Poslovni broj: UsI-2586/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Trogrlić, u upravnom sporu tužitelja NEC 23 j.d.o.o., [adresa]. 2A, OIB: 95305367035, zastupanog po članu uprave ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a on po opunomoćeniku Mladenu Oštro, odvjetniku u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3/I, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi ukidanja rješenja za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske , KLASA: UP/II-335-06/24-01/49, URBROJ : 529-06- 03-02-02/1-24-2 od 3. rujna 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

II. Odbija se prijedlog tužitelja da se ovaj upravni spor prekine do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-558/2023.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, KLASA: UP/I-335-02/24-0003/0004, URBROJ: 2181/1-06-01-02/04-24-0004 od 25. ožujka 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, donesenim po službenoj dužnosti, točkom I. izreke ukinuto je rješenje navedenog prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-335-02/17-03/333, URBROJ: 2181-01-02/054-17-02 od 8. rujna 2017. o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu iz skupine "barovi" vrste caffe bar pod nazivom "Fjaka", kojim posluje tvrtka Nec 23 j. d.o.o., [adresa] (ovdje tužitelj). Točkom II izreke je određeno da će se to rješenje upisati u Upisnik ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju a koji se kod tog tijela vodi pod upisnim brojem 4568.

2 Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporenog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede pravila postupka. Navodi da je izreka rješenja nejasna i da je u proturječnosti s obrazloženjem. Ističe da su zakupodavac poslovnog prostora - tvrtka Splitska obala d.o.o. Split, odnosno Grad Split kao vlasnik svih poslovnih udjela u predmetnoj tvrtki zakupodavca, nesporno još 16. svibnja 2011. imali neposredno saznanje kako je nadležno upravno tijelo donijelo rješenje o utvrđivanju granice pomorskog dobra na predmetnoj lokaciji - dijelu KPK Bačvice. Navodi da su od tog dana zakupodavac i Grad Split znali da raspolažu s nekretninom koja nije njihovo vlasništvo, već je postala ex lege opće dobro - pomorsko dobro, a unatoč tome Grad Split je raspolagao nekretninom koja je u zakupu tužitelja, a koju je dao na upravljanje trgovačkom društvu

- zakupodavcu Splitska obala d.o.o. Split, koja je od 2014. do 2023. nesmetano raspolagala predmetnim prostorom, raspisivala javne natječaje, upravljala i ubirala plodove s osnova naplate zakupnine za predmetni poslovni prostor. Ističe da je ta činjenica bila poznata Gradu Splitu, kao i nadležnim tijelima Republike Hrvatske, pa tako i građansko - upravnom odjelu Županijskog državnog odvjetništva u Splitu kao zakonskom zastupniku Republike Hrvatske, a koji punih dvanaest godina nisu reagirali na bilo koji način, držeći i održavajući tužitelja u zabludi, omogućavajući pravnu nesigurnost zakupca predmetnog poslovnog prostora, ovdje tužitelja. Ističe da od lipnja 2011. do 2023. Republika Hrvatska na takvo postupanje Grada Splita i Splitske obale d.o.o. nije reagirala ni na koji način, iako je imala saznanja i zakonsku obvezu zaštite pomorskog dobra - općeg dobra, a što nije učinila te se poziva na nagodbu Republike Hrvatske i Grada Splita od 1. ožujka 2023. Nadalje navodi da zakupodavac Splitska obala d.o.o. Split, odjednom postupa žurno po nalogu isključivog vlasnika Grada Splita i dostavlja mu kao zakupcu dopis kojim ga obavještava da je za očekivati kako poslovni prostori u KPK Bačvice nisu u vlasništvu Grada Splita, već predstavljaju pomorsko dobro, pa je radi sprječavanja nastanka štete jednostrano otkazao zaključeni ugovor o zakupu s njim kao zakupcem, iako je prije toga, imajući saznanja za činjenicu upisa granica pomorskog dobra, slobodno i nesmetano davalo u zakup, među ostalim predmetni poslovni prostor zakupcu i ubiralo zakupninu niz godina od dana utvrđenja pomorskog dobra. Tvrdi da je zakupodavac u dopisu neistinito naveo kako je Republika Hrvatska pokrenula spor radi utvrđenja prava vlasništva nad poslovnim prostorom, a koji navod ne odgovara istini, jer je Republika Hrvatska ustala s tužbom radi trpljenja upisa pomorskog dobra u zemljišnim knjigama, a ne radi utvrđenja prava vlasništva, s obzirom na to da je još 2011. utvrđeno kako se cijeli kompleks KPK Bačvice nalazi položen na pomorskom - općem dobru. Ističe da se on kao zakupac očitovao na predmetni dopis zakupodavca i odbio je prihvatiti jednostrani neosnovani otkaz ugovora o zakupu. Nadalje navodi da je pred Trgovačkom sudom u Splitu pokrenuo parnični postupak, podnošenjem tužbe radi utvrđenja kako je zakupni odnos valjan i na snazi, te da obvezuje, a koji parnični postupak se vodi pod poslovnim brojem: P-558/23. te predlaže da se pribavi i izvrši uvid u spis Trgovačkog suda u Splitu P-558/23. Navodi da su odlukom Gradskog vijeća Grada Splita o davanju na upravljanje i korištenje poslovnih prostora u kupališno-poslovnom kompleksu Bačvice od 30. srpnja 2014. poslovni prostori u KPK Bačvice dani na upravljanje i gospodarsko korištenje društvu Splitska obala d.o.o., te da je dana 7. kolovoza 2014. između Grada Splita i Splitske obale d.o.o. zaključen i Ugovor o uređenju međusobnih odnosa u pogledu upravljanja i gospodarskog korištenja poslovnih prostora na kupališno - poslovnom kompleksu Bačvice, a sukladno kojim odredbama ugovora je Splitska obala d.o.o. predmetne poslovne prostore davala u zakup, te zakupninu naplaćivala u svoje ime i za svoj račun, iako su i Grad Split i Splitska obala d.o.o. Split još od lipnja 2011. znali kako se svi predmetni poslovni prostori nalaze u granicama obuhvata pomorskog

