REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

ZAGREB, Trg J. F. Kennedyja 11

OVR-257/2022-21

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Butigan, na prijedlog sudskog savjetnika Marija Jeraka, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja DDM REO ADRIA d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 15, OIB: 91868082461, kojeg zastupa opunomoćeni Damjan Krivić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o., protiv ovršenika ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćena Nedjeljka Asanović – Sarić, odvjetnica u Dubrovniku, 14. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I/ Obustavlja se ovrha u ovom predmetu te se ukidaju provedene ovršne radnje.

II/ Nalaže se Općinskom sudu u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel, na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], brisati zabilježbu ovrhe poslovni broj Ovr-1613/2010 zaprimljeno 10. siječnja 2011. pod brojem Z-58/11.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr – 1613/2010 od 5. siječnja 2011. određena je ovrha na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], u naravi dvorište površine 600 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 158 m2, garaža, Dubrovnik, Od Nuncijate površine 33 m2, spremište, Dubrovnik, Od Nuncijate površine 15 m2, sveukupne površine 806 m2, tada u vlasništvu ranijeg ovršenika u ovom ovršnom postupku društva Sanabilis Nekretnine d.o.o. u stečaju, Metković, Petra Krešimira IV 59, OIB: 17249222343.

2. Rješenjem poslovni broj Ovr-228/2022-2 od 1. srpnja 2022. Općinski sud u Dubrovniku oglasio se nenadležnim za daljnje postupanje zbog činjenice otvaranja stečajnog postupka te po pravomoćnosti predmet ustupio ovog sudu kao stvarno nadležnom na daljnje postupanje.

3. Presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1468/2018 od 12. rujna 2019. u parničnom postupku između ZD kao tužitelja i društva Sanabilis Nekretnine d.o.o. kao tuženika utvrđeno je kako je ZD vlasnik nekretnine na kojoj je određena ova ovrha te je društvu Sanabilis Nekretnine d.o.o. naloženo trpjeti njegov upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Zaključkom i rješenje ovog suda poslovni broj 38 Ovr-193/2022 od 7. studenoga 2022. odlučeno je da se nastavlja ovaj ovršni postupak u odnosu na novog ovršenika ZD, a sve s obzirom da je novi ovršenik pravomoćnom presudom utvrđen kao vlasnik predmetne nekretnine. U tom smislu, sud skreće pozornost kako je citirana presuda Županijskog suda u Varaždinu deklaratorna što znači da se njome samo utvrdilo postojanje prava vlasništva ZD na nekretnini. Navedeno pravo vlasništva nije dakle konstituirano pravomoćnom presudom, već je ono postojalo ranije što je sud u presudi samo deklarirao. Prema tome, iz navedenog proizlazi kako raniji ovršenik društvo Sanabilis Nekretnine d.o.o. nikada nije niti bilo vlasnik nekretnine na kojoj se vodi ovaj ovršni postupak čime se dovodi u pitanje inicijalna dopuštenost određivanja ovrhe na navedenoj nekretnini.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj OVR-257/2022 od 13. siječnja 2025. upućen je novi ovršenik u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti navedenog rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom uz obrazloženje da su se ispunili uvjeti iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona (Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24 dalje OZ). Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-791/2025-2 od 14. ožujka 2025. ukinuta je navedena odluka ovog suda uz obrazloženje da promjena vlasnika predmetne nekretnine koja se dogodila za vrijeme trajanja predmetnog postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao novog ovršenika te da je ovrhovoditelj stjecanjem založnog prava stekao i pravo da svoju tražbinu namiri iz vrijednosti predmetne nekretnine. Također, drugostupanjski sud uputio je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku odlučiti o ovršenikovom podnesku od 22. studenoga 2022. u kojem je sadržan prigovor prava na dom sukladno Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

5. Podneskom od 22. studenoga 2022. ovršenik navodi kako je stvarni i jedini ovršenik društvo Sanabilis Nekretnine d.o.o. unatoč tadašnjem upisu u zemljišnoj knjizi mogao znati da se o radi o dijelu nekretnine koja nije u vlasništvu i posjedu njegovih prednika kao što je to mogao znati i pravni prednik ovrhovoditelja i ovrhovoditelj, jer navedena nekretnina nikada nije, niti je mogla biti predana u posjed kupcu. Obrazlaže da se radi o dvokatnoj obiteljskoj kući s garažom, terasama i okolnim zemljištem koje je ovršenik izgradio početkom 70-ih godina prošlog stoljeća i neprestano je od tada koristi sa suprugom, sinom i njegovom obitelji. Napominje da je nekretnina ovršenika njegov jedini dom i sina CD sa obitelji te bi provođenje ovrhe prouzročilo nenadoknadivu štetu. Provođenjem ovrhe bilo bi povrijeđeno ustavno pravo na dom zajamčeno i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava. S obzirom na sve navedeno predlaže sudu obustaviti predmetnu ovrhu.

6. U podnesku od 27. prosinca 2024. ovrhovoditelj navodi kako nenadoknadiva šteta nije propisana odredbama OZ-a kao je da od razloga zbog kojih ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ili nakon proteka roka. Ističe kako ovršenik nije ovlašten podnijeti prigovor prava na dom. Navodi kako se na temelju članka 70. stavka 5. OZ-a nekretnine za stanovanje ili obavljanje poslovne djelatnosti ne smatraju stvarima koje su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje po zakonu dužan uzdržavati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je njegov glavni izvor sredstava za život, osim ako zakonom nije drukčije određeno. Ističe da je ovršenik ovaj postupak preuzeo sukladno odredbama članka 79. stavka 4. OZ-a kao novi vlasnik nekretnine koja je već bila opterećena dobrovoljnim založnim pravom, stupivši time u pravni položaj svog pravnog prednika pa se ima smatrati da je svojevoljno ugovorio dobrovoljno založno pravo na predmetnoj nekretnini. Predlaže sudu odbiti prigovor povrede prava na dom.

7. Člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine-Međunarodni ugovori" broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. dalje Konvencija) propisano je da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske te da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

8. Saslušan u svrhu dokazivanja ovršenik ZD iskazivao je da je vlasnik nekretnine koja predstavlja kuću u [adresa] na području Dubrovnika na adresi [adresa] te da je to njegova jedina nekretnina stambene prirode u kojoj može živjeti. Ističe da pored navedene nekretnine nema nikakav stan ili kakvu drugu nekretninu stambene prirode. Ističe kako se radi o obiteljskoj kući u kojoj živi sa svojim sinom i njegovom obitelji. Ondje stanuje od 1969. te je kuću na navedenoj nekretnini gradio on osobno. Nije znao da u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik nekretnine te nije znao kakav je bio upis u zemljišnim knjigama u trenutku kada je pokrenuo parnicu radi utvrđenja prava vlasništva. Navodi kako nije znao da se vodi ovaj ovršni postupak u trenutku kada je dobio presudu kojom se utvrđuje njegovo pravo vlasništva. Nisu mu bili poznati nikakvi upisi u zemljišnim knjigama u trenutku kada je podnio tužbu i vodio postupak radi utvrđenja prava vlasništva.

9. Sud je bio dužan u konkretnom slučaju odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići mjerom ovrhe koja završava iseljenjem odnosno provesti test razmjernosti.

10. Test razmjernosti provodi se pomoći tri eliminacijska pitanja od čega je samo jedan negativan odgovor dovoljan da se utvrdi da se radi o povredi prava na dom iz članka 8. Konvencije. Pored utvrđenja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, potrebno je utvrditi i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, što znači da sud mora utvrditi je li se kod opravdanog cilja taj cilj mogao postići blažom mjerom i ispitati je li miješnja razmjerno potrebama ovrhovoditelja. U odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza je na ovrhovoditelju.

