REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž R-49/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu ,Poslovni broj Pr-37/2023- 29 od 12. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika Kliničkog bolničkog centra Split kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj Pr-37/2023-29 od 12. prosinca 2025.,a žalba tužitelja PŽ se prihvaća te se presuda preinačava u točki II. izreke na način da je tuženik dužan tužitelju pored dosuđenog iznosa od 863,95 eura naknaditi i daljnji trošak u iznosu od 187,50 eura sa zateznim kamatama i na način kako je to već određeno u točki II. izreke prvostupanjske presude.

II.Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove podnesene žalbe u iznosu od 46,88 eura u roku od 15 dana.

III.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesenog odgovora na žalbu tuženika te za naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 1.siječnja 2018. do 30. rujna 2024. u ukupnom iznosu od 819,27 € zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,09 EUR teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,09 EUR teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,14 EUR teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,89 EUR teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,75 EUR teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,44 EUR teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,52 EUR teče od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,46 EUR teče od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,34 EUR teče od 15. studeni 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 22,56 EUR teče od 15. prosinac 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 10,29 EUR teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,94 EUR teče od 15. ožujak 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 14,46 EUR teče od 15. svibanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 37,08 EUR teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,64 EUR teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 9,24 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,45 EUR teče od 15. rujan 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,47 EUR teče od 15. listopad 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,27 EUR teče od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,93 EUR teče od 15. prosinac 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 54,27 EUR teče od 15. veljača 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,87 EUR teče od 15. ožujak 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,45 EUR teče od 15. travanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 10,18 EUR teče od 15. svibanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,65 EUR teče od 15. lipanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,27 EUR teče od 15. srpanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,20 EUR teče od 15. kolovoz 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,81 EUR teče od 15. veljača 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,80 EUR teče od 15. ožujak 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,77 EUR teče od 15. travanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 35,93 EUR teče od 15. svibanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 46,18 EUR teče od 15. lipanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,57 EUR teče od 15. srpanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,29 EUR teče od 15. kolovoz 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,79 EUR teče od 15. rujan 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,44 EUR teče od 15. listopad 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 19,11 EUR teče od 15. studeni 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,53 EUR teče od 15. siječanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 41,54 EUR teče od 15. veljača 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,97 EUR teče od 15. ožujak 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,66 EUR teče od 15. travanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,74 EUR teče od 15. svibanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 31,77 EUR teče od 15. lipanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,82 EUR teče od 15. srpanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,81 EUR teče od 15. kolovoz 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 84,31 EUR teče od 15. rujan 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 14,49 EUR teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023.g. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok se za više zatraženo, za iznos od 719,73 eura sa zateznim kamatama na taj iznos, tužitelj odbija.

1.Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 863,95 eura na račun punomoćnice tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od12. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.“

2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj u dijelu odluke o troškovima postupka -točka II. izreke zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1.U žalbi navodi da odredba iz čl.155.ZPP-a propisuje da o tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, te ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi, da kod ocjene koji su troškovi nužni za vođenje postupka sud je sukladno odredbi čl.155.ZPP-a ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se ta ocjena mogla provjeriti.

2.2.Ističe da u odnosu na podnesak od 19.09.2024.g. nije sporno da je sud naložio rješenjem tužitelju da točno odredi tužbeni zahtjev koji je u tužbi postavljen na odrediv način, ali se radi o rješenju kojim se upravlja postupkom protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba pa stoga tužitelj nije bio u mogućnosti izjaviti pravni lijek protiv citiranog rješenja, već je bio prisiljen postupiti sukladno nalogu suda kako ne bi došlo do odbacivanja tužbe iako tuženik nije u spis dostavio traženu radno-pravnu dokumentaciju.

2.3.Navodi da u konkretnom slučaju troškovi sastava podneska od 21.11.2024.g. (datiran 20.11.2024.g.) predstavljaju troškove koji su bili nužni za vođenje postupka, slijedom čega je prvostupanjski sud odbijajući tužitelju priznati navedeni trošak pogrešno primijenio odredbe ZPP-a i odvjetničke Tarife na štetu tužitelja, a što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.ZPP-a i pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl.356.ZPP-a.