- općeg dobra. Navodi da su ga kao zakupca Grad Split i Splitska obala d.o.o. takvim postupanjem doveli i održavali u zabludi i ujedno oštetili Republiku Hrvatsku ubirući niz godina iznose zakupnine od zakupaca. Smatra da u ovom predmetu treba poći od odgovornosti zakupodavca Grada Splita za materijalne i pravne nedostatke zakupljene stvari, a osobito činjenice kako je nesavjesnim postupanjem na njegovu izravnu štetu kao zakupca inicirao pokretanje postupka ukidanja minimalno-tehničkih uvjeta. Ističe da Republika Hrvatska inertno i neučinkovito postupa i ne brine se o pomorskom dobru dvanaest godina, a Upravni odjel pri istom činjeničnom stanju najprije izdaje, a potom ukida rješenje o ispunjavanju minimalno - tehničkih uvjeta. Pojašnjava da je Splitska obala d.o.o., koja je u 100%-tnom vlasništvu Grada Splita, na temelju Ugovora o uređenju međusobnih odnosa između Grada Splita i Splitske obale d.o .o. bila ovlaštena i legitimirana kao zakupodavac zaključiti ugovor o zakupu i pripadajuće dodatke, među ostalim, s tužiteljem kao zakupnikom. Naglašava kako je u vrijeme slanja jednostranog otkaza Ugovora o zakupu vlasnik predmeta zakupa - nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], bio Grad Split , kao jedini osnivač društva zakupodavca, a ujedno sudionik zaključenja nagodbe s Republikom Hrvatskom o trpljenju upisa pomorskog - općeg dobra. Smatra da je ugovor o zakupu zaključen između Splitske obale d.o.o. kao zakupodavca i njega kao zakupnika bio valjan pravni osnov za ishođenje rješenja prvostupanjskog upravnog tijela, KLASA: UP/I-335-02/17-03/333, URBROJ: 2181-01-02/054-17-02 od 08. rujna 2017., kojim mu je utvrđeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu, caffe bar “Fjaka” u Splitu, na adresi [adresa] u sklopu “KPK Bačvice”, a sada odjednom više nije valjan, iako se činjenično stanje nije promijenilo, a što da je Ured državne uprave znao ili morao znati. Ističe da je nezakonit otkaz ugovora o zakupu koji je protivan kogentnim pravilima Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora. Navodi da je kao zakupnik ispunjavao sve ugovorne obveze, a da ne postoji nikakav opravdan razlog na strani zakupodavca za jednostranim otkazom ugovora o zakupu i svih pripadajućih aneksa i/ili dodataka, radi čega je jednostrani otkaz ugovora o zakupu i svih dodataka nezakonit i bez pravnog učinka, te su ugovor o zakupu i svi zaključeni aneksi i/ili dodaci na snazi, a samim time i rješenje o ispunjavanju minimalno-tehničkih uvjeta za predmetni ugostiteljski objekt. Ističe da se uručena obavijest zakupodavca ne može smatrati kao zakonski valjan raskid ugovora o zakupu, već isključivo kao neosnovani jednostrani otkaz ugovora o zakupu, a što tuženik nije utvrdio, niti obrazložio. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. Predložio je da sud odredi odgodni učinak tužbe do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana. Navodi da iz spisa predmeta proizlazi da je trgovačko društvo Splitska obala d.o.o. dopisom od 4. rujna 2023. obavijestilo prvostupanjsko tijelo da se poslovni prostori u sklopu KPK Bačvice nalaze u obuhvatu granice pomorskog dobra, koju je odredilo nadležno Ministarstvo još 2011., a na prijedlog Splitsko-dalmatinske županije. Ističe da odluka Gradskog vijeća Grada Splita u pogledu upravljanja predmetnim prostorima nije bila usklađena sa zakonom te da je Splitska obala d.o.o. krajem 2022. raskinula sve Ugovore o zakupu, kao i Sporazume o privremenom korištenju predmetnih poslovnih prostora, da je 2023. Splitska obala d.o.o. sa Županijskim državnim odvjetništvom Republike Hrvatske sklopila Nagodbu, koja se nalazi u privitku toga dopisa, a vezano uz upravljanje prostorima na način koji nije bio u skladu sa zakonom. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev. Traži trošak upravnog spora koji se odnosi na trošak zastupanja službene osobe po zakazanom ročištu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Tužitelj je u podnesku od 13. svibnja 2025. podredno predložio određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem: P-558/2023. i prekid ovog upravnog spora do pravomoćnog okončanja navedenog parničnog postupka, navodeći da je pitanje postojanja zakupnog odnosa između tužitelja i Splitske obale d.o.o. prethodno pitanje za ovaj upravni spor. Ukazao je na to da je u predmetu ovog suda, poslovni broj: UsI-2758/24 usvojen prijedlog za odgodnim učinkom tužbe , kao i u predmetima poslovnih brojeva: UsI-1329/2024-9, Usl-397/2024-7 i Usl-1295/2022. Predložio je da se u svojstvu zainteresirane osobe pozove Splitska obala d.o.o. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-3188/2024, smatrajući da se radi o usporedivom predmetu.