11. Najprije, potrebno je utvrditi je li nekretnina koja je predmet ovrhe dom ovršenika. Sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu odnosno kontinuiranu povezanost, bez obzira na to nastanjuje li ih zakonito ili bez ovlaštenja (Bjedov protiv Hrvatske). Dom nije ograničen na prostorije koje su u zakonitom posjedu i koje su zakonito nastanjene (Orlić protiv Hrvatske). Zaključno, dom je činjenični, a ne pravni pojam i ne ovisi o definicijama u domaćem pravu (Paulić protiv Hrvatske). Na temelju stanja spisa i iskaza ovršenika sud je utvrdio kako navedena kuća i nekretnina na kojoj se provodi ovrha svakako predstavlja dom ovršenika. To naime zato što je ovršenik tu kuću gradio samostalno te u njoj živi od 1969. zajedno sa svojim sinom i njegovom obitelji. Dakle, ovršenik je uz taj dom stvarno i trajno vezan preko 50 godina i nema drugih nekretnina u svom vlasništvu. Iz toga proizlazi kako je predmetna nekretnina neophodna za zadovoljenje stambenih potreba ovršenika pa je ovršenik neupitno ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost s navedenom nekretninom. Prema tome, u konkretnom je slučaju provođenjem ovrhe nedvojbeno došlo do miješnja u pravo na dom ovršenika. Nadalje, sud smatra kako je miješanje utemeljeno na zakonu, jer se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku koji se kao strogo formalan postupak vodi u na temelju i u skladu s pozitivnim propisima i zakonskim odredbama. U odnosu na usmjerenost na postizanje legitimnog cilja ovrhovoditelj nije predlagao posebne dokaze, ali sud nalazi da je navedeno miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja. Naime, legitimni cilj svakako predstavlja upravo ispunjenje tražbine ovrhovoditelja pa je i u tom aspektu kriterij iz testa razmjernosti zadovoljen.

12. Međutim, sud smatra kako ova mjera ipak nije nužna u demokratskom društvu. Ovdje treba naglasiti kako ovršenik u konkretnom slučaju to nije bio od samog pokretanja ovršnog postupka, već je navedeni status stekao tek naknadno odnosno nakon što je utvrđeno postojanje njegovog prava vlasništva na nekretnini na kojoj je prethodno već bila određena ovrha. Upravo zbog činjenice da ovršenik nije od početka bio upisani vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama odnosno nije bio inicijalni sudionik ovog ovršnog postupka, nije niti mogao pravovremeno podnijeti pravni lijek protiv sudske odluke kojom je ovrha određena. Nadalje, ovršenik nije niti dužnik ili obveznik tražbine odnosno pravnog odnosa radi čijeg ostvarenja je pokrenut ovaj ovršni postupak pa i samim time ovakva mjera miješanja predstavlja povredu prava na dom. Nadalje, osim što je navedena ovrha dvojbena ona, kao određena mjera miješanja, prema stavu ovog suda svakako nije nužna radi ispunjenja tražbine, jer se ista eventualno može postići i na drugoj imovini ovršenika, a ne isključivo na jedinoj nekretnini koja nedvojbeno predstavlja njegov dom, ali dom i njegove obitelji. Dakle, navedena mjera intenzivno ne pogađa samo ovršenika, već i članove njegove šire obitelji i to jednako otegotnim okolnostima i posljedicama. Zbog svega navedenog ovaj sud smatra da navedena mjera ovrhe kao takva nije nužna u demokratskom društvu te kako kriterij nužnosti iz testa razmjernosti nije ispunjen. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u točki I/ izreke.

13. Rješenjem o ovrsi određena je zabilježba ovrhe u zemljišnim knjigama, a njezina provedba podrazumijeva utvrđenje vrijednosti nekretnine, prodaju nekretnine i namirenje ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom te, sukladno članku 127. OZ- a, ovršenik gubi pravo na posjed i dužan ju je predati kupcu. S obzirom da je kroz test razmjernosti utvrđeno da se ovrha ne može provesti, jer bi njezina provedba bila protivna odredbama Konvencije, naloženo je brisanje zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama pa je odlučeno kao u točki II/ izreke.

14. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Sutkinja

Lucija Butigan

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik Mario Jerak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopušteno je podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dostave ovjerenog prijepisa rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.