Predlaže da se usvoji žalba, te tužitelju dosudi zatraženi trošak kao i dodatan trošak sastava žalbe.

3.Pravodobnu žalbu podnosi i tuženik ujedno predlažući donošenje dopunske presude pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.- 3. ZPP-a.

3.1. Smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi kako je tužitelj podneskom od 25.08.2025. godine povukao dio tužbenog zahtjeva, čemu se tuženik podneskom od 09.09.2025. godine izričito protivio navodeći da podneskom od 25.08.2025. godine tužitelj više nije potraživao 19,00 eura za svaki mjesec sa zateznim kamatama , a što je potraživao podneskom od 19.09.2024.g.kojim je po nalogu suda uredio tužbeni zahtjev, pa da je pokušao kvalitativno i kvantitativno, u osnovama i u visini, povući tužbeni zahtjev za punih 32 mjeseca čemu se tuženik izričito protivio gornjih neisplata navedenih pod 1. i 2.

3.2.Navodi da u izreci presude nije navedeno što se tuženiku nalaže isplatiti već samo ukupni iznos od 819,27 eura čime je izreka u suprotnosti s obrazloženjem pobijane presude, da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud zauzeo stav da je utuženo po nekoliko različitih osnova (pa tako u točkama 9., 14., obrazloženja pobije presude jasno razlikuje koliki iznos tužitelj potražuje po kojoj od osnova, po kojim osnovama je tužitelj podneskom prestao potraživati i za koju osnovu i u kojoj visini odbija dio tužbenog zahtjeva) dok u izreci pobijane presude tih osnova nema i sve je „zamiješano“ u istu novčanu cifru iz čega proizlazi da je izreka u suprotnosti s obrazloženjem pobijane presude što čini bitnu povredu odredbi parničnog postupka. Također da tužitelj nikada tijekom postupka nije razlučio koliko po kojem osnovu potražuje od tuženika, niti je to učinio nakon provođenja financijskog vještačenja u kojem je izračun izvršen po svakom osnovu i prikazan u posebnim tablicama.

3.3.Tvrdnji je da je prvostupanjski sud trebao odbaciti tužbeni zahtjev kojim je tužitelj podneskom od 19.09.2024. godine, po nalogu suda, jer mu je tužba bila neuredna, uredio tužbeni zahtjev na način da je po svim različitom osnovama potraživao istu ukupnu mjesečnu i sveukupnu novčanu cifru.

3.4. Ističe da prvostupanjski sud ne uzima u obzir Sporazum koji je tužiteljica sklopila sa poslodavcem, budući su stranke dana 25.03.2022. godine sklopili Sporazum kojim su ugovorili način na koji će tuženik isplatiti dugovanje prema tužitelju, a koje dugovanje je predmet dijela tužbenog zahtjeva i u kojem Sporazumu u čl. 3. stoji kako Radnik izričito izjavljuje da nema daljnjih potraživanja vezanih za isplatu razlike plaće, pa da je je jasno kako je tužba neosnovana i proturječna sama sebi.

3.5. Također tvrdi da su svi utuženi dodaci bili regulirani Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (n/n 29/2018), a koji se zadnjim dodatkom i to dodatkom IV. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN- 3/2023) prestao primjenjivati od 25. ožujka 2023. godine pa da s obzirom da se navedeni KU prestao primjenjivati u odnosu na utužene dodatke od 25. ožujka 2023. godine, jasno je kako je tužba neosnovana i za utuženi period u odnosu na utužene dodatke od 25. ožujka 2023. godine pa sve do kraja utuženog razdoblja. Pobija i odluku o troškovima postupka ističući da nema osnova da se isplata parničnih troškova dosudi tužitelju na tuđi račun tj. Na račun njegova opunomoćenika-odvjetnika.