5. Tuženik se u podnesku od 29. svibnja 2025. usprotivio navedenim prijedlozima. Istaknuo je da je u predmetu ovog suda, poslovni broj: UsI-2451/2024 u činjenično i pravno identičnoj situaciji odbijen tužbeni zahtjev. Tuženik se u podnesku od 19. ožujka 2026. pozvao na pravno shvaćanje ovog suda iz presude poslovni broj: UsI- 2600/2024-9 od 3. srpnja 2025., a koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: 4098/2025-2 od 22. listopada 2025., prema kojem do raskida ugovora o zakupu dolazi ex lege kada je predmet zakupa opće - pomorsko dobro. Naveo je da su zbog navedenog neosnovani svi tužbeni navodi kojima tužitelj ukazuje da je ugovor o zakupu kojim je dokazivao pravo korištenja predmetnim poslovnim prostorom još uvijek na snazi i proizvodi pravne učinke, koje tužitelj obrazlaže time da je ugovor o zakupu otkazan protivno kogentnim pravilima Zakona o zakupu poslovnog prostora.

6. Tijekom spora održana je rasprava 27. ožujka 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se u svojstvu zainteresirane osobe pozove Splitska obala d.o.o., jer je navedeno trgovačko društvo dana 16. travnja 2025. brisano iz registra rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Tt-25/10075-2 od 26. ožujka 2025., kraj činjenice da osporenim rješenjem nisu povrijeđena prava ili pravni interes Splitske obale d.o.o. pa nisu ispunjeni niti uvjeti iz članka 20. stavka 1. ZUS-a.

