P Ob-167/2020-267

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari tužiteljice VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Snoj, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici ŽU iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Savska cesta 41/VI, i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Područnog ureda Trešnjevka, nakon glavne rasprave u dijelu odluke o tome s kojim će roditeljem mlt. dijete stanovati, o osobnim odnosima, roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, zaključene 26. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice i njezine punomoćnice te tuženika, a u odsutnosti punomoćnika tuženika i posebne skrbnice, dana 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Zajedničko dijete stranaka, mlt. ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj] stanovati će s majkom VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi njezina stanovanja u [adresa].

II. Majka VU, OIB: [osobni identifikacijski broj] će ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb za mlt. ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u dijelu odluka o zdravlju, obrazovanju, izvanškolskim aktivnostima, ishođenju osobnih isprava i prijavi prebivališta/boravišta na području [adresa], dok će joj za zastupanje mlt. djeteta u preostalom dijelu bitnih osobnih prava iz čl. 100. st. 1. ObZ-a (promjena osobnog imena, izbor ili promjena vjerske pripadnosti) biti potrebna pisana suglasnost oca IU, OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Osobni odnosi mlt. ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj] s ocem IU

ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivati će se:

- svaki utorak i četvrtak u vremenu od 15:00 sati do 19:00 sati, na način da otac preuzima dijete u školi i vraća ga majci ispred Trgovačkog centra Point, Zagreb, Rudeška cesta 169a;

- svaki drugi vikend od subote u 10:00 do nedjelje u 19:00 sati na način da otac preuzima i vraća dijete majci ispred Trgovačkog centra Point, Zagreb, Rudeška cesta 169a,

- za vrijeme dok majka provodi s djetetom godišnji odmor izvan mjesta prebivališta djeteta – putem telefona ili video poziva, svaki dan u 19:00 sati i u trajanju ovisno o mogućnostima djeteta.

IV. Nalaže se ocu IU, OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje mlt. ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 01. listopada 2022. do 31. ožujka 2026. plati novčani iznos od 1.451,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koje kamate teku na iznos od:

-34,55 EUR od 01.11.2022. do isplate (za 10./22.),

-34,55 EUR od 01.12.2022. do isplate (za 11./22.),

-34,55 EUR od 01.01.2023. do isplate (za 12./22.),

-34,55 EUR od 01.02.2023. do isplate (za 01./23.),

-34,55 EUR od 01.03.2023. do isplate (za 02./23.),

-34,55 EUR od 01.04.2023. do isplate (za 03./23.),

-34,55 EUR od 01.05.2023. do isplate (za 04./23.),

-34,55 EUR od 01.06.2023. do isplate (za 05./23.),

-34,55 EUR od 01.07.2023. do isplate (za 06./23.),

-34,55 EUR od 01.08.2023. do isplate (za 07./23.),

-34,55 EUR od 01.09.2023. do isplate (za 08./23.),

-34,55 EUR od 01.10.2023. do isplate (za 09./23.),

-34,55 EUR od 01.11.2023. do isplate (za 10./23.),

-34,55 EUR od 01.12.2023. do isplate (za 11./23.),

-34,55 EUR od 01.01.2024. do isplate (za 12./23.),

-34,55 EUR od 01.02.2024. do isplate (za 01./24.),

-34,55 EUR od 01.03.2024. do isplate (za 02./24.),

-34,55 EUR od 01.04.2024. do isplate (za 03./24.),

-34,55 EUR od 01.05.2024. do isplate (za 04./24.),

-34,55 EUR od 01.06.2024. do isplate (za 05./24.),

-34,55 EUR od 01.07.2024. do isplate (za 06./24.),

-34,55 EUR od 01.08.2024. do isplate (za 07./24.),

-34,55 EUR od 01.09.2024. do isplate (za 08./24.),

-34,55 EUR od 01.10.2024. do isplate (za 09./24.),

-34,55 EUR od 01.11.2024. do isplate (za 10./24.),

-34,55 EUR od 01.12.2024. do isplate (za 11./24.),

-34,55 EUR od 01.01.2025. do isplate (za 12./24.),

-34,55 EUR od 01.02.2025. do isplate (za 01./25.),

-34,55 EUR od 01.03.2025. do isplate (za 02./25.),

-34,55 EUR od 01.04.2025. do isplate (za 03./25.),

-34,55 EUR od 01.05.2025. do isplate (za 04./25.),

-34,55 EUR od 01.06.2025. do isplate (za 05./25.),

-34,55 EUR od 01.07.2025. do isplate (za 06./25.),

-34,55 EUR od 01.08.2025. do isplate (za 07./25.),

-34,55 EUR od 01.09.2025. do isplate (za 08./25.),

-34,55 EUR od 01.10.2025. do isplate (za 09./25.),

-34,55 EUR od 01.11.2025. do isplate (za 10./25.),

-34,55 EUR od 01.12.2025. do isplate (za 11./25.),

-34,55 EUR od 01.01.2026. do isplate (za 12./25.),

-34,55 EUR od 01.02.2026. do isplate (za 01./26.),

-34,55 EUR od 01.03.2026. do isplate (za 02./26.),

-34,55 EUR od 01.04.2026. do isplate (za 03./26.), u roku od 15 dana, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. broj IBAN: [broj bankovnog računa].

V. Nalaže se ocu IU, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi za uzdržavanje mlt. ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 300,00 EUR mjesečno počevši od 01. travnja 2026. pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. broj IBAN: [broj bankovnog računa].

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za uzdržavanje za razdoblje od 01. prosinca 2022. do 01. prosinca 2023. za iznos po 31,80 EUR mjesečno, za razdoblje od 01. prosinca 2022. do 01. svibnja 2025. za iznos od po 98,17 EUR mjesečno, a za razdoblje od 01. svibnja 2025. pa nadalje za iznos od 300,00 EUR mjesečno, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate.

VII. Svaka stranka snosi svoj trošak.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog predlagateljice od 13. siječnja 2026. za donošenje privremene mjere prema kojoj se osobni odnosi mlt. djeteta ŠU i oca IU neće održavati.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 19. veljače 2020. podnijela ovome sudu tužbu radi razvoda braka kojeg je s tuženikom sklopila 14. kolovoza 2016. i radi odluke o cjelokupnom sadržaju roditeljske skrbi u odnosu na zajedničko dijete stranaka, mlt. ŠU. U tužbi navodi da je faktična bračna zajednica stranka prestala 30. listopada 2019. kada je zatražila intervenciju policije zbog fizičkog i psihičkog nasilja koje je tuženik počinio 28. listopada 2019. na način da ju je udarao rukama i nogama po tijelu te je otvorenim dlanom ruke udario po lijevom obrazu, pri čemu joj je pukla uška, a sve to dok je držala u naručju mlt. V, tada u dobi od 14 mjeseci. Zbog tog je događaja i stoga počinjenja psihičkog i tjelesnog nasilja nad tužiteljicom u prisutnosti djeteta, tuženik proglašen krivim presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu PpJ-3479/19 od 13. studenoga 2019. te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana uz primjenu uvjetne osude od godinu dana i posebna obveza psihijatrijskog liječenja, zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva te zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja tužiteljice u trajanju od 6 mjeseci. Tijekom prekršajnog je postupka tuženik podvrgnut psihijatrijskom vještačenju kojim je utvrđeno da boluje od anksiozno-depresivnog poremećaja i poremećaja prilagodbe uslijed čega mu i jest određena obveza psihijatrijskog liječenja. Tužiteljica je pred ovim sudom pokrenula postupak donošenja privremene mjere u kojem je pod brojem R1 Ob-2341/19 održana rasprava od 20. siječnja 2020. te je određeno da će odluka uslijediti pisanim putem. Ona od rođenja u potpunosti brine o djetetu, što želi i dalje, a kako je tužitelj evidentiran kao počinitelj obiteljskog nasilja u prisutnosti djeteta smatra da postoji bojazan da bi mogao biti nasilan i prema djetetu. Također, psihijatrijske dijagnoze koje ima i uzimanje lijekova Sanval i Zoloft utječu na njegove roditeljske sposobnosti te smatra kako ne bi bio u stanju donositi odluke u najboljem interesu djeteta. Od prestanka bračne zajednice tužiteljica je s djetetom preselila u podstanarski stan za koji je potpisan ugovor o najmu, pri čemu joj je tuženik uskratio prijavu boravišta djeteta navodeći „nisam za to, ne pristajem, neću, ak ti ne paše žali se tati, mami, sudu…“, a prijava boravišta je od utjecaja i na ostvarenja prava na pohađanje dječjeg vrtića. Slijedno tako iznesenim navodima, tužiteljica tužbom od 19. veljače 2020. predlaže sudu razvesti brak stranaka, donijeti odluku prema kojoj će mlt. V stanovati s majkom, koja će ostvarivati potpuno samostalnu roditeljsku skrb, odluku prema kojoj se osobni odnosi djeteta i oca zabranjuju u trajanju od 6 mjeseci i odluku kojom će se naložiti tuženiku da za uzdržavanje djeteta doprinosi iznos od 2.000,00 kn mjesečno, počevši od mjeseca studenoga 2019. pa nadalje. Zatražila je i da joj tuženik nadoknadi prouzročeni trošak postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.1. Uz tužbu je priložila izvadak iz matice vjenčanih, rodni list mlt. djeteta, izviješće o obveznom savjetovanju, presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp J-3479/19 od 13. studenoga 2019., mišljenje stručnog tima tada Centra za socijalni skrb Zagreb, Podružnice Susedgrad od 09. prosinca 2019., sms poruke i ugovor o najmu stana.

1.2. Podneskom od 03. ožujka 2020. je obavijestila sud da je u proteklom mjesecu od tuženika višekratno zatražila dostavu potvrde Porezne uprave o dohotku, kako bi podnijela zahtjev za sufinanciranje dječjeg vrtića, što je tuženik odbio ne navodeći za to razlog i pritom joj upućujući sms poruke grubog i neprimjerenog sadržaja. Uz podnesak je dostavila sms korespondenciju stranaka od 07., 20. i 23. veljače 2020. iz kojih poruka slijedi kako tuženik odbija mogućnost dostave potvrde Porezne uprave navodeći „Ma, nemoj me s tim, to ti ne treba, … Gle, ja imam dijagnozu i neznam koliko ti je pametno slušat mene dijagnostičara, kujiš?!! Nemoj bit naivna!,…Ne znam, zbroji 2+2!“, a na upit tužiteljice da joj napiše koliki su mu prihodi navodi „Ne“.

2. Tuženik je u očitovanju na tužbu od 01. travnja 2020. naveo da ne prihvaća tužbu, no da zbog situacije oko COVID-a 19 nije u mogućnosti argumentirano odgovoriti na tužbu.

2.1. U očitovanju od 14. listopada 2020., dostavljenom po punomoćniku, ističe kako su navodi tužiteljice usmjereni na njegovo prikazivanje u negativnom svjetlu i marginalizaciju važnosti njegove uloge kao roditelja, sve kako bi mu se onemogućilo druženje s djetetom, što da dovodi u pitanje sposobnost tužiteljice da svoj odnos s tuženikom odvoji od odnosa tuženika i djeteta te ujedno njezinu sposobnost shvaćanja važnosti prisutnosti oba roditelja u djetetovom životu. Predložio je provesti vještačenje na okolnost roditeljskih kapaciteta roditelja ističući i kako je korisnik usluga savjetovanja pred Podružnicom Obiteljskog centra Grada Zagreba i ima uredne nalaze od dr.sc. KU slijedno čemu da ne postoje razlozi zašto ne bi mogao viđati dijete.

3. Mlt. ŠU je radi zastupanja njegovih prava i interesa u ovome postupku imenovan posebni skrbnik iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sve isprave priložene spisu predmeta te je primjenom odredbe čl. 416. st. 1. t. 3. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje ObZ-a) sud je od nadležnog Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad zatražio očitovanja te prijedlog i mišljenja o reguliranju sadržaja roditeljske skrbi stranaka u odnosu na mlt. dijete, koja su mišljenja i prijedlozi tijekom trajanja postupka i u zavisnosti od dinamike stranačkih odnosa u spis dostavljeno kroz više podnesaka. U postupku su nadalje saslušane strane, dok je sukladno odredbi čl. 12. Konvencije o pravima djeteta, čl. 3. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava (»Narodne Novine“ – Međunarodni ugovori« br. 1/2010) i čl. 360. ObZ-a s mlt. ŠU i s obzirom na njegovu kronološku dob tijekom trajanja ovog postupka proveden razgovor od strane psihologa Zavoda. Premda je mlt. V na kraju glavne rasprave bio u dobi od 7 godina, sud nije određivao posebnoj skrbnici dodatno obavijestiti dijete o mogućim odlukama u postupku, obzirom je kroz provedeno vještačenje utvrđeno da je dječak „zasićen“ brojim ispitivanjima različitih stručnjaka. Tijekom postupka i s obzirom na obiteljsku dinamiku u danom trenutku te dispozicije stranka izvedeni su dokazi psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem na okolnost roditeljskih kapaciteta stranaka i njihovih ograničenja posebice s obzirom na dijagnoze postavljene tuženiku, koji je nalaz i mišljenje, izrađen po stalnim sudskim vještacima doc.prim.dr.sc., spec. psihijatru Vladimiru Grošići, stalnom sudskom vještaku za psihijatriju i Aniti Alegić Karin, kliničkom psihologu i stalnom sudskom vještaku za psihologiju, dostavljen u spis 06. lipnja 2022., te su vještaci nalaz dodatno usmeno izložili na ročištu pred sudom. Nadalje je po prijedlogu tužiteljice i s obzirom na u spis dostavljeni nalaz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež od 14. prosinca 2022., gdje je tužiteljica odvela dijete nakon što joj je rekao da ga „otac prima za mušku stvar. I to je V pokazao“, izveden dokaz psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem po vještacima prof.dr.sc. GU, psihologu i dr.med. Mariji Bogadi, psihijatru na okolnost autentičnosti izjava djeteta o postojanju/nepostojanju neprimjerenih seksualnih ponašanja oca spram djeteta. S obzirom na zaključke vještaka Grošić/Alegić Karin o potrebi obrade po liječniku neurologu te uključivanja oca u tretman psihijatra kao uvjeta za noćenje djeteta kod oca te u tom smislu kontrolnog vještačenja kroz period od godinu dana; cijeneći protek vremena u kojem je izvođen dokaz na okolnost povrede djetetovih prava i stoga višu kronološku dob djeteta, potom s obzirom na rezultate neurološke obrade koju je tuženik privatno obavio i iskaza svjedokinje I iz kojeg je slijedilo da se ne može niti potvrditi niti otkloniti pojava mjesečarenja kod oca, pri čemu cijeneći da je vještak Grošić nastavno prestao obavljati djelatnost vještačenja, sud je po prijedlogu tuženika, kojemu se prijedlogu tužiteljica nije protivila, proveo novo psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje po vještacima Višnji Škevin, kliničkom psihologu, VUR, dječjem psihijatru i NU, psihijatru-somnologu na okolnost roditeljskih kapaciteta stranaka te da li kod tuženika postoje faze noćnog buđenja odnosno mjesečarenja. Po zaključenju glavne rasprave na ročištu od 01. prosinca 2025., Zavod je podneskom od 05. siječnja 2026. dostavio mišljenje s traženjem da se zastane s donošenjem odluke o roditeljskoj skrbi s obzirom na novonastale okolnosti zaprimljenih saznanja o fizičkom kažnjavanju djeteta od strane oca, u kojem je smislu glavna rasprava preotvorena te je od vještakinja Višnje Škevin i Katarine Dodig Ćurkovič zatražena dopuna nalaza sa zadatkom da temeljem podataka u spisu i vlastitog razgovora s roditeljima i djetetom, preispitaju navode djeteta iznesene pri psihijatrijskom pregledu u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež od 19. prosinca 2025. i 23. prosinca 202. pri Područnom uredu Trešnjevka, sve radi utvrđivanja najboljeg interesa djeteta pri donošenju odluke o roditeljskoj skrbi.

5. Djelomičnom presudom P Ob-167/20-71 od 31. siječnja 2022., pravomoćnom danom donošenja, razveden je brak stranaka sklopljen 14. kolovoza 2016., upisan u Maticu vjenčanih matičnog područja Varaždin pod rednim brojem 00185 za 2016.

6. Podneskom 08. rujna 2020. tužiteljica je na spis predmeta dostavila ovosudno rješenje R1 Ob-2341/19 od 10. ožujka 2020. uvidom u koje je utvrđeno da je doneseno po prijedlogu tužiteljice kao predlagateljice za donošenje privremene mjere i prema sadržaju koje će zajedničko dijete stranaka mlt. ŠU stanovati s majkom VU (točka I. izreke), osobni odnosi oca IU s djetetom su zabranjeni u trajanju od 6 mjeseci (točka III. izreke), naloženo je ocu da za uzdržavanje djeteta doprinosi iznos od 2.000,00 EUR počevši od 10. ožujka 2020. pa nadalje (točka IV. izreke) te je odbijen prijedlog predlagateljice za ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi (točka II. izreke).

6.1. Iz obrazloženja rješenja slijedi da je temeljeno na mišljenju i prijedlogu Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Susedgrad od 09. prosinca 2019., prema kojemu je obitelj u tretmanu tog područnog ureda od studenoga 2019.; donesena je pravomoćna presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu; radi se o prvom evidentiranom nasilju u obitelji u prisutnosti djeteta; da majka djeteta ima strah od oca djeteta zbog njegova ponašanja; da je ocu djeteta određeno psihijatrijsko liječenje zbog otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu djelovati poticano na počinjenje novog prekršaja. Prijedlog i mišljenje stručnog tima Zavoda je bio da je ocu potrebno zabraniti osobne odnose u trajanju od najmanje 6 mjeseci u kojem vremenu će otac biti uključen u intenzivno psihijatrijsko liječenje te će se nakon toga moći razmotriti mogućnost ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom.

6.1.1. Uvidom u presudu Prekršajnog suda u Zagrebu Pp J-3479/19 od 13. studenoga 2019., koja je bila temelj pokretanja postupka za donošenje privremene mjere i same privremene mjere suda, utvrđeno je da je njome IU proglašen krivim što je 28. listopada 2019. i 19,30 sati u stanu na adresi [adresa] počinio nasilje na štetu supruge VU vrijeđajući je vičući: „Jebo ti Š mater krvavu, majku naopačke obješenu, kurvo, ti ne znaš kako je meni, po cijele dane ništa ne radiš, drkaš kurac, jebo bog mater krvavu!“, te joj potom skinuo naočale s lica i fizički na nju nasrnuo stisnuvši je svojim tijelom u kut dnevnog boravka gdje ju se otvorenim dlanom udario u predjelu lijevog uha, radi čega je počela krvariti, više puta nogom udario u predjelu bedra lijeve i desne noge, i ako ga je molila da prestane, a sve u nazočnosti njihovog djeteta, ŠU, rođenog **.**.2018., uslijed čega je zadobila ogrebotinu na lijevoj uški, manji hematom na desnoj strani rebra, hematom na unutarnjoj strani lijeve nadlaktice i hematome sa unutarnje i vanjske strane bedara obje noge, te joj se idućega dana 29. studenoga 2019. u jutarnjim satima, nakon što mu se obratila da ju pogleda kako je zadobila hematome, omalovažavajući obratio riječima „To ti je tak jedi svoja *****“, pritom pljunuvši joj u lice, što je kod VU izazvalo osjećaj uznemirenosti, povrede dostojanstva i straha, radi čega se obratila policiji, a time je psihičkim i tjelesnim nasiljem počinio nasilje u obitelji na štetu supruge u nazočnosti djeteta, čime je počinio prekršaj iz članka 10. t. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana uz primjenu uvjetne osude od 1 godine. Nadalje mu je izrečena posebna obveza psihijatrijskog liječenja ambulantnog tipa obzirom na zaključak iz nalaza i mišljenja vještaka specijalista psihijatra Ive Zrinke Kordić, obzirom okrivljenik boluje od anksiozno depresivnog poremećaja (F41. 2) i poremećaja prilagodbe (F43.2) koje je liječenje nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja. Okrivljeniku je također izrečena zabrana približavanja uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja u trajanju od 6 mjeseci i zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva, stana na adresi u [adresa] u kojem živi žrtva nasilja i njihovo dijete u trajanju od 6 mjeseci te u tom razdoblju okrivljeniku zabranjen pristup u stan na toj adresi. Izobrazbe iz obrazloženja presude slijedi da su se stranke nakon javno objavljene i obrazložene presude odrekle prava na žalbu slijedom čega je postala pravomoćna s danom donošenja.

7. Stručni tim tada Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Susegrad je podneskom od 13. listopada 2020. i po isteku trajanja mjere zabrane osobnih odnosa, dostavio sudu prijedlog i mišljenje.

7.1. Iz mišljenja slijedi da je sastavljeno na temelju provedenih razgovora s roditeljima, terenskim izvidom na adresi stanovanja istih i uvidom u dokumentaciju obitelji kojom Centar raspolaže, uz naznaku da zbog niske kronološke dobi djeteta, zasebni individualni razgovor psihologa s djetetom nije proveden.

7.2. Prema socioanamnestičkim podacima, otac IU, rođen **.**.1981., rođen je u bračnoj zajednici roditelja te je odrastao uz roditelje i stariju sestru. Otac je premio 2003. od posljedica tumora na plućima, dok je majka aktualno u mirovini i stanuje u prizemlju obiteljske kuće na adresi [adresa]. IU je završetkom srednje škole stekao zvanje strojarskog tehničara, a s početkom zaposlenja upisuje studij ekonomije te stječe zvanje prvostupnika ekonomije, time da je dodatno završio tečaj za samostalnog knjigovođu. U trenutku izrade mišljenja je bio nezaposlen i prijavljen na HZZ te u aktivnom traženju posla, time da mu je posljednje zaposlenje bilo u Dječjem vrtiću Jordanovac. S obzirom da je bio bez prihoda, priznato mu je od 15. rujna 2020. pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Ima ostvarenih 18 godina radnog staža. Od 2012. je vlasnik stana na zasebnoj etaži obiteljske kuće na adresi [adresa]. Stan ima ulaz iz dvorišta i pripadajući dvorišni prostor te vrt koji IU obrađuje za potrebe kućanstva, a stan je površine oko 100 m2. U trenutku izvida stručnog tima, stan je bio u adaptaciji.

7.3. Majka VU, rođena **.**.1984. u [adresa], odrastala je uz majku i starijeg braka Ž, obzirom su se roditelji razveli nakon njezina rođenja. S ocem ne ostvaruje nikakav kontakt. Iz majčine izvanbračne zajednice ima polubrata K, rođenog 1988., u odnosu na koju zajednicu je iznijela kako je očuh bio nasilan prema majci te je nakon nasilja majka s njom i polubratom pobjegla od partnera. Po završetku jezične gimnazije u Koprivnici, upisala je Pravni fakultet te je diplomirala 2012. U trenutku izrade mišljenja je bila zaposlena u Ministarstvu pravosuđa na poslovima višeg stručnog savjetnika. S mlt. djetetom stanuje u podstanarskom stanu površine 27 m2 na adresi [adresa].

7.4. Roditelji su započeli emocionalnu vezu 2012. te su od 2013. živjeli zajedno u Miroslavovoj obiteljskoj kući gdje su uređivali kat kuće. Brak su sklopili 14. kolovoza 2016. i u braku je 12. kolovoza 2018. rođen mlt. V. Izvršenom opservacijom djeteta od strane stručnog tima pri terenskom izvidu zaključeno je da je riječ o djetetu urednog razvoja koje vrlo lako uspostavlja socijalni kontakt, motoričkog razvoja u skladu s dobi koje pohađa dječji vrtić. Obitelj VU je u tretmanu Centra za socijalnu skrb Zagreb od sredine mjeseca studenoga 2019., kada je od strane Podružnice Trešnjevka zaprimljen ustup predmeta nasilja iz kojeg je bilo vidljivo kako su policijski službenici VII. PP Zagreb Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu podnijeli optužni prijedlog protiv IU zbog počinjenja prekršaja iz čl. 10. t. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog prema supruzi VU u prisutnosti mlt. djeteta ŠU, a slijedno tome je 03. prosinca 2019. zaprimljena i presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp J-3479/19 od 13. studenoga 2019. kojom je IU proglašen krivim za počinjenje nasilja u obitelji činjenično opisanog u točki 6.1.1. obrazloženja. U takvim je okolnostima obiteljske dinamike uslijedilo donošenje ovosudnog rješenja o privremenoj mjeri R1 Ob-2341/19 od 10. ožujka 2010. kojim su tuženiku zabranjeni osobni odnosi s djetetom u trajanju od 6 mjeseci i s početkom od 10. ožujka 2020.

7.5. Iz medicinske dokumentacije koju je otac IU dostavio Centru slijedilo je da se isti pridržava određene mjere psihijatrijskog liječenja u KBC Sestre milosrdnice, odlazi na kontrolne preglede psihijatra i uzima propisanu medikamentoznu terapiju. Zbog toga što je kao otac izložio dijete svjedočenju nasilju u obitelji, od strane Centra mu je izrečena mu je mjera obiteljsko-pravne zaštite, Upozorenje na pogreške i propusti u izvršavanju skrbi o djetetu, te se nastavno na isto, otac se uključio u savjetodavni tretman pri Obiteljskom centru grada Zagreba s početkom od ožujka 2020., koji je redovito polazio, a majci VU je izdana uputnica radio uključivanja u savjetovanje pri istom savjetovatelju. Za vrijeme trajanja privremene mjere, otac IU se obraćao centru s prigovorom na način, količinu i učestalost informacija koje je dobivao djetetu od djetetove majke, radi čega je s majkom proveden savjetodavni razgovor u kojem je iznijela kako je i do sada slala ocu fotografije djeteta i informacije o djetetovom razvoju. Po isteku mjere zabrane osobnih odnosa, otac se dalje obraća Centru navodeći da mu majka djeteta ne dozvoljava ostvarivanje osobnih odnosa. Predložio je da bi po dijete dolazio u vrtić i bio s njim do povratka majke s posla, a za trajnije rješenje je predlagao ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom utorkom i četvrtkom nakon vrtića uz preplavljivanje te svaki drugi vikend od petka nakon vrtića do ponedjeljka ujutro kada bi ga odveo u vrtić. Majka je u razgovoru navela kako je zamolila supruga da ne inzistira na ostvarivanju osobnih odnosa dok isti ne budu regulirani novom sudskom odlukom te da V oca sada ne prepoznaje i izražava bojazan da bi suprug mogao doći u vrtić i odvesti dijete, što bi za dječaka bila trauma. Otac IU je u provedenom razgovoru naveo kako redovito odlazi na razgovore kod psihijatra koji su mu određeni presudom Općinskog prekršajnog suda, a također odlazi i na individualnu terapiju u Obiteljski centar. Prema dostavljenoj povijesti bolesti vidljivo je da se odazvao na razgovore od 19. lipnja 2020., 07. srpnja 2020. i 10. rujna 2020., kao i da su mu postavljene dijagnoze F43.2 Poremećaj prilagodbe i F41.2 Miješana anksioznost i depresivni poremećaj, te mu je određena terapija lijekom Zoloft 50 mg, 1,0,0. U nalazu se navodi i kako je urednog verbalnog kontakta, uredne psihomotorike, eutimičan, afektom adekvatan, urednog misaonog duktusa i u misaonom sadržaju vez manifestnih sumanutosti. S majkom djeteta komunicira putem s poruka. Nakon prestanka zabrane približavanja i uznemiravanja ju je pokušao kontaktirati kako bi se dogovorili za dijete, no supruga odbija bilo kakav dogovor za dijete uz izliku da su na moru ili da je dijete bolesno ili nešto treće. Potvrdio je kako mu je supruga tijekom proteklog perioda u više navrata putem maila javljala kako je dijete i da je slala fotografije dječaka. Majka VU je pak u razgovoru navela kako oca putem poruka obavještava o statusu djeteta te mu dostavlja fotografije djeteta. Također i da je oca tražila suglasnost za promjenu boravišta djeteta, što nije dao, kao niti podatke o prihodima radi izjave u vrtiću temeljem koje se određuje visina mjesečne cijene vrtića. Navela je i kako ga je tražila suglasnost za upis u gradski vrtić, no da joj suprug na tu poruku nije odgovorio.

7.6. Slijedno tako iznesenim utvrđenjima, stručni tim Centra je s obzirom na uključenost oca u liječenje koje i dalje traje, kao i tretmane Obiteljskog centra, a s obzirom na nisku kronološku dob djeteta te protek vremena u kojem se osobni odnosi nisu održavali, te radi potrebe opservacije osobnih odnosa, predložio da se osobni odnosi djeteta i oca odrede uz nadzor stručne osobe u prostorijama Obiteljskog centra u raspoloživim terminima druge i četvrte subote u mjesecu u trajanju od 18:00 do 19:00 sati.

