Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj: P-650/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženice ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Antunu Zanettiju, odvjetniku u Puli, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 11. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženice, 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ĆV da tužitelju ŽV isplati iznos od 346,43 eura na ime kamata za glavnicu od 10.000,00 eura, a za vremenski period od 12. travnja 2025. do 27. studenog 2025., te daljnju kamatu na kamatu, počevši od 17. prosinca 2025. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj ŽV tražio od tuženice ĆV isplatu glavnice u iznosu od 10.000,00 EUR

II. Nalaže se tuženici ĆV da tužitelju ŽV naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 437,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da su stranke 12. travnja 2025. zaključile privremeni kupoprodajni ugovor glede nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište Ž, za sporazumno ugovorenu cijenu od 80.000,00 EUR. Navodi da je tuženoj odmah isplatio iznos od 10.000,00 EUR na ime kapare, pod uvjetom da se nakon ishođenja brisovnih očitovanja zaključi glavni ugovor. Tužitelj ističe da je nakon potpisivanja predugovora pozivao tuženicu na zaključenje konačnog ugovora, ali se ona nije odazivala, već je 28. svibnja 2025. zaključila kupoprodajni ugovor s trećom osobom, SV, te sprovela upis vlasništva na novog kupca. Smatra da je tuženica de facto raskinula ugovor te je sukladno članku 368. Zakona o obveznim odnosima dužna vratiti primljeni iznos sa zateznim kamatama od dana primitka.

2. Tuženica je dala odgovor na tužbu u kojem osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je iznos od 10.000,00 EUR primila kao garanciju za ozbiljan interes kupca, dok su uvjeti za zaključenje ugovora bili neizvjesni zbog založnog prava vjerovnika DDM Invest III AG. Ističe da je tužitelj sastavio privremeni ugovor i iznenada se pojavio s novcem. Tuženica tvrdi da je tužitelj izbjegavao zaključenje ugovora tijekom svibnja 2025., nudio nove cijene putem WhatsApp poruka (100.000, 110.000 i 120.000 EUR) te da je de facto on odustao od ugovora. Navodi da je nekretninu prodala SV **.**.2025. kako bi namirila dug prema založnom vjerovniku sukladno sporazumu.

3. Nakon podnošenja tužbe, tužitelj je podnio podnesak 17. prosinca 2025. kojim uređuje tužbeni zahtjev. U podnesku potvrđuje da je tuženica 27. studenog 2025. vratila iznos glavnice od 10.000,00 EUR. Zbog navedene isplate tužitelj povlači tužbu u dijelu koji se odnosi na glavnicu, ali ostaje kod zahtjeva za isplatu zateznih kamata te troškova postupka. Tužitelj precizira zahtjev za kamate u iznosu od 346,43 EUR, koje su obračunate na iznos od 10.000,00 EUR od dana primitka novca (12. travnja 2025.) do dana povrata (27. studenog 2025.). Ističe da je tuženica pala u zakašnjenje odustankom od ugovora i da su navodi o potrebi za brojem računa netočni jer je isti bio dostupan, a novac se mogao vratiti i poštanskom uputnicom ili sudskim pologom.

4. Vezano za kamate, tuženica u podnescima i tijekom postupka ističe da nije u zakašnjenju jer joj tužitelj nije htio dostaviti broj računa za povrat novca. Tvrdi da je tek 20. studenog 2025. putem punomoćnika dobila podatke za uplatu te odmah izvršila povrat iznosa od 10.000,00 EUR. Smatra da je tužitelj sam prouzročio vođenje postupka i zakašnjenje u isplati.

5. Među strankama je nesporno da su 12. travnja 2025. sklopile privremeni kupoprodajni ugovor za nekretninu u Brodskom Varošu, da je tužitelj tuženici isplatio 10.000,00 EUR na ime kapare, da je tuženica tu nekretninu naknadno prodala trećoj osobi (SV) te da je nakon podnošenja tužbe, 27. studenog 2025., vratila tužitelju iznos od 10.000,00 EUR.