8. Sud nije pribavio spis Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj: P-558/23, ocijenivši isto suvišnim jer se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz podataka spisa je razvidno da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 8. rujna 2017. tužitelju izdano rješenje o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti za objekt vrste caffe bar naziva „Fjaka“ u prostoru smještenom u Splitu, na adresi [adresa] (ranije Uvala Bačvice bb), označene oznakom 5-12, u kojem se već obavljala ugostiteljska djelatnost na temelju rješenja, KLASA: UP/I-335-01/05-01/326, URBROJ: 2181-01-02-05-2- IK od 8. kolovoza 2005.

11. Prvostupanjskim rješenjem od 25. ožujka 2024. po službenoj dužnosti ukinuto je navedeno rješenje od 8. rujna 2017. za objekt skupine „barovi“, vrste caffe pod nazivom „Fjaka“. Tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu koja je osporenim rješenjem odbijena te je potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

12. Javnopravna tijela svoja rješenja obrazlažu u bitnome navodeći da predmetni poslovni prostor predstavlja pomorsko dobro, da je dopisom od 22. prosinca 2022. raskinut ugovor o zakupu te svi pripadajući dodaci na temelju kojih je tužitelj dokazivao pravo korištenja predmetnoga ugostiteljskog objekta, da tužitelj više nema pravo korištenja predmetnoga ugostiteljskog objekta, odnosno da je prestao ispunjavati uvjet iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljsko dje latnosti te se ujedno pozivaju na članak 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.

13. Člankom 27. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20., 126/21. - dalje ZoUD) propisano je da će se rješenja iz članka 20. stavka 1. i 2., članka 21. stavka 1. i članka 22. stavka 2. Zakona, ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. Zakona, odjavom obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu, s danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave Ministarstvu, ako je ugostitelj u odjavi utvrdio datum unatrag, odnosno po službenoj dužnosti ako se utvrdi da je ugostitelj trajno p restao obavljati djelatnost te ako ugostitelju bude odbijen zahtjev za dobivanje koncesije na turističkom zemljištu u kampovima u vlasništvu Republike Hrvatske.

14. Člankom 40. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) propisano je da se upravni postupak pokreće na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

22. Člankom 42. stavkom 1. ZUP-a propisano je da se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa. Stavkom 2. toga članka propisano je da će kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzeti u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa.

15. Člankom 24. stavkom 1. ZoUD-a propisano je da će se rješenje o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta izdati ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. toga Zakona uz sljedeće uvjete: 1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom, 3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta, 4. da ispunjava i druge uvjete propisane Zakonom i propisima donesenim na temelju Zakona i 5. da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, o ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima propisima kojima se ureduje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

16. Člankom 5. stavkom 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, 83/23. - dalje: ZPDML) propisano je da pomorsko dobro ne može biti predmet ugovora o zakupu niti ugovora o najmu, dok je stavkom 4. toga članka propisano je da se nitko ne može pozivati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je pomorsko dobro iz članka 6. toga Zakona.

17. S obzirom na citirane zakonske odredbe, te imajući na umu članak 42. stavak 1. ZUP-a te članak 5. ZPDML-a neosnovane su tvrdnje tužitelja kako prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju nije moglo pokrenuti postupak odnosno postupati po službenoj dužnosti.

18. Iz sadržaja tužbe, kao i žalbe protiv prvostupanjskog rješenja proizlazi da tužitelj prigovara da u konkretnom slučaju nije pravilno primijenjen članak 27. stavak 1. ZoUD- a jer nije prestao ispunjavati uvjet propisan člankom 24. stavkom 1. točkom 2. ZoUD- a za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u predmetnom poslovnom prostoru.