8. Podneskom od 01. veljače 2021. i prije daljnjeg reguliranja osobnih odnosa djeteta i oca, užiteljica je obavijestila sud kako tuženik na nju vrši neizdrživi pritisak da ostvaruje osobne odnose u dinamici koju on odredi, pa tako samovoljno odlazi u vrtić i preuzima dijete te je ne obavještava gdje se s djetetom nalazi niti ju informira gdje može preuzeti dijete. Ukazuje kako s obzirom da je žrtva nasilja nije s tuženikom u mogućnosti ravnopravno razgovarati, upozorivši pritom na čl. 31. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji prema kojem ostvarivanje prava na viđanje djece ne smije ugrožavati prava i sigurnost žrtve i djece.

9. Ovosudnim rješenjem P Ob-167/20-25 od 04. ožujka 2021. je izmijenjena odluka o ostvarivanju osobnih odnosa sadržana u rješenju R1 Ob-2341/19 od 10. ožujka 2020. na način da će se osobni odnosi mlt. djeteta i oca, sukladno prijedlogu Centra, ostvarivati prvu i treću subotu u mjesecu od 18:00 do 19:00 sati u prostoru Obiteljskog centra Zagreb pod nadzorom stručne osobe.

10. Podneskom od 24. svibnja 2021. Centar za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Susedgrad je sudu dostavio mišljenje i prijedlog temeljen na provedenim razgovorima s roditeljima, izviješćima voditeljice mjere nadzora nad osobnim odnosima, izviješće Obiteljskog centra te nalaze psihijatra.

10.1. Iz mišljenja slijedi kako je prema izviješćima voditeljice mjere, otac pristupio na susret svaki put u dogovorenom terminu. Tijekom susreta je primjereno reagirao na potrebe djeteta i s djetetom se igrao u okviru mogućnosti koje prostor dozvoljava primjerice loptom, kockicama, autićima, čitaju slikovnicu i drugo. S dječakom je pričao o tome kako provodi vrijeme, kako mu je u vrtiću, provjeravao je da li je dječak žedan, želi jesti, trebali ići na toalet. Kada se približilo vrijeme završetka susreta, otac je igru dječaka smirivao i usmjeravao na aktivnosti kako bi ga pripremio za završetak susreta. Prilikom susreta G se igrao s ocem, izražavao je svoju volju u odabiru igre, a otac je pokazivao brižnost. Među njima je vidljiva emocionalna povezanost. Iznosi se kako u odnosu na dječaka otac ne pokazuje ponašanja koja bi bila zabrinjavajuća te voditeljica nema potrebe za intervencijom u odnos djeteta i oca. Majka i otac djeteta izravno ne komuniciraju. Kada je početak susreta, majka se obraća svima s općenitim informacijama gdje su dječaku igračke, voda i drugo, pozdravlja se i izlazi, a otac djeteta na pozive ne reagira.

10.2. Prema izviješću Obiteljskog centra od 21. siječnja 2021. gdje je roditelji određena usluga savjetovanja, majka VU nije pokazala motiviranost, niti uvid za potrebom razvijanja roditeljskih vještina s ciljem bolje suradnje sa suprugom. Ukazano joj je na važnost rada na osobnom razvoju radi suradnje na roditeljskoj razini, no mogućnost zajedničkog savjetovanja sa suprugom IU odbija iz razloga straha i nelagode. U odnosu na oca IU se navodi kako je na savjetovanja dolazio redovito i na vrijeme, a tijekom razgovora je aktivno sudjelovao. Jasnog je osobnog uvida s dobrom racionalizacijom i povremeno ističe kako ima poteškoća u nošenju s aktualnom situacijom vezanom uz skrbništvo za što ne uspijeva uspostaviti ni niti minimalnu komunikaciju i razumijevanje od supruge. Uglavnom je dolazio dobro raspoložen i motiviran. Odnose sa sinom je opisivao dobrim, navodeći da ga u zadnje vrijeme viđa kontinuirano te je iskazivao interes za proširenjem susreta. Unatoč razumijevanju pravne pozicije da aktualno ima pravo provoditi s djetetom jednako kao i majka, suzdržan je zbog prijašnjih iskustava sa institucijama. U odnosu prema savjetovatelju je bio pozitivan i isticao je napredak u nošenju sa svakodnevnim izazovima. Izražavao je želju za zajedničkim roditeljskim savjetovanjem sa suprugom VU.

10.2. Iz mišljenja dalje slijedi kako je otac IU redovito dostavljao nalaze psihijatra KBC Sestre milosrdnice, time da je zadnji dostavljeni nalaz od 03. studenoga 2020. u kojem je tuženik „pri egzamenu navodio da je u pravnom vakuumu; sa suprugom je u napetim odnosima i tretira ga kao bolesnika koji uzima tablete“. U nalazu se iznosi da je pri pregledu miran i da se doima razočaran u sustav i tzv. pozitivnu diskriminaciju Obiteljskog zakona. Doima se svjesnim svoje situacije, ne iznosi sumanutosti, negira postojanje značajne psihopatologije i ne doima se da je ista prisutna, slijedno čemu je dano mišljenje za liječenjem u vidu savjeta.

10.3. Prema izviješću Dječjeg vrtića Sunčana od 11. veljače 2021. dječak je polaznik starije jasličke skupine toga vrtića (2-3 godine) od studenoga 2021. Urednog je psihofizičkog razvoja, naprednog jezičnog razvoja, aktivno sudjeluje u razgovoru s djecom i odraslima, samostalan je u hranjenju i osobnoj higijeni, kontrolu sfinktera nije uspostavio. Suradnja odgajatelja i roditelja je ocijenjena dobrom. Odgojiteljice svakodnevno s roditeljima izmjenjuju informacije o djetetu; roditelji su suradljivi, prihvaćaju savjete i poštuju pravila ustanove.

10.4. Majka djeteta je u travnju 2021. obavijestila Centar o postupanjima oca u vremenu od 20. siječnja 2021. pa nadalje. Iznosila je kako je bilo problema oko svakodnevnog preuzimanja djeteta nakon susreta s ocem, gdje bi otac u zadnji čas javljao gdje i kada će preuzeti dijete. Navodi da je dječak bio nepremotanih pelena, pregladnio, da se otac neprimjereno izražavao pred djetetom; iz razonode ga je svakodnevno vozio tramvajem i autobusom unatoč njezinoj molbi da to zbog Covida ne čini; da bi dijete upućivao da majci ne kaže gdje su bili i što su radili, pa da bi joj dječak na upit kako je proveo vrijeme ljutito odgovarao „neću ti reći“; kao i da otac ne uplaćuje iznos uzdržavanja.

10.5. Slijedno tome, stručni tim Centra uvažavajući da je otac IU odradio mjeru liječenja u trajanju do godine dana, aktivno se uključio u savjetovanje pri Obiteljskom centru koje je redovito polazio, tijekom provođenje mjera osobnih odnosa pod nadzorom je dolazio u zakazanim terminima te se primjereno i posvećeno odnosio prema djetetu, igrao se s djetetom i prepoznavao djetetove potrebe, donosi konačni prijedlog i mišljenje kojim predlaže da mlt. V stanuje s majkom, a ocem ostvaruje osobne odnose utorkom i četvrtkom od 15:00 do 19:00 sati na način da dolazi po dijete u vrtić i vraća ga na adresu stanovanja majke; jedan dan vikenda od 10:00 do 19:00 sati, naizmjenično jedan vikend subotom, drugom vikend nedjeljom; tjedan dana zimskih praznika u siječnju, dva puta po 15 dana ljetnih praznika; svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan od 10:00 do 19:00 sati. Predlažu i da majka ostvaruje djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na predškolski i školski odgoj, zdravlje djeteta, prijavu prebivališta/boravišta na području [adresa] te ishođenje osobnih dokumenata djetetu. Na ročištu od 12. srpnja 2021. su dodatno pojasnili kako kontakt oca i djeteta treba biti postepen, te je prije uvođenja noćenja djeteta kod oca potrebno posmatrati kako će se osobni odnosi održavati bez nadzora.

11. Tužiteljica se na ročištu od 12. srpnja 2021. usprotivila prijedlogu Zavoda u dijelu djelomično samostalne roditeljske skrbi ukazujući na situacije kada joj je otac uskratio potrebne suglasnosti, te nije mogla izvršiti željenu aktivnost i radnju vezanu uz dijete, pri čemu posebice na situaciju kada je djetetu odobren gradski vrtić, a tuženik je uskratio suglasnost za upis djeteta u taj vrtić te je tek na provedenom savjetovanju pred Centrom u posljednjih 5 min suglasnost ipak pristao dati. Navela je i kako je sukladno procjeni vrtića iz svibnja 2021. predloženo da mlt. V kao napredno dijete bude u skupini starije djece u dobi od 3-6 godina, za što je otac prvotno pristao dati suglasnost, a potom kada je ona sve dogovorila je tu suglasnost odbio dati, što nije u interesu djeteta jer da je aktualno u regresiji. U odnosu na prijedlog da joj se ne dopusti promjena prebivališta van grada [adresa], navela je da ona dijete žive u podstanarskom stanu od 27m2, otplaćuje kredit podignut za uređenje kuće u kojoj tuženik stanuje, uslijed čega je kreditno nesposobna da bi si mogla priuštiti bolju nekretninu. Istaknula je kako ona i V nisu svojom krivnjom uvedeni u ovu situaciju, a da se od njih traži da budu u okvirima kako to otac traži i da V bude blizu ocu. Glede osobnih odnosa u Obiteljskom centru je prikazala situaciju prije otprilike mjesec dana kada je tuženik na susrete s djetetom doveo svoju majku kojoj nije omogućeno da bude prisutna susretu, pa je ispred Centra nastala svađa. Tuženik je uzrujan došao na susret, snimajući kamerom prostor i nju s djetetom, pri čemu je dijete bilo uznemireno, te ga je morala smirivati. Iznijela je kako smatra da Centra u ovom slučaju pogoduje ocu jer ukazuje samo na pozitivne elemente susreta, te izostavlja činjenicu da otac nije u potpunosti fokusiran na dijete tijekom tog susreta, ukazujući ponovno na snimanje s kamerom.

11. Ovosudnim rješenjem P Ob-167/20-56 od 12. srpnja 2021. je sukladno sporazumu stranaka postignutom na ročištu od istoga dana, izmijenjena odluka o ostvarivanju osobnih odnosa iz ovosudnog rješenja od 04. ožujka 2021. na način da će se osobni odnosi mlt. V i oca IU u vremenu od dana donošenja privremene mjere do 25. srpnja 2021. ostvarivati svaki utorak i četvrtak od 15:00 do 19:00 na način da otac preuzme dijete u vrtiću te ga po isteku osobnih odnosa dovodi majci ispred trgovačkog centra Point u Zagrebu; a od 26. srpnja 2021. dodatno i telefonskim putem i video vezom i to petkom i nedjeljom od 19:00 do 20:00 sati u trajanju ovisno o mogućnostima djeteta; za vrijeme ljetnih praznika koji će majka s djetetom provesti na moru, pri čemu je majka dužna oca najmanje 7 dana prije dana odlaska obavijestiti o točnom vremenu i lokaciji boravka na moru, otac nastavlja ostvarivati osobne odnose utorkom i četvrtkom ukoliko to bude u mogućnosti, a ukoliko otac ne bude u mogućnosti na navedeni način ostvarivati osobne odnose u tom vremenu, isti će se ostvarivati svaki drugi dan telefonskim putem i video-vezom u vremenu od 19:00 do 20:00 sati, a u trajanju ovisno o mogućnostima djeteta i to ponedjeljkom, srijedom, petkom i nedjeljom. Otac je u obvezi javiti majci namjeru dolaska u mjesto boravka na more dan ranije (točka I. rješenja). istim je rješenjem odbijen prijedlog tuženika od 14 listopada 2000 dvadesete za izmjenom privremene mjere iz rješenja R1 Ob-2341/19 od 10. ožujka 2020. u dijelu točke IV. na način da se određena mu obveza uzdržavanja snizi na iznos od 1.098,00 kn.

11.1. Potonje je rješenje u djelu točke II. koja se odnosi na uzdržavanje povodom žalbe tuženika potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž Ob- 1093/21 od 15. studenoga 2021.

12. Podneskom od 09. studenoga 2021. tužiteljica je podnijela prijedlog za donošenje privremene mjere kojom se majci odobrava zastupanje djeteta pri poduzimanju radnji potrebnih za upis djeteta u mješovitu vrtićku skupinu (3-6 godina) Dječjeg vrtića Sunčana. Podneseni prijedlog obrazlaže iznadprosječnim razvojnim profilom djeteta u odnosu na kronološku dob, utvrđenim po psihologinji toga vrtića u individualnom razgovoru s djetetom o čemu podnesku prilaže mišljenje psihologa, te činjenicom da je isto roditeljima ponuđeno od strane vrtića, pri čemu tuženik za isto uskraćuje suglasnost.

12. U odnosu na tako podneseni prijedlog, tužiteljica je rješenjem od 08. prosinca 2021. pozvana dostaviti izviješće o obveznom savjetovanju uz upozorenja na odredbu čl. 483. st. 3. ObZ-a, koje izviješće nije dostavila.

13. Podneskom od 19. studenoga 2021. Centar je sudu dostavio mišljenje i prijedlog koji nazivaju konačnim.

13.1. Iz istoga slijedi kako otac sukladno vlastitim navodima redovito viđa dijete po privremenoj mjeri i ne percipira teškoće. Glede osobnih odnosa je naveo da je V Aktivan dječak koji posebno voli fizičke igre te dosta vremena provode vani, ali i u igraonici te potiče V na razvoj na način da mu daj igre koje traže više razmišljanja. Dopušta mu gledanje crtića s bagerima autobusima i slično u ograničenom vremenu, pri čemu prati sadržaje koji dijete gleda. Naveo je da je svjestan Šimunove razvijene motorike te da se raspitivao o uključivanju V u sportske aktivnosti. Iskazuje i svjesnost dječakovog naprednog razvoja te objašnjava kako je bio suglasan da dječak polazi mješovitu grupu u vrtiću ali nije bio suglasan da to bude vjerska grupa. Naveo je da polazi individualno savjetovanje u Obiteljskom centru grada Zagreba i da je odradio program naziva Osnaživanje razvedenih roditelja pri Hrabrom telefonu, dok je u dijelu stambenih uvjeta naveo da je uredio stan i sobu za dijete. Iznio je želju za proširenjem osobnih odnosa te verbalizirao da bi htio da V tjedan dana bude kod njega, a tjedan dana kod majke. Majka VU je u razgovoru iznosila kako nije ostvarila dobar odnos sa savjetovateljem u Obiteljskom centru grada Zagreba te je dogovoreno da se uključi u individualno savjetovanje pred Centru modus, dok je u odnosu na konačnu odluku o razvodu braka predložila da V stanuje s njom, a da se osobni odnosi s ocem ostvaruju utorkom i četvrtkom, kako je sada određeno. Iznosila je o poteškoćama s motiviranjem V na telefonske razgovore jer da dječak zbog dobi nije uvijek raspoložen biti na miru i razgovarati, navodeći i kako bi željela ostvarivati potpuno samostalnu roditeljsku skrb, uključujući i bitna osobna prava djeteta.

13.2. Prema zaprimljenom izviješću vrtića Sunčana, mlt. V polazi mlađu vrtićku grupu djece dobi od 3-4 godine. U vrtić ga dovodi majka, a utorkom i četvrtkom preuzima otac. Početkom svibnja 2021. odgajateljice upozoravaju psihologinju na regresiju u djetetovom ponašanju koja je vidljiva nakon dvotjednog izbivanja djeteta zbog bolesti, a nedugo prije izbivanja je majka obavijestila vrtić da V otac više neće dovoditi i odvoditi iz vrtića. Tijekom tog razdoblja dječak je razdražljiv, odbija sudjelovati u aktivnostima ili ih ometa, često ulazi u sukobe s drugom djecom te mu je potreban individualan rad i usmjeravanje ponašanja. Tijekom ljeta otac je ponovno počeo dolaziti po V u vrtić te dolazi utorkom i četvrtkom i V mu se jako veseli. Prema procjeni dječakovih odgojiteljica, V je sada puno zadovoljniji i značajno boljeg raspoloženja. Nepoželjna ponašanja u skupini su se smanjila, manje je motorički nemiran, rado sudjeluju u svim aktivnostima i probleme te frustracije rješava na prihvatljiv način. Podjednako se raduje i majci i ocu kada dođu po njega u vrtić suradnja odgojiteljica i stručnog tima s majkom je dobra, majka je suradljiva i prihvaća pravila pred školske ustanove. Suradnja s ocem, iako rjeđa, također je dobra. Kada dođe po V u vrtić informira se o dječakovom funkcioniranju i rado posluša sve povratne informacije odgojiteljica. Suradnja s članovima stručnog tima i korektna, otac, iako čvrst u svojim stavovima i uvjerenjima koje otvoreno iskazuje, s poštovanjem poslušam savjete i prijedloge koji su na dobrobit djeteta. U izvješću vrtića opisuje se i situacija iz svibnja 2021 kada su majku informirali o mogućnosti prelaska djeteta u stariju dobnu skupinu gdje bi dječak imao više prilika za zadovoljenje svojih potreba i interesa. Majka je iskazala interes za upis djeteta u program katoličkog odgoja u mješovitoj skupini i zatražila kraći period za dogovor s dječakovim ocem te je naknadno javila da su se dogovorili oko prelaska dječaka u tu skupinu te je dogovoren prijelaz od 1. lipnja 2021. Nastavno je otac došao u vrtić 25. svibnja 2021 kada je s njim proveden razgovor o svim bitnim pitanjima vezano uz prelazak dječaka u novu skupinu, kojom prilikom je otac potvrdio svoju suglasnost da V prijeđe u mješovitu skupinu, ali je 28. svibnja 2021. otac pisanim putem izrazio neslaganje s preseljenjem dječaka u program katoličkog odgoja te preseljenje nije realizirano.

13.3. Iz izvješća voditeljice mjere za period od 16. listopada do 31. listopada 2021. je vidljivo kako je uspostavljen pozitivan kontakt s oba roditelja. Roditelji su u komunikaciji oprezni. Vidljivo je da se V osjeća ugodno s oba roditelja. Planom i programom mjere je predviđeno da oboje roditelja polaze roditeljsko savjetovanje i da se dijete uključi u terapiju igrom pred Centru modus. Također je kroz mjeru predviđen rad s roditeljima na razvoju pozitivne roditeljske komunikacije, prepoznavanja potreba djeteta i adekvatnog postupanja radi zadovoljenja istih te postizanja usklađivanja u odgojnim postupcima.

13.4. Opservacijom djeteta u obitelji majke pri terenskom izvidu od 09. listopada 2021. zapaženo je da je dijete privrženo majci i da s njom uspostavlja kvalitetan emocionalan odnos. Zapaženo je da je riječ o djetetu urednog razvoja koje lako uspostavlja kontakt, motoričkog razvoja i razvoja govora u skladu s dobi. Opservacijom djeteta u obitelji oca od 16. studenoga 2021. utvrđeno je kako je dijete tijekom boravka kod oca veselo, razigrano i otvoreno u komunikaciji te slobodno koristi cijeli stambeni prostor. Zapažena je primjerena interakcija oca i dječaka. Otac djetetu objašnjava sve potrebno, odgovara na djetetova pitanja, te je vidljivo da pokušava postavljati granice u odgoju. Dječak rado komunicira s ocem, iskazuje prema njemu pozitivne emocije, te govori o široj obitelji s kojima se druži prilikom boravka kod oca. Stručni radnici Centra zapažaju kako je otac u dječjoj sobi sastavio krevet, dodao policu s igračkama te zajedno s djetetom ukrasio zidove sobe. Otac u razgovoru navodi da je svjestan dobi djeteta i da prilikom telefonskih razgovora dječak bude nemiran te da niti on ne vidi svrhu istih već bi radije osobno provodio vrijeme s djetetom.

13.5. Stručni tim Centra zaključno utvrđuje kako je dječak emocionalno vezan uz oba roditelja. Majka primjerno skrbi o svim potrebama djeteta te surađuje sa vrtićem, dok otac uz suradnju s vrtićem, redovito ostvaruje osobne odnose s djetetom. Primijećene su različitosti u odgojnim stilovima roditelja na kojima je s roditeljima potrebno i dalje raditi u okviru izrečene mjere i kroz savjetovanje na koje su upućeni. Predlažu da stoga mlt. V stanuje s majkom, a s ocem ostvaruje osobne odnose utorkom i četvrtkom od 15:00 do 19:00 sati uz preuzimanje u vrtiću i vraćanje ispred trgovačkog centra Point; svaku drugu subotu od 10:00 do 19:00 sati s primopredajom ispred trgovačkog centra Point i to prva tri mjeseca od donošenja sudske odluke, a slijedeća tri mjeseca svaki drugi vikend od subote u 10:00 do nedjelje 19:00 sati; svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan od 10:00 do 19:00; pet dana ljetnih praznika tijekom srpnja i pet dana tijekom kolovoza; pri čemu s majkom 20 dana u kontinuitetu. Predlažu i da majka ostvaruje djelomično samostalnu roditeljsku skrb u dijelu obrazovanja, zdravlja, prijave prebivališta/boravišta te ishođenja osobnih isprava.

14. Tužiteljica je u podnesku od 08. prosinca 2021. ukazala na neosnovanost mišljenja Centra u dijelu da bi otac iskazivao svjesnost dječakovog naprednog razvoja, ukazujući kako je dostavila sms poruke s tuženikom iz kojih proizlazi da je bio suglasan s prelaskom djeteta u vjersku grupu u vrtiću, a nakon što je sve bilo dogovoreno je stopirao prelazak u mješovitu skupinu, navodeći i da je otac mogao, ukoliko se protivio vjerskoj skupini izabrati i mješovitu skupinu koja nije vjerska, a koju je vrtić također nudio kao opciju. Navodi i kako su u izviješću vrtića navedeni netočni podaci glede toga kada je otac dovodio i odvodio dijete iz vrtića jer da otac nikada nije dovodio dijete. Otac je dijete preuzimamo iz vrtića u periodu od rujna 2020. do kraja veljače 2021., obzirom je to bio jedini vremenski period kada privremenom mjerom nisu bili uređeni osobni odnosi oca i djeteta. Majka je obavijestila dječji vrtić da otac neće dolaziti po dijete obzirom je privremenom mjerom od 04. ožujka 2021. određeno da se osobni odnosi oca i djeteta održavaju svaku drugu i četvrtu subotu u mjesecu pod nadzorom stručne osobe, ukazujući i kako iz izvješća dječjeg vrtića proizlazi da su promjene u djetetovom ponašanju primijećene u svibnju 2021. i da su izazvane činjenicom da otac ne dolazi po njega u vrtić, što nije točno, obzirom otac nije dolazio po dijete do kraja veljače 2021. Iznosi i da su promjene u ponašanju djeteta koju su odgajateljice navele u mišljenju povezane s zdravstvenim stanjem djeteta, obzirom je imao više zdravstvenih poteškoća kroz duži vremenski period pri čemu je trpio bol, svrbež i neugodu, što je utjecalo na djetetovo ponašanje, čime je V izostao iz vrtića zbog bolovanja od 12. svibnja 2021. do 06 lipnja 2021. Majka je također s odgajateljicama prokomentirala promjene u ponašanju djeteta i objasnila im zdravstveno stanje djeteta te osobno i kontaktirala stručne službe kako bi ih o tome obavijestila, pa navodi da ostaje nejasno kako su promjene u ponašanju početkom svibnja 2021. pripisane prestanku dolaska oca po dijete u veljači 2021. Osporava i dio mišljenja u kojem se navodi da nije ostvarila dobar odnos sa savjetovateljem u Obiteljskom centru navodeći kako savjetovanje nije mogla nastaviti jer su termini bili zakazani u radno vrijeme te nije mogla izostajati s posla, a izvan radnog vremena joj je ponuđeno savjetovanje putem video-linka na kojoj nije mogla pristupiti jer u stanu ne posjeduje potrebnu opremu za sastanak putem video-linka. Zaključno se usprotivila predloženom proširenju osobnih odnosa jer da otac niti dodijeljena i tražena prava ne koristi sukladno rješenju suda. Tako nije kontaktirao dijete već duži vremenski period putem video-veze, a u više navrata je bio nedostupan u vremenu određenom za video-vezu. Također je Centar obavijestila o nizu manipulativnih i neprimjerenih ponašanja oca prema djetetu u vidu opterećivanje djeteta od 3 godine s problematikom razvoda, s pitanjima vlasničkih odnosa, s ozbiljnim prijetnjama o rezanju jezika, što Centar nije uzeo u obzir prilikom izrade mišljenja. Smatra i kako Centar nije dostatno cijenio činjenicu da je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da otac boluje od anksiozno depresivnog poremećaja i poremećaja prilagodbe, kao niti činjenicu da otac djeteta ima ozbiljnih problema s mjesečarenjem, o čemu je centar također informiran u više navrata, a što bi moglo predstavljati opasnost za dijete. Navela je kako smatra da nije u interesu djeteta tako niske kronološke dobi proširivanje osobnih odnosa s ocem te je predložila da se isti i dalje ostvaruju utorkom i četvrtkom od 18:45.

14.1. Tužiteljica je podneskom od 03. siječnja 2022. uredila tužbeni zahtjev predlažući djelomično samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u skladu s mišljenjem Centra, a u dijelu osobnih odnosa predlaže da se isti ostvaruju utorkom i četvrtkom od 15:00 do 19:00 sati te telefonskim putem i video vezom petkom i nedjeljom od 19:00 do 20:00 sati. U dijelu ljetnih praznika predlaže da se isti ostvaruju sukladno privremenoj mjeri koja je u to vrijeme bila na snazi.

14.2. Podneskom od 28. siječnja 2022. tužiteljica je obavijestila sud o očevom emotivnom zlostavljanju djeteta gdje mu nameće osjećaj krivnje i tuge „što tata spava sam“, radi čega mu je dijete poklonilo igračku; govori mu o sudskom postupku, imovinsko-pravnim odnosima govoreći V neka mu on vrati ono što je majka dužna. V je počeo majci govoriti „ne daš mu da se igram s tatom, ne daš mi da idem tati, želim živjeti s tatom u našoj kući“, „mama, kotač od auta ne želi da ja imam tebe“, potom je govorio majci o filmu koji je gledao kod oca gdje je jedan dječak drugome zabio nož u oko i smijao se, te da je sa sestričnama po ocu gledao film na televiziji za koji je kasnije utvrdila da je riječ o nekoj rijaliti emisiji. Nadalje, da otac zanemaruje njezine zamolbe da V ne kupuje velike količine slatkiša i da dijete ne vozi po hladnoći na biciklu, obzirom je dječak sklon laringitisu i bronhitisu, govoreći joj da ga ne uznemirava. Slijedno tome, predložila je da se aktualno privremena mjera izmijeni na način da otac ponovno dijete viđa uz nadzor stručne osobe.

14.3. Tuženik se na ročištu od 31. siječnja 2022. usprotivio mišljenju Centra navodeći da nije jasno zašto bi otac tek protekom tri mjeseca viđao dijete uz prespavljivanje, potom da nije jasno zašto bi otac s djetetom provodio samo pet dana ljetnih praznika, kao i da nisu regulirani zimski praznici. Tužiteljica je na istom ročištu iznosila o promjenama kod djeteta koje da su se intenzivirale nakon proširenja osobnih odnosa po privremenoj mjeri od 12. srpnja 2021. na način da je otac jednom prilikom kad mu je dijete putem video-poziva pokazalo jezik, rekao da će mu odrezati jezik škarama i neka ode ovci, digne joj rep i tamo gurne jezik, što je čula jer je bila neposredno prisutna razgovoru. Od tog je trenutka V odbijao razgovore s ocem i čim bi vidio očevu sliku na telefonu bi se stresao i okretao bi glavu dolje. Otac mu je govorio da mora s njim razgovarati, jer će mu inače poklopiti slušalicu, govorio mu je da će se vratiti u vrtić i da će tamo teta vidjeti da nema jezika. Navela je i da je pri preuzimanju djeteta, dijete jedno vrijeme govorilo da mora ići kod tate da tata ne bude tužan, plakao je i govorio da mora ići spavati kod tate. Od tog perioda je dijete postalo zamišljeno, počeo je plakati u snu, popišao se u krevetu. Smatra da je nadzor potrebno odrediti zbog negativnog utjecaja oca na dijete.

