna (petsto kuna)/66,27 EUR, a što se odnosi na paušalnu svotu.
B r o j : K ž
- 3 6 9 / 2 0 2 5 - 7
1.2. Istom presudom na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 I-okrivljenik PJ oslobođen je optužbe da bi 11. prosinca 2015. oko 21,15 sati, u Splitu, Hercegovačka 67, ispred Doma za odgoj djece i mladeži "Split", zajednički i dogovorno, u nakani da se nepripadno okoriste, prišli malodobnom R.B. koji je sjedio na zidiću ispred Doma za odgoj djece i mladeži "Split" i od njega zatražili novac, a kada im je odgovorio da nema novca, bez njegova pristanka su iz džepa jakne izvadili 520,00 kn i mobitel marke "Samsung Galaxy Grand" sa slušalicama, a potom se udaljili zadržavši ih za sebe, oštetivši time malodobnog R.B. za 1.500,00 kn, dakle, da bi na osobito drzak način tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine - teškom krađom - opisano u članku 229. stavak 1. točka 2. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavak 1. KZ/11
2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog bitne povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji u odnosu na I-okrivljenika MJ s prijedlogom da se u odnosu na oslobađajući dio presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a u odnosu na osuđujući dio koji se odnosi na II-okrivljenika ĐJ da se presuda preinači u odluci o sankciji na način da se okrivljeniku izrekne kazna bezuvjetnog zatvora.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je sa žalbom sukladno članku 495. ZKP/08. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru koji su spis nakon razgledanja vratili sudu bez očitovanja o osnovanosti žalbe.
5. Stranke nisu tražile održavanje javne sjednice a ovo drugostupanjsko vijeće ne nalazi da bi nazočnost stranaka sjednici bila korisna za razjašnjenje stvari.
6. Žalba državnog odvjetnika u odnosu na II-okrivljenika CJ nije osnovana.
7. U odnosu na osuđujući dio presude kojom je II-okrivljenika ĐJ prvostupanjski sud osudio na kaznu zatvora od 8 (osam) mjeseci a kazna u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani II-okrivljenika VJ dok je podcijenio otegotne okolnosti, ističući da njegovo priznanje počinjenog djela nije u većoj mjeri doprinijelo bržem okončanju postupka niti je njegovo držanje pred sudom trebalo uzeti kao olakotno, a okrivljenik nije dokazao niti činjenicu zasnivanja obitelji ni činjenicu lošeg zdravstvenog stanja.
8. Razmatrajući žalbene navode državnog odvjetnika koje se odnose na II- okrivljenika ĐJ, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kaznene sankcije u odnosu na predmetnog okrivljenika.
8.1. Suprotno žalbenim navodim državnog odvjetnika, prvostupanjski sud nije precijenio značaj olakotnih okolnosti, a to je izričito i okolnosno priznanje počinjenog B r o j : K ž
- 3 6 9 / 2 0 2 5 - 7
djela odmah na početku kaznenog postupka, korektno držanje pred sudom, činjenicu da je okrivljenik zasnovao obitelj i da se nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela klonio protupravnog ponašanja, a stav je ovog suda da olakotnim treba cijeniti i činjenicu proteka vremena od počinjenja djela, kao i činjenicu da oštećenik nije zainteresiran za ishod kaznenog postupka jer se nije odazivao pozivima suda u ponovljenom postupku, odnosno sudu nije pristupio niti je na drugi način iskazao zainteresiranost za ishod kaznenog postupka.
8.2. Iako je nesporno da je predmetni okrivljenik višestruki specijalni povratnik, stav je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne za predmetno kazneno djelo te je pravilno II-okrivljenika ĐJ osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci uz rok kušnje od 3 (tri) godine, sve to imajući u vidu težinu djela, stupanj povrede zaštićenog dobra, stav oštećenika u odnosu na kazneno djelo počinjeno na njegovu štetu, protek vremena od počinjenja djela i druge utvrđene olakotne olakotne okolnosti na strani okrivljenika.
9. Odluka o kazni mora biti individualizirana i predstavljati društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela te stoga sud mora uvijek imati u vidu svrhu kažnjavanja u smislu odredbe 41. KZ/11., stoga izrečena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci te sukladno članku 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda uz rok kušnje od tri godine nije preblaga sankcija kako to u žalbi ističe državni odvjetnik te je stoga žalba državnog odvjetnika u odnosu na II-okrivljenika ĐJ ocijenjena kao neosnovana.
10. Državni odvjetnik žali se u odnosu na odluku prvostupanjskog suda kojom je u ponovljenom postupku temeljem odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08 I-okrivljenik PJ oslobođen optužbe da bi počinio terećeno kazneno djelo.
10.1. Dakle, državni odvjetnik žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ističući da se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu ne može ispitati jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dok iz obrazloženja žalbe proizilazi da prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju navodeći da je iskaz svjedoka ČJ vjerodostojan, budući nije imao razloga neosnovano teretiti oba okrivljenika, a prvostupanjski sud je dvojbu mogao otkloniti ponovnim pozivanjem i ispitivanjem predmetnog oštećenika.
11. Žalba državnog odvjetnika u odnosu na I-okrivljenika MJ nije osnovana. Suprotno žalbenim navodima, stav je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da predmetni okrivljenik nije počinio terećeno kazneno djelo. Naime, iz spisa proizilazi da se I-okrivljenik PJ nije približavao mjestu događaja, nije sudjelovao u počinjenju predmetnog kaznenog djela na štetu oštećenika ČJ, a iako iz iskaza žrtve proizilazi drugačije stanje stvari, iskaz žrtve koji je u ponovljenom postupku ostao nedostupan sudu, ne potvrđuju drugi izvedeni dokazi u postupku, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno temeljem odredbe članka 453. stavak 3. ZKP/08. I-okrivljenika MJ oslobodio optužbe.
B r o j : K ž
- 3 6 9 / 2 0 2 5 - 7
12. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio postupovne povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti niti je na štetu okrivljenika povrijedio kazneni zakon te je slijedom navedenog na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.
Vukovar, 14, travnja 2026.
predsjednik vijeća
Nikola Bešenski