19. Iz podataka spisa ovog upravnog spora te podataka spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je kako slijedi:

-da je tužitelj obavljao ugostiteljsku djelatnost u poslovnom prostoru oznake 5-12. koji se nalazi u sklopu kupališno-poslovnog kompleksa Bačvice, anagrafske oznake [adresa]. (ranije Uvala Bačvice), sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica]. Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora, broj: 8/B/15 od 13. travnja 2015. zaključenog između trgovačkog društva Splitska obala d.o.o., kao davatelja i prednika tužitelja [obrt], vlasnik EJ, kao korisnika, koji Ugovor je potvrđen od strane Javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita dana 21. travnja 2015., pod brojem: OV-2104/15, koji je zaključen u svezi zakupa zatvorenog (unutrašnjeg) poslovnog prostora površine 24 m2 (etažno vlasništvo E-20, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i otvorenog (vanjskog) poslovnog prostora - terase površine 45,98 m2, Aneksa broj 1. Ugovora o zakupu poslovnog prostora, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Mirjane Popovac od 7. lipnja 2016., pod brojem: OV-3099/16, kojim su svi ugovori o najmu i zakupu preneseni na tužitelja i kojim se mijenja osoba zakupnika, Aneksa broj 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Maje Radovani 26. kolovoza 2020., pod brojem: OV-5741/20.

- da je dopisom trgovačkog društva Splitska obala d.o.o. od 4. rujna 2023. prvostupanjsko tijelo obaviješteno da se poslovni prostori u sklopu KPK Bačvice nalaze u obuhvatu pomorskog dobra; da je Splitska obala d.o.o. krajem 2022. raskinula sve ugovore o zakupu kao i sporazume o privremenom korištenju predmetnih pos lovnih prostora; da je 2023. Splitska obala d.o.o. sa Županijskim državnim odvjetništvom Republike Hrvatske sklopila nagodbu vezano za upravljanje prostorima te da od 1. siječnja 2023. Splitska obala d.o.o. više ne upravlja poslovnim prostorima u sklopu KPK Bačvice niti ima uvida tko i na koji način koristi predmetne poslovne prostore;

-da je iz Nagodbe broj: N-DO-13/23 sklopljene 30. ožujka 2023. između Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu i Splitske obale d.o.o., razvidno, u bitnome, da stranke istom suglasno utvrđuju da je rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 16. svibnja 2011. KLASA: UP/1-342- 01/11-01/19 utvrđena granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala Bačvice, da je od strane društva Meja d.o.o. izvršena identifikacija položaja poslovnih prostora (samostalnih uporabnih cjelina) položenih unutar poslovnog kompleksa „Bačvice", te je iz tehničkog izvješća sačinjenog nakon identifikacije terena očevidom utvrđeno kako 18. suvlasnički dio od 24/7390 dijela povezan s posebnim dijelom nekretnine u naravi poslovni prostor na 1. katu označen oznakom 5.12., ukupne površine 24,00 m² čini pripadnost pomorskog dobra utvrđenog granicom pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala Bačvice, temeljem rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 16. svibnja 2011., te da navedeni poslovni prostor nesporno predstavlja pomorsko dobro, slijedom čega je upis Grada Splita kao vlasnika u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] nevaljan odnosno neistinit;

- da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 7. veljače 2024. pozvalo tužitelja da u roku od osam dana od zaprimanja toga zaključka dostaviti dokaz prava korištenja predmetnoga poslovnog prostora;

-da tužitelj nije postupio po gore navedenom zaključku odnosno nije dostavio dokaz o pravu korištenja predmetnoga poslovnog prostora već je prvostupanjskom tijelu dostavio podnesak od 23. veljače 2024. u kojem se poziva na gore navedeni Ugovor o zakupu od 13. travnja 2015. i dodatke tom ugovoru, navodeći da isti predstavljaju valjane dokaze o pravu korištenja poslovnog prostora, te valjane osnove za pribavu minimalno tehničkih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a koji su zaključeni između tužitelja, kao zakupnika i Splitske obale d.o.o., kao zakupodavca te da su prostori u isključivom vlasništvu Grada Splita, koji da je uknjiženi vlasnik prostora i upisani posjednik za cijelo.

