REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-255/2024-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LOVAČKOG DRUŠTVA „ROVINJ“ ROVINJ, OIB 32376606721, Rovinj, 43. istarske divizije 36, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, te umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Pisarnica Rijeka I, Riva 8, Rijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnice tuženika i punomoćnika umješača, na ročištu za objavu presude 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „ROVINJ“ ROVINJ, Rovinj, 43. istarske divizije 36, OIB 32376606721, da tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849, isplati iznos od 1.660,66 eura (tisuću šesto šezdeset eura i šezdeset šest centi), sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 10. kolovoza 2022. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „ROVINJ“ ROVINJ, Rovinj, 43. istarske divizije 36, OIB 32376606721, da tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.838,84 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 13. travnja 2026. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849, za naknadom troška postupka u iznosu od 517,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 13. travnja 2026. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. rujna 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate regresnog potraživanja u iznosu od 1.660,66 eura. U tužbi u bitnome navodi da se 12. svibnja 2022. oko 00,05 sati na kolniku županijske ceste ŽC5096, dionica 2, na 0 km + 250 m, u Rovinju, dogodila prometna nezgoda na način da je KT, upravljajući osobnim vozilom Ford C-Max registarske oznake [registarska oznaka], krećući se iz smjera zapada prema istoku, naletio na zeca koji je iz visokog i gustog raslinja istrčao na kolnik. Navodi da mjesto odakle je divljač izašla nije bilo ograđeno zaštitnom ogradom te da je o događaju obaviješten predsjednik tuženika HT, koji je preuzeo divljač. Dalje navodi da je na dan štetnog događaja predmetno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja br. 04401265349, da je tužitelj oštećeniku na ime troškova popravka isplatio iznos od 12.512,24 kn, odnosno 1.660,66 eura, te da je nakon isplate stekao pravo regresa prema tuženiku kao lovoovlašteniku koji gospodari lovištem XVIII/132 – Rovinj, unutar kojeg se, prema tužbi, nalazi mjesto nastanka štetnog događaja.

2. U odgovoru na tužbu od 17. listopada 2024. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako glede osnove, tako i glede visine. Prije svega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da se štetni događaj nije dogodio u lovištu tuženika, već u naseljenom mjestu, slijedom čega se, po njegovu stajalištu, radi o području za koje je jedinica lokalne samouprave dužna donijeti Program zaštite divljači. Poziva se na članak 11. Zakona o lovstvu, tvrdi da je Zakon o lovstvu lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, da tužitelj nije ni tvrdio da je šteta nastala zbog provođenja lova u smislu članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu, da divljač nije opasna stvar, da tuženik provodi sve propisane mjere zaštite od divljači te, konačno, ističe prigovor isključive, odnosno podredno podijeljene odgovornosti vozača zbog znaka opasnosti „divljač na cesti“ i neprilagođene brzine. Ujedno predlaže da se o parnici obavijesti Euroherc osiguranje d.d. kao njegov osiguratelj od odgovornosti.

3. Tužitelj se podneskom od 25. listopada 2024. očitovao na odgovor na tužbu te je u cijelosti osporio navode tuženika. Istaknuo je da iz podataka Središnje lovne evidencije, karte lovišta i policijske potvrde proizlazi da se događaj zbio unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik, da činjenica što je o događaju obaviješten predsjednik tuženika i što je upravo on preuzeo uginulu divljač dodatno potvrđuje pasivnu legitimaciju tuženika te da policijska potvrda predstavlja javnu ispravu u smislu članka 230. ZPP-a. Tužitelj je nadalje naveo da svoj zahtjev prvenstveno temelji na odredbama Zakona o obveznim odnosima, osobito člancima 1063., 1064. i 963., u vezi s člankom 76. stavkom 2. Zakona o lovstvu, te da se odgovornost lovoovlaštenika ne iscrpljuje samo u situaciji kada je šteta nastala zbog provođenja lova.

4. Pozivom za dostavljanje odgovora na tužbu, rješenjem od 13. studenoga 2024. (kojim je stranke pozvao da u spis dostave pisane iskaze svjedoka) te u pozivu za pripremno ročište sud je, između ostaloga, upozorio stranke na pravila postupka u sporovima male vrijednosti, osobito na to da u pravilu odlučuje na temelju isprava, da se na pripremnom ročištu nove činjenice i novi dokazi mogu iznositi samo ako ih stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti ranije te da se kasniji navodi i dokazi, protivni odredbama članka 461.a stavka 2. i 9. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), neće uzeti u obzir.

5. Podneskom od 3. prosinca 2024. tuženik je u spis dostavio pisani iskaz zastupnika tuženika HT. Zastupnik tuženika HT u svom pisanom iskazu nije osporio da se predmetni štetni događaj dogodio, odnosno da je došlo do naleta vozila na divljač – zeca, ali je naveo da do štetnog događaja nije došlo na području lovišta kojim gospodari tuženik već u naseljenom mjestu Coccaleto gdje je zabranjeno provođenje lova. Naveo je da grad Rovinj ima izrađen Program zaštite divljači te bi isti trebao brinuti za područje grada. Ujedno je istaknuo da u vrijeme nastanka štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene lovne aktivnosti, pa da stoga ne postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu.”

6. Tužitelj se u podnesku od 12. prosinca 2024. očitovao i izrijekom naveo da nema primjedbi na iskaz zastupnika tuženika, osim u dijelu u kojem navodi da do štetnog događaja nije došlo na području lovišta kojim gospodari tuženik . U bitnome je istaknuo da nije odlučno to što je na mjestu štetnog događaja eventualno bilo zabranjeno provođenje lova. Po stavu tužitelja, šteta je nastala na prometnici koja prolazi lovištem, a odgovornost lovoovlaštenika nije ograničena samo na dijelove lovišta na kojima je dopušten lov, nego se odnosi na štetu koju prouzroči divljač, pri čemu upravo na prometnicama koje prolaze kroz lovište u pravilu i dolazi do ovakvih šteta. U vezi s navodom tuženika o Programu zaštite divljači, tužitelj tvrdi da sama okolnost postojanja PZD-a ne oslobađa tuženika odgovornosti. Naprotiv, smatra da eventualno postojanje takvog programa može lovoovlašteniku nametnuti i dodatne obveze u gospodarenju lovištem i poduzimanju mjera radi sprječavanja šteta od divljači. Ustraje na tome da iz svih dostavljenih dokaza proizlazi kako je do štetnog događaja došlo unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik, a ne na području kojim bi gospodarila jedinica lokalne samouprave. Pritom naglašava da je tuženiku, ako se već poziva na PZD, bilo poznato postoji li takav program i kakav mu je sadržaj, pa ga je mogao dostaviti u spis, budući da se radi o javno dostupnom dokumentu. Glede navoda zastupnika tuženika da se u vrijeme štetnog događaja u lovištu nisu provodile lovne aktivnosti istaknuo je da on uopće ne tvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, nego da tuženik odgovara prema općim pravilima obveznog prava o odgovornosti za štetu, odnosno da ostaje kod svog ranijeg očitovanja o primjeni članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu i pravila objektivne odgovornosti.

7. Na pripremnom ročištu održanom 6. ožujka 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu i svih istaknutih prigovora. Tuženik je tada ponovno ustrajao na prigovoru promašene pasivne legitimacije, ističući da je prema članku 11. Zakona o lovstvu zabranjeno ustanovljavanje lovišta u naseljenom mjestu pa da su tužiteljevi navodi da bi se štetni događaj desio na području lovišta tuženika neosnovani. Istaknuo je da se radi o području obuhvaćenom Programom zaštite divljači Grada Rovinja, posljedično grad Rovinj za područje PZD-a ima status lovoovlaštenika. Navedeno da je pojašnjeno u članku 7. stavku 4. Zakona o lovu. Dodatno je predložio da se izvrši uvid u javno objavljeni Program zaštite divljači na stranicama Grada Rovinja, odnosno podredno da mu se dodijeli rok za dostavu navedenog akta. Tužitelj se tome usprotivio, ističući prekluziju i činjenicu da tuženik Program nije pravodobno dostavio uz odgovor na tužbu. Sud je na istom ročištu donio plan upravljanja postupkom, odredio da će se radi osnove i visine zahtjeva provesti uviđaj uz sudjelovanje prometnog vještaka, odredio saslušanje svjedoka KT na uviđaju te pribavu cjelokupnog policijskog predmeta. Sud pritom nije proveo dokaz uvidom u javno objavljeni Program zaštite divljači, niti je taj dokument postao dijelom dokazne građe na kojoj se presuda može temeljiti.

8. Dopisom od 7.ožujka 2025. sud je temeljem odredbe članka 211. ZPP-a obavijestio društvo Euroherc osiguranje d.d. o parnici. Navedeno društvo je podneskom 22. svibnja 2025. izjavilo kako ima pravni interes stupiti u predmetnu parnicu u svojstvu umješača. Rješenjem od 6. kolovoza 2025. sud je temeljem odredbe članka 206. i 207. Zakona o parničnom postupku prihvatio sudjelovanje umješača Euroherc osiguranje d.d. na strani tuženika. Umješač je tijekom postupka ustrajao na navodima koji su sadržajno istovjetni navodima tuženika te je dodatno naglašavao da se štetni događaj dogodio na javnoj cesti i u naselju, odnosno na području na kojem se ne može ustanoviti lovište.

9. Posebnim rješenjem od 7. ožujka 2025. sud je odredio provođenje dokaza vještačenjem po vještaku prometne struke Saši Monasu iz društva STUDIO MONAS d.o.o. te zakazao uviđaj na licu mjesta za 15. svibnja 2025. na županijskoj cesti ŽC5096, dionica 2, na 0 km + 250 m, u gradu Rovinju.

10. Policijska postaja Rovinj-Rovigno dopisom od 31. ožujka 205. dostavila je u spis Službenu bilješku o postupanju u svezi događaja od 12. svibnja 2025., Zapisnik o očevidu, Zapisnik o ispitivanju alkohola, kroki skicu, te Potvrdu o podrijetlu divljači i njezinih dijelova sa fotodokumentacijom očevida.

11. Na uviđaju održanom 15. svibnja 2025. provedeno je saslušanje svjedoka KT koji je u bitnome iskazao da se prometna nesreća dogodila zimi, oko ponoći, dok je vozilom Ford C-Max, reg. oznake [registarska oznaka], vozio iz smjera Rovinja prema Balama. Naveo je da mu je u mjestu Coccaleto/Kokuletovica s desne strane izletio zec, koji je iznenada iskočio na cestu, te da ga je primijetio tek u trenutku udara. Iskazao je da je u zeca udario prednjim dijelom vozila, vjerojatno više lijevom stranom, jer ga je “uhvatio” prednjim lijevim kotačem i prešao preko njega. Dalje je rekao da je odmah zaustavio vozilo, pregledao ga, te da je zec odbačen na desnu stranu ceste, na travnati dio uz rub kolnika, nakon čega ga je on rukama odbacio malo dalje. Opisao je i oštećenja na vozilu: štetu na braniku, prednjoj i podnoj plast ici, veznom limu, kao i da mu je ispala kutija za struju te da je tražio otpalu registarsku pločicu. Naveo je da se kretao otprilike 65 km/h, da je zbog mraka koristio duga svjetla, da je kolnik bio suh, a trava uz kolnik visoka. Također je rekao da je neposredno prije bio u Rovinju, gdje je popio dvije velike pive, ali je naglasio da to nije utjecalo na njegovu sposobnost upravljanja vozilom. U nastavku ispitivanja na licu mjesta iskazao je da se na tom dijelu prometnice često događaju nesreće zbog naleta na divljač, da je i sam petnaestak dana ranije naletio na divlju svinju te da prema onome što čuje od stanovnika tog kraja može potvrditi da su takve nesreće česte. Rekao je i da nije stigao kočiti prije naleta, a na poseban upit vještaka naveo je da se kretao sredinom prometne trake te da je s kočenjem započeo tek nakon naleta. Na uviđaju je potom pokazao mjesto naleta, a prema njegovom pokazivanju vještak je utvrdio da se ono nalazilo 261 m od PTM u smjeru Bala, dok je vozilo nakon naleta bilo zaustavljeno prednjim krajem na udaljenosti od 294 m od PTM.

12. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu: tužbu s prilozima, potvrdu i podatke Policijske postaje Rovinj o prometnoj nezgodi, fotodokumentaciju očevida, web prijavu štete, kartu lovišta, podatke iz Središnje lovne evidencije i detalje ugovora za lovište XVIII/132 – Rovinj, policu osiguranja tužiteljeva osiguranika s uvjetima osiguranja, izvid štete, račun za popravak vozila, nalog za isplatu i dokaz o isplati, regresni zahtjev i dopise osiguratelju tuženika, odgovor na tužbu sa sudskom praksom, pisani iskaz HT, cjelokupni pribavljeni policijski predmet sa zapisnikom o očevidu, skicom mjesta događaja, zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola, potvrdom o podrijetlu divljači i CD-om s fotografijama očevida, zapisnik s uviđaja i iskaz svjedoka KT, nalaz i mišljenje vještaka Saše Monasa te iskaz vještaka dan na ročištu 4. ožujka 2026.

13. Predmet spora je subrogacijski zahtjev tužitelja kao osiguratelja prema tuženiku kao osobi koja je po tvrdnji tužitelja odgovorna za predmetni štetni događaj, sve na temelju članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje u tekstu: ZOO). Među strankama su sporne pasivna legitimacija tuženika, osnova odgovornosti i visina štete, dok aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice isplate naknade iz kasko osiguranja oštećeniku.

14. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja sud utvrđuje da je predmetno vozilo Ford C-Max registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom „Moj Auto“ broj 04401265349, paket PLUS, koja obuhvaća i pokriće za nalet na životinje. Iz naloga za isplatu i dokaza o izvršenoj isplati proizlazi da je tužitelj oštećeniku KT isplatio iznos od 1.660,66 eura na ime troškova popravka vozila. Stoga su, sukladno članku 963. stavku 1. ZOO -a, na tužitelja do visine isplaćene naknade prešla prava koja je osiguranik imao prema osobi odgovornoj za štetu.

15. Iz potvrde Policijske postaje Rovinj od 16. siječnja 2023. i iz obrasca „Podaci o prometnoj nezgodi“ sud utvrđuje da se 12. svibnja 2022. u 00,05 sati na kolniku ŽC5096, dionica 2, na 0 km + 250 m, dogodila prometna nezgoda naletom osobnog vozila kojim je upravljao KT na zeca koji je iz visokog i gustog grmlja istrčao na cestu. U prometnoj nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba, vozač je alkotestiran s rezultatom 0,13 g/kg, nije utvrđena njegova prekršajna odgovornost, na prometnici je bio postavljen znak opasnosti A44 „divljač na cesti“, brzina je bila ograničena na 50 km/h, a mjesto s kojega je divljač izašla na kolnik nije bilo ograđeno zaštitnom ogradom. Iz iste dokumentacije proizlazi i da je o događaju obaviješten predsjednik Lovačkog društva Rovinj HT, koji je izašao na mjesto događaja i zbrinuo divljač.

16. Uvidom u kartu lovišta i podatke iz Središnje lovne evidencije sud utvrđuje da zajedničkim otvorenim lovištem broj XVIII/132 – Rovinj gospodari tuženik. Dostavljena karta prikazuje vanjsku granicu lovišta kojim gospodari tuženik , a unutar tog područja nalazi se i dio grada Rovinja, naselje Kokuletovica (Coccaleto) . Sud pritom uvažava da sama okolnost što javna cesta prolazi kroz šire područje lovišta ne znači da je i kolnik ceste lovna površina, ali istodobno napominje da tuženik u ovom postupku nije pravodobno dostavio Program zaštite divljači Grada Rovinja niti drugu ispravu iz koje bi se moglo utvrditi da je upravo točno mjesto štetnog događaja obuhvaćeno nelovnom površinom pod upravljanjem Grada Rovinja.

17. Pisani iskaz HT sud je pročitao kao dio dokazne građe . Sud nije provodio dodatno saslušanje budući vjerodostojnosti istog (osim u dijelu u kojem navodi da do štetnog događaja nije došlo na području lovišta kojim gospodari tuženik) tužitelj nije sporio, a budući da je sukladan dokumentaciji u spisu i sud ga prihvaća osim u osporenom dijelu. Međutim sud navedenom iskazu nije dao odlučujuće značenje glede pasivne legitimacije, budući da iz njega, kao ni iz drugih pravodobno dostavljenih isprava tuženika, ne proizlaze konkretne granice eventualnog područja obuhvaćenog Programom zaštite divljači niti pravni temelj po kojem bi upravo Grad Rovinj bio lovoovlaštenik za točno mjesto naleta. U tom smislu, navedenu okolnost sud utvrđuje uvidom u odgovarajuću ispravu a ne saslušanjem zastupnika stranaka.

18. Na uviđaju održanom 15. svibnja 2025. svjedok KT iskazao je da se kritične zgode oko ponoći kretao vozilom iz smjera Rovinja u smjeru Bala, da mu je u mjestu Kokuletovica s desne strane izletio zec, da ga je uočio tek u trenutku udara, da je zec odbačen na desnu stranu ceste na travnati dio uz rub kolnika, a da su na vozilu nastala oštećenja branika, prednje i podne plastike, veznog lima i električne kutije. Naveo je da se možda kretao oko 65 km/h, da je kolnik bio suh, da je koristio duga svjetla i da je trava uz cestu bila visoka. Sud je njegov iskaz prihvatio kao logičan, životan i podudaran s policijskom dokumentacijom, zapisnikom o uviđaju, skicom mjesta događaja i nalazom vještaka u pogledu dinamike naleta i mjesta udara.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka Saše Monasa, kao i njegova usmena pojašnjenja dana na ročištu 4. ožujka 2026., budući da su nalaz i mišljenje izrađeni savjesno, stručno, pregledno i utemeljeno na dokumentaciji spisa, obavljenom uviđaju, položajima koje je na licu mjesta pokazao svjedok te prometno-tehničkim pravilima struke. Vještak je utvrdio da je zec istrčao na kolnik s desne strane gledano u smjeru kretanja vozila, da je kontakt ostvaren čeonim naletom, pretežito lijevim prednjim dijelom vozila, te da je svjedok na uviđaju pokazao položaj naleta i položaj zaustavljanja vozila. Na temelju zaustavnog puta od približno 33 metra vještak je zaključio da se naletna brzina vozila mogla nalaziti oko 50,4 km/h, pri čemu je, odgovarajući na primjedbe tuženika, dodatno pojasnio da se najvjerojatnije kretala u području od 50 do 60 km/h. Vještak je uvjerljivo objasnio i da prije mjesta naleta nisu pronađeni tragovi usporavanja na kolniku te da vozač od trenutka ulaska divljači na kolnik do samog naleta nije imao vremena za percepciju opasnosti i poduzimanje učinkovite radnje kočenja. Nadalje, vještak je, na temelju uvida u elektronički katalog Centra za vozila Hrvatske - Jomologija, dokumentaciju o oštećenjima, izvid štete i račun popravka, utvrdio da je vrijednost osobnog automobila Ford C-Max registarske oznake [registarska oznaka] na dan nastanka štete, prema stanju vozila neposredno prije štete, iznosila 3.170,73 eura s uključenim PDV-om, da se u konkretnom slučaju radilo o djelomičnoj šteti jer je cijena popravka bila manja od 70% vrijednosti vozila na dan štetnog događaja, te da je visina djelomične štete u vrijeme nastanka štete iznosila 1.660,66 eura s uključenim PDV-om. Kako vještakov zaključak o visini štete odgovara iznosu računa za popravak i iznosu koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku, sud je i taj dio nalaza prihvatio kao stručan, logičan i uvjerljiv.

20. Iz zapisnika s uviđaja i iz nalaza vještaka proizlazi i da se mjesto prometne nezgode nalazilo u području naselja Kokuletovica, na približno 0,1 km + 261 m, odnosno 261 m od početne točke mjerenja u smjeru Bala. Sud dodatno otklanja i prigovor tuženika i umješača da sama činjenica što je mjesto naleta bilo u naselju isključuje odgovornost tuženika u smislu odredbi članka 7. stavka 1. točke 4. i 11. stavka 2. ZL-a. Naime, prema članku 7. stavku 1. točki 4. ZL-a korisnik nelovne površine je pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljenje lovišta te koja donošenjem Programa zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Prema članku 11. stavku 2. istoga Zakona lovište se ne može ustanoviti, među ostalim, na javnim cestama i drugim javnim površinama, kao ni u naseljenom mjestu. S time u svezi iz rezultata uviđaja, u koju okolnost se sud sam uvjerio, proizlazi da je mjesto naleta utvrđeno oko 100 metara prije prometnog znaka s prekriženim nazivom naselja Kokuletovica, što upućuje na zaključak da se prometna nezgoda doista dogodila unutar granica naselja u smislu prometnih propisa, budući da se granice naselja određuju prometnim znakovima za obilježavanje naseljenih mjesta. Međutim, ta okolnost nije odlučna za pasivnu legitimaciju tuženika. Sama činjenica da se štetni događaj dogodio u naselju ne dokazuje još i da je riječ o konkretnoj nelovnoj površini za koju je Grad Rovinj, kao korisnik nelovne površine, stekao odgovarajuća prava lovoovlaštenika donošenjem Programa zaštite divljači. Za takav je zaključak bilo potrebno imati u spisu pravodobno dostavljen Program zaštite divljači ili drugu odgovarajuću ispravu iz koje bi bile razvidne granice njegova prostornog obuhvata i iz koje bi nedvojbeno proizlazilo da točka naleta na ŽC 5096, dionica 2, na 0 km + 250 m, ulazi u područje kojim u režimu Programa zaštite divljači gospodari Grad Rovinj. Dakle, da bi se u konkretnom slučaju moglo zaključiti da za točno mjesto štetnog događaja postoji poseban režim odgovornosti korisnika nelovne površine, bilo je potrebno pravodobno dostaviti Program zaštite divljači ili drugi podoban dokaz iz kojega bi proizlazilo da je konkretna točka naleta obuhvaćena takvim programom i da je za nju Grad Rovinj stekao odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Tek bi uvidom u taj Program sud mogao utvrditi jesu li prava i obveze lovoovlaštenika prenijete na grad Rovinj te temeljem koje osnove i za koje područje grada Rovinja. Tuženik to nije učinio, već je na pripremnom ročištu predložio uvid u javno objavljene podatke na stranicama grada Rovinja. Takav dokaz je nepravovremen u smislu odredbi članka 461. a stavka 2. i 9. ZPP-a jer je isprave na okolnost postojanja Programa zaštite divljači tuženik morao dostaviti već u odgovor na tužbu.

21. Osim toga, obveza je svakog lovoovlaštenika poduzimati mjere za sprječavanje štete od divljači uključujući i ograđivanje zemljišta te uporabu mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači. Zakon o lovstvu (Narodne novine br. 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje u tekstu: ZL) je lex specialis i primjenjuje se isključivo samo kada njegove odredbe izrijekom isključuju odredbe općeg zakona (Zakona o obveznim odnosima). Zakon o lovstvu izrijekom sadrži takvu odredbu (čl. 76. st. 2.). U konkretnom slučaju, divljač - zec se našla na cesti. Sud je utvrdio da je tuženik odgovaran za nastalu štetu kao lovačko društvo koje gospodari lovištem, budući da je iz karte lovišta razvidno da se naselje Kokuletovica nalazi unutar lovišta. Sama cesta nije lovište, ali cesta prolazi unutar granica lovišta, i ne može biti izvan lovišta i radi toga je lovoovlaštenik dužan poduzimati mjere za sprječavanje štete od divljači koje stajalište je ujedno izraženo u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-3928/2025-2 od 23. prosinca 2025.

22. Sama potvrda o podrijetlu divljači, izdana od grada Rovinja i ovjerena pečatom „Program zaštite divljači Grada Rovinja“, na koju se tuženik poziva, po ocjeni ovoga suda predstavlja tek indiciju da je Grad Rovinj u određenom trenutku nastupao kao ovlaštenik za preuzetu divljač, ali ne i dostatan dokaz da je upravo mjesto predmetne prometne nezgode bilo unutar teritorijalnog obuhvata Programa zaštite divljači, niti da je time isključena pasivna legitimacija tuženika. Sud ne može svoju odluku temeljiti na sadržaju akta koji nije pravodobno dostavljen u spis niti je izveden kao dokaz. Budući da je riječ o sporu male vrijednosti, teret pravodobnog iznošenja činjenica i predlaganja odnosno dostavljanja dokaza bio je na tuženiku već u odgovoru na tužbu, a najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, u skladu s člankom 461.a ZPP-a i izričitim upozorenjima suda, kako je već ranije obrazloženo. Stoga je o postojanju Programa zaštite divljači za grad Rovinj, o okolnosti da je mjesto nastanka štete obuhvaćeno Programa zaštite divljači za grad Rovinj, da je nositelj prava i obveze lovoovlaštenika za to konkretno područje upravo grad Rovinj, te koji je sadržaj prenijetih prava i obveza, odlučio na temelju pravila o teretu dokazivanja sadržanom u odredbi članka 221.a ZPP-a. Svaka stranka treba dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili svoj prigovor, tako je tuženik u obvezi dokazati prigovor promašene pasivne legitimacije, što nije učinio.

23. Sud također nije prihvatio pravno shvaćanje tuženika da bi se odgovornost lovoovlaštenika u slučaju naleta vozila na divljač mogla prosuđivati isključivo prema članku 80. stavku 6. Zakona o lovstvu. Odredbom članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu propisano je da se, ako ovim Zakonom nije drukčije uređeno, na uzrok i odgovornost za štetu primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi. Članak 80. stavak 6. Zakona o lovstvu uređuje jednu posebnu situaciju – odgovornost vozača ako je vozio protivno prometnim propisima i odgovornost lovoovlaštenika ako je šteta nastala zbog provođenja lova – ali ne isključuje primjenu općih pravila odštetnog prava u ostalim slučajevima. Stoga činjenica da u vrijeme štetnog događaja nije bio provođen lov ne znači sama po sebi da lovoovlaštenik ne može odgovarati.

23.1. S time u svezi, sukladno stavu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (rješenje poslovni broj Pž-4407/2022-2 od 20. veljače 2023.), premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naprotiv, upravo zbog toga što je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.), to u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u svezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je još u odluci Rev-1816/90 od 5. prosinca 1990. zauzeo stav da za štetu koju učini divljač naletom na motorno vozilo, na javnoj prometnici, lovačko društvo odgovara prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

24. U konkretnom slučaju primjenjuju se opća pravila o odgovornosti za štetu iz ZOO-a. Prema članku 1063. ZOO-a, šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a prema članku 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin imatelj. Sud prihvaća stajalište prema kojem divljač koja nekontrolirano istrčava na javnu cestu predstavlja povećanu opasnost za promet te da se odgovornost osobe kojoj je povjereno gospodarenje divljači, odnosno lovoovlaštenika, u ovakvim situacijama prosuđuje po pravilima objektivne odgovornosti, uz mogućnost oslobođenja samo ako dokaže ekskulpacijske razloge iz članka 1067. ZOO-a. Tuženik u ovom postupku takve razloge nije dokazao.

25. Sud nije prihvatio ni prigovor isključive, odnosno podijeljene odgovornosti vozača. Iz policijske potvrde proizlazi da protiv vozača nije utvrđena prekršajna odgovornost, da je alkotestiran s rezultatom 0,13 g/kg, što je ispod granice zbog koje bi u konkretnom slučaju nastupile posljedice relevantne za odgovornost, te da je na cesti bio postavljen znak opasnosti „divljač na cesti“. Međutim, odlučno je da je prometni vještak uvjerljivo obrazložio da vozač, s obzirom na način ulaska zeca na kolnik, nije imao tehničkih mogućnosti percipirati opasnost na vrijeme i izbjeći nalet, niti poduzeti učinkovitu radnju kočenja prije mjesta udara. Sama okolnost da se stvarna brzina vozila, prema vještačkom nalazu, mogla nalaziti u rasponu od 50 do 60 km/h nije dostatna da se uspostavi uzročna veza između eventualnog prekoračenja dopuštene brzine i nastanka predmetnog štetnog događaja.

26. Slijedom svega navedenog sud utvrđuje da je u predmetnom slučaju dokazano: da se štetni događaj dogodio naletom vozila na divljač – zeca, da je tužitelj na temelju valjane police kasko osiguranja isplatio oštećeniku iznos od 1.660,66 eura koliko iznosi šteta na vozilu oštećenika, da tuženik nije pravodobno dokazao tvrdnju da se mjesto nezgode nalazilo na području nelovne površine kojom je na temelju Programa zaštite divljači gospodario Grad Rovinj, da vozač nije pridonio nastanku štete na način koji bi isključio ili umanjio odgovornost tuženika te da su sva prava oštećenika isplatom naknade prešla na tužitelja. Stoga je primjenom članaka 963., 1063. i 1064. ZOO-a, u vezi s člankom 76. stavkom 2. ZL-a, valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

27. U konkretnom slučaju riječ je o subrogacijskom zahtjevu osiguratelja prema odgovornoj osobi. Isplatom naknade osiguraniku na tužitelja su, sukladno članku 963. stavku 1. ZOO-a, prešla prava osiguranika prema odgovornoj osobi, a kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje i zatezne kamate (članak 29. ZOO-a), tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju zatezne kamate od prvog dana nakon izvršene isplate štete. Kako je tužitelj dokazao da je naknadu iz osiguranja isplatio 9. kolovoza 2022., a zatezne kamate zatražio od 10. kolovoza 2022., to je zahtjev osnovan u cijelosti, pa su mu kamate dosuđene prema zahtjevu u skladu sa člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

28. Sud je prilikom utvrđivanja činjenica bitnih za ovaj predmet izvršio uvid te ocijenio sve isprave u spisu, dakle i one koje nije posebno obrazlagao obzirom da iste nisu od utjecaja na odluku o glavnoj stvari.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

30. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, pripada mu pravo na naknadu parničnih troškova od tuženika sukladno članku 154. stavku 1. ZPP- a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok prema članku 155. stavku 1. ZPP-a sud stranci dosuđuje samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, pri čemu osobito vodi računa o pravilima toga Zakona o upućivanju podnesaka i o ograničenom broju ročišta. Sud je visinu odvjetničke nagrade odmjerio prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), prema kojoj za sastavljanje tužbe u procjenjivim predmetima pripada nagrada po Tbr. 7. toč. 1., za sastavljanje odgovora na tužbu i četiri obrazložena podneska u prvostupan jskom postupku nagrada kao za tužbu po Tbr. 8. toč. 1., za obrazložene podneske izvan toga kruga 50 % te nagrade, ali ne više od 100 bodova, a za ostale podneske 25 % nagrade, ali ne više od 25 bodova; za ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili izvodili dokazi pripada nagrada kao za tužbu, za ročište za objavu presude 50 % nagrade, ali ne više od 50 bodova, a vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Imajući u vidu VPS od 1.660,66 eura, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 26. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura, jer se radi o radnji iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, zatim trošak sastava obrazloženog podneska od 25. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura, budući da se istim očitovao na navode iz odgovora na tužbu i iznio relevantne činjenične i pravne navode, te trošak sastava podneska od 12. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura, jer je isti bio podnesen po nalogu suda nakon dostave podneska tuženika od 3. prosinca 2024., pri čemu iz spisa proizlazi da je sud tužitelju dostavio taj podnesak i pozvao ga na očitovanje, a umješaču je kasnije upravo dostavljena i ta procesna građa. Tužitelju je nadalje priznat trošak sastava podneska od 23. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, budući da se tim podneskom očitovao na podnesak umješača, dakle na navode relevantne za odlučivanje o osnovi tužbenog zahtjeva, kao i trošak sastava podneska od 23. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, jer se njime očitovao na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, koji predstavlja jedan od ključnih dokaza u ovom postupku. Tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištu od 6. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura, na kojem su raspravljana pitanja od značaja za daljnji tijek postupka i zaključen prethodni postupak, trošak zastupanja na uviđaju od 15. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, budući da prema Tarifi nazočnost očevidu nosi istu nagradu kao i zastupanje na ročištu, te trošak zastupanja na ročištu od 4. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura, na kojem je izveden dokaz saslušanjem vještaka i zaključen dokazni postupak. S druge strane, sud nije priznao trošak podnesaka od 1. listopada 2025. i 3. studenoga 2025., u iznosu od po 50,00 eura budući da je riječ o podnescima kojima se požuruje zakazivanje ročišta, što ne predstavlja nužnu procesnu radnju u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 9. listopada 2024. u iznosu od 50,00 eura, 12. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eura te podneska od 5. studenoga 2025. u iznosu od 50,00 eura, budući da iz spisa proizlazi da su ti podnesci bili podneseni radi dostave dokaza o uplati pristojbi i predujma za prometno vještačenje, pa nisu stoga bili potrebni za vođenje parnice. Sud nije priznao ni trošak ročišta za objavu presude, jer punomoćnik tužitelja tom ročištu nije pristupio, pa taj trošak nije nastao. Sud je tužitelju priznao i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 683,00 eura, budući da iz spisa proizlazi da je po nalogu suda up ravo navedeni iznos uplaćen vještaku. Sud je također tužitelju priznao troškove uviđaja – izlazak suda u ukupnom iznosu od 89,48 eura, budući da su ti troškovi podmireni iz položenog predujma uplaćenog po tužitelju.

31. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova sudskih pristojbi. Tužitelj je za pristojbu za tužbu platio 79,63 eura. Pristojba za tužbu iznosi 66,36 eura, odnosno polovica iznosi 33,18 eura, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023) u svezi Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023), pa osnovano potražuje troškove pristojbe za tužbu u vrijednosti polovice određenog iznosa, dakle u vrijednosti od 33,18 eura. Pristojba za presudu, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku, iznosi 66,36 eura. Odredbom članka 7. stavka. 2. Zakona o sudskim pristojbama propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom da je tužitelju dana mogućnost da plati polovicu sudske pristojbe, u konkretnom slučaju u iznosu od 33,18 eura, koju je dužan platiti po Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi, ukoliko to učini u roku od tri dana od objave presude (takav stav izražen je i u odluci VTS RH Pž-5308/2019), to je njegov zahtjev za naknadom sudske pristojbe na presudu osnovan u tom dijelu (33,18 eura), jer tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe kojeg bi tužitelj sam prouzrokovao plaćanjem sudske pristojbe izvan roka od tri dana.

32. Slijedom iznijetog, tuženiku je naloženo da tužitelju na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 2.838,84 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („ostali odnosi“), o čemu je odlučeno u toč. II. izreke presude.

33. Tužitelj je odbijen sa svojim zahtjevom za naknadu troškova postupka koji se odnose na trošak za sastav podnesaka od 1. listopada 2025., 3. studenoga 2025., 9. listopada 2024. 12. ožujka 2025. te podneska od 5. studenoga 2025. , sve u iznosu od po 50,00 eura, što sa PDV-om ukupno iznosi 312,50 eura. S obzirom na to da tužitelj nije pristupio ročištu za objavu presude, tužitelju nije priznat zahtjev za naknadom pristupa ročištu za objavu u iznosu od 125,00 eura. Nadalje, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u odnosu na previsoko zatraženi iznos na ime sudskih pristojbi na tužbu i presudu u visini od 79,63 eura. S obzirom na sve navedeno, tužitelj je odbijen za naknadu troška postupka u iznosu od 517,13 eura, o čemu je odlučeno u toč. III. izreke presude.

U Pazinu 13. travnja 2026.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Protiv ove presude žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- Tužitelju po pun.

- Tuženiku po pun.

- Umješaču po pun.