15. Očitujući se na primjedbe stranaka i prijedlog tužiteljice za ostvarivanje osobnih odnosa, Centar u podnesku od 25. veljače 2022. navodi kako se na strani 1. i 2. mišljenja iznosi da otac IU u razgovoru iskazuje svjesnost dječakovog naprednog razvoja, što je iskaz oca, a ne tvrdnja stručnog tima. U odnosu na izviješće vrtića navode da ne sumnjaju u vjerodostojnost istoga, dok u dijelu ostvarene suradnje tužiteljice s Obiteljskim centrom da je citirano izviješće Obiteljskog centra. U podnesku dalje navode i kako Voditeljica mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi za mjesec siječanj 2022. navodi kako aktivno razgovara s ocem o odgoju djeteta te je tako razgovarala IO ponašanjima oca za koje je majka iskazala zabrinutost, nakon čega joj je majka navela da je primijetila da je netko razgovarao s ocem dječaka jer se u međuvremenu on „ normalno razgovarao sa šimunom tijekom videopoziva“, iz čega zaključuju da je otac dostupan savjetovanju i spreman unositi promjene u vlastito ponašanje navodi se i kako su u okviru iste mjere oboje roditelja upućeni u savjetovanje, a dijete u terapiju igrom pri centru modus sa svrhom prorade dosadašnjih iskustava i unošenja daljnjih promjena u ponašanje roditelja i izvršavanje roditeljske skrbi. Vezano uz primjedbe tuženika glede prijedloga za djelomično samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, stručni tim navodi kako je do sada tijekom rada s obitelji bilo poteškoća u zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi na način da roditelji nisu mogli postići suglasnost vezano za predškolski odgoj djeteta, zbog čega je majka i pokretala postupak opet zbog savjetovanja, slijednog čemu je djelomično samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi predloženo u okviru odredbe članka 105. ObZ-a. U odnosu pak na primjedbu tuženika vezano uz osobne odnose, navode da se predlagalo postepeno proširenje osobnih odnosa, uz izrečenu mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi tijekom koje voditelj mjere prati i ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i oca te o tome obavještava stručni tim. U odnosu na prijedlog za izmjenom privremene mjere na način da se ponovo ocu odredi nadzor nad osobnim odnosima, stručni tim je podneskom od 22. ožujka 2022. dostavio sudu izviješća voditeljice mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora koja je obitelji izrečena od 16. listopada 2021. navodeći kako iz istih proizlazi da otac mijenja svoje ponašanje u pozitivnom smislu u skladu s sugestijama voditeljice, te da nemaju saznanja o neprimjerenom ili ugrožavajućem postupanju oca, slijedno čemu i nadalje ostaju kod mišljenja i prijedloga od 19. studenoga 2021.

16. Nastavno na takav slijedi postupka, u predmetu je rješenjem od 07. veljače 2022. određeno izvođenje dokaza psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima Aniti Alegić Karin, psihologinji i Vladimiru Grošiću, psihijatru na okolnost roditeljskih kapaciteta roditelja s naglaskom na dijagnoze postavljene ocu, koji je nalaz i mišljenje na spis predmeta zaprimljen podneskom od 06. lipnja 2022.

16.1. Iz mišljenja slijedi da je otac IU u psihijatrijskom statusu svestrano uredno orijentiran, kontaktibilan, psihomotorno na 5, blaže uznemiren, povremeno tjeskoban, eutimičan, afektivno slabije rezonantan. Pažnju održava tijekom razgovora i na momente slabije koncentriran. Formalni tijek misli je uredan, u sadržaju je realitetna maritalna problematika, povremeno okoliša i pseudo filozofira, u realitetu je. Mnestičko intelektualne funkcije se doimaju u skladu s dobi i naobrazbom, jednostavnije je strukturiran i djelomičnog uvida u svoje stanje. Rezultati psihologijske obrade upućuju na prosječne intelektualne neverbalne sposobnosti, grafomotorne i perceptivne sposobnosti su uredne, ali zbog produljenog vremena precrtavanja i vremena potrebnog za dosjećanje, rezultati mogu biti indikativni za organsku disfunkciju ili kompulzivne poremećaje. Obzirom da bivša supruga navodi da ima problema s mjesečarenjem, a on to negira, uz navedene rezultate se preporuča obrada po specijalisti neurologu. Na planu ličnosti se ne nalazi psihopatološkog odstupanja, ali kontrolne skale upućuju na sklonost negiranja i najmanjih mana i pogrešaka. U projektivnim testu rezultati upućuju na poteškoće u strukturi osobnosti u vidu emocionalne nezrelosti, inhibirane agresivnosti i poteškoće s autoritetom. U roditeljskoj ulozi se registrira pasivnost, nedovoljno poznavanje potreba djeteta, a u planovima za budućnost je fokusiran na aktualno, odnosno produženje vremena viđanja s djetetom. Nedostaje mu inicijative i planiranja. Roditeljska kompetencija je kompromitirana odstupanju u strukturi osobnosti. U mišljenju se dalje iznosi kako je otac IU afirmirao ponašanje u vidu pseudo filozofiranja i dociranja, na pitanja je opširno odgovarao te je dijelove svog iskaza referirao na već prisutno u spisu. Za vrijeme obrade je situaciju pokušao prikazati što pozitivniju po njega, izostavljajući određene detalje iz svog prijašnjeg ponašanja, što je bitno za predmet. Želio je prikazati da se u potpunosti, fizički i emocionalno odvojio od majke djeteta te je takav način funkcioniranja bio uočljiv i tijekom zajedničke interakcije oba roditelja i djeteta. Otac je u potpunosti ignorirao prisustvo majke djeteta, nije s njom prozborio riječ, niti ju je promatrao. Sve navedeno kao i sadržaj koji iznosi upućuje na akumuliranu negativnu energiju koja kada dosegne određenu točku prepunjenosti, prelazi u manifestnu agresiju poput fizičke agresije koju je i majka dječaka iskusila. Pritom se od oca ne dobije osjećaj žaljenja, razmišljanja o posljedicama učinjenog ili kajanja nad tim činom, niti težnja da se isto popravi barem u komunikacijskim relacijama s majkom dječaka. Otac toga nije u potpunosti svjestan, niti je svjestan da dječak opservira takvu interakciju roditelja, te da će s protekom vremena, a ukoliko se ne bude interveniralo i korigiralo u njihov odnos, dijete još više čeznuti za njihovim zajedništvom i suočavati se još neko vrijeme s realitetom, a to je da zajedničke budućnosti s oba roditelja nema. Modulacije očevog afekta isto tako upućuje na prisutne patološke crte ličnosti jer slabije moduliran afekt može biti pokazatelj susprezanja unutarnjih proživljavanja i napetosti, frustracije i osvetničkih misli, te isto tako docirajući i pseudo-filozofirajući način razgovora i odgovaranja na upite, a da se često izbjegava osobni stav, odnosno želi ga se prezentirati kroz stav općenitosti i stav većine drugih ljudi. Izbjegavajući krenuti od sebe i istaknuti sebe u svojim manama i pogreškama, navodi na nedostatak empatije i načina mehanizma obrane koji definitivno nisu na razini njegove biološke dobi te se zaključuje da nisu zreli već infantilni, emocionalno nezreli načini koje upotrebljavaju osobe sa nižim intelektualnim kapacitetom, a prisutnim crtama emocionalno nezrele ličnosti i psihopatske strukture koja ne poznaje doživljaje empatije isto tako se može ustvrditi da nekoliko intervencija od strane psihijatra za vrijeme dok je bio pod mjerom apsolutno nisu imale učinka u promjeni, restrukturiranju njegove ličnosti, primarnih uvjerenja, aktivaciji korekcije, oživljavanju kajanja, grizodušja, iskupljenja i motivacije za promjenom na drugačiji bolje. U dijagnostičkom smislu radilo se prema mišljenju specijalista psihijatra o poremećaju prilagodbe i o anksiozno-depresivnom poremećaju, a da zapravo isti nije niti adekvatno liječen, niti je takav način u potpunosti i perzistirao. Poremećaj prilagodbe je bio prisutan po povratku iz penalne ustanove, ali je upitno u kojem intenzitetu pri čemu se može pretpostaviti da ne baš u takvom koji ga je na duže vrijeme onesposobio za normalan život. Ono što je cijelo vrijeme prisutno u smislu psihopatologije, simptoma i znakova psihičkog poremećaja i prije i poslije nemilog događaja, jesu patološke crte ličnosti, gdje dominiraju emocionalno nezrela struktura ličnosti i crte psihopatske strukture te stoga zadovoljavaju kriterije Mješovitog poremećaja ličnosti koji oblik poremećaja ličnosti u recentnoj klasifikaciji označava osobu koja u strukturi svog ponašanja ima emocionalno nezrelo strukturu s dominantno emotivnim pristupom i smanjenim racionalnim korektivnim faktorom uz nemogućnost da se sagleda cjelokupno stanje pothvat koji je u fokusu, kao i posljedice učinjenog koji su često na strani nekog drugog, odnosno osoba s navedenim poremećajem ličnosti osjeti se nakon vala pozitivnih emocija iznenada iznevjerena, ugrožena, osjeća prijeteće ponašanje od druge osobe pa makar ona bila i majka zajedničkog djeteta. Tada pod tim dojmom koji često nije moguće korigirati intervencijama iz okoline, kreće raptus srdžbe i bijesa, usmjeren prema donedavno obožavanom objektu, a sve radi osjećaja da je od istog objekta odnosno majke djeteta izvan iznevjeren i anuliran. Još ako je i psihopatski naboj prisutan, a u ovom slučaju to je prisutno, reakcije su ekstremne radi preplavljenog nacističkog bijesa, pa je tako i fizički tukao majku djeteta dok je ona dijete držala u naručju, a idući dan joj je bez imalo kajanja uputio izjavu da je dobila što je zaslužila, bez da je pritom izrazio osjećaj kajanja.

16.2. Majka VU je u psihijatrijskom statusu svestrano uredno orijentirana, kontaktibilna, psihomotorna u tenziji, tjeskobna eutimična, afektivno rezonantna i uredne pažnje. Očuvanih je voljno-nagonskih dinamizama. Formalni tijek misli je uredan, u sadržaju afirmira maritalne probleme. Obmane ćutila se nalaze, negira suicidalna promišljanja. Mnestičko-intelektualne funkcije su u skladu sa dobi i naobrazbom. Ne nalazi se psihopatološkog odstupanja te je očuvanog uvida u svoje stanje. Rezultati psihologijske obrade upućuju na uredno kognitivno funkcioniranje na planu ličnosti te se ne nalazi psihopatološkog odstupanja. Registriraju se socijalno introvertirana, rigidna i opsesivno kompulzivna obilježja ličnosti uz sklonost potiskivanja negativnih sadržaja. U roditeljskoj ulozi je kompetentna u zadovoljavanju svih djetetovih potreba, a u odnosu na drugog roditelja nepovjerljiva i zabrinuta za sigurnost djeteta, što je dijelom i opravdano. U odnosu sa V je prisutna kvalitetna interakcija. Majka u prisutnosti dječaka odaje dojam strukturiranog roditelja, brižna je i pažljiva, upućena u potrebe djeteta koje brzo prepoznaje. Uredne je interakcije dječakom, njihove se odnos doima emotivno rezonantnim, te je vidljivo da je V vezan uz majku, da ju voli i uz nju se osjeća sigurnim.

16.3. Mlt. ŠU je tijekom obrade cijelo vrijeme bio aktivan u odnosu s roditeljima i vještacima, razigran, vedrog raspoloženja, fragilne koncentracije, psihomotorno izraženo aktivan. Odnos s vještacima je vrlo brzo uspostavljen obzirom se radi o otvorenom djetetu, na upite odgovara u skladu sa dobi, doima se intelektualno kapacitiran u odnosu na dob, spremno dijeli igračke i prihvaća interakciju te zajedničku igru. Nakon zajedničke interakcije roditelja i V, razgovor je uglavnom fokusiran na V koji se regresivno ponaša i ne može mirno sjediti. Majka ga upozori da lijepo sjedne, što V posluša, a kada ga otac upozorio na isto, V ne reagira. Roditelji međusobno ne uspostavljaju ni komunikaciju pogledom. Tijekom zajedničke interakcije uglavnom komuniciraju majka i V, dok IU šuti. Nakon što je majka izašla iz prostorije, V odlazi k ocu sjesti u krilo, a kasnije se vraća u stolicu, odnosno vrti se na stolici i legne na nju. Tijekom interakcije djeteta i oca, otac početno prati djetetov tempo i uglavnom odgovara na njegova ponašanja, a nakon nekog vremena i otac počinje konstruktivnije razgovarati s djetetom i predlagati mu neka rješenja u njegovoj igri te inicira komunikaciju. Dijete je vrlo razigrano, pokazuje privrženost prema ocu, opušta se s njim, stalno oca dodiruje, zadirkuje, čupam u gradu, a otac sve pokušava šaljivo komentirati, na što V reagira još intenzivnijim kontaktom s ocem. V i otac su u čestim fizičkim kontaktima, često se grle i dodiruju, a otac objašnjava da njih dvojica inače tako provode vrijeme kada su zajedno.

16.4. Temeljem tako danog mišljenja vještaci zaključuju da se kod majke ne nalazi psihopatološkog odstupanja i da je u potpunosti kompetentna u roditeljskoj ulozi, dok se kod oca uočava prisutnost crta ličnosti emocionalno nezrele strukture uz psihopatska obilježja u načinu mišljenja i realizaciji postupaka prema drugima te navedeno odgovara dijagnozi Mješovitog poremećaja ličnosti F61, što donekle kompromitira roditeljsku ulogu. Radi navedene dijagnoze kod oca se preporuča kontinuirani psihijatrijski tretman u cilju poboljšanja uvida u korekcije mišljenja i postupaka koji mogu imati trajne nepovoljne posljedice po oca, ali i po druge ljude, a koje on sam ne prepoznaje. Tretman bi trebao uključivati dugotrajnu psihoterapiju i prema potrebi farmako-terapijske intervencije prije svega u svrhu stabilizacije raspoloženja, dok uspjeh psihoterapijskog procesa primarno ovisi o motivaciji ispitanika i prethodno provedene obrade od strane neurologa. Odnos između roditelja je značajno narušen te međusobno imaju neadekvatnu komunikaciju iz kojeg razloga i u interesu djeteta preporučuju obiteljsku terapiju. Dijete u odnosu na majku ima privrženi i emocionalno topli odnos te u njoj ima doživljaj sigurnog roditelja, jasnih su uloga dijete roditelj, dok u odnosu na oca je također prisutan topli emocionalni odnos, ali se realizacija istoga temelji kroz igru te u smislu kompletne roditeljske uloge otac insuficijentan u odnosu na majku.

17. Tužiteljica na mišljenje i zaključak vještaka nije iznosila primjedbe te je ostala pri prijedlogu za određivanje nadzora nad osobnim odnosima oca i djeteta, dok je tuženik iznio višestruke prigovore. Tako navodi da vještaci nisu dali prijedlog osobnih odnosa; da vještaci ne navode na koji način i u kojem dijelu roditeljske uloge bi navodni Mješoviti poremećaj ličnosti kompromitirao njegovu roditeljsku ulogu; potom da nije navedeno na koji način majčine rigidne i opsesivno-kompulzivne vrte ličnosti utječu na njezinu roditeljsku sposobnost. Stručni tim Centra je prihvatio zaključke vještaka te je predložio da se vještaci očituju o modalitetu osobnih odnosa.

17.1. Pozvani očitovati se o prijedlogu tužiteljice za ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i oca uz nadzor, vještaci u podnesku od 12. srpnja 2022. navode kako smatraju da nadzor nije potreban. Navedeno pojašnjavaju navodeći da je kod oca IU utvrđeno da su naglašene pojedine crte osobnosti koje zbirno zadovoljavaju kriterije dijagnoze Mješovitog poremećaja ličnosti, Pri čemu nije ustanovljena izraženo naglašena crta psihopatske strukture, gdje je sukladno tome postavljena takva dijagnoza. Ustanovljen je dovoljno izgrađen odnos oca i djeteta koji nije potrebno nadzirati od strane druge osobe te su mišljenja da otac dijete ne predstavlja opasnost, već će se njihov odnos produbiti i kvantitativno napredovati bez prisutnosti osobe iz nadzora. Navode i da je za oca još u tijeku i neurološka obrada, a preporučeni psihijatrijski tretman nije kriterij kojim bi se vodili u obvezi preporuke nadzora. Predlažu da se susreti oca i djeteta ostvaruju 2 puta tjedno po tri sata i svake druge subote od 10:00 do 17:00 sati, koji je modalitet osobnih odnosa stručni tim Centra podržao podneskom od 03. kolovoza 2022. Stručni tim pritom navodi kako preporuku vještaka za uključivanjem oca u psihoterapijski tretman smatraju kriterijem za proširenje osobnih odnosa.

17.2. Posebna skrbnica prema sadržaju podneska od 18. kolovoza 2022. nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, niti na mišljenje i prijedlog Centra, dok je tužiteljica u skladu s mišljenjem Centra od 03. kolovoza 2022., podneskom od 08. rujna 2022. precizirana tužbeni zahtjev.

17.3. Tuženik se istom mišljenju Centra kao i prijedlogu vještaka glede osobnih odnosa usprotivio.

18. Na ročištu od 12. rujna 2022. tužiteljica je iznosila kako se neprimjereno ponašanje oca na koje je ukazivala u ranijem tijeku postupka nije promijenilo, pa tako dijete i dalje vrijeđa, govori mu da ima crne zube, a pri jednom od ranijih susreta je kod primopredaje djeteta tresao auto u kojem su bili majka i dijete. Tuženik je na istom ročištu naveo da je suglasan da dijete živi s majkom i da se osobni odnosi održavaju dva puta tjedno utorak i četvrtak kako je to predloženo od strane centra, te svaki drugi vikend, pri čemu je u odnosnom dijelu predložio da dijete prespava kod oca od petka ili subote do nedjelje; u dijelu ljetnih praznika-pet dana u srpnju i pet dana u kolovozu te polovicu zimskih i proljetnih praznika. Protivio se prijedlogu za ostvarivanje djelomično samostalne roditeljske skrbi.

18.1. Vještaci su na istom ročištu ostali kod pisanog nalaza i mišljenja te su odgovorili na primjedbe tuženika navodeći da se zaključci o vještačenju temelje na tome da mlt. V ima doživljaj sigurnog roditelja u majci, a ne u ocu; da je odnos roditelja značajno narušen; te da je kod oca vrlo je jasan i prema tome dijagnosticiran oblik Mješovitog poremećaja ličnosti. Pritom pojašnjavaju kako je poremećaj osobnosti mentalni poremećaj u kojem osoba ima osobine ličnosti koje odstupaju od opće prihvaćene norme, što se očituje u obliku neutemeljenih ili nerazumljivih reakcija u osnovnim i socijalnim reakcijama, a u konkretnom slučaju otac djeteta ima svoja pravila mimo propisanih pravila, odnosno pravila sustava ili većine ljude, te funkcionira prema svojim pravilima i postupa želeći najbolje sebi i drugima. Kako primjer navedenog je njegovo viđanje djeteta „na svoju ruku“ nakon isteka mjere zabrane osobnih odnosa. Tijekom intervjua kako psihologu tako i psihijatru pseudo- intelektualizira, često misli da je on u pravu i o tome nema problem i druge poučavati. Emocionalno je nestabilan, kako u svom mišljenju tako i ponašanju, a što je i objektivizirano u mišljenju psihologa. Prikazuje sebe u superlativu, negira svoje mane, kontrolira hostilnost; naglašena je i socijalna hladnokrvnost, no ne na razini psihopatije, radi čega ne ulazi u klasifikaciju takvog poremećaja ličnosti. Uočen je veći broj poteškoća u funkcioniranju kao što su agresivnost, neadekvatan stil, poteškoće suočava sa stresom, u socijalnim odnosima, poteškoće sa autoritetom, strah od odgovornosti i emocionalna nezrelost. Otac se brani nižim mehaniziram obrane, što ocrtava nezrelu strukturu ličnosti, a sve navedeno, objektivizirano i konkretizirano za samog ispitanika čini obilježje miješanog poremećaja ličnosti. Na upit u odnosu na dio vještva u kojem se iznosi kod tuženika postojanje akumulirane negativne energije koja prelazi u manifesnu agresiju, kao i činjenice da isti toga nije svjestan, pa da li navedeno predstavlja ugrozu za dijete, navode da se u vještvu referiraju na konkretan slučaj napada na majku djeteta, no da su takve situacije ipak ekstremne i ne svakodnevne i mnogobrojne te da je za ispitanika važan pristup i nastup druge strane, no i prije svega mogućnost i potreba samokontrole, radi čega je i preporučen psihijatrijski tretman u pogledu psihoterapije, uz pregled i pretrage neurologa obzirom na podatak o mjesečarenju. U odnosu na mjesečarenje iznose kako su tu informaciju primili tijekom vještačenja te se ista mora istražiti od strane stručne osobe, radi čega je i preporuka o noćenju djeteta kod oca radi toga stopirana i odgođena. Glede roditeljske skrbi pojašnjavaju kako je majka u odnosu na oca više strukturirana i organizirana, usmjerena na sadašnjost i budućnost djeteta, te brižna u svim značajnim segmentima djetetovog života. Otac ima topao, emotivan odnos prema djetetu, kao i dijete prema njemu, oni imaju interakciju, ali u tom odnosu je otac bliži prijatelju, vršnjaku, animatoru, a manje ulozi roditelja. Time smatraju da otac u ovom trenutku otac ne bi bio u stanju donositi odluke o djetetovom zdravlju, školovanju i sl. dok se ne ispune uvjeti psihoterapijskog tretmana, pregleda i obrade neurologa, uspostavljanja kvalitetnijeg odnosa s majkom djeteta u kojem će uvažavati majku kao osobu prije svega, a onda i majku svog djeteta. U odnosu na prigovor tuženika glede obilježja ličnosti majke, vještaci navode da je riječ o obilježjima ličnosti, a ne nužno o psihopatološkom odstupanju, te da u konkretnom slučaju rigidna ili opsesivno kompulzivna obilježja ličnosti govore da će majka dati potrebnu strukturu djetetu. Upitani da li se agresivnost kod tuženika može manifestirati prema djetetu, vještaci su naveli kako su mišljenja da za sada otac ne bi fizički naudio svom djetetu, ali se isto tako ograđuju za ovu izjavu vezano za budućnost. Riječ je o međusobnom toplom i emotivnom odnosu, ali koji je isto tako daleko kraći i rjeđi nego odnos koji je u uobičajenom životu. Nužna je pretpostavka da će dijete odrastanjem iz razigrane faze prijeći u fazu manipulacije, ispitivanja granice, građenja vlastitog selfa, što potencijalno može izazvati kod ispitanika neželjenu fizičku reakciju prema njemu. Upitani od strane punomoćnika tuženika postoji li još koji razlog osim mjesečarenja za izostanak prespavljivanja vikendima, vještaci navodi da je važna neurološka obrada koja bi mogla potvrditi ili isključiti pojavu mjesečarstva, no i da je odlučno što promptnije uključenje u psihijatrijski tretman gdje će o obliku liječenja (farmakoterapijski, psihoterapijski) odlučiti nadležni psihijatar, kojeg potom treba tražiti mišljenje u periodu od najmanje godinu dana o postignutim terapijskim pomacima. Upitani dalje iz čega crpe pokazatelje agresije kod tuženika obzirom je zabilježen samo događaj iz listopada 2019., vještaci navode da su se vodili uvidom u spis, intervjuom, te opsežnom psihologijskom obradom u kojoj su dobiveni pokazatelji izraženog agresivnog potencijala, prema kojem su donijeli mišljenje od dijagnoze do preporuke liječenja. Vještaci zaključno na okolnost uspješnosti tuženikova uključivanja u tretman preporučuju kontrolno vještačenje s nalazom psihologijske obrade u vremenu od najmanje godine dana.

18.2. Tuženik je po iznošenju usmenog nalaza vještaka naveo da ne bi pristao na preporučene tretmane, jer da je u tri godine vođenja ovog postupka prolazio sve tretmane koje je Centar predložio, a koje vještaci sada minoriziraju. Naveo da stoga ne prihvaća ovo vještačenje, te predlaže provesti nadvještačenje i neurološko vještačenje na okolnosti postojanja navodnog mjesečarenja.

18.3. Predstavnici Centra su na naveli kako bi bilo dobro da tuženik poštuje uputu vještaka te da u odnosu na svoja ranija mišljenja prihvaćaju dano mišljenje vještaka obzirom vještaci obzirom na raspolaganju imaju instrumente koje Centar nema, bolje od Centra mogu procijeniti da li je nešto dio obrasca ponašanja ili dio patologije .

19. Iz iskaza tužiteljice s ročišta od 12. rujna 2022. slijedi kako je suglasna s zaključcima vještaka, kao i sa konačnim mišljenjem i prijedlogom Centra onako kako je to istaknutu u podnesku od 08. rujna 2022. Komunikacija između nje i tuženika je jako otežana te se ostvaruje putem SMS poruka na način da ona oca djeteta informira o stvarima vezanim uz dijete. Njihova komunikacija najbolje dolazi do izražaja kod interakcije vezane uz primopredaju djeteta, kada otac i dalje ponavlja isti princip ponašanja na način da umjesto da pripremi dijete za završetak susreta, on skreće pozorno na igru, trčanje, sve kako bi otežao preuzimanje, a nju pritom ignorira. Prošli četvrtak je pri primopredaji djeteta, kada su ona i dijete ušli u auto, stisnuo auto odozgo i počeo ga tresti. Kasnije te večeri mu je poslala poruku da to više nikada ne učini, na što joj je on odgovorio da makne svoj fokus s njega i usmjeri ga na dijete. Kontakt između djeteta i oca putem telefona i video poziva se ostvaruje neredovito, pri čemu tu mogućnost otac nije koristio. Iskazala je da je osobno smetaju direktne uvrede koje otac upućuje djetetu na način da mu govori da ima crne zube, klempava uha, da ima rijetke zube, a također mu je jednom prilikom rekao da li zna da ga je mama cijelog „zakakala“ kada ga je rodila, a pri primopredaji djeteta zna dijete udariti nogom u guzicu. Ona u takvoj situaciji prekida telefonske pozive obzirom razgovaraju na zvučnik, a u odnosu na udaranja u guzicu govorim mu da se to ne smije raditi. Posebno upitana je navela da joj je tuženik uskratio prijavu prebivališta i boravišta za dijete, pa dijete i dalje nema regulirano isto na njezinoj adresi stanovanja. Stopirao je prelazak djeteta u gradski vrtić koji je kasnije ostvaren intervencijom centra, ne dostavlja joj dokumentaciju potrebnu za upis u vrtić vezano uz prihode roditelja, a radi određivanja cijene vrtića koju je potrebno dostavljati svake godine. Točno je da se na koncu usuglasio sa prelaskom djeteta u mješoviti skupinu, jer je pristanak dao u kolovozu ove godine, a ranije tome se gotovo godinu dana protivio. U odnosu na mjesečarenje je navela da je ono bilo prisutno za vrijeme trajanja njihovog braka, a tuženik joj je pričao i da se ranije, dok je živio s roditeljima, znao s dekom i jastukom probuditi na sasvim drugom mjestu. Ono čemu je ona svjedočila očitovalo se u tome da bi tijekom noći skakao po krevetu, lupao nogama, odskakivao sa kreveta na pod i udarao u zid, s čime se ona kao odrasla osoba znala nositi. Kada se dijete rodilo imali su dogovor da on ne prilazi djetetu po noći, već da će ona biti uz dijete. Ta mjesečarenja i te reakcije su trajale od situacije do situacije i prekidale bi se tako da bi ga ona počela buditi, razgovarala s njim i odvukla bi ga u krevet, a ujutro se nije ničega sjećao. U iskazu je ukazala i na situaciju od 02. lipnja 2022. kada je Šimunova vrtićka skupina imala priredbu u terminu osobnih odnosa. Otac se suglasio dovesti dijete na priredbu, a u prostoriju je došao tako da je šiltericu nabio na lice, imao je sunčane naočale i tako je ravno išao u zid, te je nastavio sjediti u kutu prostorije. Po završetku priredbe nije pokazivao interes za nastavkom osobnih odnosa već se njegova interakcija pretvorila na vrijeđanje, vikanje, što je rezultiralo Šimunovim plakanjem.