20. S obzirom na podatke spisa predmeta te citirane zakonske odredbe, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je, po ocjeni ovoga suda, pravilno i zakonito, dok prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

21. Iz navedenih utvrđenja nedvojbeno proizlazi da je nagodbom od 30. ožujka 2023. utvrđeno da predmetni poslovni prostor predstavlja pomorsko dobro, da je člankom 5. stavkom 2. ZPDML-a propisano da pomorsko dobro ne može biti predmet ugovora o zakupu niti ugovora o najmu, da je dopisom od 22. prosinca 2022. raskinut ugovor o zakupu te svi pripadajući dodaci temeljem kojih je tužitelj dokazivao pravo korištenja predmetnoga ugostiteljskog objekta. Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj prestao ispunjavati uvjet iz članka 24. stavka 1. točke 2. ZoUD-a jer više nema pravo korištenja predmetnoga ugostiteljskog objekta.

22. Ovaj sud smatra neosnovanim tvrdnje tužitelja da je izreka osporenog rješenja nejasna i u proturječnosti s obrazloženjem jer iz obrazloženja navedenog rješenja jasno proizlazi iz kojih razloga je tuženik odbio žalbu tužitelja na prvostupanjsko rješenje i pozvao se na mjerodavne odredbe ZUP-a, ZoUD-a i ZPDLM-a te je odgovorio na žalbene navode koji su bitni za rješavanje predmetne upravne stvari. Suprotno tvrdnjama tužitelja osporeno rješenje tuženika je zakonito.

23. Neosnovani su navodi tužitelja da zakupodavac Splitska obala d.o.o. nije imao pravnu osnovu raskinuti, odnosno jednostrano otkazati predmetni Ugovor o zakupu. Naime, nije sporno da su predmetni poslovni prostori položeni na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja predstavlja opće dobro-pomorsko dobro. Općepoznato da je pomorsko dobro oduvijek opće dobro i izvan pravnog prometa te da je sve što u prostoru, u naravi i po opisu (izgledu, položaju, namjeni) odgovara zakonskoj definiciji pomorskog dobra je pomorsko dobro. Odredbama ZPDML-a je, između ostalog, propisano da je pomorsko dobro određeno Zakonom (članak 4. i 6.); da su objekti pripadnost pomorskog dobra (članak 5. stavak 3.), da je zabranjeno stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava i to oduvijek, uključujući i važeći ZPDML (članak 5. stavak 1.); da je nositelj vlasti na pomorskom dobru i upravitelj Republika Hrvatska (članak 9. stavak 1.); da se pomorsko dobro koristi, izvan opće uporabe, samo na temelju ugovora o koncesiji i koncesijskog odobrenja (članak 13. stavak 1.); da granicu pomorskog dobra u upravnom postupku rješenjem određuje Ministarstvo na prijedlog županijskog povjerenstva za granice pomorskog dobra (članak 20. stavak 1.). Nadalje, odredbom članka 5. stavka 4. ZPDML-a propisano je da se nitko ne može pozvati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je pomorsko dobro iz članka 6. tog Zakona. Također se ističe da se pomorsko dobro ne konstituira rješenjem o određivanju granica pomorskog dobra, ni upisom u zemljišne knjige jer za postojanje takvog pravnog statusa nije mjerodavan upis u zemljišnoj knjizi s obzirom da se upisom u zemljišne knjige publicira i evidentira ta okolnost. Odluka o utvrđivanju granice pomorskog dobra je deklaratorni, a ne konstitutivni akt, budući da je pomorsko dobro definirano zakonom. Stoga činjenica da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je nesporno položen predmetni poslovni prostor, u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o zakupu i Aneksa ugovora, na koje se tužitelj poziva kao osnovu prava korištenja predmetnog poslovnog prostora, u vrijeme donošenja rješenja od 8. rujna 2017. u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasništvo Grada Splita nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari kao ni činjenica da je predmetni prostor i u vrijeme otkaza istog Ugovora i Aneksa tog ugovora još uvijek bio u zemljišnim knjigama upisan kao vlasništvo Grada Splita. Jedina valjana pravna osnova za gospodarsko korištenje pomorskog dobra je koncesija na temelju čega se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće uporabe i daje na posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje fizičkim i pravnim osobama prema odredbi članka 48. ZPDML-a, a što ovdje nije slučaj.