6. Sporno je je li tuženica dužna platiti zatezne kamate na vraćeni iznos za razdoblje od primitka do povrata, tko je odgovoran za raskid ugovornog odnosa te jesu li postojale prepreke za raniji povrat novca koje bi isključile zakašnjenje tuženice.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u privremeni kupoprodajni ugovor od 12. travnja 2025., povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obračun kamata, nalog klijenta PBZ za plaćanje od 27. studenog 2025., sporazum o rješavanju međusobnih odnosa s vjerovnikom DDM Invest III AG od 17. travnja 2025., preslike WhatsApp komunikacije, rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž Ovr-279/2025-2, ugovor o kupoprodaji s SV od 28. svibnja 2025. te je izvršen uvid u spis Ovr-767/2025.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), kao temeljem rezultata cjelokupnog postupka i primjenom materijalnog prava, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Uvidom i čitanjem privremenog kupoprodajnog ugovora od 12. travnja 2025. utvrđeno je da su stranke ugovorile cijenu od 80.000,00 EUR te da je tužitelj isplatio 10.000,00 EUR kapare, uz obvezu sklapanja glavnog ugovora nakon dobivanja brisovnih očitovanja za uknjižene terete.

10. Uvidom i čitanjem povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženica bila suvlasnica nekretnine, da je ista bila opterećena založnim pravima više vjerovnika, uključujući PBZ, Slavonsku banku i DDM Invest III AG, te da je 2. srpnja 2025. uknjiženo pravo vlasništva na SV temeljem ugovora od 28. svibnja 2025. Također je vidljiva zabilježba prijedloga za osiguranje tužitelja od 27. svibnja 2025.

11. Uvidom u nalog klijenta PBZ-a od 27. studenog 2025. utvrđeno je da je tuženica tog dana izvršila povrat iznosa od 10.000,00 EUR na račun tužitelja s opisom povrat primljenog iznosa na temelju privremenog kupoprodajnog ugovora.

12. Uvidom u obračun kamata koji je priložio tužitelj utvrđeno je da iznos kamata na glavnicu od 10.000,00 EUR za razdoblje od 12. travnja 2025. do 27. studenog 2025. iznosi 346,43 EUR.

13. Uvidom i čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. svibnja 2025. utvrđeno je da je tuženica prodala predmetnu nekretninu SV za cijenu od 100.000,00 EUR, što je viši iznos od onog ugovorenog s tužiteljem.

14. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž Ovr-279/2025-2 utvrđeno je da je ukinuto rješenje o privremenoj mjeri zabrane otuđenja jer izreka nije jasno navodila koju tražbinu osigurava, pri čemu je tužitelj u tom postupku iskazivao da i dalje želi kupiti nekretninu, a ne povrat novca.

15. Uvidom u WhatsApp komunikaciju utvrđeno je da su stranke razmjenjivale poruke o cijeni i uvjetima, uključujući ponude tužitelja za višu cijenu nakon što su rokovi iz sporazuma s vjerovnikom postali kritični.

16. Uvidom u spis Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr-767/2025 utvrđeno je da je tužitelj pokrenuo postupak osiguranja tražbine zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz zapisnika s ročišta od 7. srpnja 2025. sastavljenog u tom predmetu proizlazi da je tužitelj saslušan kao predlagatelj osiguranja te je tom prigodom izričito naveo da i dalje želi kupiti predmetnu nekretninu, da mu nikada nije dostavljen podatak o računu založnog vjerovnika radi isplate duga tuženice te da ne želi povrat kapare niti će u tu svrhu dati broj svog računa. Prvostupanjskim rješenjem od 9. srpnja 2025. sud je odredio privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine te je tužitelju naložio da u roku od 30 dana pokrene parnični postupak radi opravdanja mjere. Odlučujući o žalbi tuženice, Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem broj Gž Ovr-279/2025-2 od 17. rujna 2025. ukinuo navedeno prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja istaknuto je da je prvostupanjska izreka nejasna i nepotpuna jer nije navedeno koja se tražbina osigurava, pri čemu je sud ukazao na proturječnost između navoda o osiguranju novčane tražbine i tužiteljevog iskaza na zapisniku u kojem tvrdi da ne želi povrat novca već sklapanje ugovora, što predstavlja nenovčanu tražbinu

17. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Primjenom materijalnog prava, konkretno odredbe članka 368. stavka 2. i 5. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da u slučaju raskida ugovora, ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, a strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila. Budući da je do raskida ugovornog odnosa došlo jer je tuženica nekretninu prodala trećoj osobi za višu cijenu, ona je bila u obvezi vratiti primljenu kaparu. Iako je glavnicu vratila tijekom parnice, njezina zakonska obveza je platiti kamate od dana primitka (12. travnja 2025.) do dana povrata (27. studenog 2025.).