19.1. Tuženik IU je na istom ročištu iskazao kako smatra da je u odnosu na usmeno izneseni nalaz vještaka sve jasno jer ako je tokom tri godine radio šta su drugi rekli i ako je poštovao struku, „sada dolazi neki lik, čovjek koji voli slušati N i daje suprotno mišljenje“, pa misli da to nije opravdano, pri čemu majčino ponašanje toleriraju. Iskazao je da on kod sebe ne nalazi nikakve zapreke zašto dijete kod njega ne bi vikendom prespavljivao. Smatra se zdravim, nije bio kod doktora 4 godine, kod zubara 10 godina, fizički i mentalno je zdrav. „Ako se tolerira dugine boje i svašta drugo zašto se onda meni nameće da bi trebao raditi u državnoj službi, imati stalni posao, vezu i sl.“ U odnosu na sadržaj razgovora sa V naveo je da je njihova komunikacija drugačija u odnosu na onu koju ima majka s djetetom. Njihova komunikacija je „zafrkancija, naša igra je naša igra, a izjavu da ima rijetke zube smatram komplimentom. To što ja njega zezam, zezaju ga brate mili i druga djeca u vrtiću“. U odnosu na komunikaciju s majkom djeteta je naveo da je ona onakva kakvu majka želi. Ona je tri puta kroz tri različite institucije pozivana da razgovara s njim preko treće osobe, ali je sve odbila. Naveo je da on njoj odgovara onako kako ona njemu odgovara i držim se onakve komunikacije kakvu ona želi. Glede osobnih odnosa s djetetom je naveo da su prekratki da bi mogao ostvariti svoju roditeljsku ulogu. Nije se protivio prelasku djeteta u mješovitu skupinu, ali se protivio prelasku u katoličku skupinu, jer je radio u katoličkom vrtiću i zna s kakvim su mu se riječima djeca obraćala. Čuo je da govore da jedva čekaju da umru kako bi išli u raj, da je u mraku vrag ili da iz mraka vreba vrag i sl. Na koncu je dao pristanak za prelazak djeteta u stariju grupu. U odnosu na navode da majci nije htio dati dokumentaciju vezano uz svoje prihode radi ostvarenja niže cijene vrtića, navodi da joj je rekao da ne dostavlja vrtiću njegovu dokumentaciju jer su on i dijete prijavljeni na dvije različite adrese, no ona je svejedno od Porezne zatražila njegovu dokumentaciju. Posebno upitan je naveo da se s majkom djeteta ne uspijeva dogovoriti oko nekih postupaka vezanih za dijete jer komunikacije nema. U odnosu na događaj od 02. lipnja 2022. je iznio kako ga je majka pitala može li ona u njegovom terminu doći na predstavu, za što joj je dao suglasnost. Točno je da je sjedio u kutu, no i drugi roditelji su sjedili u različitim dijelovima prostorije. Dječja priredba je trajala kratko, a po završetku su majka i V nestali. Vidio ih je vani, ona ga je uzela i pripremala da se pozdravi s ocem. V je plakao i negodovao, a ona ga je odnijela u auto što ima zabilježeno snimkom. Upitan da li je dozvolio ili nije prijavu prebivališta/boravišta na adresu majke, naveo je da ne zna kada je to bilo, a na daljnji upit na kojoj adresi dijete ima upisano prebivalište, naveo je da ne zna jer nema nikakve dokumentacije vezano uz dijete jer mu isto majka ne da. Dalje je naveo da je dijete kod njega „nekad bilo cendravo nekada nije, nekada je tražilo mamu, no uglavnom su to uspjeli odraditi“. Prema djetetu nije nikada bio agresivan. Na dijete ne viče, ne lupa ga, ima skroz drugačije metode, koje su posljedica desetogodišnjeg rada u vrtiću jer iako je bio zaposlen kao računovođa, radio je sve, čuvao djecu, vozio ih na izlete i sl. Upitan da li je točno da ne pripremi dijete za primopredaju naveo je da mu se uopće ne da odgovoriti na ovakva pitanja. Dijete ga pita koliko vremena imaju i onda trče i to rade ispred Pointa. Majka je dosta striktna, često dođe ranije i odmah to riješi te je točna u termin, možda im produlji minutu ili dvije. U odnosu na mjesečarenje je naveo da su vještaci imali njegov zdravstveni karton i u njemu nema ništa o mjesečarenju. „Navodno je i zemlja ravna ploha. U odnosu na dio iskaza o tome navodim da su to gluposti“. U odnosu na iskaz majke da je tresao auto, naveo je da je riječ o događaju od četvrtka. Majka se s autom „sparkira“ ispred Pointa i nekad izađe iz auta, a nekad ne. Taj puta nije izlazila iz auta. On je došao sa djetetom vozeći ga na biciklu i s kacigom koju je odložio na auto. Malo je zatresao auto u igri. Dijete nije plakalo, smijalo se i igralo.

20. Podneskom od 16. prosinca 2022. tužiteljica je dostavila na spis nalaz timske obrade Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, Psihijatrijske ambulante dr. F Anića navodeći kako iz istog slijedi da tuženik zlostavlja dijete, što da ozbiljno dovodi u pitanje njegove roditeljske sposobnosti. Predložila je izmijeniti odluku o osobnim odnosima na način da se isti ostvaruju pod nadzorom stručne osobe i provesti psihološko-psihijatrijsko vještačenje djeteta na okolnost nanošenja djetetu fizičke i psihičke traume.

20.1. Uvidom u podnesku priloženi nalaz od 05. prosinca 2022. utvrđeno je kako je majka dovela dijete u Psihijatrijsku bolnicu te je okolnosno upitana navela kako je V u petak prilikom video poziva s ocem pokazao veliki strah, a prije toga ga nije mogao niti pogledati u oči. Pitala je dijete zašto se boji oca, a V joj je odgovorio da ga otac prima za mušku stvar i to je to pokazao. V navodi da to traje dugo, da ga boli, da bježi, ali da ga tata svaki put uhvati. Mlt. V je u razgovoru s psihologom na direktan upit vezano uz majčine navode da ga otac dira za spolovilo odgovorio „ne zna, da, 5, ne 7 puta“, pri čemu se navodi kako dječak postaje napet i nemiran, kao „u grču“, odgovara kratko i ne prepričava događaje, nego daje kratke ogovore iz kojih se doznaje „da tada budu sami, da tada tati ne sjedi u krilu, da ga tata uhvati preko hlača, da ga ne svlači niti sebe svlači, niti ga tata draga“. Navodi da on to ne voli kad mu tata radi i da tata vidi na njemu da on to ne voli. Zaključak je timske obrade provesti dijagnostiku preko forenzičnih psihologa i psihijatra.

20.2. Tuženik je u odnosu na sadržaj navedenog podneska naveo kako je timska obrada pokrenuta isključivo na inicijativu tužiteljice te da ga je ista od 21. studenoga 2022. u potpunosti onemogućila u ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, kao dokaz čega je priložio sms poruke. Navodi kako kroz timsku obradu nije potvrđen niti jedan navod tužiteljice o njegovom navodnom postupanju. Predložio je provesti novo psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje s posebnim naglaskom na roditeljske kapacitete majke.

20.3. Pozvani očitovati se na iznesene navode tužiteljice vezano uz postupanja oca spram djeteta, stručni tim Centra u podnesku od 17. siječnja 2023. izražavaju suglasnost s prijedlogom tužiteljice o provođenju kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja na okolnost povrede prava djeteta te procjene interesa djeteta u smislu održavanja i provedbe osobnih odnosa s ocem. Predlažu da se do zaprimanja nalaza vještaka, osobni odnosi oca i djeteta ostvaruju uz nadzor stručne osobe u prostorijama Centra Dugave, svakog četvrtka od 19:00 do 20:00 sati, izuzev drugog četvrtka u mjesecu uslijed nedostatka termina.

21. Ovosudnim rješenjem P Ob-167/20-130 od 15. ožujka 2023. izmijenjena je odluka o ostvarivanju osobnih odnosa iz rješenja od 12. srpnja 2021. na način da će se osobni odnosi oca i djeteta ostvarivati pod nadzorom stručne osobe Zavoda u prostoru Centra za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave, jednom tjedno, četvrtkom, izuzev drugog četvrtka u mjesecu od 19:00 do 20:00 sati, sve u trajanju od 6 mjeseci od dana kada Zavod imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad osobnim odnosima. Iz obrazloženja rješenja slijedi kako pri donošenju istoga sud polazi od iznesene kronologije odnosa stranaka, stranačkih navoda i iskaza stranaka, sadržaja Nalaza timske obrade Psihijatrijske bolnice od 14. prosinca 2022. i mišljenja Zavoda iz podneska od 14. veljače 2023. te njihova očitovanja sadržanog na raspravnom zapisniku od 21. veljače 2023. Sud cijeni da je ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete ne stanuje, pravo i djeteta i roditelja, no jednako tako cijeni da navedeno pravo ne može biti na uštrb djetetova pravilna psihofizička razvoja. U konkretnom je slučaju u nalazu timske obrade od 14. prosinca 2022., temeljenom na razgovoru s majkom i ovdje tužiteljicom te mlt. V, postavljena sumnja na neprimjerene sadržaje koji dolaze od oca te je od strane Psihijatrijske bolnice dalje preporučena forenzična psihologijska i psihijatrijska obrada. Takva sumnja i s obzirom na njezin sadržaj, te kraj činjenice da je riječ o sumnji na strani oca, prema mišljenju suda opravdava zadiranje u obiteljski život tuženika i u tom smislu njegove odnose s mlt. djetetom. Stoga je sud prihvatio prijedlog tužiteljice od 20. prosinca 2022., podržan od strane stručnog tima Zavoda, te je osobne odnose mlt. V s ocem odredio pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Zavod. Sud je mišljenja da je takav način ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djeteta i oca, i kraj činjenice da je radi razjašnjenja nastalih okolnosti potrebno provesti vještačenje na okolnost povrede djetetovih prava, potreban da bi se u kompleksnosti obiteljske situacije opservirao odnos oca i djeteta, a djetetu pružio mir i stabilnost radi realnog sagledavanja situacije i oblikovanja mišljenja u skladu sa svojim mogućnostima o pitanjima koja se na njega odnose. Sud je mišljenja da će u takvoj situaciji stručni djelatnik svojim sudjelovanjem pri održavanju osobnih odnosa omogućiti sudu i u konačnici vještacima jasniji uvid u obiteljske odnose. Također je prihvaćen prijedlog Zavoda glede opsega ostvarivanja osobnih odnosa jednom tjedno, četvrtkom, u vremenu od 19:00 do 20:00 sati u prostorijama Centra za pružanje usluga u zajednici Dugave, pri čemu izuzev svakog drugog četvrta u mjesecu s obzirom da u tom vremenu nije bilo moguće osigurati termin. U rješenju je navedeno i kako su stranke tijekom iskazivanja na ročištu od 21. veljače 2023. predočile snimke odnosa oca i djeteta (list 454 spis) na kojoj je sud neposrednim opažanjem utvrdio postojanje toplog odnosa oca i djeteta, a na snimci koju je predočila tužiteljica i koja kao takva prileži na listu 460 spisa, je neposrednim opažanjem utvrđeno i kako otac držeći mlt. V odlazi usprkos majčinoj molbi da joj ga preda. U jednom trenutku i na majčino dozivanje se mlt. V otima iz naručja oca, pada na tlo i tako dolazi k majci. Iskaz tužiteljice pri opisivanju promjena na mlt. djetetu pri video-pozivu s ocem, kao i u opisivanju kako joj je V iznosio što mu otac radi, sud je cijenio neposredno uvjerljivim i iskrenim. Premda je tuženik čitavo vrijeme tijekom iskaza tužiteljice govorio kako ista laže, isti je u svom iskazu, očitujući se na takve optužbe, naveo kako je to sve „rekla kazala“ i kako nema nikakvih dokaza. Njegov je iskaz cijenjen kao njegov izričaj konkretne situacije u kojoj je suočen s opisanim situacijama kako ih dijete iznosi psihologu Psihijatrijske bolnice. Činjenica jest, a utvrđeno je iz iskaza tužiteljice, da je ista primijetila promjenu na djetetu. Također je činjenica da je dijete o tome kazivalo psihologu Psihijatrijske bolnice za djecu te je tim stručnjaka iste bolnice dalje predložio forenzičnu obradu djeteta, odnosno vještačenje. Promjene djetetova ponašanja utvrđene su i od strane odgajateljica vrtića i kao takve su opisane u izviješću vrtića kako je ranije navedeno. Mlt. dijete uslijed navedenog događaja i procjene tužiteljice već dulje vrijeme ne ostvaruje osobne odnose sukladno privremenoj mjeri iz srpnja 2021. Sve navedeno i do zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka na okolnost povrede djetetovih prava, koje će se provesti u trajanju ove mjere, upućuje na potrebu njezina određivanja.

21. Protiv navedenog je rješenja tuženik izjavio žalbu povodom koje je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž Ob-262/23 od 31. svibnja 2023. isto rješenje ukinuto uz obrazloženje da navodi tužiteljice da je mlt. V izložen od strane oca neprimjerenom ponašanju nisu potkrijepljeni dokazima.

22. Na okolnost autentičnosti izjava djeteta o postojanju/nepostojanju neprimjerenih seksualnih ponašanja oca spram djeteta ili počinjenja bilo kakvog oblika nasilja od strane roditelja prema djetetu, izveden je dokaz psihologijsko- psihijatrijskim vještačenjem po prof.dr.sc. GU, psihologu i dr.med. Mariji Bogadi, psihijatru, koje su na spis predmeta dostavile nalaz od 29. lipnja 2023.

22.1. Provedenim vještačenjem nisu dobiveni podaci o postojanju neprimjerenih seksualnih ponašanja oca IU spram djeteta ŠU, kao ni bilo kakvog psihičkog ili fizičkog nasilja. Iz mišljenja slijedi kako je riječ o djetetu koji odrasta u obitelji separiranih roditelja koji različito opserviraju i tumače nastale događaje. Iz stanja spisa je vidljivo da dječak većinu vremena provodi kod majke, a tijekom vještačenja ima spontan, veseo i topli odnos s ocem. Dječak je privržen i majci i ocu, uz bezbrižnu komunikaciju s oba roditelja te tijekom vještačenja nije zamijećen strah od oca ili bilo kakve neugodne emocije. Vještakinje u mišljenju ukazuju da ukoliko bi majka ustrajala na ukazivanju na navodno negativne aspekte dječakovih susreta s ocem ili apostrofirala navodne zdravstvene tegobe kao argument za neostvarivanje kontakta s ocem, radilo bi se o narušavanju prava djeteta da ostvaruje odnos s oba roditelja, a time bi bio narušen i njegov pravilan psihofizički rast i razvoj.

22.2. Tužiteljica je u očitovanju na nalaz i mišljenje od 18. kolovoza 2023. ukazala kako je vještačenje provedeno u za nju i dijete vrlo nelagodnoj atmosferi te da je vještakinja GU zauzela unaprijed negativan stav prema majci, što da se očituje i iz rečenice nalaza u kojem vještaci opisuju kako bi za dijete nastupila povreda njegovih prava ukoliko bi majka nastavila s iznošenjem negativnih aspekata djetetovih susreta s ocem. Ukazuje kako vještaci nisu vještačili roditeljske kapacitete, pa tako o majci ne mogu donositi zaključke. Navodi kako ona nije optužila tuženika za seksualno uznemiravanje već je ukazala na promjene u djetetovom ponašanju i na ono što joj je dijete reklo, te da zaključak vještaka kako nema dokaza da bi dijete bilo seksualno uznemiravano je za nju olakšanje i želi vjerovati u vjerodostojnog tog vještačenja. U istom podnesku je navela i kako se ne protivi tuženikovom prijedlogu za provođenje nadvještačenja roditeljskih kapaciteta.

22.3. Kraj činjenice da stranke nisu iznosile primjedbe na zaključak vještakinja glede određenog zadatka vještaka, ovaj sud nije usmeno saslušavao vještakinje. Pritom sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se vještakinje GU i Bogadi Punomoćnik tuženika predlaže da se vještakinje GU i Bogadi pozovu radi davanja „nekakvog dopunskog pojašnjenja nalaza“ u dijelu u kojem se nalazu navodi da nisu našle elemenata nasilja oca prema djetetu, dok se u ranijem nalazu navodi da je otac potencijalno opasan za dijete, obzirom je cijenjeno da bi navedeno prelazilo granice određenog vještačenja na okolnost povrede djetetovih prava.

23. Ovosudnim rješenjem P Ob-167/20-148 od 10. srpnja 2023. su osobni odnosi oca i djeteta određeni svaki utorak i četvrtak u vremenu od 15:00 do 19:00 sati, na način da otac preuzima mlt. dijete u 15:00 sati u vrtiću te ga po isteku određenog vremena dovodi majci ispred Trgovačkog centra Point, Zagreb, Rudeška cesta 169a; svaku drugu subotu od 10:00 do 19:00 sati i svaki drugi državni praznik te vjerski blagdan koji je neradni u RH od 10:00 do 19:00 sati, sve na način da otac preuzima mldb. dijete i vraća ga majci ispred Trgovačkog centra Point, Zagreb, Rudeška cesta 169a; za vrijeme ljetnih praznika koje će majka s djetetom provesti na moru, majka je dužna oca najmanje 7 dana prije dana odlaska obavijestiti o točnom vremenu i lokaciji boravka na moru u kojem vremenu otac, ukoliko je u mogućnosti, nastavlja osobne odnose određenim opsegom. Ukoliko otac ne bude u mogućnosti na navedeni način ostvarivati osobne odnose u tom vremenu, tada će se osobni odnosi održavati svaki drugi dan telefonskim putem i video vezom u vremenu od 19:00-20:00 sati, a u trajanju ovisno o mogućnostima mlt. djeteta i to ponedjeljkom, srijedom, petkom i nedjeljom. Otac je u obvezi javiti majci namjeru dolaska u mjesto boravka na moru dan ranije. Tako određena privremena mjera u dijelu osobnih odnosa određena je s trajanjem do pravomoćnog okončanja predmetnog parničnog postupka te je postala pravomoćna 09. kolovoza 2023.

24. Na ročištu od 14. prosinca 2023. tužiteljica je obavijestila sud o tijeku osobnih odnosa oca i djeteta navodeći kako V želi ići kod oca i ne pokazuje otpor kako je to bilo ranije. Postoje neki problemi u odnosu oca i djeteta, pa se tako V znao "raspasti" nakon susreta s ocem, plakao bi, govorio joj je da ona nema pamet ni mozak, da mu je uništen dan kada je s njom i sl. Iznijela je kako je V kod oca izložen neprimjerenom sadržaju video igrica jer joj je rekao da je kod oca igrao igrice u kojima se čovjek sječe po pola, a također je prilikom jednog od susreta otac vraćao dječaka na biciklu koji ide do 60 na sat i prešao je preko crvenog svjetla na semaforu. Da auto nije stao, ozlijedio bi oca i V. Tete u vrtiću su prije tjedan dana rekle da je V počeo psovati, pri čemu joj je V rekao da je tu psovku čuo od tatinog prijatelja. Upitana o komunikaciji s ocem djeteta, navela je da je komunikacija nikakva. Otac joj se prilikom preuzimanja djeteta ne obraća, ona mu putem Whats Appa šalje informacije i slike o djetetu. Uspjeli su se dogovoriti da V upišu na pojačani matematički program, no do toga nije došlo jer su termini raspoloživi u subotu, u vrijeme kada V provodi vrijeme s ocem, a time bi V svaki drugi vikend gubio pohađanje programa. Ponuđen joj je termin na drugom kraju grada, no isto joj ne odgovara. Tuženik je pak naveo kako osobni odnosi protječu odlično i da je V fantastičan i pametan dječak. Utorkom idu kod bake i nećakinje i to je vrijeme za njih. Vrati ga u 19:00 sati ispred M. Sada više ne ide biciklom jer je hladnije vrijeme, već autobusom, obzirom da je auto dao bivšoj supruzi, ali to će se još vidjeti. S obzirom na ovu situaciju između njega i tužiteljice, a situacija je takva da ne razgovaraju jer tužiteljica ne želi, V je navedeno počeo koristiti. Naveo da majka uvijek ima neki komentar, negativna je, uvijek je nervozna. „Ženska je po prirodi takva, ali da zar baš uvijek mora biti takva“. Upitan o uključivanju u psihijatrijski tretman preporučen od vještaka naveo je da se nije uključio u nikakav tretman jer da za tim nema potrebe, zdrav je i dobro se osjeća. I dalje jednom mjesečno ide u Obiteljski centar i tako od početka. Također je uključen u udrugu za ravnopravno roditeljstvo, te ide na seminare u okviru iste. Vezano uz uključivanje djeteta u matematički program je predlagao tužiteljici da ga on vodi subotom, ali je ona to odbacila. Naveo je i da je u kolovozu majka s djetetom išla na more kod majčinih prijatelja i to izvan termina koji je za to određen za što je on dao suglasnost, a kada je tražio da se u tom periodu čuje s djetetom putem video poziva, majka to nije dala. Dijete je jučer bilo kod zubara, a majka ga o tome nije obavijestila. Dijete je s ocem bilo kod očevog prijatelja i igralo se s njegovim djetetom koje je starije, dobilo od njega igračke, jaknu. Lijepo su se igrali i V ga je pitao kada će ponovno ići kod njega. Dobivene igračke je podijelio u vrtiću i zbog toga je bio sretan, a tužiteljica u svakoj situaciji nađe negativizam.

25. Nastavno na dostavljenu obavijest tuženika da se podvrgnuo pregledu u Poliklinici Nurosan, u svojstvu svjedoka je na ročištu od 14. prosinca 2023. saslušana liječnica IUR. Iz iskaza slijedi da je kao liječnica u spomenutoj poliklinici vršila obradu pacijenta IU te je izdala nalaz od 25. siječnja 2023. koji ima kod sebe. Pregled je učinjen nakon prethodnog nalaza polisomnografije, a istim nije nađeno ništa što bi ukazivalo na prisutnost kakvog poremećaja odnosno parasomnije, time da se isto nalazom niti ne može definitivno isključiti. S obzirom da pacijent nije navodio nikakve tegobe, nije mu preporučeno niti nikakvo daljnje liječenje. Iskazala je da se u ovakvoj situaciji uzimaju u obzir navodi pacijenta, time da nije bilo heteroanamnestičkih podataka, te je sukladno tome izdan i nalaz. Upitana da li je za postavljanje dijagnoze dovoljna obrada kakva je u ovom slučaju napravljena, navela je da su za postavljanje dijagnoze potrebni pouzdani anamnestički i heteroanamnestički podaci, te potom nalaz polisomnografije, a u ovome slučaju je prvo izostalo. Pacijent nije navodio da ima problema s mjesečarenjem, a kolegica koja je radila nalaz je navela kako pacijentova majka nije navodila da bi on mjesečario niti da bi u djetinjstvu bilo zamijećeno mjesečarenje. Navela je i kako bi se ogradila ukazujući kako je ona razgovarala samo s gospodinom IU, a ne s nikakvim drugim svjedocima o eventualnom mjesečarenju te da joj je u djelu anamneze nedostajao jedino podatak o ranijoj prisutnosti mjesečarenja. Upitana dalje što bi za nju značio podatak od majke da je pacijent u odrasloj dobi mjesečario i da je zbog toga ona s djetetom spavala u drugoj sobi, navela je da bi se u tom slučaju nalaz polisomnografije moguće ponovio i da to ovisi o tome koliko su jasni heteroanamnestički podaci, kao i da se nalazom od 21. siječnja ne može sa sigurnošću isključiti postojanje mjesečarenja, a na upit u kakvom je stanju osoba koja mjesečari, navela je da takva osoba nije pri adekvatnoj svijesti, može biti agresivna i da osobe u takvom stanju većinom nisu ubrojive.

26. Cijeneći iskaz svjedokinje IUR i dostavljeni nalaz Poliklinike Polisomnia iz kojih slijedi kako se kod tuženika ne može u potpunosti isključiti postojanje mjesečarenja, potom u predmetu ranije provedeno vještačenja roditeljskih kapaciteta u kojem su vještaci ukazali na potrebu pribave nalaza neurologa te psihoterapijski tretman za tuženika kao pretpostavku proširenja osobnih odnosa koji bi uključivali noćenje, kao i potrebu kontrolnog vještačenja u tom smislu, pri čemu je vještak koji je ranije u predmetu izradio nalaz psihijatra prema općepoznatim činjenicama postao ravnatelj Psihijatrijske bolnice te više vršio djelatnost vještačenja, te cijeneći protek vremena i višu kronološku dob djeteta te prisan odnos oca i djeteta uz izostajanje noćenja djeteta kod oca iz ranije navedenih razloga, ovaj je sud prihvatio prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja te je dalje određeno izvođenje dokaza psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem po vještacima prof.prim.dr.sc. VUR, psihijatrici, subspecijalistici dječje i adolescentne psihijatrije i forenzične psihijatrije, prof. Višnji Škevin, kliničkom psihologu i doc.dr.sc. NU, specijalistu psihijatrije-somnologu na okolnost roditeljskih kapaciteta i utvrđenja postoje li kod tuženika faze noćnog buđenja odnosno mjesečarenja u svrhu donošenja odluke da li je opasan boravak dječaka s ocem tijekom noći.

26.1. Slijedno tome ovaj sud pri donošenju odluke nije cijenio vještačenje od 06. lipnja 2022.

27. Potonji je nalaz i mišljenje na spis predmeta dostavljen podneskom od 21. travnja 2025. te u vidu dopune u dijelu somnološkog vještačenja, podneskom od 7. srpnja 2025.

27.1. Iz mišljenja psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja slijedi kako je iz dostupnih podataka razvidno da je ocu prvobitno dijagnosticiran mješoviti anksiozni poremećaj, a kasnije i mješoviti poremećaj ličnosti, s izraženom tendencijom da lako plane, sklon je impulzivnim reakcijama, slabo tolerira frustracijske podražaje, što da je vidljivo i kod predmetnog vještačenja u dijelu gdje se lako isprovocira od strane majke djeteta, opononira i vještaku, a na neka pitanja ne želi čak niti odgovoriti jer ne vidi svrhu istih. Navodi se kako je bračna zajednica bila opterećena nizom rizičnih obrazaca u ponašanju sa obje strane. Otac je tako iznosio da je majka djeteta bila nesuradljiva, religiozno jako usmjerena do razine fanatizma, dok je majka za oca iznosila o agresivnom, nepredvidivom i impulzivnom ponašanju, do opisa i scena mjesečarenja. Oboje navode da je nekim situacijama svjedočilo i mlt. dijete koji je bio u dobi dojenčeta, kada je djetetu izuzetno bitna veza s majkom, koja da bi zadovoljila sve potrebe djeteta, treba biti prije svega smirena i psihički stabilna. Vještaci u mišljenju iznose kako je razvidno da je u prvim godinama djetetovog života, a i nešto kasnije, oba roditelja bilo primarno usmjereno na svoj međusobni toksični odnos, a ne na potrebe djeteta te dobi. Otac IU se u predmetnom vještačenju postavlja s pozicije moći, na način da puno bolje zna i razumije što je djetetu potrebno, ima svoj način discipliniranja i odgoja djeteta, koji se razlikuje od onog majčinog, pri čemu ima potrebu naglašavati "muške osobine" i potrebu da pripremi dijete da se "može obraniti ako ga netko u školi bude gnjavio, da se zna izboriti", što primarno ide u prilog očevim crtama ličnosti, gdje dominira primarno impulzivnost, latentna agresivnost, slaba kontrola i otežano prihvaćanje autoriteta, potreba da se postavi iz pozicije superiornosti, moći, neprihvaćanja kritike ili odgovornosti. Vještaci zaključuju da se ovdje ne radi o tome da otac prepoznaje potrebe djeteta, već o tome da otac nametne svoje potrebe djetetu, ne razmišljajući kako takvi odgojni postupci utječu na emotivno osjetljivog i vulnerabilnog dječaka kao što je V. Otac nesporno voli sina. Prema njemu ima tople emocije, s njim se igra, zajedno slažu kocke, crtaju (pri opservaciji) međutim, vrijeme koje provodi s dječakom nije dovoljno da njih dvojica razviju bliski privrženiji odnos, jer praktički nakon godinu i pol dana bračnog života je dječak većinu vremena bio s majkom, dok vrijeme koje sada ima s ocem nije dovoljno da njih dvoje imaju neke ozbiljnije i dugotrajnije aktivnosti. Otac IU ima roditeljske kapacitete da može provoditi vrijeme sa sinom, usmjeren je na to da dječak nema dobar odnos sa majčinom stranom obitelji. U niti jednom dijelu vještačenja vještaci nisu opazili da dječak pokazuje strah ili nelagodu od oca, već je strah i nelagodu pokazao isključivo kada su roditelji ostali sami vani. Ukazuju kako je i za razliku od majke, otac ipak na crtežu obitelji prepoznao da je dječak nacrtao njega i majku kako se drže skupa i nije na to negativno reagirao, nego pozitivno, što je dječaku bilo drago za čuti.

27.2. Vještaci kao rizične obrasce, na strani oca kao roditelja, iznose činjenicu da je negativno usmjeren na majku djeteta, negativno govori pred djetetom o njoj ili nekim članovima njezine obitelji, nije se u stanju iskontrolirati niti pred djetetom, čak i kada je upozoren, ima neprimjerene odgojne stilove prema dječaku koji je emocionalno nježniji, osjetljiviji, nije navikao na određene grublje postupke s kojima otac ima namjeru ga disciplinirati, potom otac djetetu često daje prevelike moći opisujući ga kao izvanredno dijete, napredno još od rođenja koji može puno više, ali ne koristi svoj potencijal, što prema mišljenju vještaka u ovoj složenoj obiteljskoj dinamici može biti izrazito emocionalno opterećujuće za dječaka, posebno po polasku u školu. Vještakinje navode kako načelno, ako nalaz vještaka somnologa ukaže da nema podataka koji ukazuju da ispitanik ima poteškoća s tim, nema nikakvih prepreka da dječak ima spavanje kod oca, posebno što kod oca ima i osigurane prostorne uvjete, a i sam dječak ističe želju da bi volio biti više vremena s ocem, te da otac ističe potrebu za provođenjem više vremena sa djetetom, što je primarno u djetetovom interesu. Ističu i kako se ranije prepoznate rizične okolnosti na strani oca mogu otkloniti kroz savjetodavni rad u nekom od obiteljskih centara.

27.3. Psihologijskim testiranjem oca je utvrđeno da se radi o osobi intelektualne efikasnosti na razini nešto slabije vrijednosti iznad prosjeka, izražene potrebe prikazivanja sebe u socijalno prihvatljivom svijetlu. Negira ponašanja svojstvena svakom čovjeku, što može uključivati na nedostatnu samokritičnost. Način ponašanja i interesi su svojstveni za osobe koje drugi smatraju za tipične mačo muškarce, odnosno naglašavaju snagu i fizičku neustrašivost. Projektivnim tehnikama su dobiveni znakovi potrebe za kontrolom i preciznošću te se evidentira nekomformirano mišljenje i osebujan komunikacijski obrazac. Teško se nosi s frustracijom.

27.4. Iz mišljenja vještaka u dijelu majke VU, slijedi kako su na formiranje njezinih crta ličnosti u vidu nesigurnosti, slabijeg samopouzdanja, predugo je trpjela nepovoljno iskustvo bračnih odnosa, preokupiranost religijom, emocionalno se doima nedostupnom, suzdržanom, jako kontrolirajućom osobom, izuzetno protetktivno usmjereno prema sinu, pa i pretjerano zaštitnički, negativno usmjerena prema ocu djeteta, značajno propituje njegove vještine kao roditelja pred djetetom i nije se u stanju niti pred djetetom iskontrolirati, pasivna u poticanju djeteta na viđanje i susrete s ocem, bez motivacije da radi dobrobiti djeteta ima minimalno uljudnu komunikaciju sa IU, dijelom utjecali iskustvo odrastanja uz agresivne muške figure poput očuha, izostanak oca kao bitne figure u životu svakog djeteta, izostanak kontakta sa biološkim ocem koji je slučajno upoznala u zrelijoj dobi. Navodi se kako i ona i otac djeteta nisu u potpunosti razriješili svoj partnerski odnos, oboje i dalje međusobno optužuju jedno drugoga te su ustrajni u tome da jedno drugoga prikažu kao manje podobnog roditelja. Majka VU nema dobar odnos sa svojim bratom, niti polubratom, te V nema kontakte sa njihovom djecom, što je bitan segment u socijalnom dijelu da dijete ima određeni kontakt i povezanost i sa članovima obitelji svojih roditelja. Dijete V je normalno više usmjeren prema majci jer je s njom uglavnom provodio i provodi vrijeme s obzirom na činjenicu da su se roditelji razveli kada je bio u niskoj kronološkoj dobi, da otac nije imao redovite susrete s djetetom te je dinamika ostvarivanja osobnih odnosa u velikoj mjeri ovisila o majci, koja u sadašnjoj situaciji ne pokazuje veću motivaciju odnosno spremnost da iste poveća pravdajući to "mjesečarenjem od strane oca". Vještaci u mišljenju navode kako majka VU ne prepoznaje potrebu djeteta da ima u svom životu i oca, dječak praktički nema neku značajniju mušku figuru u svojoj svakodnevnici, spominje majčinog ujaka na moru i djeda koji je u Njemačkoj, čime je sasvim razumljiva dječakova potreba da u životu ima oca i da s ocem održava jedan kontinuirani i prošireni odnos. U tom dijelu vještaci prepoznaju rizičnost majke kao roditelja koja i dalje svoje negativne emocije i iskustva s ocem djeteta preslikava u svoj odnos s djetetom. Majka VU je angažirana kao roditelj, voli sina, topla je prema njemu, ali iz primarno svojih loših iskustava u ranom razvoju, izostanka spoznaje o ocu kao bitnoj ključnoj figuri u njezinom životu, negativnog iskustva u bračnoj zajednici i izostanku šire socijalne podrške svoje obitelji, djeluje nepovoljna na razvijanje privrženijeg odnosa između sina i oca, koje se okolnosti mogu otkloniti uz savjetodavni rad unutar obiteljskog centra s ciljem prepoznavanja rizičnih roditeljskih osobina i prorade istih u smislu korekcije na bolje.

27.5. Psihologijskim testiranjem majke je utvrđen opis osobe koja ima potrebu prikazivanja sebe u socijalno što prihvatljivijem svijetlu, te također nespornost iznošenja svojih osjećaja i poteškoća. Klinički profil na subkliničkoj razini opisuje anskioznu, nervoznu i strašljivu osobu koja poriče vlastitu hostilnost ali može biti prkosna i nekooperativna. Sumnjičava je na druge, a pogotovo na članove obitelji i bliske osobe.

27.6. Iz mišljenja za mlt. ŠU se navodi da je riječ o djetetu predškolske dobi, urednih intelektualnih i kognitivnih kapaciteta da može samostalno sudjelovati u predmetnom vještačenju. Dječak je odrastao u vrlo rizičnim i nepovoljnim uvjetima ranog rasta i razvoja radi primarno složenog odnosa između roditelja, ali i prolongiranih nepovoljnih situacija vezano uz dogovor oko viđanja oca i sina. Dječak je emocionalno osjetljivije dijete. U vještačenju je bilo razvidno da mu je već opterećujuće i stresno stalno govoriti o situacijama vezano uz odnos roditelja. Vještakinje navode kako je V dijete koje nesporno voli oba roditelja i jasno je da je više usmjeren prema majci jer je s njom odrastao, ali je isto tako usmjeren prema ocu. Prema ocu ne pokazuje strah, raduje se što vidi oca, prema njemu pokazuje tople emocije, s njim ulazi u igru i spontane interakcije bez da ga je bilo potrebno poticati od strane vještaka. U prisutnosti oba roditelja se ponaša regresivnije i ima potrebu skretati pozornost na sebe. Također izražava zabrinutost kada roditelji ostaju sami vani i boji se da se ne posvađaju, što je značajno emocionalno opterećenje za dječaka koji je svjestan da roditelji ne komuniciraju, da je često u određenom konfliktu lojalnosti pa majci govori ono što majka očekuje od njega i suprotno. Dojam je vještaka da V često prenaglašava određene očeve postupke u odnosu na njega, dok s druge strane, na primjer laže majci da ga je otac odnio motorom i slično. Istovremeno ocu ne govori sve o svojim sportskim obvezama niti koje sve sportove trenira, čime dječak već sada značajno trpi na emocionalnom i psihološkom planu posljedice prolongiranih roditeljskih sukoba. Dječak ima potrebu za ocem, otac mu nedostaje, voli s njim provoditi vrijeme koje je aktualno ograničeno vremenom trajanja susreta i vještaci radi kvalitete tog vremena i dječakove potrebe za uključenosti oca u njegov život predlažu da se uključi i spavanje kod oca, sve uz ogradu ukoliko nalaz vještaka somnologa ukaže da otac ima problem mjesečarenja, što bi moglo biti potencijalno rizik za dijete i boravak djeteta kod oca.

27.7. Temeljem tako provedene obrade vještakinje zaključuju kako oba roditelja imaju kapacitete za roditeljsku skrb nad djetetom uz određena i opisana roditeljska ograničenja koja se mogu otkloniti uključivanjem u obvezni savjetodavni rad pri obiteljskim centrima u sustavu socijalne skrbi s ciljem otklanjanja uočenih rizičnih ponašanja. Navode kako je dječaka potrebno maksimalno zaštiti od prolongiranog roditeljskog sukoba i sudskih sporova jer je dječak pred uključivanjem u obrazovni sustav i potrebno mu je osigurati mirno, poticajno i sigurno okruženje u skladu sa njegovim potrebama i dobrobiti djeteta njegove dobi. Navode i kako V ima potrebu za viđanjima i druženjima s ocem u većem opsegu nego što je to sada, pa ukoliko nalaz somnologa isključi mogućnost mjesečarenja kod oca, predlažu uvesti spavanje djeteta kod oca svaki drugi vikend od subote u 10:00 do nedjelje do 19:00 sati za početak.

28. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka psihijatra-somnologa, NU od 07. srpnja 2025. utvrđeno je kako prema svim dostupnim podacima kod oca IU, nije nađeno elemenata koji bi ukazivali na pojavu parasomnije, odnosno mjesečarenja, te kako sa somnološke strane nije utvrđeno postojanje elemenata koji bi ukazivali na postojanje opasnosti za boravak djeteta s ocem tijekom noći.

29. Pozvani očitovati se na mišljenje vještaka tužiteljica u podnesku od 23. lipnja 2025. navodi kako ne može prihvatiti izjednačavanje roditeljskih kompetencija majke i oca, ukazujući da mu je dijagnosticiran mješoviti poremećaj ličnosti i sumnja u poremećaj spavanja, a koji su poremećaji uzrokovali višegodišnje psihičko nasilje nad tužiteljicom. Smatra, kraj činjenice da je otac već bio uključen u obiteljski centar, da nije ispunio obvezu obveznog psihijatrijskog liječenja, da su njegove poteškoće ozbiljnije naravi i nisu otklonjive kako je to navedeno u nalazu. Protivi se prijedlogu vještaka da dijete noći kod oca bez obzira na obradu po vještaku NU uslijed tuženikove nesposobnosti da kontrolira ljutnju i njegovo roditeljstvo koje je štetno za dijete. Ukazuje i kako V ima zazir od toga da dulje vrijeme boravi kod oca, ukazujući i kako se pri vještačenju dogodio incident kada je tuženik "poludio", jer je V izjavio da ne bi volio spavati kod oca, te mu je otac izrekao niz neistina o majci koje su dijete uplašile i koje je dijete odmah prenijelo majci, a majka vještakinji, a što je zabilježeno u nalazu samo kao konstatacija.

29.1. Posebna skrbnica nalaz i mišljenje vještakinja smatra temeljitim, životnim, logičnim i provedivim, dok je u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka NU od 07. srpnja 2025. navela da mu poklanja vjeru i da na isto nema primjedbi.

30. Podneskom od 20. srpnja 2025. vještakinja VUR se očitovala na naknadno zaprimljeni nalaz vještaka NU navodeći kako temeljem rezultata istog nalaza nema razloga da se dječaku onemogući spavanje kod oca. Ukazuje kako temeljem opažanja dinamike odnosa i sveukupnih interakcija između oca i djeteta nije pronašla niti jedan pokazatelj da dječak iskazuje strah, nelagodu ili otpor prema ocu, ukazujući i da ako prilagodba dobro prođe, moguće je i produženje boravka djeteta kod oca preko praznika.

30.1. U odnosu na podnesak tužiteljice kojim ista iznosi primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinja navodi da je reakcija majke razumljiva, no da u predmetnom vještačenju, opažanjem primarno dinamike odnosa između djeteta i oca u niti jednom dijelu vještačenja nije uočeno da otac svojim načinom odnosa prema djetetu, komunikacijom, iskazuje neprimjereno ili rizično ponašanje na dijete. V također svojim emocionalnim, psihološkim, spontanim reakcijama i načinom na koji je stupao u odnos s ocem, nije iskazivao strah, nelagodu, otpor ili drugu emocionalnu reakciju koja bi ukazivala da trpi u prisutnosti oca. Pritom opisuje situaciju tijekom vještačenja kada otac stiže na vještačenje i ukaže se na kraju hodnika, a V spontano ocu trči u zagrljaj, raduje se ocu, smije se, opušten je, a sve to bez poticaja vještaka. V spontano pristupa ocu, pokazuje na igračke i crteže koje je nacrtao, a jedino kad je majka prisutna je dječak manje opušten i nešto suzdržaniji u odnosu na oca, te je mišljenja da majka svojim načinom postupanja u ovoj situaciji zapravo ograničava bolji i sadržaniji odnos između dječaka i oca. Navodi i da činjenica o majčinom odnosu prema religiji je podatak koji vještaci imaju pravo navesti, obzirom je uloga vještaka razmotriti sve relevantne podatke koji bi im pomogli za davanje zaključnog nalaza i mišljenja, pri čemu i da isto nije bilo od važnosti za davanje mišljenja od strane psihijatra. U odnosu na tvrdnje majke da su vještakinje napisale kako ona ne prepoznaje potrebu djeteta da ima ocu u svom životu, navodi da je isto od strane vještaka psihijatra potkrijepljeno majčinim ponašanjem u samom vještačenju, gdje se za razliku od oca ne uspijeva iskontrolirati i ispred djeteta oca konfrontira sa očevim odgojnim metodama ukazujući kako time ispred djeteta ne pokazuje motivaciju da barem pred njim i radi emocionalne dobrobiti djeteta s ocem održi minimalnu pristojnu komunikaciju. Navode i da je otac pokazao veću razinu samokontrole pred djetetom nego majka, kao i da je već iz samog podneska očita usmjerenost majke na njezinu potrebu da istakne ponašanje IU u odnosu na nju, pri čemu se ne usmjerava na potrebe djeteta koje svojim ponašanjem jasno ističe potrebu za druženje s ocem. U odnosu na tvrdnje majke o neprimjerenim postupcima oca prema djetetu, vještakinje navode kako iste tvrdnje nisu u skladu s onim što V pokazuje u odnosu na oca ukazujući ponovno kako tijekom trajanja vještačenja nije opažen strah, nelagoda, niti uznemirenost djeteta u odnosu na oca. Vještakinje zaključno navode kako ostaju kod danog mišljenja, te da daljnji prolongirani sudski sporovi i izlaganje djeteta daljnjim procjenama i novim vještačenjima je samo daljnje psihološko opterećivanje i onako vulnerabilnog i istraumatiziranog dječaka radi prije svega ne suradnje i lošeg odnosa njegovih roditelja.

31. Podneskom od 8. rujna 2025. Zavod je dostavio sudu mišljenje i prijedlog, temeljeći isto na provedenom vještačenju roditeljskih kapaciteta roditelja iz kojeg je razvidno da oba roditelja imaju kapacitete za roditeljsku skrb nad djetetom uz određena, opisana roditeljska ograničenja koja se mogu otkloniti redovnim uključivanjem u obvezni savjetodavni rad.

31.1 Majka je u razgovoru sa stručnim timom od 2. srpnja 2025. navela kako smatra da prespavljivanje djeteta kod oca nije u djetetovom interesu zbog očevih dijagnoza i način na koji one utječu na njegov odnos prema djetetu. Predložila je da se susreti zadrže u intenzitetu kakav je trenutno, a u odnosu na dogovore s ocem o odlukama vezanim uz dijete iznosila je o teškoćama s kojima se susreće. Otac IU je u razgovoru od 11. srpnja 2025. naveo kako mu aktualni model ostvarivanja osobnih odnosa ne pruža dovoljno vremena s djetetom. Iznosi se da je otac na bolovanju od prosinca 2024. radi ozljede na radu, kao i da navodi da je uključen u tretman Obiteljskog centra unazad nekoliko godina te je član Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo. Ukazivao je kako ne prima pravodobno informacije o djetetu i da majka ne komunicira s njim cjelovito. U mišljenju se iznosi kako je prema izvješću Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo, otac IU njihov član od prosinca 2022. te od tada pa do danas aktivno sudjeluje na svim aktivnostima, radionicama i edukacijama koje udruga provodi. Prema izvješću Obiteljskog centra otac koristi usluge njihova savjetovanja od siječnja 2021., a tijekom tekuće godine su realizirana 4 susreta. Uključio se u savjetovanje radi podrške u vezi s roditeljstvom nakon razvoda, a u ulozi oca djeluje emocionalno stabilan, s pozitivnim stavom za osobnim razvojem i unapređenjem roditeljskih vještina. U razgovorima često ističe važnost emocionalne podrške, stvaranja sigurnog okruženja i vremena koje provodi s djetetom te pokazuje visok stupanj empatije i svjestan je važnosti prisustva oba roditelja u djetetovom životu. Nadalje, prema izvješću dječjeg vrtića od **.**.2025. V u vrtić dovodi i odvodi majka, a utorkom i četvrtkom po njega redovito dolazi otac u 15:00 sati. Komunikacija roditelja s odgajateljicama je uvažavajuća i suradnička, oba roditelja pokazuju interes za dječakov cjelokupni razvoj.

31.2. Iz mišljenja slijedi da je razgovor s djetetom ŠU proveden 2. rujna 2025. u svrhu davanja mišljenja i prijedloga ovome sudu. Iznosi se da je dječak informiran o pravu izražavanja mišljenja po svim pitanjima koja se na njega odnose, o postupku utvrđivanja mišljenja i utjecaju koji njegovo mišljenje može imati na ishod postupka. Razgovor je proveden u prisutnosti nadležne psihologinje i socijalne radnice, bez prisutnosti majke koja je dječaka dovela i od koje se dječak bez poteškoća odvaja.

31.2.1. Dječak je u razgovoru naveo da živi s mamom i da tata živi dalje od njih te da se do njega mora voziti. Zadovoljan je načinom na koji viđa tatu i ne bi ništa mijenjao jer misli da onda ne bi stigao na treninge. Želio bi biti s tatom više jedino vikendima jer tada nema treninga i u redu bi mu bilo da koda tate spava. Ne zna da li bi ga tata mogao voditi na treninge jer tata nema auto već samo motor i jednom ga je provozao na motoru, što mu se svidjelo. Kad je kod tate znaju se boksati, i to mu se sviđa. S tatom se dobro slaže, tata se nikada ne ljuti na njega. Mama se samo nekada naljuti kada nešto ne posluša, a s mamom se isto dobro slaže. Ništa mu ne smeta ni kod mame ni kod tate. Navodi da roditelji međusobno uopće ne razgovaraju i da bi volio da nekada ipak mogu razgovarati.

32.3. Po provedenom razgovoru s djetetom majka je izražavala bojazan vezano uz sposobnost oca da brine o djetetu, posebice s obzirom na njegove dijagnoze, mjesečarenje i djetetove napadaje laringitisa. Za noćenje djeteta s ocem je navela da bi to bio eksperiment nad djetetom.

32.4. Stručni tim Zavoda temeljem provedenih radnji Zavoda zaključuje kako otac od razvoda braka aktivno radi na unapređenju roditeljskih kapaciteta, uključen je u savjetodavni rad i sudjeluje u aktivnostima važnim za dijete. Pokazuje motivaciju za ravnopravnim sudjelovanjem u roditeljskoj brizi i odgoju djeteta, te smatraju da je aktualno u interesu djeteta proširiti osobne odnose s ocem tijekom vikenda. Navode kako uzimajući u obzir prikupljene podatke i nalaz vještaka nije utvrđeno da bi majčin prijedlog bio utremeljen, te predlažu da se osobni odnosi oca i djeteta ostvaruju svaki utorak i četvrtak od 15:00 do 19:00 sati, svaki drugi vikend od subote u 10:00 do nedjelje u 19:00, ali vrijeme dok majka provodi s djetetom godišnji odmor izvan mjesta prebivališta, putem telefona ili video poziva svaki dan u 19:00 sati.

32.5. U dopuni mišljenja od 06. listopada 2025. navode kako je roditeljski odnos u značajnoj mjeri narušen te se ne može pretpostaviti da bi roditelji ubuduće mogli postizati dogovore vezano za osobna prava djeteta, budući niti do sada nisu iskazali navedene sposobnosti po pitanju dogovornog odlučivanja o djetetu, a bilježi se i poteškoća u razmjeni informacija o djetetu. Mišljenja su da bi majka trebala ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb na način da donosi samostalno sve odluke osim odluka o bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. ObZ-a.

32.6. Tužiteljica se na ročištu od 06. listopada 2025. protivila mišljenju Zavoda u dijelu prespavljivanja djeteta, dok se suglasila s prijedlogom u dijelu djelomično samostalne roditeljske skrbi. Tuženik je u odnosu na dopunu mišljenja od 06. listopada 2025. naveo kako tijekom postupka nije navedena niti jedna okolnost oko koje se roditelji ne bi mogli sporazumjeti te da tužiteljica nije dokazala takve okolnosti.

33. Na ročištu od 06. listopada 2025. su vještakinje Višnja Škevin i VUR usmeno iznijele nalaz i mišljenje, navodeći da u cijelosti ostaju kod nalaza i mišljenja od 21. travnja 2025. i očitovanja od 20. srpnja 2025.

33.1. Odgovarajući na pitanja tužiteljice zašto smatraju da bi prespavljivanje djeteta kod oca bilo u djetetovom interesu s obzirom na rizične obrasce na strani oca koji se navode u vještvu, ukazujući pritom i na ranije vještvo u kojem je navedeno kako se otac djetetu predstavlja više kao prijatelj, a ne kao roditelj, te da su raniji vještaci utvrdili da je ocu potreban psihijatrijski tretman, vještakinje navode kako je važno osvijestiti da ograničeno vrijeme druženja roditelja i djeteta stavlja drugačije zahtjeve pred tog roditelja koji u takvom vremenu onda nije roditelj koji postavlja granice i odgaja na način da ga limitira, nego se logično ne želi zamjeriti djetetu u tom kratkom vremenu i ide više da mu ugađa. Inače su uloge takve da se otac s djetetom više igra u odnosu na majku, pri čemu kad je riječ o cjelovitim obiteljima tada je otac više vremena s djetetom i preuzima ulogu. Druga važna činjenica je ta da pogotovo dječak, a jedno tako i otac, kroz vrijeme sazrijevaju. Njegove psihološke osobine su sada na višoj razini. V sada više može govoriti o svojim iskustvima i prenijeti ih, pa bilo kakav negativan događaj može verbalizirati. Otac je kroz sve vrijeme pokazao izuzetnu upornost da pridobije sina na više vremena s njim i to radi na pozitivne načine i to što se uključio u Udrugu za ravnopravno roditeljstvo i savjetodavni rad koji isto tako nije zanemariv bez obzira što nije psihijatrijski tretman i ne žali financijske resurse koji mu nisu baš izdašni kako bi proveo što više vremena sa sinom. Ono što su zapazile je izuzetno topao odnos između oca i djeteta, a jedini bolji način da se otac i dječak bolje povežu jest prespavljivanje kod oca. Takvo uređenje se održava na kvalitetu vremena koje provode skupa jer su manje pod pritiskom vremena kada će se odvojiti i tada sve može biti ležernije i opuštenije. Vezano za negativno govorenje oca dječaka o majci i njezinoj obitelji, naglašavaju da je to nešto što otac mora imati kod sebe u fokusu da bi iskontrolirao i to treba naglasiti kako problem kod bilo kojeg terapeuta kod kojeg dođe. Upitani da li su od oca dobili informaciju ide li na psihijatrijski tretman, navele su da su dobile informaciju da je nekad davno išao i da je koristio terapiju, no više ne. Upitane kako je otac reagirao na to kada je dijete ispred njega reklo da ne želi spavati kod njega, navele su da je isto opisano u vještvu kao "Kako sad to da ne želiš prespavati kod mene, zašto sve ovo radimo?", nakon čega je dijete reklo "Hoću, hoću", navodeći da u svakom slučaju V nije bio ustrašen, čime pokazuje da se ne boji oca, ali i da je dojam vještaka da V ispipava situaciju i želi vidjeti koliko je ocu stalo do njega. Upitane o dijelu nalaza gdje se navodi da otac ima svoj način discipliniranja djeteta i da li je takav način prihvatljiv, vještakinje navode kako su mišljenja da je V izrazito hipersenzibilno i emocionalno osjetljivo dijete, primarno i kao rezultat prolongiranih loših odnosa između svojih roditelja i prolongiranog sudskog postupanja te se u skladu s tim opaža da oba roditelja u odnosu na dječaka imaju drugačije odgojne stilove. Način na koji otac pokušava uspostaviti odgoj i autoritet u odnosu na mlt. V i njegovu konstituciju nije prihvatljiv, odnosno i sam dječak je u predmetnom vještačenju jasno istaknuo da takva ponašanja od strane oca ponekad mogu biti neugodna i nisu mu baš draga. Međutim, vještakinja psihijatrica ističe da ni u jednom dijelu predmetnog vještačenja, i što je utjecalo na odluku o donošenju mogućnosti spavanja dječaka kod oca, nije u ponašanju mlt. djeteta uočila bilo kakve pokazatelja da mlt. V u odnosu na oca ima strah, negativnu patološku privrženost ili da na bilo koji način odbija oca. Mišljenja su da su ovakvi odgojni pristupi kod ocu dijelom u skladu s njegovim crtama ličnosti, koje su dio njegova razvoja. U skladu s tim je mišljenja da je zasigurno određeni načini funkcioniranja kod oca postojao i puno ranije. Također je mišljenja, i kako je preporučeno u nalazu, da se oca može usmjeriti u način provođenja vremena s djetetom kroz intenzivan savjetodavni rad. U odnosu na pojam prijateljskog odnosa između oca i djeteta, vještakinja psihijatar navodi kako smatra da otac, barem u ovom predmetnom vještačenju nije pokazivao taj prijateljski odnos, nego bi jednim dijelom njegova popustljivost mogla biti posljedica onog ranijeg što je rekao vještak-da se dječak na neki način suzdržava. Potrebno je uzeti u obzir i činjenicu da je mlt. V većinu vremena provodio uz majku, da su postojala razdoblja kada dječak nije kontinuirano viđao oca te se u tom dijelu mogu uzeti u obzir i određene poteškoće na relaciji Votac. Upitane od strane tužiteljice da li bi vještakinje smatrale da je ovakav pristup oca prihvatljiv kada bi imale informaciju da dječak rješava sve poteškoće u školi s agresivnošću, vještakinja je navela kako o tome nemaju saznanja, no i da nije iznenađena i da isto ne bi jednoznačno povezala s očevim stilom odgoja, nego s izloženosti djeteta godinama sukoba i konfliktom odnosu svojih roditelja te nemogućnosti da ostvare minimalnu komunikaciju, odnosno nemogućnošću da svoje postupke i ponašanja iskontroliraju ispred djeteta. Dječak je opterećen cjelokupnom situacijom, kako je navedeno i u vještačenju, a jedini trenutak kada je primijetila da je V uznemiren i prestrašen i prestao je sa igrom je trenutak kada su roditelji bio zajedno sami na hodniku, a kada se prestrašio da se nije nešto dogodilo. Vještakinja smatra da djetetova agresivnost ide iz frustracija od svih ovih događanja vezanih uz roditelje i da je to njegov način prilagodbe vezano uz to. On je inače emotivan, regresivniji dječak, nesporno voli oba roditelja, privržen je mami što je i normalno, ali isto tako voli i oca. Cijela ova situacija je prilično zahtjevna za dijete, pa eventualna agresivnost u školi može biti pokazatelj njegove patnje. Vezano uz situaciju u školi gdje dječak stvari rješava agresijom, pa upitani od strane tužiteljice bi li bilo u interesu dječaka da vještaci s djetetom provedu još jedan razgovor, naveli su da i bez obzira na ovu informaciju ostaju kod svog nalaza i mišljenja te smatraju da bi dodatni razgovor dječaka sa vještacima bilo nepotrebno traumatiziranje djeteta i izlaganje stresu jer su već navele da je izuzetno opterećen situacijom roditeljskog sukoba, pri čemu unutar škole postoji stručne služba koje s djetetom može obaviti razgovor što bi za dijete bilo manje stresno. Ukazuju i kako je prilagodba na školu stresna te da i to može pričinjavati dodatni izvor stresa, a uočljivo je da V ima poteškoća oko socijalne prilagodbe te da mu uslijed ove situacije i škola može biti izvor stresnih situacija. U odnosu na dijagnozu postavljenu ocu, vještakinje upućuju na nalaz u kojem je isti detaljno opisano na način da osoba ima određene obrasce ponašanja koji nisu u skladu sa uobičajenim ponašanjima opće populacije. Navode i da se crte ličnosti formiraju još u adolescenciji, tako da je način na koji je otac funkcionirao majka vjerojatno mogla uočiti i tijekom hodanja. Mišljenja su i dalje kako se sva očeva ograničenja vezano uz upravo crte ličnosti mogu djelomično ukloniti ili ublažiti uz savjetodavni intenzivni rad, i ako treba podršku psihijatra sve s ciljem ostvarivanja svog roditeljskog odnosa s djetetom jer je dobrobit zajedničkog provođenja vremena oca i djeteta puno pozitivnija nego što je negativni utjecaj ovih osobina. Upitane od strane suda da li je ocu potreban psihijatrijski tretman ili ne, vještakinje navode da bi bilo dobro oca uputiti na psihoterapijski support u cilju uspostavljanja samokontrole, smanjivanje ljutnje i povremene impulzivnosti. Ostaju kod toga da je ocu i majci potreban savjetodavan rad pri Obiteljskom centru. Upitane od strane tuženika da li je kroz vještačenje utvrđeno postojanje ugrožavajućih ponašanja oca prema djetetu koje bi bila zapreka za djetetovo prespavljivanje kod oca vještakinje navode da isto nije utvrđeno, ali su uočeni određeni rizične postupci radi čega smo preporučile savjetodavni rad i tretman kod psihijatra s ciljem otklona svih za dijete stresnih i djetetu neprilagođenih postupaka i ponašanju. Upitane dalje mogu li dati procjenu ličnosti majke, gdje je prvo optužila oca djeteta za seksualno zlostavljanje djeteta, pa onda i mjesečarenje koje je vještačenjem isključeno, vještakinje navode da ako postoje određena neprimjerena ponašanja koje dijete opisuje kod jednog od roditelja, dužnost je roditelja isto i prijaviti, a koliko je poznato u tom zaključku vještačenja je navedeno da nije postojalo neprimjerenog seksualnog ponašanja, kao niti psihološkog niti fizičkog nasilja oca prema djetetu. Na daljnji upit da li je majka sklona pretjeranom zaštićivanju djeteta spram oca iako to okolnosti ne traže, navode kako dječak od rođenja živi s majkom i k majci je usmjeren. U predmetnom vještačenju je jasno istaknuto da kontakti dječaka u velikoj mjeri ovise o majci, pa je potrebno da majka, kao i otac, izbjegava govoriti negativno o ocu, osnaživati dječaka, i ne djelovati protektivno. Jasno je opisano da je majka u skladu sa svojim crtama ličnosti sklona protektivnom pristupu djetetu i da nije dovoljno aktivna oko poticanja dječaka na viđanje s ocem i upravo iz tog razloga su predložili i savjetodavni radi i sa majkom. Navedeno zbog tih rizičnih obrazaca i nužnosti uspostavljanja barem minimalne komunikacije jer se radi o djetetu niske kronološke dobi gdje je važno da roditelji svojim primjerom, pa i minimalnom komunikacijom smanjuju njegovu tjeskobu stres i emocionalnu napetost koja je kod njega najuočljivija kada su roditelji nasamo. Upitane da li je psihijatrijski tretman preduvjet prespavljivanja djeteta kod oca, navode da su savjetovali da ukoliko nalaz somnologa bude negativan na mjesečarenje da dječak može odmah krenuti na spavanje kod oca. Mišljenja su da je ovaj support od strane psihologa poželjan, ali nije preduvjet. Kod oca nisu uočene naznake neke duševne bolesti i ovisničke priče koja bi zahtijevala hitno upućivanje u psihijatrijsku ustanovu. Kako je ovdje interes djeteta primaran, potrebno je radi ranije navedenih razloga da se otac uključi u psihijatrijski support. Također navode i da nisu uočile kontraindikacije za dulje provođenje vremena oca i djeteta. U odnosu na dio nalaza, odnosno zaključka, gdje se navodi, da je potrebno za početak uvesti spavanje svaki drugi vikend, mišljenja su da dijete nije potrebno odjednom stresirati s uvođenjem velikih promjena. U procjeni nadležnog Zavoda je kada će biti ispunjeni uvjeti za dugotrajniji boravak djeteta s ocem u vidu provođenja praznika.

33.2. Vještak NU je na istom ročištu također ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 07. srpnja 2025., pri čemu je na upit tužiteljice ponovio kako je u nalazu rečeno da nije nađeno elemenata koji bi ukazivali na parasomniju, odnosno mjesečarenje. Naveo je i kako je mjesečarenje, odnosno parasomnija, benigna pojava koja se najčešće javlja u mlađoj dječjoj dobi, a tijekom odrastanja gotovo uvijek prestaje. Mjesečarenje je najčešće potencirano fizičkim ili emocionalnim uzbuđenjem, a kod djece i dugotrajnom izloženošću video igricama ili mobitelu u kasnim večernjim satima. Napominje kako tijekom dva odvojena i vremenski udaljena neovisna polisomnografksa snimanja kod ispitanika nije zabilježeno nikakvih parasomnijskih zbivanja. Na daljnji upit da li postoji uzročna veza između poremećaja ličnosti i parasomnije, odgovara negativno obzirom parasomnije najčešće nastaju u ranoj dječjoj dobi kada se po definiciji ne može postaviti dijagnoza poremećaja ličnosti, a blijede tijekom odrastanja te su vrlo česte u odrasloj životnoj dobi kada se može postaviti dijagnoza poremećaja ličnosti. Posebno upitan naveo je kako parasomnije u dobi u kojoj je ispitanik gotovo nikada nisu opasne za druge osobe.

34. Tužiteljica je dalje u podnesku od 17. listopada 2025. navela kako je V od početka školske godine u školi nasilan te su se dogodile četiri incidentne situacije o čemu su učitelji obavijestili roditelje. Navodi da je 23. rujna 2025. učiteljica obavijestila roditelje kako je V jednog učenika iz razreda primio za ramena i gurnuo na pod, što se ponovilo u odnosu na drugog učenika 07. listopada 2025., da bi na kraju istog dana udario dječaka iz razreda po glavi, te je također gurnuo dječaka s leđa koljenom. V je učiteljici rekao da su mu mama i tata rekli da smije vratiti ako njemu to netko napravi. U podnesku ukazuje kako se cijelo vrijeme djetetovog odrastanja bori s odgojnim metodama oca i njegovim viđenjima rješavanja nesuglasica fizičkim nasiljem. Navodi stoga da se i dalje protivi prijedlogu tuženika za ostvarivanjem osobnih odnosa.

35. Zavod je podneskom od 20. listopada 2025. dostavio mišljenje u kojem navode kako smatraju da nije u interesu djeteta ostvarivanje osobnih odnosa s ocem tijekom praznika, ukazujući da je navedeno i u skladu s nalazom vještaka s ročišta od 06. listopada 2025. u kojem navode o tome da nije potrebno odjednom stresirati dijete uvođenjem velikih promjena. Predlažu da dijete tijekom cijele godine ostvaruje osobne odnose prema prijedlogu od 08. rujna 2025.

36. Podneskom od 28. studenoga 2025. tužiteljica je dostavila sms korespodenciju stranaka iz koje slijedi obavijesti majke prema ocu o aktivnostima djeteta, fotografiranju u školi, činjenici da će prvi dan iz škole nositi knjige, o zdravstvenom stanju i sl.

37. Na ročištu od 01. prosinca 2025. su saslušane stranke.

37.1. Tužiteljica je iskazala kako se s ocem ne može dogovoriti oko odgojnih metoda za dijete. Otac upućuje dijete da je škola opasno mjesto i da situacije treba rješavati sukobom. Kada je V krenuo u školu, drugi roditelji i škola su je alarmirali o situaciji zbog načina na koji V rješava probleme. Molila ih je za strpljenje i da se još ne poduzimaju mjere prema djetetu. Danas V radi sa stručnim timom škole i ona s njim puno priča. On još nije izgrađen kao osoba i upija ponašanje oca. Nadalje, otac se protivio izvanškolskim aktivnostima djeteta, protivi se odlasku djeteta na godišnji odmor i pritom ne gleda na djetetovu dobrobit. U odnosu na školu, V je izrazio želju da bi išao na vjeronauk, čemu se otac protivio, zbog čega je tražila intervenciju Centra i u konačnici je otac dao suglasnost gotovo zadnji dan, u petak oko 15:00 sati. U odnosu na zdravlje za sada nije nailazila na ikakve probleme od strane oca, no smatra potrebnim istaknuti da V ima laringitis i što je stariji to su gušenja jača. S obzirom da je u nalazu vještaka otac opisan kao nezrela osoba, razmišlja kako bi se ponašao kada se V bude gušio i da li je u mogućnosti tada preuzeti skrb za dijete. Smatra da u njegovom ponašanju nema napretka. Otac je o djetetu ništa ne pita. Ona ga putem poruka obavještava o stvarima koje smatra da su važne za dijete, a neposredne komunikacije između nje i oca djeteta nema. Iskazala je da je njoj u redu razmjena informacija putem poruka, no da joj je u redu i ako otac djeteta želi neposredno s njom razgovarati o djetetu razgovarati. Posebno upitana je navela da joj je prošli tjedan prišla majka jednog djeteta rekavši joj da je V tukao njezino dijete, nije joj rekla kako. Bilo joj je neugodno. Zna i da je IU prišao jedan otac ispred škole vezano uz to da je V uznemiravao njegovo dijete. Prošli tjedan joj je V rekao da je imao problem s jednim djetetom na tjelesnom da se nisu mogli dogovoriti oko toga tko će imati loptu. Upitala ga je kako je to riješio, a on joj je rekao da ga je fizički uhvatio za ramena i rukama za lice jer da mora zapamtiti. Pitala ga je gdje je vidio da se tako rješavaju situacije, a onda se sjetila da to radi otac. Kad se jednom posvađao s V kod auta vidjela je da ga je tako uhvatio za ramena. To su sve situacije koje pišu i u nalazu vještaka-da otac dijete stišće za vrat, da ga je uhvatio za genitalije i dijete usvaja očeve obrasce ponašanja. Upitana da li je ishodila suglasnosti od Centra za upis djeteta na izvanškolske aktivnosti, navela je da za vrtić je, a za izvanškolske aktivnosti nije, a obzirom se protivio izvanškolskim, ukazala je kako je priložila sms poruke prema kojima je otac rekao da nije suglasan, slijedno čemu je tuženik naveo da stoga nema nikakve zabrane.

37.2. Tuženik je iskazao kako se roditeljska komunikacija ostvaruje putem sms poruka jer je majka djeteta u više navrata navela da s njim ne želi komunicirati jer ima strahove, a stručnjaci su mu rekli da ako netko ne želi komunicirati, onda on komunikaciju ne smije forsirati. Vidi da je V dobro, da nije gladan, prljav, da se ona kao majka trudi, ona je kao majka super i nema joj razloga nešto prigovoriti. „Ovo je odnos između mene i nje“. Vezano uz izvanškolsku aktivnost nogometa je naveo da je nogomet u top 5 najgrubljih sportova s najviše ozljeda. Bilo je navoda pedofilije gdje su vještaci rekli kakav je V i procijenjeno je da ima predispozicije za borilačke sportove te on u tom dijelu slijedi mišljenje stručnjaka. Glede vjeronauka u školi je naveo da mu je majka djeteta 12. lipnja 2025. poslala poruku da oni sutra idu na more i da treba hitno potpisati kako bi V sutra bio upisan na vjeronauk jer da se ona tako dogovorila sa V. Nije bio nesuglasan za vjeronauk nego je htio V pružiti drugi pogled na stvari. Majka je rekla da se dogovorila o tome sa V i rekao je ok. V je taj dan bio kod njega i objasnio mu je o izbornim predmetima da postoje i vjeronauk, informatika i njemački, te se zainteresirao za informatiku. Nije se protivio vjeronauku nego je na prijamnici nadodao i informatiku. Majka djeteta je rekla da je to već sve gotovo i da može ići na informatiku u njegovom terminu ako želi. Naveo je kako smatra da je u redu jedna do dvije aktivnosti i da dijete ne može imati 5 do 6 aktivnosti. Majka mu je rekla da V plaće zbog toga, pa postavlja pitanje tko je tu roditelj.

38. Na ročištu od 01. prosinca 2025. tužiteljica je predložila usvojiti tužbeni zahtjev, preciziran na ročištu od 06. listopada 2025. u skladu s mišljenjem Zavoda, izuzev u dijelu noćenja djeteta kod oca čemu se protivila. Tuženik je predložio odrediti osobne odnose u skladu s mišljenjem vještaka.

39. Stručni tim Zavoda je po zaključenju glavne rasprave, podneskom od 05. siječnja 2026. zatražio od suda da zastane s donošenjem odluke o roditeljskoj skrbi i da se ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i oca zabrani privremenom mjerom. Podneseni prijedlog obrazlažu navodeći da su zaprimili prijavu o sumnji na zlostavljanje djeteta od strane oca koja da je utvrđena po provedenom psihijatrijskom pregledu djeteta u Psihijatrijskog bolnici za djecu i mladež od 19. prosinca 2025. Navedeno je prijavljeno nadležnoj policijskoj postaji, proveden je razgovor stručnog tima s mlt. V te je izvršena procjena ugroženosti djeteta instrumentima socijalnog rada, kada je utvrđeno postojanje visoke razine razvojnog rizika odnosno da je dijete izrazito razvojno ugroženo i da postoji veći broj značajnih okolnosti srednjeg ili visokog intenziteta kod roditelja koje ugrožavaju djetetov psihofizički i socijalni razvoj te da su prisutni ponašajni znakovi da je razvoj djeteta srednje ili intenzivno ugrožen, slijedno čemu je procijenjeno potrebnim poduzeti intenzivne intervencije i mjere obiteljsko pravne zaštite koje će ukloniti ili umanjiti razvojne rizike za dijete. U mišljenju s prijedlogom iznose da je 23. prosinca 2025. proveden razgovor s mlt. V u kojem je naveo da se s tatom slaže "tak tak", stoga što ga tata tuče, šamara i gura. Dječak je naveo da ga je otac ošamario pri zadnjem susretu, zato što je grizao svoju jaknu. Jednom ga je gurao kad je prolio vodu, a ošamario ga je više puta. Ne sjeća se zbog čega ga je tata udarao, pamti samo griženje jakne i prolijevanje vode. Kada se to dogodi on ne napravi ništa, ne rasplače se, niti kaže tati da ga to smeta, samo stoji i pravi se kao da se ništa nije dogodilo. Tako radi zato da se tata još više ne naljuti. Ne veseli se jako ići kod tate, ali misli da bi se tata naljutio kada ne bi dolazio. Osim udaranja, tata i psuje, ponekad mami, a najviše baki kad se na nju naljuti. Psuje i njemu i govori mu "konju jedan glupi", a psovanje koje govori baki ne želi ponoviti i srami se to reći. Prilikom pružanja podrške djetetu je dobivena informacija o tome da V ne zna da je fizičko kažnjavanje i nasilje zabranjeno te navodi da mu to nitko nikada nije rekao. Volio bi da ga tata ne tuče. Navodi i da je tata ljut skoro svaki put kad dođe po njega, a nekada tata zna pričati nešto o mami, ne sjeća se što.

39.1. Temeljem provedenog razgovora s djetetom stručni tim zaključuje kako dječak ne iskazuje o tome da ne želi viđati oca što obrazlaže time da bi se otac naljutio kada ne bi došao k njemu, dok nema uopće saznanja o tome da je fizičko nasilje zabranjeno, što je posebno zabrinjavajuće jer verbalizira da prilikom doživljavanja nasilja doživljava strah. Smatraju traumatizirajućim za dijete da dječak ne govori ocu da mu to smeta, te zaključuju da navedeno ukazuje na nedostatak bliskosti i otvorenog odnosa s ocem, a reakcija roditelja na nisku toleranciju na frustraciju, probleme s emocionalnom regulacijom i impulzivnost. Navode da je isto visoko rizični obrazac te može dovesti do poteškoća na emocionalnom planu i poteškoća u ponašanju. Stručni tim cijeneći iskaz djeteta i činjenicu da je otac ranije kažnjavan te da ovo nije prva prijava nasilja, ukazuje kako se isto ne može tretirati kao izolirani slučaj, slijedno čemu zaključuju da je rizik od ponavljanja i eskaliranja nasilja značajan i da postoji potreba zaštita djeteta. Zabranu osobnih odnosa predlažu s toga što je iscrpljeno odvijanje osobnih odnosa pod nadzorom, da su ocu određivane mjere iz nadležnosti Zavoda, da je otac bio upućivan na psihijatrijsko liječenje te je i nadalje u savjetovanju Obiteljskog centra, usprkos čemu dolazi do ovakvih obrazaca ponašanja.

39.2. Spisu prileže ambulantni nalaz psihijatrijske bolnice od 19. prosinca 2025. iz kojeg proizlazi da je ŠU došao na hitan pregled u pratnji majke koja kao razlog dolaska navodi promjene u Šimunovom ponašanju od kada je krenuo u školu opisujući da je nekako rastresen, dekoncentriran, ne može pratiti nastavu, navodno je procjenjivan kao elementi ADHD-a. Navodi se kako V tijekom pregleda afirmira da ga je otac udario lijevom rukom po desnom obrazu, zadnji puta prije par dana kad je bio kod njega, a sveukupno 7 puta. Kada ga se malo više ispituje kako je to točno počelo, V djeluje pomalo zbunjeno, govori da ga otac udara jer se naljuti, a zadnji put se naljutio jer je grizao jaknu. Prisjetio se da se otac jednom naljutio kad je slučajno prolio vodu. Kaže da ga je bilo strah reći majci jer je mislio da će otac to nekako saznati i da će postati još gori, a u trenucima kada otac postane agresivan on ne želi pobjeći jer se boji da će ga otac uhvatiti. Preporuka je stručnog tima uključivanje dječaka u psihološku terapiju.

40. Podneskom od 13. siječnja 2026. tužiteljica je sukladno mišljenju Zavoda predložila donijeti presudu kojom se osobni odnosi oca i djeteta neće ostvarivati.

Predložila je isto urediti privremenom mjerom.

41. Temeljem iznesenih okolnosti ovaj je sud zatražio dopunu psihijatrijsko psihološkog vještačenja od vještakinja Višnje Škevin i VUR. Iz nalaza i mišljenja koje je na spis dostavljeno podneskom od 13. siječnja 2026. slijedi da je V dijete rane školske dobi, naprednog psihomotornog razvoja, polaznik 1. razreda osnovne škole koji živi s majkom i unatrag 3 tjedna ne ostvaruje osobne odnose s ocem. Dječak je značajno opterećen i involviran u prolongirani sukob svojih roditelja i u više navrata izložen brojnim ispitivanjima kod stručnjaka raznih profila. Dječak u ponovnom razgovoru ponavlja određene obrasce ponašanja u odnosu oca na njega koje je iznio i pred Zavodom. Opisuje da je otac znao biti neprimjerenog ponašanja na način da bi ga lupio, odnosno udario po licu i da mu je znao govoriti neke proste riječi poput "konju" i "glupane". Dječak također ističe pozitivne strane u odnosu na oca. Prema ocu ima tople emocije i razvidno je da ima potrebu za ocem u svojem životu. Dječak pred vještacima ne pokazuje neki značajan strah niti od oca niti od majke, ali je jasno i da nastoji ugoditi i ocu i majci, što je značajno emocionalno opterećenje za njega jer je primarno opterećen činjenicom da njegovi roditelji uopće ne komuniciraju i da nemaju praktično nikakav odnos. V ima obilježja hiperaktivnog poremećaja. U stalnom je pokretu, motorički nemiran, impulzivan, ima poteškoće i na planu pažnje i koncentracije. Lako se umori i sve mu brzo dosadi, što je vidljivo i kod ispitivanja radi čega često da i odgovore samo da završi s ispitivanjem jer je umoran, pažnja mu je kratkotrajna i jer mu je, kako i sam navodi ovo sve već dosadno. U tom dijelu vještakinje ističu činjenicu da su ovakva opetovana ispitivanja djeteta oblik dodatnog emocionalnog pritiska na dijete koje se time ne uspijeva odmaknuti od očekivanja majke i oca, nastoji im ugoditi, a kako roditelji imaju različita očekivanja spram količine provođenja vremena s djetetom, V je u konfliktu lojalnosti. V opisuje neke očeve postupke koji se mogu okarakteriziti kao neprikladni i o tome otac treba biti upoznat, upozoren i na njima treba raditi. Ponašanje djeteta i izostanak očekivanja emocionalne pratnje koja bi išla uz takvo iskazivanje, kada bi dječak ta iskustva uistinu doživljavao kao zlostavljačka ne ukazuje na to da dječak trpi posljedice takvog očevog ponašanja. Određeni uočeni ponašajni ispadi u školi se mogu dovesti u kontekst njegove nezrelosti, hiperaktivnosti, ali i izlaganja prolongiranom sudskom postupku i konfliktnom odnosu između njegovih roditelja, pa i strahu od toga da će svojim ponašanjem ili nekim izjavama iznevjeriti roditelje. Vještaci navode da ne mogu zanemariti opisane rizične obrasce ponašanja od strane oca u odnosu na V, međutim, i dalje su mišljenja da je primarno radi Šimunove dobrobiti potrebno da isti ima i održava odnose s ocem, pri čemu da su ti odnosi velikim dijelom ovisno i o majci i njezinom ponašanju, o čemu Zavod treba obavijestiti oba roditelja. Navode i kako otac, premda s osobitostima na planu ličnosti, prema V pokazuje ljubav, što dječak i osjeća, te mu je očeva ljubav neophodna. V voli oca, ima potrebu biti s njim i veseli mu se te s njim upražnjava druženja i aktivnosti koje značajno doprinose bogatstvu iskustava obiteljskih i prijateljskih odnosa. Odsutnost oca iz života svakog djeteta predstavlja intrapsihičku prazninu koja djeluje oštećujuće na psihosocijalni razvoj, a kod V bi odmicanje oca iz njegova života bilo pogotovo bolno zbog izražene emocionalne povezanosti s ocem te zbog prekida kontinuiteta.

42. Zavod je podneskom od 21.siječnja 2026. dostavio očitovanje prema kojem i nadalje ostaju pri mišljenju i prijedlogu od 05. siječnja 2026. Ukazuju kako su u obitelji do sada iscrpljene mjere iz nadležnosti Zavoda, a koje očito nisu prevenirale nepoželjna i neprimjerena ponašanja oca prema djetetu. Roditeljima će ponovno izreći mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora, no mišljenja su da ista nije dostatna da bi zaštitila dijete. Ukazuju i kako je u nalazu vještaka preporučen savjetodavni rad pri obiteljskom centru s ciljem otklona uočenih rizičnih ponašanja, a kako je otac u kontinuiranom tretmanu navedene ustanove smatraju da isto nije rezultiralo otklanjanjem navedenih ponašanja.

42.1. Tužiteljica se u podnesku od 23. siječnja 2026. usprotivila mišljenju vještaka ukazujući kako je zabrana osobnih odnosa nužna jer da dijete ima pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren njegovim tjelesnim, psihološkim i drugim potrebama. Osporavaju da bi se fizičko udaranje djeteta moglo relativizirati prozivanjem na prolongirani roditeljski sukob te navodi da roditeljski sukob ne može biti opravdanje za fizičko kažnjavanje djeteta, kao i da kontinuitet viđanja djeteta s roditeljem ne može imati prednost pred sigurnošću djeteta.

43. Na ročištu od 16. veljače 2026. vještakinje Višnja Škevin i VUR su u cijelosti ostale kod dopune nalaza i mišljenja od 13. siječnja 2026. Odgovarajući na primjedbe tužiteljice navode da ono što je zabilježeno od svih evolviranih stručnjaka i institucija je da se V ne boji oca. U kontekstu majke koja je prema V blaga, zaštitnička, podržavajuća, u to vrijeme još uvijek V je spavao s njom u krevetu, V može doživljavati oca grubljeg, ali pogotovo zato što mu se to tako naglašava. Vještaci žele naglasiti da ne podržavaju fizičko kažnjavanje. Kroz vještačenje su, kako od V prvenstveno, tako i od oca, dobili informacije da oni u svojoj interakciji upražnjavaju fizičke igre koje uključuju kontakte, tipa hrvanje, boksanje, što je nužno dobar element za psihosocijalni razvoj, pogotovo dječaka, te nisu dobili saznanja o tome da otac fizički kažnjava dijete. Očev iskaz negativizma prema nekim Šimunovim postupcima je osebujan, ali ga nisu shvatili kao oblik zlostavljanja. Nadalje, V je dječak koji ima ADHD i to je evidentno. U skladu s tim su u školskom okruženju prisutna izrazita odstupanja u ponašanju, a uzrok tome vještaci ne vide u mogućem odnosu oca i V. Ističu je da je ADHD neurološki poremećaj koji može biti potenciran nekim okolinskim faktorima, a ovakva obiteljska situacija je sigurno takva da podržava poteškoće. V otac sigurno nedostaje i u fazi ovog koliko toliko kontinuiteta viđanja oca prekinuti su ti odnosi što kod dječaka izaziva u svakom slučaju nelagodu, a ako bi se to tako nastavilo postojao bi rizik za razvoj emocionalnog poremećaja zbog straha od napuštanja bliskih osoba.

43.1. Tijekom usmenog iznošenja nalaza, stranke su iznijele podatak da je protiv oca podnesena kaznena prijava zbog povrede djetetovih prava, pri čemu je tužiteljica navela i kako je održano dokazno ročište na kojem dijete nije ispitano jer je procijenjeno da je preniske kronološke dobi da bi shvatilo značaj postupka.

43.2. Upitane kako V doživljava očeve postupke vezano uz to kako ih opisuje prilikom razgovora sa vještacima (da ga otac zna lupiti dlanom po licu, da ga zna nazivati nekim ružnim riječima), vještakinje navode da se kod djeteta ne uočava neka značajnija emocionalna reakcija, u smislu da iskazuje strah od oca, ali je jasno da mu je nelagodno o tome iskazivati, međutim, mišljenja su da sva ova situacija, pa i opetovano prepričavanje raznih događaja kod nezrelog i hiperaktivnog dječaka te dobi predstavlja značajno emocionalno opterećenje tako da je mlt. V frustriran cjelokupnom ovom situacijom i u skladu s tim pokazuje poteškoće u svom funkcioniranju, a posebice u školskom okruženju. Obje vještakinje su uzele u obzir očevo ponašanje, za koje smatraju da u kontekstu ovako emocionalno osjetljivog dječaka, nije primjereno, no mišljenja su da je otac ipak sazrio u odnosu na prvobitno vještačenje. Iznose kako je teško reći da li je „ovo pravo fizičko kažnjavanje, iako ga u potpunosti osuđuje, ali ne može se reći da se radi o zlostavljanju jer kod zlostavljanja ipak postoje neki drugi kriteriji, a i samo dječakovo funkcioniranje bi bilo ipak drugačije na način da bi bio prkosan, inatljiv, bile bi vidljive fizičke posljedice, dok je u ovom slučaju prkos i inat posljedica njegove hiperaktivnosti“. Dječak je u školi slobodan, iskazuje svoja odstupanja, pokazuje se kao lider. S obzirom da postoji podatak da nema uredna viđanja s ocem, a i dalje u školi iskazuje određena rizična ponašanja, to znači da njegove poteškoće i dalje perzistiraju neovisno o susretima s ocem. Riječ je o dječaku visoke intelektualne efikasnosti što mu je otegotno u ovim okolnostima obzirom njegov intelektualni razvoj ne prati emocionalan, a ova cjelokupna situacija između roditelja je za njega zbunjujuća. Dječakovo ponašanje u školi posljedica je dijelom njegove hiperaktivnosti, a drugim dijelom, dvostrukih poruka koje dobiva od roditelja vezano uz ponašanje radi čega je za oba roditelja nužno uključivanje u savjetodavni rad. Upitane od strane suda što bi za dječaka značila zabrana osobnih odnosa s ocem u njegovom aktualnom razvojnom statusu, vještakinje su navele da zabrana osobnih odnosa predstavlja rizik od emocionalnih poteškoća i razvoja straha od napuštanja bliskih osoba, što je izrazito opterećujuće za psihosocijalni razvoj djeteta. Također se intenzivira osjećaj krivnje koji je i sada prisutan, jer on i spram jednog i drugog roditelja ima strah reći nešto za što misli da taj roditelj ne želi čuti. U ovom cijelom dopunskom mišljenju je vještacima izuzetno nedostajalo da vide oca i V zajedno, što nije bilo ispunjeno jer je majka rekla da to ne dopušta. Upitane o modalitetu osobnih odnosa, navode da V otac nedostaje, a pogotovo s obzirom na njegov konstitucijski problem, odnosno pojačanu razina energije, gdje otac s njim na adekvatan način komunicira da se ta energija kanalizira i u stvari ono što su se viđali mu je bilo premalo i otac mu je s obzirom na dob potreba sve više i više kao dječaku, čime vještaci smatraju da je prvotni prijedlog Zavoda ono što bi bilo i u konačnici bolje za smirenije funkcioniranje dječaka u školi, jer je ovo odvajanje od oca odvelo u drugom smjeru. Predlažu da u vrijeme kad je V kod oca na prespavljivanju, Zavod u okviru mjere koja je roditeljima izrečena obavi obilazak u kućanstvu oca. Smatraju i da je otac tijekom ovog postupka i provedenog vještačenja sazrio u svojoj roditeljskoj ulozi i da bi trebalo dopustiti intervenciju Zavoda u vidu mjere iz nadležnosti Zavoda. Upitani dalje smatraju li da bi u konkretnom slučaju trebalo od strane stručne osobe Zavoda čitavo vrijeme trebalo nadzirati kontakt oca i djeteta, navode kako smatraju da to nije potrebno. Vještaci doživljavaju očeve reakcije osebujnim, ali ne na način da je ugrožen razvoj djeteta, ukazujući da su roditelji u svojim roditeljskim ulogama oca i majke različiti prema djetetu, pa i otac treba prihvatiti zaštitnička ponašanja majke i majka nešto energičnije i življe ponašanje oca i nastojanje da djetetu postavi granice, jer to je nešto što pridonosi da dijete uči socijalnom uklapanju i da to V ustvari nedostaje. I ono što se ocem družio da je to bilo premalo.

43.3. Punomoćnica tužiteljice je osporila da dijete ne bi pokazivalo strah prema ocu te ukazuje kako se u konkretnom slučaju, a što je i uočeno u Zavodu, no ne i kod vještaka, ne radi o fizičkom kažnjavanju radi postavljanja granicu, već o kažnjavanju djeteta stoga što je otac ljut. Potvrđuje da je majka zabranila da vještakinje opserviraju odnos oca i djeteta jer je obećala djetetu da otac neće saznati o onome što se dijete povjerilo majci, te ga je time željela ne razočarati. Pun. tužiteljice dalje navodi da nije želja majke udaljiti dijete od oca, ali da bi s nastavkom ovakvog postupanja oca prema djetetu mogli biti svjedoci kroz neko vrijeme još goreg ponašanja djeteta, u odnosu na koje navode su vještakinje navele da su prošla već dva mjeseca otkako otac nije vidio V, što je za dijete veliki raspon vremena i da bi, kada bi uzrok ovakvog ponašanja bio u ocu, trebalo očekivati da V u školi bolje psihosocijalno funkcionira jer bi u odsustvu oca koji ga zlostavlja i straši osjetio mir. Ukazale su kako dijete vapi za psihološkom pomoći. Upitane od strane punomoćnice što majka krivo radi, vještakinje su navele da je majka preprotektivna, stalno procjenjuje svaki djetetov korak. V je vezano uz svoja ponašanja u školu naveo vještakinjama da ga je majka nakon jednog lošeg izvještaja učiteljice pitala "Je li ti tata nešto radi?, Je li bio problem u školi, bude li tata ljut, gleda li te ljuto?", navodeći i da ako je to V vještakinjama krivo rekao onda je V sklon tome da govori ne istinu. V je također sklon govoriti ono što netko želi čuti, on tako majci, ocu, vještacima, doktoru, socijalnim radnicima, govori ono što misli da će mu omogućiti da će se što pije riješiti razgovora i zadovoljiti slušatelja. Vještakinje su ukazale i kako tužiteljica pogrešno prenosi razgovor s djetetom vezan uz noćenje kod oca navodeći da je bilo riječi o neodređenom upitu da li bi htio spavati kod oca, i kad je otac ušao, pa je tako to i vještakinja ocu rekla, odnosno da je dječak glede toga bio neodređen. Upitane od strane punomoćnice tužiteljice kako bi to trebalo izgledati za ubuduće da ne bi bilo štete za V i po čemu zaključuju da je otac sazrio, vještakinje navode da je otac prihvatio tretmane i odlazi u Obiteljski centar i Udrugu za ravnopravna roditeljstva te je spreman prihvatiti nadzor koji bi se obavljao nad roditeljskom skrbi. Predlažuo da to bude obilazak ako bi V prespavljivao kod oca. Glede neposrednog nadzora nad osobnim odnosima navode da su situacije obično takve da bude drugačije ponašanje osobe u nečijoj prisutnosti nego bez prisutnosti te osobe. Cilj takvih mjera je da se isprave bitni nedostaci u komunikaciji roditelja i djeteta koji vjerojatno u ovoj konkretnoj situaciji ne bi došli do izražaja, jer ne bi bilo spontanosti koja je uobičajena i teško da bi se išta moglo prenijeti na situaciju u budućnosti. Vezano uz navode Zavoda kako kod oca kontinuirani tretman u odnosu na oca nije polučio rezultatima, vještakinje iznose kako su situacije sve izazovnije i ne bi prejudicirale zaključak da nije došlo do nikakvog pomaka. Svaki nastavak takvih tretmana i uz ovakve nažalost situacije kakva se sada dogodila su škola, koja će ipak dovesti do poboljšanja, a i sam V je sve odrasliji i sve bolje može artikulirati i ocu što mu ne paše, a i majci nakon što dođe od susreta. Majka ispunjava svoju ulogu time da posluša što dijete ima za reći, a s obzirom na ovu dugotrajnu situaciju ima potrebu ispitivati dječaka o neugodnim događajima kod oca. Vještakinje zaključno ocu navode kako mora korigirati svoja ponašanja i da se ljubav prema djetetu ne iskazuje izričajima poput „glupane, konju“ te da svaki nastavak takvih ponašanja vodi k daljnjim problemima djeteta.

43.4. Posebna skrbnica po iznošenju mišljenja vještaka nije podržala prijedlog Zavoda za zabranom osobnih odnosa, već je predložila razmisliti o nadzoru nad osobnim odnosima.

43.5. Tuženik je na istom ročištu naveo kako kontakt s djetetom nema već dva mjeseca. Svaki utorak i četvrtak šalje učiteljici poruku da li je V bio u školi te mu ona odgovara da je bio i da je majka ranije došla po njega. Bio je na roditeljskom sastanku 27. siječnja 2026. i kasnije je razgovarao s razrednicom koja mu je rekla o istim ovakvim ponašanjima djeteta, a i da je slično ponašanje u smislu agresivnosti primijetila i teta u vrtiću.

43.6. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje te zaključak vještakinja Škevin i Dodig Ćurković iz vještačenja od 21. travnja 2025. te somnološkog vještačenja po vještaku NU o0d 7. srpnja 2025., kao i nalaz i mišljenje potonjih vještakinja od 13. siječnja 2026., te slijedne usmene nalaze istih vještaka te cijeni ista vještva izrađenim prema pravilima struke čime u potpunosti nadomještaju ulogu suda u dijelu kojim mu nedostaju stručna znanja. Dodatno tome, sud cijeni da su vještaci usmenim iznošenjem mišljenja u cijelosti odgovorili na prijeporna pitanja stranaka.

44. Ovaj sud je putem e-maila zaprimio podatak Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu da se u predmetu KPZ-DO-690/25, zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu djeteta ŠU provode izvidi i da još uvijek nije donesena meritorna državnoodvjetnička odluka.

45. Iz stranačkih navoda s ročišta od 26. veljače 2026. slijedi kako je otac u međuvremenu nastavio viđati dijete. Utvrđeno je da je riječ o danima kada otac prema sadržaju privremene mjere ostvaruje osobne odnose, za koje je osobne odnose majka navela kako je otac nije obavijestio da će doći po dijete. Majka je situaciju preuzimanja djeteta u subotu u Goethe institutu, gdje je V imao tečaj njemačkog, opisala na način da je otac V obgrlio rukama i iznio ga iz zgrade te unio u auto, a otac na način da mu je V dotrčao u zagrljaj i da se oni tako nose, ukazujući i da je postojala neugodna situacija da bi osobe koje su tamo bile prisutne sigurno reagirale. Na istom ročištu je tuženik pročitao bilješke iz eDnevnika u odnosu na djetetovo ponašanje, pa tako: 16.02. "ne poštuje pravila u boravku"; za 20.02. - "udara učiteljicu i učenike jastukom, odbija raditi i baca stvari po učionici, neprimjereno se izražava"; 22.02. -"upućuje neprimjerene riječi", 25.02. -"ometa pisanje domaće zadaće, briše sadržaj napisan na ploči, za vrijeme igre baca kocke po razredu"; 11.02. - "učestalo priča, pjeva, dere se"; 04.02. - "ometa rad i koncentraciju drugih učenika"; 22.01. - "nakon više upozorenja učenik trči po hodniku, ometa rad i šuta sendvič i salamu po hodniku".

45.1. Prema stranačkim navodima, dječak je uključenu obradu Poliklinike, a od Zavoda je roditeljima izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad skrbi o djetetu.

45.1. Tužiteljica je zaključno predložila donijeti odluku u skladu s podneskom od 13. siječnja 2026. na način da dijete stanuje s njom, da se osobni odnosi djeteta i oca zabrane te da se majci omogući ostvarivanje djelomično samostalne roditeljske skrbi u dijelu zdravlja, obrazovanja, upisa u školu te izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, prijavu prebivališta i boravišta, čime je odustala od ranijih navoda s ročišta od 06. listopada 2025. gdje se u dijelu roditeljske skrbi suglasila s dopunom mišljenja Zavoda od 06. listopada 2025. Tuženik je predložio donijeti odluku kojom će se osobni odnosi odrediti prema prijedlogu vještaka, dok je posebna skrbnica pri donošenju odluke predložila cijeniti najbolji interes djeteta.

46. Odredbom čl. 416. st. 1. ObZ-a je propisano da će sud u postupku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i o osobnim odnosima s roditeljem, omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje; utvrditi na koji je način svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom prije pogoršanja osobnih odnosa te po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje centra za socijalnu skrb ili ovlaštenog sudskog vještaka. Sud će u postupku posebno cijeniti spremnost svakog od roditelja na suradnju u postupku obveznog savjetovanja ili spremnost na sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji i spremnost svakog od roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem (st. 2.).

46.1. Sukladno odredbi čl. 3. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 12/93 i 20/97) u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost, a države stranke (potpisnice) se obvezuju da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama osigurati takvu zaštitu i skrb djeteta kakva mu je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj pravno odgovorne. Odredbom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17), propisano je da svatko ima pravo na poštovanje svoga obiteljskog života. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

46.2. Odredbom čl. 5. ObZ-a propisano je da je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta, moraju prvenstveno štititi prava djeteta i njegovu dobrobit. Dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja osim ako je to u suprotnosti s njegovom dobrobiti.

47. Iz rezultata dokaznog postupka slijedi da su ovdje stranke bile u braku koji je sklopljen 14. kolovoza 2016. i u kojem je 12. kolovoza 2018. rođeno zajedničko dijete mlt. ŠU. Faktični prestanak bračne zajednice obilježio je događaj nasilja oca spram majke u prisutnosti djeteta od 28. studenoga 2019. , činjenični opis kojeg prekršaja je sadržan u točki 6.1.1. obrazloženja ove presude i govori o svoj silini ataka oca spram majke, za koji niti slijedeći dan po događaju nije pokazao kajanje. Za počinjeni mu je prekršaj izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana uz primjenu uvjetne osude od jedne godine; posebna obveza psihijatrijskog liječenja ambulantnog tipa obzirom na zaključak nalaza i mišljenja vještaka psihijatra u prekršajnom postupku o dijagnozama okrivljenika koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja. Također mu je izrečena zabrana približavanja uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja u trajanju od 6 mjeseci i zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva, stana na adresi u [adresa] u kojem živi žrtva nasilja i njihovo dijete u trajanju od 6 mjeseci. Takva je obiteljska dinamika u odnosu na mlt. ŠU regulirana ovosudnom privremenom mjerom R1 Ob-2341/19 od 10. ožujka 2020. prema kojoj mlt. dijete stanuje s majkom, te kojom su ocu zabranjeni osobni odnosi u trajanju od 6 mjeseci i određena obveza uzdržavanja u iznosu od 265,45 EUR, koja je privremena mjera u dijelu osobnih odnosa i ovisno o obiteljskoj dinamici u to vrijeme, nekoliko puta mijenjana. Iz stanja spisa slijedi da je evidentiranim pozitivnim promjenama kod oca po donošenju mjere zabrane osobnih odnosa, u vidu odlazaka na psihijatrijske tretmane i savjetodavni rad Obiteljskog centra te istekom mjere zabrane osobnih odnosa, ocu dalje ovosudnim rješenjem od 04. ožujka 2021. određen nadzor nad osobnim odnosima, time da je otac i prije sudskog rješenja samovoljno preuzimao dijete iz vrtića i ne bi obavještavao majku gdje se nalaze o čemu se ona prituživala Centru. Nadzor nad osobnim odnosima opservirao je topao i privržen odnos oca i djeteta te odsustvo ikakvih neprimjerenih postupaka oca prema djetetu, slijedno čemu je prema mišljenju Centra i suglasnošću stranaka ovosudnim rješenjem 12. srpnja 2021. ukinut nadzor nad osobnim odnosima te određen modalitet osobnih odnosa u kojima je otac viđao dijete utorkom i četvrtkom, a od 26. srpnja 2021. i dodatno putem video-veze. Prema ovosudnom rješenju od 10. srpnja 2023. u modalitet osobnih odnosa je dodana i svaka druga subota od 10:00 do 19:00 sati. Majka se tijekom postupka višekratno prituživala Centru, i o tome obavještavala sud podnescima, o neprimjerenim postupcima i verbalizaciji oca spram djeteta te se protivila noćenju djeteta kod oca ukazujući na postavljene mu dijagnoze i činjenicu da je tijekom bračnog života kod njega zamijetila pojavu mjesečarenja. U svojim nastupima se spram djeteta odnosila protektivno koje je njezino postupanje kod tuženika izazivalo reakcije u skladu s njegovom osobnošću, čime je tijekom trajanja ovog postupka zapažen kontinuirani konfliktni odnos stranka vezan uz V, međutim, u suštini njihov vlastiti sukob uvjetovan neprerađenim emocijama vezanim uz trajanje bračne zajednice i događaj od 28. studenoga 2019. U tom smislu ovaj sud cijeni ispravnom verbalizaciju tuženika tijekom postupka kada je govoreći o tužiteljici naveo da je kao majka odlična, i da se ovo tiče njih dvoje. Primjer navedenog, ali i statusa u koji dijete ulazi u obiteljskoj dinamici ovih roditelja, jest situacija kada je majka primijetila da je V pri telefonskom pozivu s ocem pokazao strah nakon čega navodi da je od djeteta dobila informaciju da ga otac hvata za spolovilo. Kako iz provedene obrade Poliklinike nije dobiven pokazatelj točnosti tih navoda i preporučena je forenzična obrada, te kako je isto bilo od utjecaja na procjenu očevih roditeljskih sposobnosti, ovaj je sud proveo dokaz psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem na okolnost postojanja/nepostojanja povrede djetetovih prava, rezultatima kojeg vještačenja nisu dobiveni podaci o postojanju neprimjerenih seksualnih ponašanja oca spram djeteta niti ikakvog fizičkog ili psihičkog nasilja od strane oca prema djetetu. Tijekom provođenja tog vještačenja je od strane vještaka zamijećeno kako roditelji u osnovi ne komuniciraju, da dječak ne iskazuje nikakvu nelagodu u odnosu s ocem i da je veoma veseo, spontan i topao u tom odnosu, dok je otac pokazao orijentaciju na spontanu i veselu igru. Vještaci su također zamijetili kako majka pokazuje tendenciju preuveličavanja navodno negativnog ponašanja oca prema djetetu, pri čemu se kao primjer navedenog opisuje majčina verbalizacija da je otac na susret s djetetom uz nadzor donio pušku koja može biti jako opasna, u čemu voditelj mjere nije u tome našao ništa neprimjereno. Vještaci su već tada ukazali kako postupanja majke u smislu pretjerane brižnosti i usmjerenja na Šimunova ponašanja, pokazuje mehanizam koji majka upotrebljava kako bi reducirala kontakte djeteta i oca, čime šteti djetetovu rastu i razvoju, tim više što je riječ o dječaku za kojeg je otac kao muška figura identifikaciji model i kojeg u okruženju majčine obitelji nema. Dojam suda i prije provedenog vještačenja je bio kako roditelji, u skladu sa svojim osobnostima, imaju različite odgojne stilove kroz koje su slijedno potencirali sukobe. Sud primjećuje kako tuženik tijekom postupka usprkos uključivanja u savjetodavni rad Obiteljskog centra, dodatno i Udruge za ravnopravno roditeljstvo, izrečene mjere upozorenja na pogreške i propuste u skrbi za dijete te mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora, nije smanjivao usmjerenost na odnos koji opisuje kao odnos između njega i nje. Tužiteljica se također usprkos preporuci Centra nije uključila u savjetodavni rad. Sudjelovala je na jednom terminu, a daljnje je propuštanje opravdavala u ovome postupku činjenicom da je savjetovanje bilo određeno tijekom njezina radnog vremena, dok za ponuđene termine putem video-veze nije imala potrebnu infrastrukturu u stanu, iz čega sud zaključuje da je objema strankama nedostajalo stvarnog htijenja za razrješenjem njihova odnosa.

47.1. Provedenim je vještačenjem od 21. travnja 2025. utvrđeno kako oba roditelja imaju kapacitete za roditeljsku skrb nad djetetom uz određena roditeljska ograničenja koja dijelom proizlaze iz njihovih ličnosti, a dijelom iz činjenice nerazriješenog partnerskog odnosa. Kod oca je zabilježen Mješoviti poremećaj ličnosti koji se očituje u izraženoj tendenciji da lako plane, sklon je impulzivnim reakcijama, slabo tolerira frustracijske podražaje, a takav je opis oca zamijećen i kroz njegovo sudjelovanje na ročištima. Prema nalazu vještaka, otac se i u predmetnom vještačenju postavlja s pozicije moći, na način da puno bolje zna i razumije što je djetetu potrebno, ima svoj način discipliniranja i odgoja djeteta, koji se razlikuje od onog majčinog, pri čemu ima potrebu naglašavati "muške osobine" i potrebu da pripremi dijete da se "može obraniti ako ga netko u školi bude gnjavio, da se zna izboriti", što primarno ide u prilog očevim crtama ličnosti, gdje dominira primarno impulzivnost, latentna agresivnost, slaba kontrola i otežano prihvaćanje autoriteta, potreba da se postavi iz pozicije superiornosti, moći, neprihvaćanja kritike ili odgovornosti. Vještaci zaključuju da se ovdje ne radi o tome da otac prepoznaje potrebe djeteta, već o tome da otac nametne svoje potrebe djetetu, ne razmišljajući kako takvi odgojni postupci utječu na emotivno osjetljivog i vulnerabilnog dječaka kao što je V. Primjer navedenog jest i obavijest Zavoda od 05. siječnja 2026. temeljena na provedenom psihijatrijskom pregledu djeteta u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež kamo je majka odvela dijete zbog promjena u djetetovom ponašanju koje dijete iskazuje u školi i navoda V da ga otac „pljuska“. Kraj činjenice ranije utvrđenog konflikta lojalnosti djeteta, ovaj sud je proveo dopunsko vještačenje na okolnost autentičnosti navoda djeteta, kojim je vještačenjem utvrđeno postojanje neprikladnih odgojnih postupaka oca i stoga rizičnih obrazaca ponašanja za koja je otac upozoren i na kojima mora raditi. Otac nesporno voli sina i prema njemu ima tople emocije te imaju svoje vrijeme u igri. Rizični čimbenici na strani oca su dodatno njegova negativna usmjerenost na majku djeteta, negativno govori pred djetetom o njoj ili nekim članovima njezine obitelji, nije se u stanju iskontrolirati niti pred djetetom, čak i kada je upozoren, ima neprimjerene odgojne stilove prema dječaku koji je emocionalno nježniji, osjetljiviji, i nije navikao na određene grublje postupke s kojima otac ima namjeru ga disciplinirati. U odnosu na majku je vještačenjem utvrđeno da premda je kao roditelj angažirana i topla te brižna prema djetetu, majka radi osobnih okolnosti djeluje nepovoljno na razvijanje privrženijeg odnosa između sina i oca i svojim načinom postupanja ograničava bolji i sadržajniji odnos između dječaka i oca. Prema zaključku vještaka, majka na voljnoj razini ne prepoznaje potrebu djeteta da ima oca u svom životu, u čemu vještaci prepoznaju rizičnost majke kao roditelja koja i dalje svoje negativne emocije i iskustva s ocem djeteta preslikava na oca djeteta. U odnosu na mlt. V je utvrđeno kako je riječ o emocionalno izrazito osjetljivom djetetu čiji kognitivni razvoj ne prati emocionalni i koji je počeo iskazivati u ponašanju elemente ADHD-a. Vještačenjem je utvrđeno da V voli oba roditelja. U crtežu obitelji je nacrtao roditelje kako se drže za ruku čime i dalje „fantazira o ujedinjenju obitelji“. Dječak, međutim, kontinuirano svjedoči lošem odnosu svojih roditelja i tome da ne mogu niti minimalno komunicirati. Posljedica realnosti koja ne odgovara njegovoj fantaziji jest ta da je dječak u dugogodišnjem emocionalnom opterećenju, posljedice kojega vještakinje nalaze u djetetovom ponašanju u školi koje pak majka pogrešno pripisuje djelovanju oca. Dokaz navedenog je i činjenica da je dječak nastavio iskazivati neprimjerene obrasce ponašanja i u periodu dvomjesečnog neviđanja oca koje je uslijedilo u prosincu 2025. Vještačenjem je utvrđena jaka potreba djeteta za ocem. Dječak ističe neprimjerene postupke oca koji mu se ne sviđaju i za koja vještaci navode da ne odgovaraju dječakovoj vulnerabilnijoj strukturi, no istovremeno ističe i pozitivne strane oca, ima prema njemu tople emocije, a posebno odlučnim ovaj sud smatra da niti kroz jedno vještvo nije zabilježeno da bi dječak imao strah od oca. Tako je pri razgovoru s vještakinjom u siječnju 2026. i na upit vještakinje da li mu je tata nedostajao, naveo „Da. Tata me škaklja po nogama i to mi je lijepo, smijemo se. Tata ga zna i zagrliti i to mu je lijepo“, a na pitanje da li želi viđati tatu odgovara „Daaa“, što odgovara odmah i bez odgode. Majka je tijekom postupka upirala ne neprikladnost izjednačavanja svojeg načina skrbi o djetetu s ponašanjem oca koje je doista u pojedinim trenucima prelazilo granice koje su većini ljudi svojstvene, a posljednji primjer toga je neprimjereno ponašanje prema djetetu kada je dijete udario po licu i govorio mu riječi poput „konju“, „glupane“. Posmatrano s te razine, majčina se primjedba nameće životnom. Ona doista u svemu brine o svim potrebama djeteta i u tome je izrazito zaštitnička. Međutim, sagledavajući zaključke vještaka, a posebice činjenicu da su odstupanja u očevom, pa i majčinom ponašanju dostupna korekciji putem psihoterapijskog suporta i kroz mjere obiteljsko-pravne zaštite iz nadležnosti Zavoda (za oca) te kroz savjetodavni rad (za majku) te sagledavajući jaku želju djeteta za ocem kao za njega jedinim modelom identifikacije, ovaj se sud priklanja zaključku vještaka kako bi prekid sveze oca i djeteta za mlt. V značio rizik od emocionalnih teškoća, strah od napuštanja bliskih osoba, intenzivirani osjećaj krivnje, što je sve izrazito emocionalno opterećujuće za dječaka od 7 godina.

47.2.. Između stranaka nije prijeporno da će mlt. V stanovati s majkom u kojem je smislu o navedenom odučeno već privremenom mjerom od 10. ožujka 2020. Provedenom je obradom stranka i djeteta i po Zavodu, ali i vještacima utvrđeno kako je mlt. V emocionalno upućen na majku s kojom kontinuirano živi od rođenja i koja o njemu skrbi. Tijekom vještačenja je od strane vještaka opserviran njihov prisan odnos. Majka je brižna u svojoj ulozi prema djetetu, a istu joj ne odriče niti otac, voli sina, prema njemu je topla i zaštitnička čime ispunjava svoju prirodnu ulogu majke. Cijeneći dispozicije stranaka u tom dijelu, potom emocionalnu upućenost dječaka na majku s kojom je živi od vremena prestanka bračne zajednice stranaka i činjenicu da majka adekvatno skrbi o glavnini potreba djeteta, ovaj sud cijeni i da je usprkos postojanju redukcija majčinih roditeljskih kapaciteta u dijelu neuviđanja uloge oca u djetetovom životu, pri čemu cijeneći da je isto dostupno savjetodavnom radu koji joj je i preporučen, interes dječaka da stanuje s majkom slijedno čemu je primjenom odredbe čl. 96. u vezi s čl. 416. ObZ-a odlučeno kao u točki I. izreke.

47.3. Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti, te su roditelji dužni ostvarivati roditeljsku skrb u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima. Ostvarivanje roditeljske skrbi kao stoga osobno pravo djetetovih roditelja i dio prava na poštovanje obiteljskog života mora uvijek biti u funkciji ostvarivanja najboljeg interesa djeteta te je dužnost roditelja da i kraj postojanja ikojeg oblika međusobne konkurencije i netrpeljivosti, zaštite djetetova prava na najbolji mogući način. Ovi roditelji u postupku obveznog savjetovanja pred tada Centrom nisu sklopili plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Njihov odnos je visokokonfliktan, kontinuirano optužuju jedno drugoga te su ustrajni u tome da jedno drugoga prikažu kao manje podobnog roditelja. Njihov sukob jest takav da ne pokazuju spremnost niti da se pred djetetom suzdrže negativnih komentara spram drugog roditelja. Nakon faktičnog prestanka bračne zajednice otac je majci uskraćivao prijavu prebivališta/boravišta bez, kako to slijedi iz poruka u spisu, opravdanog razloga; nije u svrhu određivanja troška vrtića želio dostaviti potvrdu Porezne uprave, pri čemu je u izričaju spram nje nastupao s pozicije moći, kako to i vještaci iznose, a na taj je način potpuno zanemario interes djeteta za primjerice urednom adresom stanovanja. Upravo u tome se ogleda razlog zašto zajednička roditeljska skrb ovdje nije u interesu djeteta. Djetetova prava traže promptnu zaštitu. Kada je jedan roditelj tu zaštitu uvjetuje razlozima koji se ne tiču djeteta već sebe sama, a takvo je postupanje oca često spram majke tijekom trajanja ovog postupka, tada takav roditelj na djelatnoj razini ne može adekvatno štititi prava djeteta. Rezultati dokaznog postupka ukazuju kako ovi roditelji međusobno neposredno ne komuniciraju. Majka šalje ocu poruke kojima ga obavještava o stvarima za koje smatra da su bitna, što ocu nije zadovoljavajuće, što je s njegove pozicije gdje ne stanuje s djetetom i željan je informacija o djetetu i razumljivo. U takvim okolnostima iznimno visoke konfliktnosti i nemogućnosti ostvarivanja pa i bazične komunikacije bivših partnera, ocjena je suda da interes djeteta za djelotvornom zaštitom njegovih prava ne može biti dostatno zaštićen kroz institut zajedničke roditeljske skrbi. Cijeneći da je svrha instituta roditeljske skrbi dati pravni legitimitet i pravnu osnovu spram trećih u poduzimanju navedenih radnji za dijete te da majka brižno ispunjava svoju majčinsku ulogu, pri čemu cijeneći da je dijete potrebno zaštititi od konfliktnog odnosa roditelja u ostvarenju njegovih prava, sud cijeni da je u konkretnom slučaju potrebno zaštiti dobrobit djeteta kroz omogućavanje majci djelomično samostalne roditeljske skrbi u dijelu zdravlja, obrazovanja, izvanškolskih aktivnosti, ishođenja osobnih isprava i prijavi prebivališta/boravišta na području [adresa], odnosno za radnje koje su na razini svakodnevnice potrebne za pravodobnu zaštitu djetetovih osobnih prava, dok će joj u preostalom dijelu bitnih osobnih prava djeteta (ime i vjeroispovijest) biti potrebna suglasnost oca. U tom dijelu sud nije prihvatio prijedlog Zavoda da bitna osobna prava, pa tako i prebivalište/boravište ostanu zajednički. Majka je najavila traženje većeg stana koji joj je s obzirom na polazak djeteta u školu potreban, pa će joj zasigurno biti potreba i prijava adrese za dijete. Sve dok oboje ovih roditelja kroz savjetodavni tretman ne proradi emocije koje ih sprečavaju da na djelatnoj razini komuniciraju, zajednička roditeljska skrb nije djetetov interes. Pritom je za navesti da ovlaštenje samostalnog poduzimanja radnji u ranije navedenom opsegu i dalje obvezuje majku na razmjenu istih informacija s ocem djeteta. Stoga je primjenom citiranih odredbi odlučeno kao u točki II. izreke presude.

47.4. U dijelu odluke o osobnim odnosima mlt. djeteta i oca, sud polazi od određenja odredbe čl. 119. st. 1. ObZ-a kojom je propisano kako dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Iz stavka 2. tog članka proizlazi kako su roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem. Također, pravo na osobne odnose jest ljudsko pravo na zaštitu obiteljskog života iz čl. 35. Ustava RH, čl. 24. st. 3. Povelje EU i čl. 8. Europske konvencije o ljudskim pravima. Navedeno pravo u korelaciji s pravom djeteta na najbolji interes, mora djetetu jamčiti potpuni i skladan razvoj njegove osobnosti. Nadalje, odredbom čl. 124. ObZ-a propisano je da sud može u odluci iz čl. 413. st. 1. ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb, odrediti da se osobni odnosi djeteta s roditeljem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad. Mjera se može odrediti samo privremeno u trajanju od 6 mjeseci računajući od dana kada Zavod imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad osobnim odnosima, a u iznimnim okolnostima se mjera može produljiti za još šest mjeseci. Cilj osobnih odnosa pod nadzorom je osigurati privremeni nadzor nad istima kada je primjerice potrebno uspostaviti vezu između djeteta i roditelja koja nije nikada postojala ili je bila prekinuta, kao i u situacijama drugih ograničenja roditeljskih kapaciteta. Također, prema odredbi čl. 123. ObZ-a sud može u odluci iz čl. 413. ObZ-a ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta.

47.4. Odnos oca IU i mlt. V te odnos majke VU i mlt. V su dvije potpune suprotnosti temeljene osim na njihovim prirodnim ulogama, dodatno i na obilježjima njihovih ličnosti kako su gore izložene. Provedenim je vještačenjem utvrđeno da je mlt. V privržen ka oba roditelja, time da je prirodno više upućen na majku s kojom od rođenja stanuje. Opservacijom odnosa oca i djeteta i po vještakinjama Zorić/Bogadi i po vještakinjama Škevin/Dodig Ćurković zapažen je izuzetno topao odnos između oca i djeteta, kao i činjenica da V ne pokazuje strah od oca. V opisuje neke očeve postupke koje veštaci karakteriziraju neprikladnima (udario ga je po licu, gurnuo, govori mu da je konj, glupan“). Navedeno nije ponašanje kakvo bi otac trebao manifestirati u ograničenom vremenu koje ima s djetetom te je ponašanje na kojem otac mora raditi. Za osvijestiti je kod oca da ponašanje usmjerava prema djetetu za kojeg se bori proteklih pet godina i da uvijek ima prostora biti boljim roditeljem. Dječak vještakinjama verbalizira kako ocu nije rekao da mu to smeta jer se boji da se ne naljuti, no navodi i da kod tate ima više dobrog i da se voli s tatom hrvati i boksati za šalu. Iz mišljenja vještaka slijedi kako ponašanje djeteta pri opservaciji i izostanak očekivane emocionalne pratnje koja bi trebala biti prisutna uz takvo iskazivanje kada bi ta iskustva doživljavao kao zlostavljačka ne ukazuje na to da dječak trpi posljedice očevog ponašanja. Iz nalaza vještakinja od 13. siječnja 2026. slijedi kako je radi Šimunove dobrobiti potrebno da isti ima i održava odnose s ocem, pri čemu da su ti odnosi velikim dijelom ovisni i o majci i njezinom ponašanju. Otac, premda s osobitostima na planu ličnosti, prema V pokazuje ljubav, što dječak i osjeća, te mu je očeva ljubav neophodna. V voli oca, ima potrebu biti s njim i veseli mu se te s njim upražnjava druženja i aktivnosti koje značajno doprinose bogatstvu iskustava obiteljskih i prijateljskih odnosa. Odsutnost oca iz života svakog djeteta predstavlja intrapsihičku prazninu koja djeluje oštećujuće na psihosocijalni razvoj, a kod V bi odmicanje oca iz njegova života bilo pogotovo bolno zbog izražene emocionalne povezanosti s ocem te zbog prekida kontinuiteta. Iz navedenog razloga ovaj sud ne prihvaća mišljenje stručnog tima Zavoda o potrebi zabrane osobnih odnosa već prihvaća mišljenje vještakinja temeljeno na karakteristikama osobnosti oca i djeteta te aktualnog statusa djeteta. Cijeneći štetu koja bi V bila počinjena zabranom viđanja oca, ovaj sud cijeni kako je sukladno zaključcima vještaka potrebno da Zavod djeluje u obitelji kroz izrečenu mjeru iz svoje nadležnosti te da je oca potrebno uputiti na psihoterapijski support u cilju uspostavljanja samokontrole, smanjivanje ljutnje i povremene impulzivnosti, a majku na savjetodavni rad u Obiteljskom centru, kako bi zajedničkim djelovanjem stvorili preduvjete za dječakov zdrav i siguran razvoj. Za navesti je i da u postupku nije utvrđeno postojanje uzročne veze između djetetova ponašanja u školi i utjecaja oca. Prema vještacima, čiji nalaz ovaj sud u potpunosti prihvaća, djetetovo agresivno ponašanje u školi dio je njegove nemoći u sukobu njegovih roditelja, u kojem dijelu ponovno dolazi do izražaja dužnost oba roditelja da sagledaju potrebu suporta i savjetodavnog rada. Nadalje, provedenim je vještačenjem po vještaku psihijatru-somnologu utvrđeno da na strani oca nema pokazatelja mjesečarenja. Cijeneći da je u djetetovom interesu daljnje povezivanje s ocem, ali i očev rad na sebi, sud je sukladno mišljenju vještaka i prijedlogu Zavoda koji je dati prije predložene zabrane osobnih odnosa, odredio ostvarivanje osobnih odnosa jednakom dinamikom kao i sada, utorkom i četvrtkom od 15:00 do 19:00 sati uz preuzimanje djeteta u školi i vraćanje djeteta majci ispred Trgovačkog centra Pont, te dodatno svaki drugi vikend od subote u 10:00 do nedjelje u 19:00 uz primopredaju djeteta ispred Trgovačkog centra Pont; također i putem telefona ili video poziva svaki dan u 19:00 sati kroz vrijeme kada majka koristi godišnji odmor izvan mjesta prebivališta djeteta. Stoga je primjenom odredbe čl. 122 u vezi s čl. 408. ObZ-a odlučeno kao u točki III. izreke.

48. Tužiteljica je u dijelu uzdržavanja na ročištu od 26. veljače 2026. predložila donijeti odluku u skladu s podneskom od 13. siječnja 2026., odnosno prema uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 20. listopada 2025. (ispravno podnesak od 17. listopada 2025.) prema sadržaju kojega predlaže da tuženik za uzdržavanje djeteta za razdoblje od 01. listopada 2022. do 01. prosinca 2023. doprinosi iznos od 331,80 EUR, za razdoblje od 01. prosinca 2023. do 01. svibnja 2025. iznos od 398,17 EUR, a od 01. svibnja 2025. pa nadalje iznos od 600,00 EUR.

49. Prema sadržaju privremene mjere R1 Ob-2341/19 od 10. ožujka 2020., tuženiku je počevši od dana donošenja privremene mjere naložena obveza uzdržavanja u iznosu od 2.000,00 kn/265,45 EUR. Tijekom trajanja ovog postupka je podneskom od 14. listopada 2020. zatražio smanjenje iznosa uzdržavanja na iznos od 1.098,00 kn ukazujući da je nezaposlen i obveznik plaćanja kredita u iznosu od 326,51 EUR, koji je zahtjev za smanjenje uzdržavanja odbijen ovosudnim rješenjem od 12. srpnja 2021., pravomoćnim 15. studenoga 2021.

50. Prema stranačkim navodima tužiteljice, tuženik je tijekom ovog postupka uredno plaćao uzdržavanje po privremenoj mjeri R1 Ob-2341/19 od 10. ožujka 2020. uz iznosu od 265,45 EUR (2.000,00 kn). Slijedno tome, tužiteljica potražuje da se tuženiku naloži da za razdoblje od 01. listopada 2022. do 01. prosinca 2023. plati daljnji svakomjesečnog iznosa od po 66,36 EUR, za razdoblje od 01. prosinca 2023. do 01. svibnja 2025. daljnji svakomjesečni iznosa od 132,72 EUR, a za razdoblje od 01. svibnja 2025. pa nadalje svakomjesečni iznos od po 334,55 EUR, odnosno ukupno 600,00 EUR mjesečno, do svakog 15.-tog u mjesecu i s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u slučaju zakašnjenja.

51. Tuženik je predložio uzdržavanje odrediti sukladno njegovim mogućnostima i cijeneći da je unatrag godinu dana nezaposlen.

52. Mlt. ŠU, rođen **.**.2018., je u traženom periodu uzdržavanja od 01. listopada 2022. bio u dobi od 4 godina, dok je aktualno u dobi od 7 godina. Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne Novine“ broj 37/22), minimalni novčani iznos koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, za dijete do 6 godina iznosi 160,85 EUR; prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne Novine“ broj 48/23) iznosi 172,67 EUR, prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne Novine“ broj 49/24) iznosi 195,16 eura, prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne Novine“ broj 75/25) iznosi 224 eura za dijete dobi od 6 godina, a za dijete dobi od 7 do 12 godina iznosi 264,00 EUR.

53. Uvidom u rješenje R1 Ob-2341/19 od 10. ožujka 2019. utvrđeno je da je iznos uzdržavanja od 265,46 EUR određen cijeneći da su djetetove potrebe 2.550,00 kn (vrtić 1.050,00 kn, odjeća, obuća, hrana, lijekovi i sl. minimalno 1.500,00 kn), pa da otac koji prima plaću od 5.500 kn i ima osobne mjesečne potrebe od oko 1.000,00 kn i režijske troškove za stan u mjesečnom iznosu od 500,00 kn, može doprinositi iznos od 2.000,00 kn. Pritom trošak životnog osiguranja i kredita koji plaća nije uzet u obzir.

53.1. Iz iskaza tužiteljice s ročišta od 12. srpnja 2021. slijedi da je V tada (bio) u dobi od 2 godine i 11 mjeseci, stanuju u stanu površine 27m2 za koji plaća najam 2.000,00 kn, a režije iznose od 500-800 kn. Za odjeću mlt. djeteta mjesečno u prosjeku izdvaja između 500,00 i 700,00 kn; na hranu oko 1000,00 kn, pri čemu kupuje i dodatke prehrani jer je djetetu utvrđen manjak željeza i to lijek Imuno 64, propisan od pedijatrice, kojeg bočica košta 164,00 kn, vitamin C kojeg bočica košta 120,00 kn i traje oko 3 mjeseca, preventivno mu daje ekstrakt crnog oraha, obzirom su se u vrtiću pojavili paraziti, kojeg bočica čega košta 120,00 kn i traje jedan mjesec. Od lijekova kupuje Meralis sprej, morsku sol, Prospan, Fluimukan i na to mjesečno potroši oko 500,00 kn. Nadalje, na pelene mjesečno potroši oko 400,00 kn; od travnja 2021. za vrtić izdvaja 150,00 kn mjesečno, pri čemu je vrtić od prosinca 2020. plaćala 300,00 kn, a 900,00 kn do studenoga 2020. Nekoliko puta mjesečno mlt. V odvodi na plivanje, gdje kupuje kartu i za sebe i na to potroši oko 200,00 kn mjesečno. Na igraonice mjesečno troši oko 100 kn, obzirom tamo odlaze u prosjeku 4 puta mjesečno, dok boravak u igraonici košta 25 kn. Za proslave rođendana u vrtiću obično kupi tortu što iznosi oko 150,00 kn. Na poseban upit punomoćnika tuženika navela je da je po prestanku bračne zajednice ostala sa 3 kredita, kredit za vrata u iznosu od 1100,00 kn mjesečno, koji je trajao godinu dana, za madrac 300kn mjesečno što je otplaćivala godinu dana i kreditom u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno za renoviranje stambenog prostora tuženika. Taj je posljednji kredit podignut 2019. godine u kolovozu na vrijeme od 5 godina te ga i dalje otplaćuje.

53.2. Slijedno tome i primjenom odredbe čl. 311. ObZ-a su mjesečne potrebe djeteta tada utvrđene iznosom od oko 438,00 EUR. Tuženikov prigovor o previsoko naznačenim troškovima odjeće i obuće nije prihvaćen kao osnovan.

53.3. Tuženik je u iskazu s istog ročišta naveo da je ekonomist po struci i da je nezaposlen od lipnja 2020., kada je dobio redoviti otkaz ugovora o radu, a uslijed čega niti ne dobiva naknadu s burze. Kreditno je zadužen po kreditu koji je imao i ranije i za koji moratorij istječe u srpnju ove godine, a koji mjesečno plaća 4.000,00 kn, navodeći da je pri iskazivanju za potrebe donošenja ranije privremene mjere pogrešno naveden tamo naznačeni iznos kredita. Nije se mogao izjasniti u kojem vremenu nije plaćao kredit. Naveo je da na hranu, odjeću, obuću i higijenu mjesečno troši oko 2.000,00 kn jer da je hrana sada skuplja nego je bila prije godinu dana, a na odjeću i obuću troši manje. U svojem vlasništvu ima stan u kojem stanuje, te livade u Bednji, prima 800,00 kn s osnova socijalne naknade, naveo je da je na dan održavanja ročišta otišao po hranu u Caritas, povremeno radi neprijavljeno te tako nešto zaradi, ima prijatelje koji mu pomažu. Radno je sposobna osoba. Naveo je da bi za mlt. V mogao mjesečno izdvajati 1.200,00 kn, odnosno 200,00 do 300,00 kn više pod uvjetom da mu ne kupuje poklone. Na poseban upit suda naveo je da poklone djetetu kupuje bez prethodnog dogovora s majkom osim što je pita koju veličinu mora mlt. V nosi.

53.4.1. Prema ispravama u spisu sud je utvrdio da istome prileži odluka Dječjeg vrtića Jordanovac o redovitom otkazu ugovora o radu tuženiku na radnom mjestu računovođa-administrator zbog skrivljenog ponašanja radnika s danom 10. lipnja 2020. Rješenje je doneseno pozivom na odredbu čl. 25. st. 5. Zakona o predškolskom obrazovanju obzirom je IU pravomoćno prekršajno osuđen zbog nasilja u obitelji. Nadalje prileži rješenje nadležnog Centra iz sadržaja kojeg proizlazi da je tuženiku priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 800,00 kn od 15. rujna 2020.; potom je uvidom u potvrdu HZMO-a utvrđeno da je tuženik bio prijavljen s osnova radnog odnosa u vrtiću do 17. srpnja 2020., dok iz potvrda Porezne uprave proizlazi da je u 2020. s osnova dohotka od nesamostalnog rada primio iznos od 54.848,27 kn, s osnova neoporezivih primitaka iznos od 4.824,71 kn. U vremenu od siječnja do veljače 2021. primio je socijalnu potporu u iznosu od 1.600,00 kn. Nastavno na ispis podataka Ministarstva pravosuđa i uprave te po izvršenom uvidu u javno dostupne podatke iz zemljišne knjige, utvrđeno je da je tuženik vlasnik u 1/6 dijela k. č. br. [katastarska čestica] vrt kod kuće u šink. bednjanskoj površine 72 m2 i 1/12 dijela k. č. br. [katastarska čestica] vrt kod kuće u šink. bednjanskoj površine 450 m2, kao i vlasnik stana br. 2 u potkrovlju korisne površine 101,23 čm, koji se sastoji od dnevnog boravka, ulaznog prostora, ostave, sobe 1, sobe 2, kuhinje, pretprostora, stubišta, kupaonice, spremišta 1 i balkona, s pripadajućim spremištem 2 u međukatu površine 3,64 čm, s pripadajućim spremištem 4 u podrumu površine 5,14 čm, te pripadajućim kućnim vrtom površine 167 čm, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

54. Tužiteljica je na ročištu od 12. rujna 2022. iskazujući o potrebama djeteta navela da je mlt. V sada u dobi od 4 godine i da se u odnosu na ranije ročište na kojem je iskazivala o potrebama djeteta, povećala cijena vrtića pa ista od 01. siječnja 2022. iznosi 300,00 kn, a od 01. rujna će biti dodatno uvećana za 450,00 kn jer je dijete uključeno u engleski program. Sve ostale potrebe za hranu, odjeću, obuću, stanovanja jednake su kao i ranije.

54.1. Tuženik je na istom ročištu iskazao kako u njegovom imovnom stanju u odnosu na ranije iskazivanje nije došlo do nikakvih promjena. Glede prihoda je naveo da povremeno vozi za Wolt i sl., a povremeno radi više poslova i mjesečno uspijeva ostvariti prihod od 6.000,00 do 7.000,00 kn. Prije 10 mjeseci je uredio Šimunovu sobu, na način da ima svoj krevet na kat koji je sam radio, police, igračke, stol i stolice.

55. Podneskom od 12. prosinca 2024. tuženik je obavijestio sud da je nesposoban za rad jer da je pretrpio ozljedu od nepoznate osobe od koje je zadobio ozljede metalnom palicom, kao dokaz čega je dostavio povijest bolesti KB Sveti Duh od 07. prosinca 2024. Dodatno je podneskom od 04. ožujka 2025. dostavio potvrdu o prijavi ozljede na radu s danom 18. prosinca 2024. od strane HZZO, pri čemu je u iskazu s ročišta od 01. prosinca 2025. naveo da mu HZZO nije priznao ozljedu na radu, dok je prema sadržaju potvrde liječnika ŠUR od 13. veljače 2025. liječenje tuženika i dalje u tijeku.

56. Uvidom u podatke o vlasništvu vozila MUP-a od 28. svibnja 2025. tuženik je od 06. travnja 2024. vlasnik motocikla Yamaha X-MAX, godina proizvodnje 2024., za koje je vozilo prema podacima dostupnima na web stranci https://www.njuskalo.hr/skuteri-preko-50/yamaha-x-max-300-tech-max-2024-godina- 2000km-oglas-47607095, utvrđena vrijednost od oko 6.500,00 EUR.

56.1. Uvidom u podatke o vlasništvu nekretnina utvrđeno je da je tuženik i da je vlasnik u 1/6 dijela k. č. br. [katastarska čestica] vrt kod kuće u šink. bednjanskoj površine 72 m2 i 1/12 dijela k. č. br. [katastarska čestica] vrt kod kuće u šink. bednjanskoj površine 450 m2, kao i vlasnik stana br. 2 u potkrovlju korisne površine 101,23 čm, koji se sastoji od dnevnog boravka, ulaznog prostora, ostave, sobe 1, sobe 2, kuhinje, pretprostora, stubišta, kupaonice, spremišta 1 i balkona, s pripadajućim spremištem 2 u međukatu površine 3,64 čm, s pripadajućim spremištem 4 u podrumu površine 5,14 čm, te pripadajućim kućnim vrtom površine 167 čm, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

56.2. Uvidom u potvrdu Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za tuženika za 2023. utvrđeno je d je ostvaren dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti u iznosu od 4.755,48 EUR, uz porez i prirez od 315,19 EUR, te neoporezivi primitak od 2.210,97 EUR iz čega slijedi da je mjesečno evidentiran primitak od oko 555,00 EUR. Nadalje je u 2024. ostvaren dohodak od 4.590,00 ERU uz porez od 550,80 EUR i neoporezivi primitak od 1.438,76 EUR, što prosječno čini 456,00 EUR mjesečno.

56.3. Uvidom u podatke HZMO od 19. kolovoza 2025. utvrđeno je da je tuženik od 01. lipnja 2023. pa nadalje prijavljen kao vlasnik obrta za usluge [obrt], dok, dok je uvidom u podatke FINA-e utvrđeno je da je tuženik imatelj jednog računa obrta i dva računa fizičke osobe kod Zagrebačke banke d.d. Uvidom u promet po navedenim računima utvrđena je činjenica učestalog prijenosa sredstava s računa tuženika na račun obrta tuženika i obrnuto, kao i tijekom 2025. priljev iz inozemstva u iznosu od 1.849,00 EUR (02.2025.) i 245,00 EUR (02.2025.).

57. Tužiteljica je u iskazu s ročišta od 01. prosinca 2025. iskazala da svake godine stanarina raste za 50,00 EUR, također i režije koje su 50,00 i 70,00 EUR. V je sada u dobi od 7 godina, više ne postoje troškovi vrtića koji su iznosili 38,00 EUR i 53,00 EUR za engleski, već je krenuo u školu, te je u potrazi za većim stanom u kvartu, radi čega je i tražila povećanje uzdržavanja na iznos od 600,00 EUR jer su stanovi u kvartu koji bi imali još jednu dodatnu sobu u iznosu najma 600,00 do 800,00 EUR. Na hranu za sebe i V potroši mjesečno između 300,00 i 400,00 EUR, higijena je 50,00 EUR, odjeća i obuća je između 150,00 i 200,00 EUR mjesečno. Upitana pojasniti iskazani trošak navela je da V ima puno odjeće i ne želi na njemu štedjeti. Kupuje mu kvalitetnu odjeću, žive u malom stanu i ne može na dnevnoj razini prati veš, a on dnevno zaprlja i dvoje hlače. Nedavno sam u Dechatlonu kupila zimske čizme koje sam platila 30,00 EUR, i jaknu koja je bila 30,00 EUR i dodatno odjeću za trening i ukupan račun je bio oko 107,00 EUR. Dodatno tome, kada V ide kod oca, otac traži da bude lijep obučen, zahtjeva određeni standard i ona se toga drži. V već 4 godine ide na njemački u GT institut gdje cijena semestra iznosi 212,00 EUR. Također je izrazio želju da ide na nogomet za što je otac rekao da njega to ne zanima. Nogomet pohađa od lipnja ove godine i mjesečni trošak je 70,00 EUR, a 01.09. je uplatila iznos od 40,00 EUR za sudjelovanje na 10 utakmica, time da je za s početkom treniranja za opremu izdvojila iznos od 150,00 EUR. Od izvanškolskih aktivnosti ide na Male inženjere, za koje se mjesečno plaća 50 EUR. Na školski pribor mjesečno izdvaja oko 20,00 EUR; do sada je u školi bio jedan izlet koji je platila 35,00 EUR, kazalište za koje je izdvojila 15,00 EUR; za školu plaća produženi boravak od 28,00 EUR mjesečno i kuhinju mjesečno 18,00 EUR; nedavno je učiteljici uplatila 5,00 EUR za radne materijale i mjesečno uplaćujem 5,00 do 10,00 EUR jednoj mami koja je zadužena za higijenske potrepštine za cijeli razred.

57.1. Tuženik je na istom ročištu iskazao da je u zadnjih godinu dana bio na dvije operacije i imao je 50 fizikalnih, 4 do 5 mjeseci je išao na terapije; pio je lijekove protiv bolova, sve zbog toga što je pretrpio ozljedu kada je napadnut od strane nepoznate osobe, time da, iako je napadnut na radnom mjestu, HZZO mu nije želio priznati ozljedu na radu. Nakon te ozljede više se ne smatra 100% sposobnim za obavljanje poslova određenih vrste, a upitan da pojasni za koje poslove se ne smatram sposobnim, naveo je da su to fizički poslovi. Upitan što je po zanimanju naveo je da ima nekoliko zanimanja, pa je tako završio za montera i zavarivača, za strojarskog tehničara, završio je Višu ekonomsku i tečaj za samostalnog računovođu. Stekao je razne kvalifikacije. Imao je obrt za dostave koji više ne postoji. Bio je jedno vrijeme u mirovanju i sada je zatvoren. Obrt je u svojem vlasništvu imao motor, motor je odjavljen i sada je na njegovom dvorištu. Nije još prijavljen na burzu jer nema potrebne potvrde krivnjom institucija. U posljednjih godinu dana su njegovi prihodi iznosili oko 400,00 EUR mjesečno, pa su mu u svakodnevnici financijski pomagali i majka, sestra i prijatelji. U svojem vlasništvu nema nikakve druge imovine u odnosu na ranije razdoblje kada je iskazivao. Režije iznose oko 100,00 EUR mjesečno. Na hranu trošim između 200,00 i 300,00 EUR mjesečno, na higijenu 20,00 do 30,00 EUR a mjesečno, odjeću i obuću dobivam od prijatelja. Živi skromno i nema obvezu uzdržavanja druge osobe.

58. Primjenom odredbe čl. 307. st. 1. i. 2., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. ObZ-a sud je temeljem iskaza majke i zz mlt. tužitelja utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta za razdoblje od 2022. pa nadalje koji se odnose na troškove stanovanja (najam stana 132,00 EUR-2022. (1/2 dijela), pri čemu se trošak najma svake godine od 2021. povećava za 50,00 EUR odnosno 25,00 EUR za dijete+režije 30-40 EUR-1/2 dijela), hrane (od 133,00 do 180,00 EUR), higijene (uključujući i troškove dodataka hrani i lijekova-50,00 EUR), troškove vrtića i aktivnosti u vrtiću (engleski)- (38,00+53,00 EUR), trošak tečaja njemačkog jezika u Goethe institutu (po semestru 212,00 EUR), odjeće i obuće (80-200,00 EUR), a s polaskom djeteta u školu i troškove školskog pribora (20,00 EUR), boravka u vrtiću i kuhinje (46,00 EUR), troškove radnih materijala i izleta (15,00 EUR), izvanškolske aktivnosti nogometa (70,00 EUR) i Malih inženjera (50,00 EUR), troškove socijalnog života (40,00 EUR), te ih je prihvatio kao realno iskazane troškove života i materijalnih potreba djeteta te procjenjuje da je za uzdržavanje mlt. djeteta u navedenom razdoblju bio potreban iznos od najmanje 450,00 EUR. Majka naime ulaže pažnju u ojačavanje djetetovog zdravlja, kupuje mu kvalitetnu odjeću, pri čemu i sam otac traži da dijete na osobnim odnosima bude lijepo obučeno, ulaže u socijalni život djeteta te izvanškolske aktivnosti. Troškovima života djeteta s neminovnim povećanjem cijena dobara i usluga, dijete je kroz čitavo vrijeme zadržavalo isti standard, time da su pohađanjem škole raniji troškovi vrtića (i engleskog) zamijenjeni troškovima boravka, kuhinje, školskog pribora i izleta.

59. Primjenom odredbe čl. 313. ObZ-a sud je u odnosu na mogućnosti oca utvrdio kako je isti od lipnja 2020. nezaposlen, time da je usprkos nezaposlenosti radio neprijavljeno razne poslove u okviru širokog raspona stečenih zvanja. Prema vlastitom iskazu je tijekom nezaposlenosti ostvarivao prihode od oko 860,00 EUR (6.000-7.000 kn). 01. lipnja 2023. je otvorio obrt u okviru kojega je pružao usluge dostave, a u 2024., kada mu je prema potvrdi Porezne uprave mjesečni prihod iznosio oko 500,00 EUR, kupuje motocikl vrijednosti od oko 6.500,00 EUR. Isti je čitavo vrijeme radno sposoban i bez obveza uzdržavanja drugih osoba osim mlt. V, pri čemu njegovu ozljedu na radu krajem 2024. sud nije cijenio na način da bi bio onemogućen u stjecanju prihoda. Tužiteljica je na ročištu od 26. veljače 2025. tvrdila da tuženik radi kao dostavljač restorana „Pri vujči“ i da su joj kolegice rekle da im dostavlja hranu na posao te da ga je i sama znala vidjeti, koje je navode tuženik osporio navodeći da je prijavljen na Zavod za zapošljavanje o čemu je dostavio rješenje Zavoda od 16. veljače 2026. prema kojemu je prestao obavljati djelatnost u okviru obrta 14. studenoga 2025., te prima novčanu naknadu od 429,38 EUR. Iskazao je da je motor neregistriran i da stoji na dvorištu slijedno čemu ga vjerojatno može prodati, dok je uvidom u ispis podataka Zagrebačke banke utvrđeno da je tijekom 2025. prebacivao novac s vlastitog računa i računa obrta kao i da je ostvario prihod iz inozemstva od oko 1.800,00 EUR. Tuženik je vlasnik stana na adresi prebivališta površine oko 100 čm kojeg je 2024., kada je ostvarivao mjesečni prihod od oko 500,00 EUR uredio (uređenje dječje sobe), također i vlasnik zemljišta na području Bednje, pri čemu njegove mjesečne potrebe iznose oko 380,00 EUR, što uzevši u obzir iznos uzdržavanja od 265,00 EUR, koji plaća, čini veći iznos od onog kojeg mjesečno zarađuje. U svim iskazima u ovom postupku tvrdi da je to stoga što mu pomažu mama, sestra, prijatelji, no nije naveo kojim iznosom, niti je dostavio ijedan ugovor o zajmu. Cijeneći da je stoga radno sposobna osoba i u naponu radne snage, da ima širok raspon zanimanja koje može raditi, da ima riješeno stambeno pitanje i imovinu koja može uprihoditi te da se stječe dojam da je njegova nezaposlenost njegov izbor određen u skladu s obilježjima njegove ličnosti i te da isto ne odražava njegovu sposobnost rada, kao i da je njegovo imovinsko stanje kroz čitavo vrijeme približno jednako, pri čemu cijeneći potrebe djeteta od najmanje 450,00 EUR mjesečno, sud je ocijenio da tuženik u takvom opisu okolnosti za uzdržavanje mlt. V može doprinositi i iznos od 300,00 EUR mjesečno kroz čitavi utuženi period počevši od 01 listopada 2022. pa nadalje. Kako tuženik od 10. ožujka 2020. u opisanim okolnostima za uzdržavanje djeteta doprinosi iznos od 265,45 EUR, to je isti obvezan od 01. listopada 2022. plaćati daljnji iznos od 34,55 EUR, a s početkom od 01. travnja 2026. (obzirom mu obveza iznosa od 265,00 EUR dospijeva do 15.-tog u mjesecu) iznos od 300,00 EUR, koja je odluka sadržana u točki IV. i V. izreke, time da je u točki II. izreke tužiteljica odbijena sa zahtjevom za uzdržavanje povrh iznosa od dosuđenih 300,00 EUR. Pritom je sud cijenio i odredbu čl. 310. ObZ-a prema kojoj roditelj koji stanuje s djetetom ispunjava svoj udio u obvezi uzdržavanja kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavam materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

60. Zatezna kamata je dosuđena sukladno čl. 29. ZOO-a, time da je zakonska zatezna kamata za razdoblje od 01. prosinca 2022. do 31. ožujka 2026. (kao dana do kojeg je uzdržavanje plaćeno) sukladno dispoziciji tužiteljice određena od prvog sljedećeg dana mjeseca za raniji mjesec.

61. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ-a, primjenom koje je odredbe i cijeneći okolnost da su stranke bile suglasne oko razvoda braka i odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, dok su glede zahtjeva u dijelu osobnih odnosa i uzdržavanja djelomično uspjele u postupku, pri čemu da je tuženik podmirio trošak vještačenja na okolnost roditeljskih kapaciteta, a tužiteljica vještačenja na okolnost povrede djetetovih prava, sud odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak (točka VII. izreke).

U Zagrebu, 13. travnja 2026.

Sutkinja

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 5 primjeraka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA/

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika

3. posebnom skrbniku

4. HZSR, PU Trešnjevka