Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-944/2019-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužiteljice KPS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Orehovec Slavici, odvjetnici iz Čakovca, Ul. kralja Zvonimira 7A, protiv tuženika Privredna banka d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, Podružnica 11, Varaždin, zastupane po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, Medulićeva 31, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 26. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice te z. punomoćnice tuženika KP, odvjetničke vježbenice u OD Houška & Grubišić, Zagreb, 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4.1. Ugovora o kreditu broj 9011935369 od dana 22.9.2006., solemniziran od strane javnog bilježnika broj: OU-1185/06- 1, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 5., čl. 6. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu broj 9011935369, solemniziran od strane javnog bilježnika broj: OU-1185/06-1, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da tužiteljici LP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 10.685,62 EUR (slovima: desettisućašestoosamdesetpeteura i šezdesetdvacenta) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznos do isplate i to: od 01.9.2010. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u roku od 15 dana, kako slijedi:

iznos 217,62 EUR od 01. rujna 2010.

iznos 226,43 EUR od 01. listopada 2010.

iznos 225,39 EUR od 01. studenog 2010.

iznos 220,99 EUR od 01. prosinca 2010.

iznos 276,38 EUR od 01.siječnja 2011.

iznos 262,63 EUR od 01. veljače 2011.

iznos 271,82 EUR od 01. ožujka 2011.

iznos 128,52 EUR od 01. srpnja 2011.

iznos 127,06 EUR od 01. rujna 2011.

iznos 332,82 EUR od 01. listopada 2011.

iznos 213,27 EUR od 01. studenog2011.

iznos 427,60 EUR od 01. siječnja 2012.

iznos 229,18 EUR od 01. veljače 2012.

iznos 216,30 EUR od 01. ožujka 2012.

iznos 221,18 EUR od 01. travnja 2012.

iznos 214,90 EUR od 01. svibnja 2012.

iznos 242,96 EUR od 01. lipnja 2012.

iznos 211,59 EUR od 01. srpnja 2012.

iznos 226,86 EUR od 01. kolovoza 2012.

iznos 217,73 EUR od 01. rujna 2012.

iznos 325,04 EUR od 01. listopada 2012.

iznos 216,63 EUR od 01. studenog 2012.

iznos 211,59 EUR od 01. prosinca 2012.

iznos 223,11 EUR od 01. siječnja 2013.

iznos 201,22 EUR od 01. veljače 2013.

iznos 194,68 EUR od 01. ožujka 2013.

iznos 16,04 EUR od 01. svibnja 2013.

iznos 206,48 EUR od 01. lipnja 2013.

iznos 182,44 EUR od 01. srpnja 2013.

iznos 197,89 EUR od 01. kolovoza 2013.

iznos 198,51 EUR od 01. rujna 2013.

iznos 325,61 EUR od 01. listopada 2013.

iznos 201,66 EUR od 01. studenog 2013.

iznos 196,02 EUR od 01.prosinca 2013.

iznos 210,95 EUR od 01. siječnja 2014.

iznos 119,92 EUR od 01. veljače 2014.

iznos 113,88 EUR od 01. ožujka 2014.

iznos 122,46 EUR od 01. travnja 2014.

iznos 113,43 EUR od 01. svibnja 2014.

iznos 125,75 EUR od 01. lipnja 2014.

iznos 112,59 EUR od 01. srpnja 2014.

iznos 127,16 EUR od 01. kolovoza 2014.

iznos 126,72 EUR od 01. rujna 2014.

iznos 247,13 EUR od 01. listopada 2014.

iznos 129,59 EUR od 01. studenog 2014.

iznos 127,74 EUR od 01. prosinca 2014.

iznos 134,70 EUR od 01.siječnja 2015.

iznos 132,61 EUR od 01. veljače 2015.

iznos 52,98 EUR od 01. ožujka 2015.

iznos 203,17 EUR od 01. travnja 2015.

iznos 128,2 EUR od 11. travnja 2015.

iznos 144,23 EUR od 01. lipnja 2015.

iznos 127,83 EUR od 01. srpnja 2015.

iznos 135,95 EUR od 01. kolovoza 2015.

iznos 131,94 EUR od 01. rujna 2015.

iznos 208,54 EUR od 01. listopada 2015.

IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 6.901,39 EUR sa zateznim kamatama od 1.12.2015. do namirenja.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.481,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 16.12.2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dijelova odredaba čl. 4.1. i 4.2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke te čl. 5., 6., i 7.2. u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju liste banke važeće na dan plaćanja. Naime, da su stranke 22.9.2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 9011935369 sa namjenom izgradnje i dovršenja stambenog objekta i refinanciranje postojećeg stambenog kredita, kojim kreditom je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 114.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, a po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,25%, s rokom otplate 204 mjeseca. Potom da je između stranaka 4.12.2015. zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je proveden postupak konverzije kredita na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju. Spomenutim Dodatkom Ugovora da tužiteljica nije obeštećena za preplaćenu kamatu već je samo riješeno ekonomsko pitanje konverzije valute CHF u valutu EUR. Ističe da je tuženik ni prije ni u vrijeme zaključenja Ugovora nije informirao o riziku ugovaranja promjenjive kamatne stope, a koju kamatnu stopu je tuženik mijenjao u više navrata. Sama ugovorna odredba o kamati da ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, a koju promjenu tužiteljica ne može niti provjeriti jer nema egzaktnih kriterija. U odnosu na valutnu klauzulu, da tužiteljica nije imala saznanja o riziku ugovaranja valute CHF, a tuženik je u vrijeme i prije zaključenja ugovora nije informirao o općem riziku vezanom za valutnu klauzulu kao ni o činjenici da je veći rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak i da je izvjestan rast švicarskog franka. Vezano uz sve navedeno, tužiteljica se poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-140/2012 od 4.7.2013., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7192/13 od 13.4.2014. i Vrhovnog suda RH broj Revt- 249/14 od 9.4.2015. te presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž -6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli da je tužiteljica više platila tuženiku 63.823,59 HRK/8.470,85 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu koji je potvrđen od strane javnog bilježnika, a radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju . Potonji zakon da je poseban zakon u odnosu na Zakon o obveznim odnosima i da se radi o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri zakonodavca, a kojim zakonom je određen način izračuna konverzije, te su svi uplaćeni iznosi tužiteljice uzeti u obzir prilikom konverzije i time je došlo do potpune restitucije tužiteljice kao potrošača. Također da je tužiteljica prihvatila ponudu tuženika o izračunu svih elemenata konverzije. Nadalje, da ni jednim pozitivnim propisom nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, a isto tako osporava da bi bilo koja obveza ugovora bila ništetna, a tvrdi da je tužiteljica bila informirana i o promjeni tečaja valute CHF u odnosu na kunu i to u javnim glasilima, od strane HNB te od strane zaposlenika tuženika, ali je neovisno o tome donijela odluku o sklapanju Ugovora o kreditu. Smatra da je tužiteljica kao sudionik obveznog odnosa trebala uložiti dužnu pažnju i brinuti o svojim interesima više od drugih. Konačno ističe prigovor radi prebijanja te prigovor zastare tražbine te odriče tužiteljici svojstvo potrošača.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu , Dodatak Ugovoru o kreditu, plan otplate, izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015., pregled uplata po kreditu, obavijesti o promjeni kamatne stope, saslušana je tužiteljica, provedeno je financijsko vještačenje, pročitan je Nalaz Centra poslovnih analiza d.o.o. od 27.11.2024., saslušana je vještakinja Natalija Jambrečić.

4. Nije sporno između stranaka da su 22.9.2006. sklopile Ugovor o kreditu koji je solemniziran kod javnog bilježnika Bojane Štimac iz [adresa], da je Ugovor sklopljen u svrhu izgradnje i dovršenja stambenog objekta i refinanciranje postojećeg stambenog kredita kod tuženika, da je tužiteljici odobren kredit od 114.000,00 CHF s rokom otplate od 204 mjeseca te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,25%. Nije sporno da su stranke 4.12.2015. zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu koji je također solemniziran kod javnog bilježnika Melanije Duić iz [adresa], a kojim je proveden postupak konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u kredit CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a na način i rokovima koji su propisani Zakonom o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15).

5. Sporno je pravno pitanje zastare tražbine tužitelj ice, sporna je osnovanost istaknutog prigovora radi prijeboja, okolnost da li tužiteljica ima svojstvo potrošača, da li je provedenom konverzijom tužiteljica izgubila pravo tražiti puno obeštećenje preplaćenih iznosa kao razlike između kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora od 4,25% godišnje u odnosu na kamate koje je tuženik tokom otplate kredita jednostrano mijenjao te kao razlike tečaja CHF koji je vrijedio na dan sklapanja Ugovora i tečaja na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, uz uračunavanje priznatog preplaćenog iznosa u Dodatku Ugovora o kreditu.

6. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

7. Presudom pak istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

8. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati jednako na sve potrošače, već od slučaja do slučaja nakon utvrđenja prave volje ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku kratko treba reći da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

9. Točno je da sve naprijed izloženo nikako ne znači automatsku primjenu pravnih stavova iz kolektivnog spora i u konkretnoj parnici već je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor. Dakle, tuženik je trebao dokazati činjenice iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je razmatrao sud u kolektivnom sporu. Tuženik je morao dokazati da su sporne odredbe ugovora bile razumljive za tužitelj icu kao potrošača i da je s njom pregovarao o tim odredbama, a zbog čega se one ne bi mogle smatrati nepoštenima. Na tu okolnost je tuženik predložio saslušanje svjedokinje RP – voditeljice odjela kreditiranja i LPS – menadžera za odnose s klijentima, time da je naknadno na ročištu održanom 3. listopada 2023. izjavio da ostaje kod dokaznog prijedloga saslušanja svjedokinje RP. Kako se dostava poziva navedenoj svjedokinji nije mogla izvršiti u višekratnim navratima na različite adrese, to je tuženik pozvan na dostavu točne adrese svjedokinje, uz okolnost da se radi o njegovoj zaposlenici, a kojem nalogu suda nije udovoljio. Iako tuženik nije izričito izjavio da odustaje od dokaza saslušanjem LPS, za navesti je da niti sam tuženi ne tvrdi da se radi o osobi koja je neposredno pregovarala s tužiteljicom o konkretnom Ugovoru o kreditu, a za obavijesti koje je tužiteljica eventualno primila od tuženika, mjerodavne su samo one obavijesti osobe s kojom je neposredno pregovarala (ukoliko je točno da je pregovarala o pojedinim ugovornim odredbama), a menadžer za odnose s klijentima to očito nije. O pojedinačnom pregovaranju ne može se zaključivati na temelju obavijesti glasila HNB-a ili u bilo kojim drugim medijima kako to tvrdi tuženik, kao i putem istupa guvernera Hrvatske narodne banke u javnosti koji je upozoravao na postojanje rizika kod valutne klauzule u valuti CHF kao valuti utočišta. Također niti okolnost što je Ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, dakle tvrdnja da je javni bilježnik strankama dodatno objasnio sadržaj Ugovora i posljedice istog, ne dokazuje okolnost da su stranke pregovarale o pojedinim ugovornim odredbama, a javni bilježnik nije niti ovlašten niti stručan davati strankama informacije o načinu formiranja kamatne stope niti je dužan imati informacije o eventualnim rizicima promjene bilo koje valute pa tako i CHF.

9.1. Naprotiv tužiteljica navodi u stranačkom iskazu da je Ugovor dobila unaprijed pripremljen i da ni o kojoj ugovornoj odredbi s tuženikom nije pregovarala. Također navodi da je primala obavijesti o porastu kamatne stope, a druge obavijesti o parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope nije dobila, kao niti obavijest da HNB ne štiti tečaj CHF. Od javnog bilježnika da je bila upozorena samo na okolnost upisanog založnog prava na nekretnini i obvezu urednog plaćanja kredita.

10. Predmetni ugovor tužiteljica je sklopila kao fizička osoba i stoga se smatra potrošačem, obzirom da je odredbama Zakona o zaštiti potrošača propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti (čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora), a u konkretnom slučaju to je tužiteljica i bila jer je i u samom Ugovoru o kreditu navedena svrha istog za adaptaciju i dovršetak stambenog objekta za koji tužiteljica navodi da se radi o kući koja služi isključivo stanovanju. Dakle, predmetni Ugovor o kreditu je potrošački ugovor.

11. Kao što je rečeno, tuženik nije dokazao niti ponudio dokaze kojima bi se moglo utvrditi kako su tužitelju pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi i da su mu te odredbe učinili razumljivima, ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, a kako to razmatra i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, a jednako tako i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

12. U vrijeme podnošenja ove tužbe 11.6.2019. važile su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19), a prema odredbi čl. 118. tog zakona, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identično je bilo propisano i odredbom čl. 138.a. ZZP/07. U prilog takvom zaključivanju govori i odredba čl. 120. ZZP/14, prema kojoj pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 106. st. 1. tog zakona, ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovoga zakona i drugih propisa koji su navedeni u članku 106. st. 1. ovoga zakona, prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.

13. S obzirom na direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (za kamatnu stopu) i P-6632/17 od 14. lipnja 2018. (za valutnu klauzulu), donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se spomenute presude odnose i na tuženika, ništetne su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika (4.1.) kao i one koje se odnose na valutnu klauzulu (5., 6. i 7.2.). Obzirom na djelomičnu ništetnost ugovornih odredaba predmetnog ugovora o kreditu, tužitel jici bi pripadalo pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, konkretno, razliku između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i onog u vrijeme isplate kredita 2006. godine, kao i na povrat onoga što je isplatio kao razliku između kamatne stope od 4,25% prilikom sklapanja Ugovora i onih koje je jednostrano u daljnjem periodu mijenjao tuženik u smislu povećanja. Takvo pravo tužitelj ice proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).

14. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju koji je na snazi od 30.9.2015. (NN 102/15 – dalje: Novela), u odredbi čl. 19.b. propisano je načelo konverzije kredita tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

15. Kao način konverzije kredita, u odredbi čl. 19.c. st. 1. toč. 1. i 2. Novele propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

16. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:

– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,

– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

17. Iz Dodatka Ugovora o kreditu od 2.2.2016. proizlazi da su stranke prihvatile konverziju te su mijenjale odredbe iz osnovnog ugovora i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o preplaćenom iznosu od 1.025,97 EUR / 7.830,25 HRK, a utvrdile su i preostalu neotplaćenu glavnicu nakon provedene konverzije na dan 30.9.2015. u iznosu od 28.758,27 EUR.

18. Dodatak Ugovoru o kreditu nije ništetan kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

19. Tako Vrhovni sud u citiranoj odluci ističe kako Novelu ("Narodne novine" broj 102/15) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15).

20. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZIDZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

21. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZIDZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

22. Međutim, Vrhovni sud apostrofira da je sporazum trebao biti sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK, odnosno Novele.

23. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu – cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR-e.

24. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 K protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

25. Točno je da je tužiteljica kao korisnica kredita mogla odbiti konverziju koju joj je banka prethodno bila dužna ponuditi. Tužiteljica ne osporava da je izračun prilikom provođenja konverzije napravljen temeljem spomenute Novele, odnosno da je izračun tuženika točan, dakle da joj je tuženik obračunao sve uplaćene iznose kao da je Ugovor o kreditu otpočetka bio sklopljen u valuti EUR.

26. Sklapanje Dodatka Ugovora o kreditu između stranaka ne znači da su istovremeno s njegovim sklapanjem stranke riješile pitanje ugovornih odredaba kojima se u ugovoru o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa niti se tim Dodatkom rješava pitanje ništetnosti utuženih dviju odredaba ugovora koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Okolnost da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu i utvrdile preplate, ne upućuje na zaključak da je provedenom konverzijom tužitelju vraćen iznos kao razlika između plaćenih ugovornih kamata na temelju utvrđene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i onoj početno ugovorenoj kao niti razlika u tečaju CHF na dan isplate kredita i na dan plaćanja daljnjih rata kredita. Jednako i prema odredbi čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu, koja propisuje da se potrošač ne može odreći, niti mu se mogu ograničiti prava koja ima temeljem citiranog zakona. Unatoč tvrdnji tuženika da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu uspostavljena ekonomska ravnoteža između stranaka, iz nalaza vještaka koji će biti niže obrazložen proizlazi upravo suprotno.

27. Kako je sud utvrdio da su ništetne spomenute odredbe Ugovora o kreditu, to takvo utvrđenje ništetnosti mora ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredaba nije bilo. Kako je provedenim vještačenjem po vještaku Centar poslovnih analiza d.o.o., a na koji nalaz u smislu matematičkog izračuna stranke nisu imale primjedbe, utvrđeno da je tužiteljica do konverzije, ukoliko se primjeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 4,25% godišnje i obveze izraze u kunama po tečaju na dan korištenja kredita, tužiteljica je do 30.9.2015. više uplatila 14.521,60 EUR, uzimajući u obzir i preplatu iz konverzije od 6.901,39 EUR sa više uplaćenim iznosima po pojedinim mjesecima kako je pobliže navedeno u izreci presude , to je sud obvezao tuženika isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, a primjenom daljnje odredbe čl. 1115. ZOO-a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev i uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, zbog čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. Pri tome je za navesti da je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom vještaka odnosno u većem iznosu na način kao u podnesku od 16.12.2024. Dakle, tužiteljica je preinačila tužbu, a kojoj preinaci se tuženik protivi.

28. Preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove, tzv. neprava preinaka je postupovna radnja koja je dopuštena prema odredbama čl. 190. i 191. Zakona o parničnom postupku, kojom se u tijeku postupka povećava iznos tražbine temeljem iste činjenice na kojoj se zasniva prvobitni tužbeni zahtjev. U takvom slučaju zastarni rok za potraživanje prekida se već podnošenjem tužbe u postupku, a ne tek u trenutku same preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

28.1. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove, iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužiteljica poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznala za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 11.6.2019. to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., tako da u tom slučaju također nije nastupila zastara tražbine za podnošenje konkretne tužbe. Neovisno dakle od toga što je tužiteljica u podnesku od 16.12.2024. iz iste činjenične osnove preinačila tužbu, ni u tom slučaju nije došlo do zastare tražbine jer je ona prekinuta podnošenjem tužbe.

29. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja i to iznosa od 6.901,39 EUR, a radi se o iznosu preplate utvrđene člankom 5 Dodatka Ugovoru o kreditu, takva tražbina tuženika nije osnovana. To iz razloga što iz nalaza vještaka proizlazi da je za taj preplaćeni iznos do provedene konverzije, u nalazu umanjen ukupni iznos preplate koji iznosi 14.521,60 EUR, pa je preostala razlika više plaćeno 10.685,62 EUR, jer je na razlike izračunate do 31.7.2010. obračunata zakonska zatezna kamata do 30.9.2015. te je za iznos od 6.901,39 EUR izvršeno zatvaranje uz uračunavanje obračunatih zateznih kamata.

30. Na upućene primjedbe na nalaz od strane tuženika, vještak se očitovao i pisano i usmeno pa tuženiku odgovara da je tuženik konverziju s financijsko- računovodstvenog gledišta računski izvršio u skladu sa odredbama ZID ZPK, a preplata priznata u konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR uzeta je u obzir pa izračun koji je postavljen vještaku zadatkom suda nije ni u kakvoj vezi sa ZID ZPK/15 i radi se o dva potpuno različita izračuna. U odnosu na prigovor izračuna negativnih razlika kada je kamata bila niža od one koju vještak fiksira, vještak odgovara da je za cijelo vrijeme korištena početna kamatna stopa što znači da su manje plaćeni iznosi po osnovi promjene kamatne stope kada je ona bila niža od 4,25%, uključeni u izračun. Jednako i u usmenom očitovanju na prigovore, ističe da neovisno o uplaćenim i priznatim iznosima, još uvijek postoji preplaćeni iznos kao u nalazu, kada se anuliraju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i tečaju CHF na dan plaćanja rata kredita. Kako tuženik nije doveo u sumnju matematički izračun vještaka, to sud prihvaća nalaz stručnim i objektivnim, izrađenim prema pravilima struke i osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu visine temelji upravo na nalazu vještaka. Za navesti je da u pogledu negativnih i tečajnih razlika, kada je tečaj bio niži od onog na dan isplate kredita (4,687303), i manje kamatne stope od one u trenutku sklapanja Ugovora, uz okolnost da tuženik niti ne postavlja određeni zahtjev u pogledu tih potplaćenih iznosa, tužiteljica nije ništa niti primila neosnovano, odnosno nije se obogatila sa tim potplaćenim iznosima.

31. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

32. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, zastupanja na ročištima 25.5., 3.10., 12.3.2023., 21.5. i 26.9.2024., 1.12.2025. i 26.2.2026. u iznosima od po 200,00 EUR, sastava podneska od 9.4.2024., 16.12.2024., 24.11.2025. i 22.12.2025. u iznosima od po 200,00 EUR, sudska pristojba na tužbu 131,13 EUR, trošak vještačenja 350,00 EUR, PDV 600,00 EUR ili ukupno 3.481,13 EUR.

Varaždin, 13. travnja 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnica tužitelja – Orehovec Slavica, odvjetnica iz Čakovca, Ulica kralja

Zvonimira 7A

2) Punomoćnica tuženika – Maja Čuljak, odvjetnica iz Zagreba, Medulićeva 31