3.6. Predlaže sudu usvojiti žalbu te preinači prvostupanjsku presudu na način da odbaci tužbu kao neurednu i nepodobnu za raspravljanje, podredno, da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, da ukine prvostupanjsku odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj navode tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši da se parnični trošak isplati na privatni račun tužiteljevog punomoćnika su u cijelosti neosnovani jer da tužitelj ima pravo disponirati tužbenim zahtjevom, te kada sud utvrdi postojanje glavne tražbine, ne može odbiti tužiteljev zahtjev za isplatom troškova postupka putem računa njegovog punomoćnika, pozivajući se na više odluka sudova kao sudsku praksu o tom prijeporu.

4.1. Također ističe da je u konkretnom slučaju tužitelj izrekom tužbenog zahtjeva zatražio isplatu razlike plaće i naknade plaće, što predstavlja jedinstvenu pravnu osnovu (razliku primitaka) za sve odrađene sate sukladno odredbama ZOR-a, TKU, KU-a., pa da slijedom toga tužitelj nije dužan svojim tužbenim zahtjevom točno odrediti koliko potražuje za otežane uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, bolovanje i godišnji odmor, već ima pravo svojim tužbenim zahtjevom zatražiti ukupnu isplatu razlike plaće i naknade plaće (razlika primitka radnika), što je u konkretnom slučaju i učinio sukladno provedenom vještačenju, pa je ovakav tužbeni zahtjev određen i dopušten.

4.2. Nadalje navodi da je iz žalbenih navoda razvidno da tuženik ne pravi distinkciju između uspjeha u pogledu pravne osnove i visine tužbenog zahtjeva te ističe da je u konkretnom slučaju točki I. izreke tužbenog zahtjeva zatražio isplatu razlike primanja što predstavlja jedinstvenu pravnu osnovu (razliku primitaka) za sve odrađene sate koja obuhvaća sve dodatke i naknade sukladno odredbama ZOR-a, TKU i KU- a.

4.3. Smatra da nisu osnovane tvrdnje da je prilikom donošenja odluke zanemarena činjenica zaključenja Sporazum o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad do 31.03.2020.g., jer navedenim Sporazumom je između stranaka regulirano pitanje isplate razlike plaće za dodatke u prekovremenom radu i do 31.03.2020.g., ali nije regulirano pitanje plaćanja razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje te citira odredbe sporazuma.

4.4. Predlaže da sud donese odluku kojom će odbaciti, odnosno odbiti prijedlog i žalbu tuženika, te tužitelju priznati dodatan trošak sastava odgovora na prijedlog i žalbu.

5.U odgovoru na žalbu tužitelja ističe kako tužitelja zastupaju odvjetnici koji su protiv tuženika, kao dio svog poslovnog plana, podnijeli preko 5 000 tužbi pokušavajući ih prikazati kao stupnjevite tužbe iako nisu za to ispunjavale zakonske uvjete jer u niti jednoj nisu niti pokušali prije utuženja dobiti od tuženika podatke potrebne za uređenje tužbenog zahtjeva, iz razloga što je tzv. „stupnjevita tužba“ iznimno povoljna za odvjetnike jer na trebaju uređivati visinu tužbenog zahtjeva, a sva kasnija uređenja nisu povlačenja (pa nema djelomičnog uspjeha) već preciziranja što odvjetnike dovodi u situaciju da uvijek uspijevaju sa 100%-tnim uspjehom makar ostvarili i minoran iznos glavnice pa da je to pravi motiv podnošenja tisuća tužbi „kvazistupnjevitih“ tužbi protiv tuženika bez pokušaja da se prethodno zatraže podaci potrebni za uređenje visine tužbenog zahtjeva i upravo je to nedopušteno raspolaganje.

5.1. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno procijenio kako tužba nije ispunjavala uvjete propisane čl. 186.b ZPP-a da bi se smatrala stupnjevitom tužbom jer tužitelj nije niti pokušao prije utuženja dobiti podatke od tuženika potrebne za uređenje tužbenog zahtjeva, pa predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

6.Žalba tuženika nije osnovana.

6.1.Žalba tužitelja je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, s osnove neisplaćenog dodatka na plaću za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni, te za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, kao i naknade koju tužitelj ima sukladno odredbama Zakona o radu i temeljnog kolektivnog ugovora.

8. Nesporno je među strankama da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na Klinici za unutarnje bolesti.

9. Prvostupanjski sud obrazlažući pobijanu presudu poziva se na odredbe članka 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/2018, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23; dalje: KU), članak 49. KU/18 i članak 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 128/17, 47/18, 123/19, 66/20; dalje: TKU), članak 34 KU/18,članak 58 TKU/17, članak 57 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 56/2022), te članak 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR), što se tiče osnovanosti osnove tužbe te na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje visinu tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 819,27 eura , koji je iznos tužitelju i dosuđen, dok je za više zatraženo, za iznos od 719,73 eura (1.539,00 eura – 819,27 eura) sa zateznim kamatama na taj iznos, tužitelj odbijen u svom zahtjevu, odnosno za koji iznos je tužitelj povukao tužbeni zahtjev i kojem povlačenju se tuženik protivio.

10. Prvostupanjski sud je također tužitelju dosudio troškove postupka s obzirom na uspjeh u postupku na temelju odredbe članaka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a sa zateznim kamatama koji iznos je odredio da se isplati na račun punomoćnice tužitelja, odvjetnice Martine Radić Šunjić.

11.Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12.Ovaj drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

12.1.Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio utvrđeno je da nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Nadalje, ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju sadržajno ističe žalba tuženika jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

13. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

13.1. Žalitelj u žalbi analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

14. Prije svega mora se istaknuti da je prvostupanjski sud u izreci presude jasno naveo da odbija tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 719,73 EUR, što je učinjeno zbog tuženikovog protivljenja djelomičnom povlačenju tužbe, pa je izreka u tom dijelu jasna i neproturječna, slijedom čega nema razloga niti da se ista dopunjuje kako to neosnovano traži tuženik a u pogledu čega je prvostupanjski sud Rješenjem od 11. veljače 2026. odbio prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude. Nadalje, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi da je sud trebao utvrditi za koje je pravne osnove tužba povučena, jer stavljanje takvog utvrđenja u izreku prvostupanjske presude nema uporišta u odredbama ZPP-a, a niti je trebao odlučivati o svakom pojedinačnom mjesečnom iznosu povučenog zahtjeva, već je o ukupnom iznosu povlačenja ispravno vodio računa kod donošenja odluke o uspjehu u sporu u pogledu visine zahtjeva kojeg je pravilno u omjerima izračunao.

15. Vezano za žalbene navode kojim tuženika kojima pobija odluku o trošku u dijelu da se isplata toga troška ima izvršiti na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić, isti se ne mogu prihvatiti osnovanim.

16. Polazeći od članka 94. stavak 1. ZPP-a koji propisuje da opseg punomoći određuje stranka, te članka 95. stavak 1. točka . 3. ZPP-a koji propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove, kao i od članka 164. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05.,41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) koji propisuje da se obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik, te uvažavajući činjenicu da je tužiteljica u punomoći koja priloži spisu izričito ovlastila svoju odvjetnicu Martinu Radić Šunjić primiti novac i novčane vrijednosti, čime je ovlastila odvjetnicu primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka od tuženika u korist tužiteljice, pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski je sud naložio tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka isplatom na račun njezine punomoćnice.

17. Nisu osnovane niti tvrdnje tuženika da je prilikom donošenja odluke zanemarena činjenica zaključenja Sporazuma o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad do 31.03.2020.g.Sporazumom je između stranaka regulirano pitanje isplate razlike plaće za dodatke u prekovremenom radu i to do 31.03.2020.g., ali nije regulirano pitanje plaćanja razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje. Da je prvostupanjski sud imao u vidu i navedeni Sporazum može se zaključiti i iz nalaza i mišljenja vještačenja vještaka HŽ iz koje nalaza i mišljenja proizlazi da tužitelju pripada s osnova dodataka na plaću za prekovremeni rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni (u iznosu od 475,99 eura) i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanje (do 42 dana, u iznosu od 343,28 eura) ukupan iznos od 819,27 eura , koji iznos je tužitelju i dosuđen, dok je za više zatraženo, za iznos od 719,73 eura (1.539,00 eura – 819,27 eura) sa zateznim kamatama na taj iznos, tužitelj odbijen u svom zahtjevu, ta posebno je to razvidno iz točke 10.2. obrazloženja u kojoj je navedeno da su prema mišljenju vještaka HŽ tužitelju sporazumno isplaćeni dodatci za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi, a što je utvrđeno i uvidom u sporazumom o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25. ožujka 2022., dok mu za sate provedene u prekovremenom radu nije isplaćen dodatak na plaću za rad subotom, nedjeljom, noću, u smjeni, blagdanom te su manje obračunate naknade za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad i na koji nalaz i mišljenje vještaka HŽ punomoćnici parničnih stranaka nisu imali primjedbi pa ga je sud isto kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke u cijelosti prihvatio.

18.Prvostupanjski sud je dakle po mišljenju ovog suda na temelju utvrđenog činjeničnog stanja koje se žalbom tuženika ne dovodi u sumnju u pogledu osnovanosti osnove tužbe ali i osnovanosti visine tužbenog zahtjeva pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijanu točku I. izreke, dajući za svoju odluku valjane razloge pa se žalba tuženika ukazuje neosnovanom tako da je je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u toki I. izreke koju pobija tuženik.

19. U pogledu žalbi stranaka na odluku o troškovima po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa) uzimajući u obzir i činjenicu da je tužitelj u postupku uspio sa 76,6 % ( u osnovu 100 %, a 53,23 u visini tužbenog zahtjeva, ukupno sa 76,6 %), a tuženik je uspio s 23,4 %, -razlika postotaka uspješnosti 53,2 % u korist tužitelja pa je tužitelju priznat trošak u iznosu iznos od 598,50 eura, uvećano za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, ukupno iznos od 863,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana 12. prosinca 2025., kao dana presuđenja, do isplate.

20. Osnovano međutim tužitelj smatra da mu je valjalo priznati trošak troškovi sastava podneska od 21.11.2024.g. (datiran 20.11.2024.g.) koji i po ocjeni ovog suda predstavljaju troškove koji su bili nužni za vođenje postupka.

21. Osnovano u žalbi tužitelj ističe da je sud prvog stupnja je pravilnom primjenom Tbr.8.točke 1. Tarife, trebao priznati troškove za sastav podneska tužitelja od 21.11. 2024. jer se radi o obrazloženom podnesku kojim je postavljen konačni tužbeni zahtjev, kojeg kao slabija strana protiv tuženika, kao svog poslodavca i jače stranke u postupku koja raspolaže svom potrebnom dokumentacijom odlučnom za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva tužitelja nije mogao ranije postaviti, već tak nakon provedenog vještačenja, pa je stoga tužitelju valjalo dosuditi daljnji trošak postupka za navedeni podnesak u visini od 75 bodova što sa PDV-om čini ukupni iznos od 187,50 eura kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

22. S obzirom na uspjeh žalbe tuženiku je valjalo priznati troškove sastava žalbe temeljem Tbr. 10. točka 5. Tarife u iznosu od 46,88 eura kako je to riješeno u točki II. ove presude.

23. O zahtjevu za naknadu troškova odgovora na žalbu te sastava odgovora na prijedlog tuženika odlučeno je na temelju odredbe članka 155. ZPP-a. Naime po ocjeni ovog suda isti trošak nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka.

24. Zbog iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu,14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća :

Dubravka Šimić