18. Sud otklanja prigovor tuženice da nije u zakašnjenju s isplatom kamata jer tužitelj u postupku osiguranja pod poslovnim brojem Ovr-767/2025 nije htio dostaviti broj računa za povrat kapare. Naime, tužitelj je u tom razdoblju legitimno štitio svoja ugovorna prava i ustrajao na ispunjenju predugovora, odnosno na kupnji nekretnine, što predstavlja postupanje savjesne strane koja ne želi odustati od ugovornog odnosa sve dok on ne postane nemoguć. Takvo tužiteljevo inzistiranje na ispunjenju nenovčane tražbine ne može se smatrati zakašnjenjem vjerovnika koje bi tuženicu oslobodilo njezine zakonske obveze plaćanja kamata, jer je tuženica ta koja je prodajom nekretnine trećoj osobi 28. svibnja 2025. svjesno onemogućila realizaciju ugovora s tužiteljem. Sukladno odredbi članka 368. stavka 5. Zakona o obveznim odnosima, obveza plaćanja zateznih kamata na iznos koji se vraća uslijed raskida ugovora teče od dana primitka novca, što je objektivna zakonska posljedica koja ne zavisi o tome je li tužitelj ranije odbijao primiti novac dok je još primarno zahtijevao ispunjenje ugovora. Slično pravno shvaćanje o obvezi povrata s kamatama od dana primitka, bez obzira na to je li iznos tretiran kao kapara ili dio kupoprodajne cijene, zauzeto je i u presudi Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1376/2021-2, u kojoj je istaknuto da je prodavatelj koji je otuđio nekretninu trećoj osobi i tako onemogućio ispunjenje predugovora dužan vratiti primljeno sa zateznim kamatama od dana uplate. Prema tome, tužitelj nije bio dužan olakšati tuženici povrat sredstava dok je god postojala pravna osnova za održanje ugovora na snazi, a tuženica je kao dužnik povrata mogla iskoristiti druge pravne institute za ispunjenje obveze, poput sudskog pologa, što je u ovom postupku propustila učiniti.

19. Tijekom postupka, tužitelj je podneskom od 17. prosinca 2025. potvrdio navode tuženice da je ona, nakon podnošenja tužbe, dana 27. studenog 2025. izvršila povrat novčanog iznosa od 10.000,00 EUR. S obzirom na to da je tuženica udovoljila tom dijelu zahtjeva, tužitelj je u navedenom podnesku izrijekom povukao tužbu i tužbeni zahtjev za glavnicu od 10.000,00 EUR, dok je ostao kod zahtjeva za isplatu zateznih kamata i troškova postupka.

20. Sukladno odredbi članka 193. stavka 4. Zakona o parničnom postupku, sud donosi rješenje kojim utvrđuje da je tužba povučena. Budući da je povlačenje uslijedilo nakon što je tuženica ispunila taj dio zahtjeva, sud je utvrdio djelomično povlačenje tužbe kako je navedeno u izreci

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. i članku 158. stavku 1. Zakona o parničnom postupku. Budući da je tuženica udovoljila zahtjevu tužitelja za povrat glavnice od 10.000,00 EUR tek nakon podnošenja tužbe, odnosno dana 27. studenog 2025., ona je dužna nadoknaditi tužitelju troškove postupka. Troškovi su odmjereni prema troškovniku tužitelja i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te obuhvaćaju: sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 17. prosinca 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanje na ročištu od 11. ožujka 2026. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te pristup na ročište za objavu odluke u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 3. Tarife). Na navedene radnje obračunat je porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 87,50 EUR (Tbr. 46. Tarife), što ukupno iznosi 437,50 EUR. Sud tužitelju nije priznao trošak za konferenciju sa strankom jer se ne radi o trošku koji je nužno nastao u povodu tužbe, već o radnji koja prethodi postupku i koja je obuhvaćena nagradom za sastavljanje tužbe.

22. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude

Slavonski Brod, 14. travnja 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljica po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku