Poslovni broj: Us I-806/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3) ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4) VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 5) DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupanih po opunomoćeniku Brunu Perkoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi šutnje uprave, 13. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužitelja.

Obrazloženje

1.Tužitelji su ovom sudu 9. travnja 2026. podnijeli tužbu protiv tuženika radi šutnje uprave, u kojoj u bitnom navode kako su suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], stojna zgrada, [adresa], 14 i 16, upisana u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja nekretnina nosi katastarsku oznaku 4766. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja višekatnu stambenu zgradu s tri zasebna ulaza s tim da su tužitelji vlasnici stanova samo u ulazu anagrafske oznake [adresa]. Tužitelji su kao investitori temeljem glavnog projekta oznake TD- 174/25 OŠ sukladno odredbi čl. 5.1.4. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima 2. ožujka 2026. započeli s izvođenjem jednostavnih građevinskih radova ugradnje dizala. U upravnom postupku i to postupku građevinske inspekcije klasa: UP/I-362-02/26-04/625, tuženik Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije je 2. ožujka 2026. proveo inspekcijski očevid i istog dana pozivom na odredbu čl. 119. st. (3) Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine br. 115/18 … 155/23) obustavio građenje na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] postavljanjem službenog znaka „ZATVORENO GRADILIŠTE“. Dana 10. ožujka 2026. je provedeno usmeno saslušanje stranaka odnosno tuženik je investitoru i vlasnicima nekretnine omogućio izjašnjavanje o čemu je sastavljen i zapisnik. Tuženik je kao javnopravno tijelo u roku od 15 dana od okončanja upravnog inspekcijskog postupka propustio donijeti rješenje kao upravnu mjeru iz djelokruga građevinske inspekcije. Naime, odredbom čl. 70. Zakona o građevinskoj inspekciji je propisano da ako tim zakonom ili drugim zakonom nije drukčije propisano, inspektor će upravnu mjeru iz stavka 1. toga članka donijeti bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora s utvrđenim činjenicama odlučnim za donošenje te mjere. I odredbom čl. 11. st. (3) Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine br. 109/23) je propisano da je rok za donošenje rješenja, nakon utvrđenih svih činjenica i saslušanja investitora ili vlasnika po provedenom dokaznom postupku najkasnije 15 dana. Budući da su sve činjenice utvrđene te investitor i stranke saslušane pred tuženikom 10. ožujka 2026., to je tuženik bio dužan najkasnije do 26. ožujka 2026. donijeti rješenje o izricanju jedne od upravnih mjera iz svog djelokruga. Propuštanjem donošenja tog rješenja egzistira obustava građenja iz čl. 119. st. (1) Zakona o građevinskoj inspekciji koja je provedena zatvaranjem gradilišta postavljanjem posebnog službenog znaka na gradilište što znači da je zapravo upravna mjera već provedena (postavljanjem službenog znaka) bez da je uopće prethodno doneseno rješenje o toj upravnom mjeri obustave građenja. Tužitelji su se 26. ožujka 2026. obratili tuženiku putem e-maila s požurnicom odnosno zatražili su od tuženika očitovanje o donošenju tog rješenja, a na što tuženik nikada nije odgovorio. Odredbom čl. 3. st. (3) Zakona o upravnim sporovima je propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu. Odredbom čl. 40 st. (2) Zakona o upravnim sporovima je propisano da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka. Odredbom čl. 106. st. (5) Zakona o Državnom inspektoratu je propisano da se protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Zbog svega prednje navedenoga, ovim tužitelji protekom osmog dana od petnaestog dana od 10. ožujka 2026. kada je okončan inspekcijski postupak, a svakako unutar 30 dana od toga dana, tužbenim zahtjevom predlažu sudu donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da u roku od 15 dana od dana primitka presude donese i otpremi rješenje u upravnom inspekcijskom postupku koji se pred Državnim inspektoratom Republike Hrvatske, Područnim uredom Split, Službom građevinske inspekcije vodi pod klasom UP/I-362-02/26-02/118, a također tužitelji predlažu i da sud naloži tuženiku naknaditi im trošak upravnog spora.

2.Sud je utvrđujući pretpostavke za vođenje upravnog spora utvrdio kako se postupanjem tuženika ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.

3.Naime, odredbom čl. 46. st. 1. toč. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24-dalje: ZUS) propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja. Nadalje, odredbom čl. 3. st. 1. ZUS-a propisano je da predmet upravnog spora jesu: 1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, 3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu, 4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.

Stavkom 2. da predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu (u daljnjem tekstu: opći akt). Potom, odredbom čl. 38. st. 1. ZUS-a propisano je da se spor pokreće tužbom. Stavkom 2. da se tužbom može zahtijevati: 1. poništavanje ili oglašivanje ništavom pojedinačne odluke, 2. donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku, 3. postupanje koje je tuženik sukladno propisima ili pojedinačnoj odluci obvezan izvršiti, 4. oglašivanje ništetnim upravnog ugovora ili izvršavanje obveze iz upravnog ugovora.

Stavkom 3. da u slučaju propisanom stavkom 2. točkama 1. i 2. ovoga članka, tužbom se može zahtijevati da sud odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke. Stavkom 4. da uz glavni zahtjev tužbom se može zahtijevati povrat stvari i naknada štete koju je počinio tuženik.

Stavkom 5. da se spor može pokrenuti nakon što je iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita.

Stavkom 6. da se spor smatra pokrenutim danom predaje tužbe sudu. Nadalje, odredbom članka 40. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP) propisano je da se upravni postupak pokreće na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

Stavkom 2. da kad se postupak pokreće na zahtjev stranke, postupak se smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnome tijelu. Stavkom 3. da kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti, postupak se smatra pokrenutim kad službena osoba u javnopravnom tijelu poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka po službenoj dužnosti.

Odredbom članka 41. st. 1. ZUP-a propisano je da zahtjev za pokretanje postupka stranka može neposredno podnijeti javnopravnom tijelu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik, a može takav zahtjev poslati poštom ili dostaviti elektroničkim putem.

Stavkom 2. da kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev.

Stavkom 3. da ako je stranka u jednom podnesku postavila više različitih zahtjeva, postupit će se po svakom zahtjevu odvojeno. Ako je za postupanje po kojem od tih zahtjeva nadležno drugo javnopravno tijelo, postupit će se po pravilima o postupanju nenadležnog tijela po podnesku.

Odredbom članka 42. st. 1. ZUP-a propisano je da postupak se pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa.

Stavkom 2. da kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzet će u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa.

Stavkom 3. da kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit će o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti. Stavkom 4. da podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor.

Odredbom članka 101. st. 1. ZUP-a propisano je da službena osoba dužna je u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

Stavkom 2. da službena osoba dužna je u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

Stavkom 3. da ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.

4.Dakle, imajući u vidu naprijed citiranu odredbu članka 3. ZUS-a koja jasno i precizno definira što može biti predmet upravnog spora, kao i cijeneći odredbu članka 38. stavak 2. istog Zakona koja izrijekom propisuje što se tužbom može zahtijevati, prije svega je za istaknuti kako u konkretnom slučaju nije došlo, niti je moglo doći do šutnje uprave, to pak najprije iz razloga što se ovdje ne radi o postupku koji bi bio pokrenut po zahtjevu tužitelja kao stranaka tog postupka, već je ovdje riječ o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti od strane nadležnog tijela i to Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari u konkretnom slučaju nema mjesta niti primjeni naprijed citirane odredbe čl. 101. ZUP-a koja propisuje rokove za donošenje i dostavu rješenja jer se ta odredba odnosi isključivo na rokove u kojem je nadležno tijelo dužno donijeti rješenje kada se radi o postupcima pokrenutim na zahtjev stranke, o čemu ovdje nije riječ. S tim u vezi za ukazati je tužiteljima kako je institut šutnje uprave zamišljen kao zaštita stranke u slučajevima kada se o njezinom zahtjevu ne odluči u razumnom roku, u kojoj situaciji stranka ima na dispoziciji pokrenuti mehanizam zaštite svojih prava na način kako to propisuju naprijed citirane odredbe ZUP-a, o čemu u ovoj upravnoj stvari nije riječ budući se ovdje radi o inspekcijskom upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

5.S prethodnim u vezi za navesti je i kako se u konkretnom slučaju ne radi niti o situaciji kakvu u vidu ima odredba čl. 3. st. 3. ZUS-a koja propisuje da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu, to pak stoga što budući je ovdje riječ o postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti na strani tuženika ne postoji propuštanje iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke. Također, nije došlo niti do propuštanja da se postupi prema propisu, to pak iz razloga što rokovi kakve u vidu ima odredba čl. 70. st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23) kojom je propisano da ako ovim Zakonom ili drugim zakonom nije drukčije propisano, inspektor će upravnu mjeru iz stavka 1. ovoga članka donijeti bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora s utvrđenim činjenicama odlučnim za donošenje te mjere, kao i odredba čl. 11. st. 3. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" br. 109/23) kojom je propisano da rok za donošenje rješenja, nakon utvrđenih svih činjenica i saslušanja investitora ili vlasnika po provedenom dokaznom postupku je najkasnije 15 dana, sukladno dugogodišnjoj upravno sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud, ne predstavljaju prekluzivne rokove istekom kojih ne bi bilo moguće donijeti rješenje, već se radi o instruktivnim rokovima, istekom kojih je nedvojbeno moguće donijeti rješenje, s tim da i navedeni instruktivni rokovi teku od trenutka utvrđenja svih činjenica, saslušanja investitora te provedenog cjelokupnog dokaznog postupka, a ne kako to pogrešno shvaćaju tužitelji od trenutka kada su u oni unutar provođenja inspekcijskog upravnog postupka pred tuženikom saslušani u svojstvu stranaka.

6.Uslijed prethodno izloženog, također je nedvojbeno i da se u konkretnom slučaju ne radi niti o postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim bi bilo povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes tužitelja kao stranaka u inspekcijskom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, to iz razloga što tek nakon što se utvrde sve činjenice, saslušaju investitori i provede cjelokupan dokazni postupak, ovisno o utvrđenom činjeničnom stanju tuženik ima na dispoziciji donijeti rješenje kojim će strankama narediti neku od mjera kakve u vidu imaju mjerodavne odredbe Zakona o Državnom inspektoratu ukoliko se radi u nezakonitoj gradnji, u kojem slučaju će tužitelji protiv takvog rješenja imati mogućnost zaštititi svoja prava pokretanjem upravnog spora koji se može pokrenuti u roku od 30 dana od dostave takvog rješenja, dok u protivnom, dakle ako se utvrdi da nije riječ o nezakonitoj gradnji, tuženik će obustaviti inspekcijski upravni postupka u kojem slučaju će ukinuti i mjeru iz odredbe čl. 119. istog Zakona koja je u konkretnom slučaju provedena 2. ožujka 2026. i koja je sastavni dio zapisnika o obavljenom inspekcijskom očevidu od 2. ožujka 2026., što međutim nije od važnosti za predmetni upravni spor jer će takvo što uslijediti tek nakon okončanja upravnog inspekcijskog postupka, koji je još uvijek u tijeku, dok je predmet ovog spora isključivo šutnja uprave.

7.Slijedom prethodno navedenog, s obzirom da ne postoje pretpostavke za vođenje ovog upravnog spora budući se postupanjem tuženika ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja, sud je odbacio tužbu na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a i riješio kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 13. travnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Brunu Perkoviću, odvjetniku u [adresa],

- u spis.