24. Kod navedenog stanja stvari te kod nesporne činjenice da se, kako i sam tužitelj navodi u tužbi, cijeli kompleks KPK Bačvice (Kupališno poslovni kompleks Bačvice), u sklopu kojeg je i predmetni ugostiteljski objekt (na adresi [adresa].), nalazi na pomorskom dobru – općem dobru, nisu od utjecaja navodi tužitelja da je Splitska obala d.o.o., kao zakupodavac, odnosno Grad Split, koji je u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora i Aneksa tog ugovora, u zemljišnoj knjizi bio upisan kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, imali neposredno saznanje da je nadležno upravno tijelo 16. svibnja 2011. donijelo rješenje o utvrđivanju granice pomorskog dobra, da raspolažu nekretninom koja nije njihovo vlasništvo, da je tužitelj doveden i držan u zabludi, da Županijsko državno odvjetništvo, kao zakonski zastupnik Republike Hrvatske, nije reagiralo, kao i ostali navodi tužitelja u navedenom smislu. Za rješavanje ove upravne stvari nisu od utjecaja ni navodi tužitelja koji se odnose na pretrpljenu štetu s osnova ulaganja u predmetni poslovni prostor i eventualne druge vidove štete jer se to odnosi na obvezno pravni odnos tužitelja i Splitske obale d.o.o. odnosno Grada Splita te rješavanje pitanja eventualne naknade štete protiv fizičkih i pravnih osoba, koje tužitelj smatra odgovornim za pretrpljenu štetu, odnosno štetu koju će pretrpjeti te nije stvar ovog upravnog spora već je u nadležnosti općinskog, odnosno trgovačkog suda.

25. Kod nesporne činjenice da je predmetni poslovni prostor u sastavu pomorskog dobra, neosnovano je pozivanje tužitelja na stečeno pravo i načelo legitimnih očekivanja. Iz istih razloga je bez osnova pozivanje tužitelja na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3188/2024 od 20. veljače 2025., koja, s obzirom na to da se ovdje radi o pomorskom dobru, nije primjenjiva u konkretnom slučaju.

26. Slijedom svega navedenog osporeno rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je pravilno i zakonito. U postupku koji je prethodio donošenju istog, suprotno tvrdnjama tužitelja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Osporavano rješenje je u dostatnoj mjeri obrazloženo te sačinjeno sukladno odredbi članka 98. ZUP-a. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je, slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan odnosno odlučiti kao u točki I. izreke presude.

27. Budući da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora . S obzirom na to da tuženik nije pristupio na raspravu održanu 27. ožujka 2026. niti je imao kakvih opravdanih troškova spora, trebalo je sukladno članku 144. stavku 1. ZUS- a odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke presude.

28. Tužitelj je podnio prijedlog za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe do pravomoćnog okončanja ovoga spora. Odredbom članka 42. stavka 2. ZUS -a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Dakle, za određivanje odgodnog učinka, trebaju biti kumulativno ispunjeni svi zakonom određeni uvjeti. Kako je tužitelj, iz gore navedenih razloga, sukladno članku 27. stavku 1. ZoUD-a prestao ispunjavati uvjet za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisan člankom 24. stavkom 1. točkom 2. ZoUD-a, te je tuženik osporavano rješenje donio po službenoj dužnosti rukovodeći se javnim interesom,po ocjeni ovoga suda, odgoda bi bila protivna javnom interesu jer privatni interes tužitelja, ne može prevagnuti nad javnim interesom da se poštuje regulativa propisana za korištenje pomorskog dobra. Stoga je navedeni prijedlog tužitelja odbijen odnosno odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

29. Ovaj sud je odbio prijedlog tužitelja da se ovaj spor prekine do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem: P-558/2023 jer nisu ispunjeni obligatorni uvjeti iz članka 105. stavka 1. ZUS-a za prekid spora, kao ni fakultativni uvjeti za prekid spora, jer po ocjeni ovog suda, postupak koji se vodi kod Trgovačkog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P - 558/2023 po tužbi tužitelja protiv tuženika Splitske obale d.o.o., radi utvrđenja da je nezakonit, nevažeći i bez pravnog učinka jednostrani otkaz ugovora o zakupu ne predstavlja prethodno pitanje za rješavanje ovog upravnog spora. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 14. travnja 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 126., članak 42. stavak 5. i članka 105. stavak 3. ZUS- a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis