REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2660/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Miljenka Kuljiša, vlasnika Ordinacije opće medicine, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Juri Mlinariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Dijane Mršić Novački iz Zagreba, Slave Raškaj 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Danijelu Bolfanu i Matiji Palac Varga, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Juru Mlinarića, odvjetnika, te punomoćnice tuženice Matije Palac Varga, odvjetnice, dana 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tužitelj i tuženica dana 1. travnja 2021. zaključili Ugovor o podzakupu poslovnog prostora na adresi [adresa] predmet kojega je poslovni prostor upisan u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju stambeno-poslovnog objekta u [adresa], površine 72,25 m2, i to sljedećeg sadržaja: "Na temelju članka 4. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora (Narodne novine br. 125/11, 64/15 i 112/18) između

Ordinacija opće medicine Miljenko Kuljiš, dr.med. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u daljnjem tekstu: podzakupodavac)

i Specijalistička ordinacija obiteljske medicine Dijana Mršić Novački, dr.med.spec. obiteljske medicine [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u daljnjem tekstu: podzakupnik)

sklopljen je dana 01.04.2021. u Zagrebu sljedeći

UGOVOR O PODZAKUPU POSLOVNOG PROSTORA

Članak 1.

Podzakupodavac daje, a podzakupnik prima u zakup poslovni prostor u [adresa], površine 72,25 m2 sukladno tlocrtu u prilogu, a koji se nalazi u prizemlju stambeno-poslovnog objekta izgrađenog na čkbr. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Podzakupodavac je ovlašten dati poslovni prostor iz stavka 1. ovog članka odredbom čl. 3. Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog dana **.**.2021. sa mr.sc. ŠP dr.med.dent. iz Garešnice, Vladimira Nazora 17, u podzakup. Ugovor iz stavka 2. ovoga članka nalazi se kao dodatak I ovog Ugovora.

Članak 2.

Ugovorne strane suglasne su da će podzakupnik poslovne prostorije iz članka 1. ovog Ugovora koristiti za obavljanje zdravstvene djelatnosti.

Članak 3.

Ugovorne strane utvrđuju visinu mjesečne zakupnine za poslovni prostor u iznosu od 4.357,50 kn (slovima: četiri tisuće tristotine i pedesetsedam kuna i pedeste lipa). Podzakupodavac će ispostavljati mjesečne račune za troškove zakupnine, a zakupninu će podzakupnik plaćati za tekući mjesec tj. u roku od najduže 8 dana od izdavanja fakture od strane podzakupodavca.

U slučaju veće promjene tečaja, ugovorne strane će se sporazumno dogovoriti o korekciji cijene podzakupnine.

Članak 4.

Podzakupnik se obvezuje plaćati sve režijske troškove zajedničkih režija (električna energija, plin, voda, pričuva, komunalna naknada, čistoća, telefon, infektivni otpad,…) za iznajmljeni poslovni prostor, a prema udjelu u korištenju poslovnog prostora, te prema rokovima plaćanja upisanim na računima za troškove režija.

Podzakupnik snosi troškove tekućeg održavanja poslovnog prostora. Pod tekućim održavanjem smatra se čišćenje, soboslikarski radovi, sitniji popravci na instalacijama i slično, a sve prema udjelu u korištenju poslovnog prostora.

Članak 5.

Podzakupnik je obvezan u poslovnom prostoru iz članka 1. ovog Ugovora provoditi mjere zaštite na radu i protupožarne zaštite prema zakonskim propisima.

Članak 6.

Ugovor o podzakupu zaključuje se na određeno vrijeme u trajanju od 5 (pet) godina od 01.04.2021.

Ugovor o podzakupu se može dogovorno otkazati i ranije, uz pisanu suglasnost obje ugovorne strane i otkazni rok od najduže 3 (tri) mjeseca.

Članak 7.

Podzakupodavac može odustati od Ugovora:

- ako podzakupnik i nakon opomene podzakupodavca koristi poslovni prostor protivno ugovoru ili mu nanosi znatniju štetu koristeći ga bez potrebne pažnje

- ako podzakupnik ne plati dospjelu zakupninu ni u roku 15 (petnaest) dana od dan priopćenja opomene podzakupodavca

- u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

Članak 8.

Ugovor o zakupu prestaje istekom roka na koji je zaključen. Podzakupnik je dužan u roku od 15 dana od dana prestanka zakupa predati podzakupodavcu poslovni prostor iz članka 1. ovog Ugovora slobodan od osoba i stvari. Ugovorne strane su suglasne da nakon isteka ovog ugovora trajna ulaganja ostaju u vlasništvu podzakupodavca, a vlastite mobilne dijelove i opremu podzakupnik može odnijeti.

Članak 9.

Prilikom predaje poslovnog prostora na korištenje podzakupniku sastavlja se zapisnik o stanju poslovnih prostorija u kakvom se one predaju.

Zapisnik iz prethodnog stavka ovog članka nalazi se kao dodatak II ovog Ugovora.

Članak 10.

Podzakupnik je dužan o svom trošku izvršiti na poslovnom prostoru popravke čiju je potrebu sam prouzročio.

Članak 11.

Ugovorne strane su suglasne da se sva eventualna druga pitanja koja nisu sadržana u ovom ugovoru reguliraju posebnim aneksom ugovora.

Članak 12.

Ugovorne strane će sve sporove iz ovog Ugovora nastojati riješiti usklađivanjem, posredovanjem ili na drugi miran način, a u slučaju nemogućnosti iznalaženja rješenja, priznaju nadležnost Općinskog suda u Zagrebu.

Članak 13.

Ugovorne strane suglasne su da troškove koji nastanu u svezi sklapanja ovog Ugovora snosi u cijelosti podzakupnik.

Ovaj Ugovor sklopljen je u 4 (četiri) istovjetna primjerka, za svaku ugovornu stranu po 2 (dva).

Članak 14.

Ugovor o zakupu stupa na snagu danom potpisa obje ugovorne strane, a primjenjuje se od 01.04.2021.

Ugovorne strane prihvaćaju prava i obveze koje proizlaze iz ovog ugovora pa ga u znak prihvaćanja potpisuju.

U Zagrebu, 01.04.2021.

Podzakupodavac

Podzakupnik

Miljenko Kuljiš dr.med

Dijana Mršić Novački,

dr.med.spec.obiteljske med."

II. Utvrđuje se da su tužitelj i tuženica dana 8. kolovoza 2021. raskinuli Ugovor o podzakupu poslovnog prostora sklopljen 1. travnja 2021., a predmet kojega je poslovni prostor upisan u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u

Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb i to:

- nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označena k. č. br. [katastarska čestica], u naravi poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju stambeno – poslovnog objekta u

[adresa], površine 72,25 m2."

II. Nalaže se tuženici da tužitelju isplati iznos od 727,62 eur zajedno sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju isplati iznos od 834,91 eur zajedno sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu:

- 2.164,08 eur s osnova zakupnine,

- 72,67 eur s osnova režijskih troškova,

- 464,53 eur s osnova otuđenih uređaja,

sve zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

V. Odbija se prigovor tuženice radi prijeboja njenog potraživanja i potraživanja tužitelja za iznos od 834,91 eur.

VI. Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 431,44 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on i tuženica svaki ponaosob imali u zakupu ordinacije opće prakse u prostoru Ljekarne Pablo na adresi [adresa] pa kako je on krajem ožujka 2021. s vlasnikom predmetnog poslovnog prostora sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora za cjelokupni prostor na navedenoj adresi, to je nakon toga s tuženicom sklopio Ugovor o podzakupu poslovnog prostora od 1.4.2021. predmet kojega je poslovni prostor površine 72,25 m2 koji se nalazi u prizemlju ovoga objekta te u kojemu je tuženica obavljala djelatnost specijalističke ordinacije obiteljske medicine i gdje je bilo sjedište iste pa kako tuženica ugovor o podzakupu nije nikada potpisala, ali ga je u cijelosti konzumirala, to tužitelj predlaže utvrditi da je s tuženicom sklopio Ugovor o podzakupu poslovnog prostora sadržaja kao pod točkom I. izreke s time da predlaže utvrditi da je isti raskinut 8.8.2021. Naime, tužitelj navodi da je tuženica svoju djelatnost tamo obavljala do 12.7.2021. kada joj je od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zabranjen rad raskidom ugovora, ali je ista nastavila raditi u tom prostoru sve do 8.8.2021. Tvrdi da je tuženica dana 7.8.2021. kompletno ispraznila predmetni poslovni prostor i izašla iz istoga bez ikakve obavijesti pri čemu je otuđila više komada imovine i to bilo u njegovom isključivom vlasništvu, bilo koja je bila zajednička odnosno u čijoj nabavci su oboje sudjelovali polovinom iznosa vrijednosti te pri čemu nije podmirila sve troškove s osnova zakupa i režija pa tako nije podmirila zakupninu za srpanj i kolovoz 2021. kao i zakupninu za vrijeme tromjesečnog otkaznog roka od rujna do studenoga 2021. što ukupno iznosi 2.891,70 eur (578,34 eur x 5 mjeseci), dok je s osnova režijskih troškova za razdoblje od tih pet mjeseci ostao nepodmiren iznos od 72,67 eur, a što onda ukupno iznosi 2.964,37 eur koji iznos tužitelj potražuje zajedno sa zateznom kamatom od 1.7.2023. do isplate. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženica prilikom iseljenja otuđila zajednički kupljen BTL aparat za fizikalnu terapiju koji su platili 1.669,82 eur pa od nje potražuje polovicu toga iznosa tj. iznos od 834,91 eur, a kako je pri iseljenju otuđila i spirometar koji je bio njegovo isključivo vlasništvo te koji je kupio za iznos od 464,53 eur, to od tuženice s osnove otuđenih uređaja/opreme potražuje ukupno 1.299,44 eur (834,91 eur + 464,53 eur) zajedno sa zateznom kamatom od 1.7.2023. do isplate. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnov i visinu tužbenih zahtjeva navodeći da je predmetni poslovni prostor koristila u svrhu ordinacije kao podzakupnik temeljem Ugovora o podzakupu sklopljenim sa Ljekarnom Pablo s time da je 2019. bila upućena na stručno usavršavanje u Švedsku pa je u toj njenoj ordinaciji radio njen zamjenik. Navodi da ju je tužitelj u travnju 2021., dok je još bila u Švedskoj, nazvao i rekao da je Ljekarna Pablo raskinula ugovore te da je on sada u zakupnom odnosu s vlasnikom nudeći joj podzakup njene ordinacije pa kako joj nije bio dostavljen otkaz ugovora od strane Ljekarne Pablo te kako je stoga smatrala da taj ugovorni odnos nije prestao, to nije pristala na sklapanje ugovora s tužiteljem, ali je zbog prijetnji tužitelja da će ju, između ostaloga, prijaviti Hrvatskoj liječničkoj komori, pristala isključivo podmirivati mu naknadu za korištenje toga prostora i polovicu režijskih troškova tvrdeći da nikada nisu dogovorili bilo kakve druge odredbe kojoj joj tužitelj sada želi retroaktivno nametnuti. Pri tome ukazuje da je točka I. tužbenog zahtjeva protivna Zakonu o obveznim odnosima odnosno načelu slobode ugovaranja kao temeljenog načela obveznog prava. Navodi da je njena ordinacija zatvorena 12.7.2021. kada je odlukom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje raskinut ugovor o pružanju medicinske skrbi radi čega smatra da ne postoji osnov za bilo kakva potraživanja tužitelja nakon toga, a kako su neosnovani tužbeni zahtjevi pod točkama I. i II., to je neosnovan i tužbeni zahtjev za isplatu "zakupnine" za razdoblje od srpnja do studenoga 2021. te za isplatu režijskih troškova u tom razdoblju jer nije dogovoren ikakav otkazni rok niti je ona prouzročila režijske troškove u tom razdoblju kada ovaj prostor nije koristila. Tuženica priznaje da su oni zajedno na jednake dijelove kupili dva uređaja i to BTL aparat za fizikalnu terapiju i klima uređaj za cijeli prostor koji uređaji su jednake vrijednost pa kako je tužitelju ostao ugrađeni klima uređaj, to tužitelj nije oštećen time što je BTL aparat za fizikalnu terapiju ostao u njenom posjedu. S druge strane, tuženica tvrdi da nije otuđila tužiteljev spirometar navodeći da se s istim nije nikada niti služila jer ima vlastiti spirometar. Slijedom svega navedenoga, tuženica predlaže tužbene zahtjeve odbiti u cijelosti te potražuje naknadu parničnog troška, a ukoliko sud utvrdi osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 834,91 eur s osnove polovice cijene BTL uređaja za fizikalnu terapiju, tada podnosi prigovor radi prebijanja predlažući da sud utvrdi postojanje njene dospjele tražbine prema tužitelju s osnova cijene kupljenog klima uređaja za ordinaciju koju koristi tužitelj u iznosu od 1.669,55 eur (12.579,19 kn) kao i da utvrdi da se ta međusobna potraživanja prebijaju za iznos od 834,91 eur.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 11- 53), u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 62-78), u dokumentaciju koju je tužitelj predao na ročištu 6.2.2025. (stranica 94 i 95) kao i u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 13.2.2025. (stranica 106-108), saslušani su svjedoci LP (stranica 113 i 114), ŠPF (stranica 114), HP (stranica 115), ČP (stranica 120 i 121) i OP (stranica 121 i 122), a proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja (stranica 109-111) i tuženice (stranica 111 i 112), kao stranaka.

4. Tužbeni zahtjevi su djelomično osnovani.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelj i tuženica, svaki ponaosob, temeljem ugovora o podzakupu sklopljenih s zakupodavcem Ljekarna Pablo, bili podzakupci poslovnih prostora na adresi [adresa], a u kojima su obavljali svoju liječničku djelatnost, svaki u svojoj ordinaciji pri čemu nije sporno da je tuženica koristila poslovni prostor na toj adresi u površini 72,25 m2 za obavljanje svoje djelatnosti obiteljske medicine, kao što je to navedeno u Ugovoru o podzakupu poslovnog prostora od 1.6.2015. (stranica 75 i 76). Nije sporno niti to da je tužitelj dana 31.3.2021. sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora (stranica 14-18) s JP, kao vlasnikom toga prostora, a čiji je predmet poslovni prostor površine 101,20 m2 koji se nalazi u prizemlju stambeno – poslovnog objekta na adresi [adresa] s time da je u čl. 2. toga Ugovora o zakupu poslovnog prostora navedeno da su ove ugovorne strane suglasne da tužitelj, kao zakupnik, može dati poslovni prostor u podzakup za obavljanje zdravstvene djelatnosti Specijalističkoj ordinaciji obiteljske medicine Dijana Mršić Novački.

6. Sporno je, je li između tužitelja i tuženice dana 1.4.2021. sklopljen Ugovor o podzakupu poslovnog prostora s odredbama navedenim pod točkom I. izreke, je li isti i kada raskinut te je li tuženica u obvezi tužitelju platiti bilo kakvu zakupninu i režijske troškove kao i je li pri iseljenju otuđila njegovu imovinu i je li mu zbog toga dužna nadoknaditi štetu, posebno iz razloga što je tuženica istakla prigovor prijeboja predlažući da sud utvrdi postojanje njene dospjele tražbine prema tužitelju u visini cijene kupljenog klima uređaja za ordinaciju koju koristi tužitelj u iznosu od 1.669,55 eur (12.579,19 kn).

7. Tužitelj u svom iskazu (stranica 109-111) navodi da su tuženica i on bili u podzakupu prostora u Dankovečkoj 5 od 2013. na temelju zasebnih ugovora sklopljenih sa zdravstvenom ustanovom Pablo koja je taj prostor imala u zakupu od JP. Tvrdi da su stranke ovaj prostor koristile na način da su imale zasebne ordinacije obiteljske medicine, a da im je čekaonica bila zajednička kao i sanitarni čvor s time da su imali i jednu zajedničku prostoriju u kojoj su bili dijagnostički aparati. Napominje da je tuženica od 2019. bila u Švedskoj pa su u njenoj ordinaciji radili njeni zamjenici. Navodi da ih je Š oboje obavijestio krajem 2020. da više nisu u zakupu toga prostora pa su raskinuli ugovor o podzakupu 31.3.2021. nakon čega je on dogovorio s vlasnikom toga prostora JP da s njime sklopi ugovor o zakupu cijelog prostora pri čemu mu je predložio da i tuženica nastavi koristiti svoju ordinaciju, a da on s tuženicom sklopi ugovor o podzakupu. Pri tome misli da je tuženica bila obaviještena od strane ustanove Pablo o raskidu ugovora o podzakupu jer je u obavijesti koju je od njih primio to bilo navedeno s time da je u to vrijeme bila u Švedskoj, a nakon što je sklopio ugovor o zakupu s JP tuženicu je kontaktirao telefonski i putem e-maila radi sklapanja ugovora o podzakupu kada joj je proslijedio ugovor kojeg je sklopio s JP s time da ne zna je li ona bila uključena u pregovore za sklapanje toga ugovora, kao i primjerak ugovora o podzakupu koji bi ona trebala potpisati, ali ga je ona odbila potpisati i unatoč tome nastavila s radom s time da je nakon primitka dokumentacije vezano uz plaćanje polovice režija za cijeli prostor te zakupnine za travanj 2021., ove troškove i platila, a što je kasnije učinila i za svibanj i lipanj 2021. Navodi da je slučajno krajem srpnja 2021. saznao da je HZZO raskinuo ugovor s tuženicom nakon čega ga je tuženica samo obavijestila 8.8.2021. da je ispraznila svoj prostor, a kada je sljedeći dan došao na posao, vidio je da je iz te svoje ambulante iselila čak i namještaj, iako isti nije bio njeno vlasništvo, dok je u ovoj zajedničkoj prostoriji nedostajao aparat za fizikalnu terapiju kojeg su zajednički kupili i koristili s time da nije bilo niti aparata za spirometriju koji je on koristio i kupio, a ne zna je li tuženica imala svoj uređaj za spirometriju. Stoga je o navedenome obavijestio policiju nakon čega je od tuženice tražio da mu vrati ove aparate ili da mu barem isplati polovicu kupovnine za aparat za fizikalnu terapiju. Osim toga je tražio da mu plati polovicu režija za srpanj i kolovoz 2021. kao i za tri mjeseca nakon iseljenja smatrajući da na to ima pravo jer da se radi o otkaznom roku za koje vrijeme je također tražio da mu isplati zakupninu. Vezano uz nabavku klima uređaja navodi da su oni 2013. kupili klima uređaje za koje su dobili odvojene račune s time da je on platio klima uređaj koji je postavljen u njegovoj ambulanti i u ovoj zajedničkoj prostoriji, dok je tuženica platila klima uređaj koji je postavljen u ambulanti koju je ona koristila i u ovoj zajedničkoj čekaonici radi čega smatra da nije dužan tuženici nadoknaditi vrijednost toga klima uređaja kojeg je ona kupila jer ga ne koristi, a i tuženica ga je mogla ponijeti sa sobom. U svakom slučaju navodi da tuženica nije tražila da joj vrati ovaj klima uređaj.

8. Tuženica u svom iskazu (stranica 111 i 112) tvrdi da je upravo ona stupila u kontakt s ustanovom Pablo kada je uređivala prostor u Dankovečkoj 5 jer je u blizini imala ordinaciju te im je predložila da taj prostor urede za više ordinacija nakon čega je kontaktirala tužitelja i druge kolege žele li tamo imati ordinaciju pa ih je u početku tamo radilo troje. Potvrđuje da je 2019. otišla u Švedsku te da je u njenoj ordinaciji radila zamjena, a da ju je tužitelj 2021. obavijestio da je sklopio ugovor o zakupu s vlasnikom toga prostora s time da joj je istovremeno dostavio na potpis ugovor o podzakupu koji je odbila potpisati iz razloga što od ustanove Pablo nije bila obaviještena o raskidu prethodnog ugovora o podzakupu nakon čega su joj na njen upit odgovorili da su joj obavijest o raskidu dostavili na adresu ambulante. Međutim, kako joj je tužitelj prijetio putem e-maila da će ju prijaviti nadležnim institucijama, to mu je pristala plaćati naknadu za korištenje toga prostora u visini zakupnine kako je to bilo predloženo u ovom ugovoru o podzakupu koju je i platila za travanj, svibanj i lipanj 2021. i to na račun tužitelja s time da je ta zakupnina bila iste visine u kojoj ju je plaćala ustanovi Pablo. Pored toga je pristala plaćati i polovicu svih režija te ih je platila za travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2021. i to na račune davatelja tih usluga. Tvrdi da se je vratila iz Švedske u lipnju 2021., a da je tek 3.8.2021. saznala da joj je raskinut ugovor sa HZZO-om s datumom 12.7.2021. pa kako je cijelo to vrijeme radila, a da joj to nije bilo plaćeno od strane HZZO-a, to je bila u šoku, a morala je tražiti i novi prostor tako da se je iselila 8.8.2021. o čemu je tužitelja doista obavijestila porukom preko mobitela. Upravo zbog toga stanja u kojem se je našla, tvrdi da tužitelju nije platila naknadu za korištenje za srpanj 2021. pri čemu ne osporava da je uzela uređaj za fizikalnu terapiju koji su tužitelj i ona zajednički kupili, ali smatra da ga je imala pravo uzeti zato što je pri useljenju u ovaj prostor unijela dosta svoje opreme koju su zajednički koristili, a osim toga su zajednički kupili klima uređaje 2013. koji su ostali u tom prostoru jer ih nije mogla razmontirati i ponijeti sa sobom. S druge strane, osporava tvrdnju tužitelja da bi pri iseljenju uzela uređaj za spirometriju jer je imala takav svoj uređaj pri čemu joj nije poznato je li ga tužitelj uopće imao. Na pitanje tužitelja na što se odnosi optužnica Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (stranica 106-108) navodi da se ista odnosi na tvrdnju da je pri ovom iseljenju otuđila namještaj, a što nije predmet ovoga spora.

9. Svjedok LP (stranica 113 i 114) u svom iskazu potvrđuje da je vlasnik poslovnog prostora u prizemlju na adresi [adresa] površine oko 102 m2 za koji je imao sklopljen ugovor o zakupu s Ljekarnom Pablo, a nakon što je od iste obaviješten da taj ugovor žele raskinuti predlažući da isti sklopi s tužiteljem jer je isti bio u odnosu podzakupa s njima, to je s tužiteljem stupio u kontakt pa su 2021. sklopili Ugovor o zakupu (stranica 14-18), a kako mu je tužitelj, kao predstavnik dotadašnjih podzakupaca, rekao da bi sklopio ugovor o podzakupu sa Specijalističkom ordinacijom obiteljske medicine Dijana Mršić Novački, dao mu je suglasnost za navedeno. Međutim, nije mu poznato je li ova Specijalistička ordinacija tada već bila u podzakupu odnosno je li u tom prostoru već obavljala svoju djelatnost jer tuženicu uopće ne poznaje, dok za tužitelja navodi da je i dalje u zakupu ovoga prostora i da mu uredno podmiruje ugovorne obveze. Također ne zna što se je nalazilo u tom prostoru u vrijeme sklapanja ugovora o zakupu s tužiteljem pa tako niti tko je što od toga kupovao.

10. Svjedokinja ŠPF u svom iskazu (stranica 114) navodi da je radila kao medicinska sestra u ordinaciji tuženice u razdoblju od 2013. do 4.8.2021. kada je dobila otkaz jer je tuženica primila rješenje od HZZO-a da joj se zabranjuje rad, u kojem razdoblju je dva puta bila na rodiljnom dopustu i to od 2017 do 2018. te od 2019. do lipnja 2021. Stoga zna da je u tom prostoru i tužitelj imao svoju ordinaciju te da je tuženica nekome plaćala troškove korištenja toga prostora, ali ne zna čiji je to prostor bio. Tvrdi da joj nije poznato kada se je i na koji način tuženica iselila, ali zna da su stranke u svom radu zajednički koristile aparat za fizikalnu terapiju koji se je nalazio u tzv. dijagnostičkoj sobi koju su stranke također zajednički koristile, a za koji aparat ne zna tko ga je i kada nabavio. Također tvrdi da su stranke zajednički koristile čekaonicu i sanitarni čvor. Što se tiče klima uređaja, zna da su isti postojali, ali ne zna o čijem trošku su nabavljeni. Inače, tvrdi da ju je HP koja je tada s tužiteljem radila kao medicinska sestra, jedne prilike nazvala i rekla da je tuženica pri iseljenju iznijela sve stvari iz svoje ordinacije.

11. Svjedokinja HP u svom iskazu (stranica 115) potvrđuje da je radila u ordinaciji tužitelja do 2023. tj. do umirovljenja s time da je tužitelj imao ordinaciju u Dankovečkoj 5 od 2013. te je tada bio u podzakupu na temelju ugovora s Ljekarnom Pablo, a nakon što je ista raskinula ugovor o zakupu s vlasnikom toga prostora, tužitelj je s istim sklopio ugovor o zakupu za cijeli taj prostor u kojem su od početka postojale dvije ordinacije s time da je u ovoj drugoj ordinaciji tuženica obavljala svoju djelatnost, osim u vrijeme kada je bila u Švedskoj tj. u razdoblju od 2019. do 2021. s time da se je vratila kada je tužitelj sklopio ugovor o zakupu s vlasnikom toga prostora. Pri tome ne zna jesu li stranke potpisivale bilo kakav ugovor vezano za korištenje toga prostora, ali zna da je tuženica tužitelju plaćala dio režijskih troškova za prostor koji je koristila, međutim ne zna na koji je način plaćala zakupninu odnosno naknadu za korištenje. Također zna da se je tuženica iselila u kolovozu 2021. u vrijeme kada je ona bila na godišnjem odmoru pa kada se je nakon 15.8.2021. vratila, vidjela je da nema aparata za fizikalnu terapiju koji je inače stajao u tzv. dijagnostičkoj sobi koju su stranke zajednički koristile pa su tako zajednički koristile i ovaj aparat kojeg su zajedno i kupile, a zajednički su koristile i čekaonicu i sanitarni čvor. Isto tako, nakon ovoga iseljenja nije bilo niti spirometra koji je također stajao u ovoj dijagnostičkoj sobi, a koji su stranke zajednički koristile s time da ga je kupio tužitelj. Zna da je u tom prostoru postojala klima kada su počeli raditi 2013., ne zna tko ju je nabavio, ali zna da su ovi uređaji ostali tamo nakon iseljenja tuženice. Inače se ne sjeća da bi ŠPF javila da nedostaju ovi aparati nakon iseljenja tuženice, a na pitanje tuženice je li ona u svojoj ordinaciji imala neku opremu koju je koristila u svom radu, osim one koju su stranke zajednički koristile u ovoj dijagnostičkoj sobi, navodi da to ne zna, a na pitanje kako zna tko je uklonio spirometar i ovaj aparat za fizikalnu terapiju, navodi da joj je to rekao tužitelj kada se je vratila s godišnjeg odmora.

12. Svjedokinja ČP u svom iskazu (stranica 120 i 121) tvrdi da poznaje obje stranke jer je i ona liječnica obiteljske medicine te je od 2014. zajedno sa strankama i 40-ak drugih liječnika organizirala sastanke koji su se održavali jednom mjesečno u njihovim ordinacijama pa tako i u ordinacijama u Dankovečkoj 5. Stoga zna da je Ljekarna Pablo 2012. ili 2013. tražila ima li zainteresiranih liječnika obiteljske medicine da u tom prostoru imaju svoje ordinacije pa je o tome obavijestila tuženicu koja je za to iskazala interes, ali kako je postojala mogućnost da tamo budu dvije ordinacije, to je ona tražila dalje tko bi još tamo imao svoju ordinaciju pa je tako došla do tužitelja. Zna da je taj prostor prije njihovog useljenja bio lijepo uređen i opremljen s namještajem od strane Ljekarne Pablo, dok je tuženica unijela u taj prostor opremu koju svaka ordinacija obiteljske medicine treba u svom radu, a to je tlakomjer, sterilizator, EKG uređaj, spirometar, vaga i kirurški set, a zna da je ovu opremu koristila i ordinacija koju je tamo imao tužitelj. Poznato joj je da su stranke zajednički kupile klima uređaje kao i aparat za fizikalnu terapiju koji je tuženica pri iseljenju uzela, dok su ovi klima uređaji ostali u tom prostoru. Međutim, nije joj poznato da bi tuženica sa sobom ponijela spirometar koji bi pripadao tužitelju. Tvrdi da je tuženica cijelo vrijeme bila u zakupnom odnosu s Ljekarnom Pablo sve dok joj od strane HZZO-a nije zabranjen rad s time da ne zna kada je HZZO donio takvo rješenje, ali zna da je tuženica ubrzo nakon toga iselila s time da je ona 2019. ili 2020. otišla raditi u Švedsku pa su u njenoj ordinaciji radile njene zamjene te je tamo i dalje tim više što se nije imala kuda vratiti nakon iseljenja iz ove ordinacije. Stoga tvrdi da se tuženica uopće nije vraćala iz Švedske tijekom 2021. i radila u ovoj ordinaciji. Zna da je tuženica plaćala zakupninu i režije za ovaj prostor Ljekarni Pablo te joj nije poznato da bi po toj osnovi ostala bilo što dužna bilo kome jer joj o tome nije pričala, a na pitanje tužitelja je li ona u poslovnom odnosu s tuženicom vezano uz ustanovu Beti, navodi da je te da je ona osnivač te ustanove, a da je tuženica ovaj namještaj i opremu uključujući i aparat za fizikalnu terapiju prilikom iseljenja iz [adresa] premjestila upravo u ustanovu Beti, iako tamo nije nastavila raditi.

13. Svjedokinja OP u svom iskazu (stranica 121 i 122) navodi da poznaje tužitelja jer isti ima ordinaciju u Dankovečkoj 5 na kojoj adresi se nalazi Ljekarna Pablo s time da je ona ravnateljica iste od 2009. pa je radila na adresi [adresa], ali da prema potrebi kao magistra farmacije dolazi raditi u tu ljekarnu Pablo u Dankovečkoj 5. Tvrdi da tuženicu nije upoznala, iako je Ljekarna Pablo imala sklopljene ugovore o podzakupu s obje stranke u razdoblju kada je Ljekarna Pablo imala sklopljen ugovor o zakupu s vlasnikom toga prostora s time da je upravo Ljekarna Pablo i opremila ove ordinacije s namještajem, a ne zna jesu li oni postavili i klima uređaje te jesu li kupovali i neku opremu za ove ordinacije. Navodi da su 2020. raskinuli ugovor o zakupu s vlasnikom toga prostora o čemu su obavijestili ove podzakupodavce, dakle i tuženicu, tako što su početkom ožujka 2021. tu obavijest stavili na oglasnu ploču unutar toga prostora te su ju obavijestili i putem e-maila koji je imao domenu Švedske s time da su ju istovremeno obavijestili da će tužitelj od 1.4.2021. biti u zakupnom odnosu s vlasnikom toga prostora pa da se njemu obrati za daljnji odnos, uz napomenu da su tuženici na adresu ove ordinacije poslali u prosincu 2020. obavijest o raskidu tog njihovog ugovora o zakupu u kojoj je pisalo da je njihov otkazni rok 3 mjeseca s time da je ta obavijest poslana običnom pošiljkom. Zna da je tuženica Ljekarni Pablo plaćala zakupninu i režije, a ne zna da bi im po tom osnovu ostala nešto dužna. Također zna da je tuženica pri iseljenju uzela i namještaj

1 0

iz ordinacije koju je koristila, ali navodi da oni po tom pitanju nisu pravili probleme jer je zbog amortizacije većina namještaja već bila isknjižena.

14. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja u kojem isti tvrdi:

- da su tuženica i on bili u podzakupu poslovnog prostora u Dankovečkoj 5 od 2013. na temelju zasebnih ugovora sklopljenih sa zdravstvenom ustanovom Pablo koja je taj prostor imala u zakupu od JP,

- da su stranke ovaj prostor koristile na način da su imale zasebne ordinacije obiteljske medicine, a da im je čekaonica bila zajednička kao i sanitarni čvor s time da su imali i jednu zajedničku prostoriju u kojoj su bili dijagnostički aparati,

- da je tuženica od 2019. bila u Švedskoj pa da su u njenoj ordinaciji radili njeni zamjenici,

- da ih je ustanova Pablo oboje obavijestila krajem 2020. da više nisu u zakupu toga prostora pa da su raskinuli njihove ugovore o podzakupu 31.3.2021.,

- da je on potom sklopio ugovor o zakupu cijelog tog poslovnog prostora s vlasnikom istoga pri čemu je s vlasnikom toga prostora dogovorio da i tuženica nastavi koristiti svoju ordinaciju, a da on s istom sklopi ugovor o podzakupu,

- da je tuženica i u to vrijeme bila u Švedskoj pa da ju je kontaktirao telefonski i putem e-maila radi sklapanja ugovora o podzakupu kada joj je proslijedio ugovor kojeg je sklopio s JP kao i primjerak ugovora o podzakupu koji bi ona trebala potpisati,

- da je tuženica odbila potpisati predloženi ugovor o podzakupu i unatoč tome nastavila s radom,

- da je tuženica pristala plaćati polovicu režija za cijeli prostor te zakupninu pa je ove režijske troškove i zakupninu i platila za razdoblje od travnja do lipnja 2021.,

- da ga je tuženica 8.8.2021. obavijestila da je iselila iz toga prostora,

- da je potom uočio da u ovoj zajedničkoj prostoriji nedostaje aparat za fizikalnu terapiju kojeg su zajednički kupili i koristili,

- da je o navedenome obavijestio policiju nakon čega je od tuženice tražio da mu vrati ne samo aparat za fizikalnu terapiju, već i aparat za spirometriju koji je on koristio i kupio ili da mu barem isplati polovicu kupovnine za aparat za fizikalnu terapiju,

- da je od tuženice tražio da mu plati polovicu režija za srpanj i kolovoz 2021. kao i za tri mjeseca nakon iseljenja smatrajući da na to ima pravo jer da se radi o otkaznom roku za koje vrijeme je također tražio da mu isplati zakupninu,

- da su oni 2013. kupili klima uređaje za koje su dobili odvojene račune s time da je on platio klima uređaj koji je postavljen u njegovoj ambulanti i u ovoj zajedničkoj prostoriji, dok je tuženica platila klima uređaj koji je postavljen u ambulanti koju je ona koristila i u ovoj zajedničkoj čekaonici,

a sve jer je iskaz tužitelja u tom dijelu iznesen bilo sukladno navodima tuženice, bilo sukladno iskazima saslušanih svjedoka odnosno bilo sukladno priloženoj dokumentaciji.

15. Naime, tuženica u odgovoru na tužbu te u svom iskazu ne osporava da su tužitelj i ona temeljem zasebnih ugovora o podzakupu sklopljenih s zakupodavcem Ljekarna Pablo, bili podzakupci poslovnih prostora na predmetnoj adresi, u kojima su obavljali svoju liječničku djelatnost, svaki u svojoj ordinaciji, a ne osporava niti tvrdnju tužitelja da je on 31.3.2021. s vlasnikom toga prostora sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora (stranica 14-18), kao što to u svom iskazu potvrđuje i svjedok LP, već dapače potvrđuje da ju je tužitelj o tome obavijestio te da joj je doista dostavio na

1 1

potpis ugovor o podzakupu, ali da ga je ona odbila potpisati. Također u svom iskazu potvrđuje da je 2019. otišla u Švedsku te da je u njenoj ordinaciji radila zamjena, a da je ona tužitelju pristala plaćati naknadu za korištenje toga prostora u visini zakupnine kako je to bilo predloženo u ovom ugovoru o podzakupu te da je istu i platila za travanj, svibanj i lipanj 2021. na račun tužitelja, a da je pristala plaćati i polovicu svih režija s time da tvrdi da ih je platila ne samo za travanj, svibanj i lipanj 2021., već i za srpanj 2021., i to na račune davatelja tih usluga. Nadalje, tuženica u svom iskazu potvrđuje i to da se je iz ovoga prostora iselila 8.8.2021. o čemu je tužitelja doista obavijestila porukom preko mobitela. Osim toga, tuženica ne osporava da nije platila naknadu za korištenje za srpanj 2021. te da je uzela uređaj za fizikalnu terapiju koji su tužitelj i ona zajednički kupili. Konačno, tuženica također tvrdi da su oni 2013. zajednički kupili klima uređaje koji su ostali u tom prostoru.

16. Nadalje, svjedokinja OP tj. ravnateljica Ljekarne Pablo, u svom iskazu, kojeg je sud prihvatio kao istinit jer je iznesen uvjerljivo i logično, potvrđuje da je Ljekarna Pablo imala sklopljene ugovore o podzakupu s obje stranke u razdoblju kada je Ljekarna Pablo imala sklopljen ugovor o zakupu s vlasnikom toga prostora s time da su 2020. raskinuli ugovor o zakupu s vlasnikom toga prostora o čemu su obavijestili ove podzakupodavce u prosincu 2020. u kojoj obavijesti je pisalo da je njihov otkazni rok 3 mjeseca pri čemu zna da je tuženica pri iseljenju uzela i namještaj iz ordinacije koju je koristila, ali navodi da oni po tom pitanju nisu pravili probleme jer je zbog amortizacije većina namještaja već bila isknjižena.

17. Kako, dakle, nije sporno da je tuženica odbila potpisati predloženi ugovor o podzakupu (stranica 11-13), iako je u predmetnom poslovnom prostoru nastavila obavljati svoju liječničku djelatnost, bilo osobno bilo preko svoje zamjene, u razdoblju i nakon 1.4.2021. tj. i nakon što joj je raskinut Ugovor o podzakupu poslovnog prostora od 1.6.2015. (stranica 75 i 76) kojeg je do tada imala sklopljenog sa Ljekarnom Pablo, to je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti predlaže utvrditi da je između stranaka dana 1.4.2021. sklopljen Ugovor o podzakupu poslovnog prostora s odredbama navedenim pod točkom I. izreke presude, neovisno o tome što nije sporno da je tuženica koristila poslovni prostor opisan pod točkom I. izreke presude sve do 8.8.2021., a sve to iz razloga što tužitelj nije dokazao da bi stranke barem usmeno dogovorile upravo takva, posve određena prava i obveze koje tužitelj sada predlaže utvrditi kao sadržaj toga Ugovora o podzakupu poslovnog prostora, a posebno u pogledu trajanja toga ugovora, načina korištenja i održavanja toga prostora te otkaznog roka, sve imajući u vidu jedno od temeljnih načela obveznog prava tj. odredbu čl. 11. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) prema kojoj sudionici mogu svoj obvezni odnos urediti i drukčije nego što je ovim zakonom određeno, ako iz pojedine odredbe toga zakona ili iz njezina smisla ne proizlazi što drugo. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude s time da je istovremeno odbijen i dio tužbenog zahtjeva kojim bi se utvrdilo da su stranke dana 8.8.2021. raskinule Ugovor o podzakupu poslovnog prostora sklopljenog dana 1.4.2021. imajući u vidu da takav ugovor nije niti sklopljen.

18. S druge strane, kako nije sporno da je između stranaka postojao dogovor da tuženica plaća tužitelju bilo zakupninu ili pak naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora u razdoblju od 1.4.2021. pa nadalje i to u iznosu od 578,34 eur (4.357,50 kn), kao što je to i plaćala za razdoblje od travnja do lipnja 2021. (stranica

1 2

49-51), te kako nije sporno da tuženica ove iznose dalje nije plaćala, iako je iz ovog prostora iselila tek 8.8.2021., to ju je valjalo obvezati da tuženiku za srpanj 2021. isplati iznos od 578,34 eur, a za razdoblje od 1. do 8.8.2021. iznos od 149,28 eur koji se dobiva kada se iznos od 578,34 eur podijeli sa 31 dan koliko ima mjesec kolovoz pa se tako dobiveni iznos od 18,66 eur pomnoži s brojem 8 jer je tuženica ovaj prostor koristila samo 8 dana u kolovozu 2021., a što onda ukupno iznosi 727,62 eur koliko je tuženici pod točkom II. izreke presude i naloženo da isplati tužitelju i to zajedno sa zateznom kamatom koja je tužitelju temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a dosuđena tek od 1.7.2023. do isplate iz razloga što tužitelj istu potražuje tek od toga datuma, a ne od dana dospijeća svakog od ovih iznosa. Slijedom navedenoga, valjalo je pod točkom IV. izreke presude odbiti preostali dio tužbenog zahtjeva s osnova neplaćene zakupnine za isplatu daljnjih 2.164,08 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom jer se ovaj iznos odnosi na razdoblje u kojem tuženica nesporno više nije koristila predmetni poslovni prostor, a nije sporno da tuženica nije potpisala ugovor o podzakupu toga poslovnog prostora kojim bi bio ugovoren otkazni rok u kojem bi eventualno tuženica bila dužna plaćati zakupninu i za određeno razdoblje nakon iseljenja.

19. Pri tome se napominje da je pod točkom IV. izreke presude odbijen i zahtjev za isplatu iznosa od 464,53 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom iz razloga što tužitelj isti potražuje tvrdeći da mu je tuženica pri iseljenju otuđila spirometar koji je on kupio upravo za iznos od 464,53 eur, a ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao takvu tvrdnju imajući u vidu da tuženica u svom iskazu navedeno osporava navodeći da joj nije poznato da bi tužitelj takav uređaj uopće imao, a da je ona imala takav svoj uređaj pri čemu se napominje da sud navedenu činjenicu nije mogao utvrditi niti na temelju iskaza svjedokinja HP, ŠPF (za koju je tužitelj pogrešno naveo da se zove TP) i OP, koje je tužitelj predložio saslušati kako na okolnost postojanja i izvršavanja ugovora o podzakupu od strane tuženice tako i na okolnost otuđenja predmeta u suvlasništvu tužitelja i tuženice, a sve to jer iz iskaza svjedokinje ŠPF, koja je radila kao medicinska sestra u ordinaciji tuženice do 4.8.2021., proizlazi da je ona 4.8.2021. dobila otkaz pa joj nije poznato kada se je i na koji način tuženica iselila, dakle, niti koje je stvari tada ponijela sa sobom, dok iz iskaza svjedokinje HP, koja je tada kao medicinska sestra radila u ordinaciji tužitelja, proizlazi da je ona u vrijeme iseljenja tuženice bila na godišnjem odmoru pa da joj je upravo tužitelj rekao po njenom povratku s godišnjeg odmora da je tuženica pri iseljenju uzela i taj spirometar za koji inače zna da je stajao u tzv. dijagnostičkoj sobi te da su ga stranke zajednički koristile, a da ga je kupio tužitelj. Konačno, iz iskaza svjedokinje OP tj. ravnateljice Ljekarne Pablo, proizlazi da ona o tom spirometru, kao niti ostaloj opremi koju su stranke koristile bilo ponaosob, bilo zajednički, nema saznanja, već samo zna da je tuženica pri iseljenju uzela i namještaj iz ordinacije koju je koristila. Pored toga se napominje da se ovaj spirometar ne navodi niti u Potvrdi III. Policijske postaje Zagreb od 3.9.2021. (stranica 52) koju je tužitelj dostavio uz tužbu, a iz koje proizlazi da je upravo tužitelj dana 9.8.2021. toj policijskoj postaji prijavio koje je stvari tuženica pri iseljenju 7.8.2021. odnijela sa sobom.

20. Nadalje, kako nije sporno da je tuženica pri iseljenju uzela BTL aparat za fizikalnu terapiju za koji pak nije sporno da su ga stranke zajednički kupile i platile 1.669,82 eur (12.581,25 kn), kao što je to vidljivo iz računa od 31.10.2014. (stranica 39) pri čemu se napominje da tuženica ne osporava tvrdnju tužitelja da su ovaj aparat kupili

1 3

zajednički te da su ga platili upravo 1.669,82 eur (12.581,25 kn) kao niti to da ga je doista uzela pri iseljenju iz ovoga prostora bez ikakvog dogovora s tužiteljem, a iz čega pak proizlazi da ga je uzela bespravno, to sud nije prihvatio osnovanim njen prigovor radi prijeboja potraživanja tužitelja, a koji od nje traži isplatu polovice vrijednosti toga aparata tj. iznos od 834,91 eur, s njenim potraživanjem iznosa od 1.669,55 eur (12.579,19 kn) s osnova cijene kupljenog klima uređaja koji je ostao u tom prostoru jer ga tuženica, prema vlastitim navodima nije mogla razmontirati i ponijeti sa sobom, a sve imajući u vidu odredbu čl. 200. toč. 2. ZOO-a prema kojoj prijebojem ne može prestati tražbina stvari ili vrijednosti koje je dužnik uzeo bespravno ili ih bespravno zadržao. Stoga je pod točkom V. izreke presude odbijen prigovor tuženice radi prijeboja ovog njenog potraživanja i potraživanja tužitelja za iznos od 834,91 eur te je pod točkom III. izreke presude tuženici naloženo da tužitelju plati iznos od 834,91 eur zajedno sa zateznom kamatom koja je tužitelju priznata temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a tek od 1.7.2023. do isplate jer tužitelj istu potražuje tek od toga dana.

21. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih režijskih troškova koje isti od tuženice traži za razdoblje od pet mjeseci (srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2021.) u ukupnom iznosu od 72,67 eur, napominje se da ovaj sud ne smatra osnovanim potraživanje s osnova režijskih troškova u razdoblju nakon što je tuženica iselila iz predmetnog prostora tj. nakon 8.8.2021. imajući u vidu da između stranaka takvo što nije ugovoreno, a što se pak tiče razdoblja od 1. do 31.7.2021. napominje se da tuženica u svom iskazu tvrdi kako je plaćala polovicu svih režija te da je iste platila ne samo za travanj, svibanj i lipanj 2021., već i za srpanj 2021. i to na račune davatelja tih usluga, što je ovaj sud prihvatio kao istinit navod s obzirom na to da je tuženica uz odgovor na tužbu dostavila izvode računa (stranica 71 i 72) iz kojih je vidljivo da je davateljima raznih usluga (Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., HEP Elektra d.o.o., Grad Zagreb i Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća) platila troškove njihovih usluga za srpanj 2021. u 1/2 dijela pa kako tužitelj ni sa čime nije dokazao visinu troškova navedenih usluga za razdoblje od 1. do 8.8.2021., to je ovakav zahtjev odbijen i za to razdoblje. Stoga je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

22. Tužitelju su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. Pri tome se napominje da sud nije posebno ocjenjivao iskaz svjedokinje ČP jer iz istoga proizlazi da ona nema neposrednih saznanja o činjenicama koje su u ovome postupku među strankama sporne s time da čak nema saznanja o tome da se je tuženica tijekom 2021. vratila iz Švedske i radila u svojoj ordinaciji i da je jedno vrijeme plaćala naknadu za korištenje toga prostora tužitelju, a ne Ljekarni Pablo..

24. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tako što je najprije utvrđeno da je tužitelj uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 36,65%, a u dokazivanju pravne osnove sa 25% (jer nije uspio sa zahtjevom da je s tuženicom sklopio ugovor o podzakupu što čini 50%, dok je u dokazivanju pravne osnove za isplatu uspio samo polovično što čini 25%), a što onda ukupno iznosi 61,65%, dok je tuženica uspjela u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 63,35%, a u dokazivanju pravne osnove sa 75% što ukupno iznosi 138,35% pa je valjalo od

1 4

postotka tuženice tj. od 138,35% oduzeti tužiteljev postotak tj. 61,65% jer je tuženica stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način utvrđen je uspjeh tuženice od 76,70%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se njezin konačni uspjeh u sporu od 38,35%.

25. Trošak tuženice odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 4. za sastav podnesaka od 2.5.2024. i 3.6.2024. u iznosima od po 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 6.2.2025., 22.5.2025. i 9.10.2025. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 900,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 225,00 eur pa to ukupno iznosi 1.125,00 eur. S obzirom na postignut uspjeh u parnici tuženici je priznato samo 38,35% toga iznosa tj. iznos od 431,44 eur koliko je tužitelju pod točkom VI. izreke presude i naloženo da joj nadoknadi. Pri tome tuženici nije priznat trošak sastava podnesaka od 6.2.2025. i od 5.2.2026. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka imajući u vidu da je tuženica u podnesku od 6.2.2025. samo ispričala svoj nedolazak na ročište na kojem je trebala biti saslušana kao stranka, dok je u podnesku od 5.2.2026. samo dostavila adresu za svjedokinju ČP koju je trebala navesti već u odgovoru na tužbu kada je i predložila istu saslušati. Osim toga, tuženici nije dosuđen trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer tuženica istu nije platila, a nije joj dosuđen niti zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu jer ona nije obveznica plaćanja iste.

U Zagrebu, 13. travnja 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

1 5

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćnicima tuženice