Poslovni broj: P-11/2026-43
Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Stalna služba u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
35000 Slavonski Brod
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja FNG Property HR d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 90409649064, koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, radi: ispravka upisa u zemljišnu knjigu, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Hrvoja Betlacha, odvjetnika u Slavonskom Brodu i za tuženicu, zamjenice Županijskog državnog odvjetništvu u Slavonskom Brodu, ĆVK, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude 13. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FNG Property HR d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 90409649064 koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je nevaljan odnosno neistinit upis prava vlasništva za korist tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, ostvaren temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Požega kod Općinskog suda u Požegi, posl. br. Z- 2873/2014 od 29. siječnja 2016.g., na nekretnini označenoj kao broj katastarske čestice [katastarska čestica], broj D. L. 34, adresa katastarske čestice/Način uporabe katastarske čestice/Način uporabe zgrade, naziv zgrade, kućni broj zgrade ĆV, HV površine 1104 m2 (od čega DVORIŠTE površine 329 m2 i ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, Požega, FRANJE CIRAKIJA 2A, Požega, STJEPANA RADIĆA 30, 32 površine 775 m2), upisanoj u ZK uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Požega, kod Općinskog suda u Požegi, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine: 1. Suvlasnički dio: 941/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Poslovni prostor u [adresa], u prizemlju zgrade,ukupne NKP 194 m2.
II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretnini označenoj kao broj katastarske čestice [katastarska čestica], broj D. L. 34, adresa katastarske čestice/Način uporabe katastarske čestice/Način uporabe zgrade, naziv zgrade, kućni broj zgrade ĆV, HV površine 1104 m2 (od čega DVORIŠTE površine 329 m2 i ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, Požega, FRANJE CIRAKIJA 2A, Požega, STJEPANA RADIĆA 30, 32 površine 775 m2), upisanoj u ZK uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Požega, kod Općinskog suda u Požegi, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine:
1. Suvlasnički dio: 941/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Poslovni prostor u [adresa], u prizemlju zgrade,ukupne NKP 194 m2, uknjiženog za korist tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, ostvarenog temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Požega kod Općinskog suda u Požegi, posl. br. Z- 2873/2014 od 29. siječnja 2016.g. uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na opisanoj nekretnini za korist tužitelja FNG Property HR d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 90409649064."
III. Odbija se tužitelj FNG Property HR d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 90409649064 sa zahtjevom da mu tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 isplatiti troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje kamate teku počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
II Nalaže se tužitelju FNG Property HR d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 90409649064, naknadi tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587,troškove u iznosu 5.750,00 eura, zajedno sa zakonskim kamatama koje teku od presuđenja, tj. od 13. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
III Tuženica REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, se odbija s zahtjevom za nadoknadom troškova postupka za iznos od 2.500,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj MERCATOR-H d.o.o., dalje: raniji tužitelj, je dana 27. veljače 2020. uložio tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, dalje: tuženice, u kojoj tvrdi da je stekao pravo vlasništva sporne nekretnine putem pravnih prednika temeljem Kupoprodajnog ugovora od 19. kolovoza 2003. zaključenog između PRESOFLEX d.o.o. kao kupca i POŽEŠKA DOLINA d.d. kao prodavatelja. Prilaže i tabularnu ispravu od 22. rujna 2004. izdanu od Vlade Republike Hrvatske za sporne nekretnine te dokaze o pravnom sljedništvu, izvode iz sudskog registra i ugovor o pripajanju, a navodi da je trgovačko društvo PRESOFLEX d.o.o. priklopljeno društvu MERCATOR-H d.o.o. pa je vlasništvo stekao kako univerzalni pravni slijednik osobe koja je derivativno stekla pravno vlasništva.
2. Raniji tužitelj u tužbi navodi da je tužbu podnio jer je rješenjem zemljišnoknjižnog suda upućen na parnicu te da se prije ovog spora obratio tuženici zahtjevom za mirno rješenje spora, koji zahtjev tuženica nije usvojila.
3. U tužbi raniji tužitelj tužbeni zahtjev postavlja samo kao kondemnatorni zahtjev kojim traži da se Zemljišnoknjižnom odjelu naloži brisanje prava vlasništva u korist tuženice uz istovremeni upis prava vlasništva na opisanom posebnom dijelu za korist tužitelja.
4. U odgovoru na tužbu tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da POŽEŠKA DOLINA d.d. nije mogla na pravnog prednika tuženika prenijeti pravo vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora jer nije bila vlasnik tih nekretnina spornog poslovnog prostora, budući da POŽEŠKA DOLINA d.d. nije prilikom pretvorbe cijelu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa tako i sporni poslovni prostor, procjenila u temeljenom kapitalu društva, pa je predmetni poslovni prostor postao vlasništvo tadašnjeg Fonda za privatizaciju, a na temelju Zakona o upravljanju državnom imovinom nekretnine su sa Fonda na dan 31. ožujka 2011. postale vlasništvo Republike Hrvatske. Zato smatra da ni tabularna isprava Povjerenstva za imovinu Republike Hrvatske od 22. rujna 2004. nema pravni učinak. Dalje navodi, iako se tužitelj ne poziva na dosjelost, da niti dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva jer mu posjed nije pošten, a nije prošlo više od 40 godina od posjeda od 8. listopada 1991.
5. Tuženik osporava navode iz odgovora na tužbu podneskom od 3. kolovoza 2020. smatrajući da je Vlada Republike Hrvatske donošenjem tabularne isprave kao tijelo, jer je po čl. 10. Zakon o Vladi ovlašena upravljati, raspolagati i koristiti se imovinom Republike Hrvatske, zakonito raspolagala tim nekretninama, pa je i stjecanje prava vlasništva od strane POŽEŠKE DOLINE d.d. na zakonu osnovan. U tom podnesku se tužitelj poziva i da dosjelost kao osnovu za stjecanje prava vlasništva.
6. U dokaznom postupku pročitani su i ispitani slijedeći dokumenti: preslike rješenja Općinskog suda u Požegi broj Z-1241/2016 od 7. rujna 2018., rješenja Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu broj Tt-08/57-4 od 19. veljače 2008., rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-08/843-3 od 13. ožujka 2008, rješenje Općinskog suda u Požegi broj Z-2873/2014 od 29. siječnja 2016., dopis ODO Požega, ŽDO u Slavonskom Brodu od 26. lipnja 2019. koji se odnosi na zahtjev za mirno rješenje spora, zahjtev za mirno rješavanje spora od 18. lipnja 2019. s dokazom o slanju preporučeno, tabularnu ispravu Povjerenstva za imovinu Vlade Republike Hrvatke od 22. rujna 2004., zapisnik iz zemljišnoknjižnog predmeta Općinskog suda u Požegi broj Z-1241/2016 od 29. studenog 2016., Ugovor o pripajanju PRESOFLEX d.o.o., MERCATOR-H d.o.o. od 14. prosinca 2007., Kupoprodajni ugovor sklopljen između POŽEŠKA DOLINA d.d. Požega i PERSOFLEX d.o.o. Požega od 19. kolovoza 2003., povijesni izvadak iz registra za MERCATOR-H d.o.o., očitovanje CERP-a od 27. studenog 2015. , tužbu POŽEŠKE DOLINE d.d. protiv Republike Hrvatske iz predmeta poslovni broj: P-148/2023 ovog suda, ranijeg predmeta Općinskog suda u Požegi poslovni broj: P-443/2019 rješenje od 20. ožujka 2020. kojim se taj sud oglasio nenadležnim, presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: P-148/2023- 12 od 13. veljače 2024., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 1264/2024-2 od 25. rujna 2024., rješnje o utvrđenju povlačenje tužbe iz predmeta ovog suda poslovni broj: P-389/2020 od 21. veljače 2023., presuda ovog suda poslovni broj: P-115/2023-27 od 12. prosinca 2023., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-255/2024-2 od 14. kolovoza 2024. kojim je potvrđena ranije navedena presuda, rješenje iz predmeta poslovni broj: P-121/2023-14 ovog suda od 24. svibnja 2023., izvod iz sudskog registra za METCATOR-H d.o.o. od dana 10. travnja 2025. te povijesni izvadak iz registra za to društvo od danan 10. travnja 2025., povijesni izvadak iz registra za društvo KONZUM plus d.o.o. od 17. lipnja 2025., rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-22/57912-2 od 30. prosinca 2022. i Tt-22/57914-2 od 30. prosinca 2022. te Tt-25/60053-2 od 1. listopada 2025. i Tt-25/60054-2 od 1. listopada 2025 koji se odnosi na pripajanje društvu KONZUM plus d.o.o. MERCATOR-H d.o.o., povijesni izvadak iz registra za KONZUM plus d.o.o. od 29. listopada 2025., Ugovor o podjeli i preuzimanju između KONZUM plus d.o.o. i FNG NEKRETNINE d.o.o. u svrhu podjele, odvajanje s preuzimanjem društva od 30. srpnja 2025., povijesni zemljšnoknjižni izvadak za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica]/1
7. Predloženi personalni dokaz saslušanjem svjedoka ZV sud nije proveo jer provođenje nije od značenja za utvrđenje relevantnih činjenica.
8. U ovoj pravnoj stvari se radi o tužbi za ispravak.
9. Tužba za ispravak uređena je odredbom članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 - Odluka US RH; 55/13, 60/13 - ispravak i 108/17, dalje ZZK) koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku koji zakon se primjenjuje s obzirom na vrijeme vođenja ispravnog postupka u kojem je pravni prednik tužitelja upućen u parnicu.
10. Aktivno legitimirana za podnošenje tužbe za ispravak pogrešnog upisa je osoba koju je zemljišnoknjižni sud uputio na parnicu, dok je pasivno legitimirana osoba u čiju korist je zemljišnoknjižni sud u pojedinačnom ispravnom postupku odredio upis prava vlasništva.
11. Tužbeni zahtjev kod ove tužbe treba u sebi sadržavati utvrđenje da je određeni upis u zemljišnoj knjizi pogrešan, a isto tako treba sadržavati nalog za ispravak pogrešnog upisa uz određenje kako bi taj upis trebao pravilno glasiti.
12. Dakle, da bi sud mogao postupiti po tužbi za ispravak, tužbeni zahtjev mora sadržavati:
- utvrđenje da je upis (ili rješenje o upisu) u zemljišnu knjigu nevaljan, neistinit ili pogrešan,
- nalog za brisanje pogrešnog upisa u korist tuženika i nalog za upis ispravnog stanja (kondemnatorni dio).
13. Bez prvog dijela (utvrđenja nevaljanosti), nalog za ispravak nema pravnu osnovu jer sud ne može naložiti promjenu u javnoj knjizi ako prethodno nije utvrdio da je trenutačno stanje pravno neispravno. To proizlazi iz toga što se na tužbu na ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila o brisovnoj tužbi.
14. Kako tužitelj nije u tužbi naveo prvi obvezni dio tužbenog zahtjeva, utvrđenje da je upis (ili rješenje o upisu) u zemljišnu knjigu nevaljan, neistinit ili pogrešan, sud je tužitelja pozvao na ispravak tužbe, te je tužitelj u roku po pozivu suda tužbeni zahtjev ispravio, tako da se raspravlja po tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 5. ožujka 2026. koji glasi kao u izreci.
15. Tužitelj u parnici povodom tužbe za ispravak mora dokazati da je zemljišnoknjižni sud trebao u pojedinačnom ispravnom postupku naložiti upis u korist tužitelja, a ne u korist tuženika.
16. Odredbom članka 197. ZZK-a određeno je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.
17. U konkretnom slučaju je pravni prednik tužitelja MERCATOR-H d.o.o. rješenjem Općinskog suda u Požegi upućen podnijeti tužbu za ispravak u smislu odredbe članka 194. stavka 2. ZZK-a, budući da tužitelj tijekom toga postupka nije raspolagao ispravom koja bi predstavljala temelj stjecanja prava vlasništva na navedenoj nekretnini. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj je upućen na podnošenje tužbe na ispravak prema odredbi članka 197. ZZK-a.
18. Radi se o tužbi koja je jedino pravno sredstvo koju osobe koje se smatraju oštećenima u svojim pravima upisima provedenim temeljem odluke donesene na raspravi za ispravak, jer se protiv odluka suda donesenih na raspravi za ispravak ne može uložiti žalba (članak 194. stavak 3. ZZK-a).
19. Iz stanja spisa razvidno je da je u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela nekretnine vodio pred Općinskim sudom u Požegi poslovni broj Z-1241/2016 (dalje: Zemljišnoknjižni sud) pravni prednik tužitelja MERCATO-H d.o.o. sudjelovao na raspravi na kojoj je raspravljeno pitanje stjecanje prava vlasništva na neupisanim posebnim dijelovima; da je tužitelj u spis dostavio kupoprodajni ugovor i tabularnu ispravu Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske kojima je dokazivao da mu pripada pravo vlasništva na nekretninama, da je rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj Z-2873/2014 od 29. siječnja 2016. na posebnom dijelu nekretnine dopušten upis tuženice kao vlasnika te nekretnine; da je tužitelj na navedeni upis podnio prigovor koji je Zemljišnoknjižni sud odbio svojim rješenjem poslovni broj Z-1241/2016 od 7. rujna 2018. pa kako protiv odluke Zemljišnoknjižnog suda donesenoj na raspravi za ispravak se ne može uložiti žalba sukladno odredbi članka 194. stavka 3. ZZK-a, to je tužitelj kao osoba čijem prigovoru Zemljišnoknjižni sud nije udovoljio, u propisanom roku iz članka 197. stavka 2. ZZK-a podnio tužbu.
20. Da je pravni prednik tužitelja MERCATOR-H d.o.o. u propisanom roku podnio tužbu za ispravak , iako nije dostavljen dokaz kada je MERCATOR-H d.o.o. primio rješenje kojim je upućen u parnicu, proizlazi iz činjenice što je raniji tužitelj tužbu podnio dana 27. veljače 2020., kako proizlazi iz primke suda na tužbi, a rješenje je doneseno 7. rujna 2018, te je u rješenju navedeno da tužitelj može po čl. 197. stavak 1. i 5. ZZK-a podnijeti tužbu na ispravak u roku od tri godine od dostave rješenja o odbijanju prigovora, dakle od dana donošenje rješenja do podnošenja tužbe nije prošlo više od tri godine.
21. Tužitelj je dokazao dostavom zahtjeva za mirno rješenje spora i dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Požegi poslovni broj: R-DO-55/2019 od 26. lipnja 2019. uz tužbu da je sukladno čl. 186a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), prednik tužitelja MERCATOR-H d.o.o. podnio zahtjev za mirno rješenje spora tuženiku, koji nije prihvaćen.
22. Tužba za ispravak je posljedica odredbe članka 194. st. 3. ZZK-a kojom je normirano da protiv odluke Zemljišnoknjižnog suda donijete na raspravi za ispravak se ne može uložiti žalba već se pravna zaštita ostvaruje u parnici na koju su ovlaštene osobe navedene u članku 197. stavku 1. ZZK-a.
23. U takvom parničnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga (članak 197. stavak 3. ZZK-a), pa je tužitelj bio dužan u tužbenom zahtjevu navesti uz kondemnatorni dio i zahtjev za utvrđenjem da se radi o nevaljanom upisu.
24. Kako tužitelj nije postavio i dklaratorni dio zahtjeva, tužba nije bila podobna za raspravljanje, a u tom dijelu sud postupa po službenoj dužnosti iI dužan je pozvati tužitelja na ispravak tužbe da bi se po tužbi moglo posutpiti.
25. Dakle, kako tužba nije sadržavala sve potrebne elemente za postupanje, sud je bio ovlašten pozivati tužitelja na ispravak i u fazi glavne rasprave, osobito jer nakon ispravnog uređenja tužbenog zahtjeva nije bilo potrebno posebno očitovanje tuženika na uređeni zahtjev jer tužitelj nije niti trebao navoditi, niti je naveo kakve nove činjenice vezano za koje bi bilo potrebno očitovanje tuženika.
26. Tuženik se protivio uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 5. ožujka 2025. iz istih razloga iz kojih se protivio i samo kondemnatornom zahtjevu.
27. U ovom postupku sud treba obrazložiti je li na temelju isprava koje je tužitelj dostavio moguće utvrditi da je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine, pa je ovaj sud je ocijenio dostavljene isprave tužitelja i tuženika.
28. Nije sporno da je tužitelj pravni slijednik MERCATOR-H d.o.o. koji je pravni sljednik PRESOFLEX d.o.o. Požega, temeljem pripajanja, ali je sporno je li pravni prednik tužitelja na valjani način stekao vlasništvo predmetne nekretnine.
29. Naime, pored dokaza koje je tužitelj dostavio u prethodnom zemljišnoknjižnom postupku, tužitelj nije dostavio druge dokaze koji bi bili dostatni za utvrđenje suda da bi tužitelj stekao pravo vlasništva već u vrijeme vođenja tog postupka.
30. Tabularna isprava (izjava) je dokument kojim prodavatelj nekretnine potvrđuje primitak cjelokupne kupoprodajne cijene i daje bezuvjetnu suglasnost za upis prava vlasništva na kupca u zemljišnim knjigama. Ključna je za prijenos vlasništva, a mora biti ovjerena kod javnog bilježnika.
31. Tabularna isprava nije samostalni temelj za stjecanje prava vlasništva.
32. Ne može se temeljem tabularne isprave steći pravo vlasništva, nego se pravo vlasništva stječe upisom u zemljišne knjige temeljem valjanog pravnog posla ili po zakonu ili temeljem odluke nadležnog tijela.
33. Tabularna isprava koju je dalo Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za imovinu od 22. rujna 2004. nije odluka nadležnog tijela temeljem koje se može steći pravo vlasništva.
34. Odluka nadležnog tijela kojim se može steći pravo vlasništva je odluka donesena u parničnom ili upravnom postupku, a Povjerenstvo Vlade odlučuje o raspolaganju, ali ne na način da bi donijelo meritornu odluku, a sve sukladno čl. 2. Odluke Vlade Republike Hrvatske o osnivanju Povjerenstva ("Narodne novine broj 21/2004).
35. Nakon što Povjerenstvo donese odluku o raspolaganju, idući korak je sklapanje darovnog ili kupoprodajnog ugovora temeljem kojeg se stjeće pravo vlasništva. Tužitelj nije dostavio nikakav dokaz o postojanju takvog ugovora između Republike Hrvatske i pravnog prednika tužitelja.
36. Kupoprodajni ugovor od 19. kolovoza 2003. zaključen između prodavatelja društva POŽEŠKA DOLINA d.d. i pravnog prednika tužitelja kao kupca nije valjani temelj za stjecanje prava vlasništva jer nije dokazano da bi POŽEŠKA DOLINA d.d. u trenutku sklapanja tog ugovora bila vlasnik predmetnih nekretnina.
37. Tabularna isprava koju je izdalo Povjerenstvo Vlade za imovinu Republike Hrvatske 22. rujna 2004. doneseno je nakon sklapanja predmetnog ugovora 19. kolovoza 2003. pa ne može imati pravni učinak da bi temeljem iste POŽEŠKA DOLINA d.d. stekla kakvo pravo vlasništva i kada bi to Povjerenstvo bilo ovlašteno donijeti odluku o otuđenju nekretnina iz vlasništva Republike Hrvatske. Osim toga, Povjerenstvo je naslovilo isti dokument kao "Tabularna isprava", a ne nazivom "Odluka o raspolanja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske".
38. Tužitelj nije dosjelošću mogao steći pravo vlasništva jer njegov pravni prednik POŽEŠKA DOLINA d.d. nije bio pošten jer je sklopio kupoprodajni ugovor za nekretninu koja nije bila njegovo vlasništvo, a nije dokazao da bi te nekretnine bile obuhvaćene pretvorbom tog društva.
39. Čak i kad bi tužitelj i njegovi pravni sljednici bili pošteni posjednici, što nije dokazano, jer je nekretnina koja nije obuhvaćena pretvorbom, a bila je u sustavu društvenog vlasništva postaje pravo vlasništva tuženice, tužitelj ne bi mogao po toj osnovi postati vlasnikom jer od 8. listopada 1991. do dana ponošenja prigovora u ispravnom postupku, kao radnje suda kojom pravni prednik tužitelja MERCATOR-H d.o.o. nastoji ostvariti svoje pravo na upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, nije prošlo više od 40 godina, koji rok se primjenjuje za stjecanje prava vlasništva po čl. 159. stavak 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZOVDSP).
40. Nije sporno da se prednici tužitelja nisu u zemljišne knjige upisali kao organ upravljanja i korištenja nekretnina u sustavu društvenog vlasništva pa ovaj sud zaključuje kako tužitelj nije dokazao je li stekao ili ostvarivao pravo korištenja i raspolaganja, odnosno upravljanja na nekretnini u društvenom vlasništvu te je li se i na koji način to pravo pretvorilo u pravo vlasništva, a što je bio dužan učiniti u ovoj parnici.
41. Uz odgovor na tužbu tuženica je priložila Očitovanje CERP-a od 27. studenog 2015. broj Klasa: 943-01/15-02/202, Urbroj: 360-03-03/16-2015-2, pravnog slijednika Fonda za privatizaciju, iz kojeg proizlazi da društvo POŽEŠKA DOLINA d.d. (prodavatelj ) nije u postupku pretvorbe društvenog poduzeća cijelu nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa tako i sporni poslovni prostor iskazala u temeljnom kapitalu društva, pa slijedom toga to društvo nije moglo raspolagati istom nekretninom budući nekretnina nije bila niti u knjižnom niti u izvanknjižnom vlasništvu društva POŽEŠKA DOLINA d.d. Požega.
42. Donesena je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: P-148/2023-12 od 13. veljače 2024., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-1264/2024-2 od 25. rujna 2024. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja EuroWest d.d. (ranije naziva: POŽEŠKA DOLINA d.d.) protiv tuženice Republike Hrvatske radi utvrđenja prava vlasništva na suvlasničkom dijelu: 941/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1 ), zemljišnoknjižno opisan kao Poslovni prostor u ulici Stjepana Radića30, u prizemlju zgrade, ukupne NKP 194 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na nekretnini katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], zemljišnoknjižno opisana kao [adresa]- AV ukupne površine 1104 m2, dvorište površine 329 m2, zgrada mješovite uporabe kbr. 30 i 32, Kbr. 2A površine 775 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski sud u Požegi vodi za katastarsku općinu k. o. [katastarska općina].
43. Sud ne smatra da je tom presudom pravomoćno riješeno prethodno pitanje zbog kojeg je ovaj parnični postupak bio u prekidu, jer iako je EuroWest d.d. (ranije naziva: POŽEŠKA DOLINA d.d.) pravomoćno odbijen s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti radi utvrđenja prava vlasništva na spornoj nekretnini jer je isti sklopio kupoprodajni ugovor s pravnim prednikom tužitelja, i isti nije pravni prednik tužitelja usljed činjenica pripajanja, pravomoćna presuda donesena u tom predmetu se ne odnosi na tužitelja izravno iako se odnosi na iste nekretnine.
44. Osim toga u predmetu poslovni broj: P-148/2023 činjenična osnova zahtjeva samo stjecanje prava vlasništva po osnovi dosjelosti, a u ovom predmetu tužitelj se poziva na stjecanje prava vlasništva po kupoprodajnom ugovoru i tabularnoj ispravi.
45. Stoga sud u ovoj presi obrazlaže relevantne činjenice i primjenu prava.
46. Sukladno izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. iz broj: Rev-43/2015-6 od 21. veljače 2024. nekretnine koje nisu bile predmetom pretvorbe ne mogu se prenositi na druge pravne osobe jer ih bez toga prenositelj nije mogao steći kao vlasnik primjenom čl. 390.a ZOVDSP-a to iz razloga jer nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego ga i sam ima i jer je odredbom čl. 47. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine" broj 21/96, 16/98, 71/97, 73/00, 92/10, 145/10) bilo propisano da se stvari koje nisu bile procijenjene u društveni kapital pravne osobe na temelju Zakona prenose Fondu za privatizaciju, a čiji je pravni slijednik tuženica Republika Hrvatska.
47. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige od 5. lipnja 1984. razvidno je da je za navedenu nekretninu upisano društveno vlasništvo, a da je nositelj prava korištenja Savezni sekreterijat za narodnu obranu, a temeljem članka 1. Uredbe o preuzimanju sredstava JNA na teritoriju Republike Hrvatske uknjiženo je pravo korištenja u korist Republike Hrvatske.
48. S obzirom da nekretnine koje su predmet ovog postupka nisu sukladno članku 42. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine" broj 21/96) rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju poslovni broj Klasa: UP/I-943-01/97-02/206 od 9. srpnja 1997. procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća POŽEŠKA DOLINA tužitelj nije imao valjani pravni osnov posjedovanja predmetnih nekretnina, niti je na tim nekretninama stekao pravo vlasništva, a POŽEŠKA DOLINA d.d koja je prodala predmetne nekretnine pravnom predniju tužitelja je sudjelovao u postupku privatizacije pa nije mogla biti poštena po pitanju prava na posjed jer mora znati da te nekretnine nisu ušle u privatizaciju, pa onda niti posjed pravnih prednika tužitelja nije pošten.
49. Člankom 65 stavak 1. u vezi sa stavkom 3. Zakona u upravljanju i raspolaganju državnom imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 94/13) propisano je kako imovina koja nije procijenjena u društveni kapital u postupku pretvorbe društvenih poduzeća, imovina Republike Hrvatske te se u odnosu na istu u zemljišnim knjigama ex lege provodi uknjižba prava vlasništva u korist Republike Hrvatske.
50. Naime, tužitelj, odnosno njegovi pravni prednici, je morao znati da predmetne nekretnine nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća Požeška dolina jer su se mogli i morali interesirati o toj činjenici kod POŽEŠKA DOLINA d.d, odnosno od Fonda za privatizaciju i njegovih pravnih sljednika slijedom čega se tužitelj, kao niti njegovi pravni prednici ne mogu smatrati poštenim posjednikom.
51. Tužitelj nema niti kvalificirani posjed predmetnih nekretnina, a ovo iz razloga što se njegov posjed istih ne može smatrati zakonitim. Tužiteljev posjed nije bio zakonit, jer njegov prednik nije imao valjani pravni akt na temelju kojeg bi posjedovao predmetne nekretnine (a što u konkretnom slučaju predstavlja rješenje o procjeni društvenog kapitala Hrvatskog fonda za privatizaciju.
52. Tužitelj nema ispunjene pretpostavke za stjecanje pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama dosjelošću, a to iz razloga što tužitelj nema niti pošten niti zakonit posjed nekretnine, nije pošten posjednik jer predmetne nekretnine nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća Požeška dolina u postupku pretvorbe, što je morao znati te da sukladno tome nisu nekrentine unesene u temeljni kapital trgovačkog društva POŽEŠKA DOLINA d.d. Požega.
53. Zbog navedenog prednik tužitelja nije imao valjan pravni akt na temelju kojeg je posjedovao predmetne nekretnine.
54. Na konkretni slučaj nije primjenjiva odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ć protiv Republike Hrvatske iz razloga što se na strani tužitelja do 17. studenog 1999. nisu ispunile pretpostavke iz članka 159 stavak 4. ZOVDSP-a potrebne za stjecanje vlasništva.
55. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je dakle utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
56. Tuženiku su prema V.P.S. -u od 33.313,42 eura, a koji je uspio u sporu u cijelosti, dosuđeni slijedeći troškovi koji su bili nužni za postupak po čl. 154. st. 1 ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, a koje je tuženik po čl. 164. st. 1. ZPP-a određeno zatražio:
- trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura po tbr. 7. t. 1. Tarifa o nagradi i naknadi troškova odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OTH), a 1 bod je 2,00 eura;
- za pristup na jedno pripremno ročište dana 10. rujna 2020. na kojem nije raspravljano o glavnoj stvari po 500,00 eura po tbr. 9. t. 2. OTH-a, u kojem iznosu tuženik traži naknadu;
- za pristup na dva ročišta na kojima je raspravljano o glavnoj stvari: dana 19. siječnja 2026. i 27. ožujka 2026., za svako od ročišta po 1.000,00 eura po tbr. 9. t. 1. OTH-a;
- za pristup na jedno ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja dana 24. rujna 2025. po tbr. 9. toč. 5. OTH-a u iznosu od 250,00 eura;
- za pristup na ročište za objavu odluke po 500,00 eura po tbr. 9. t. 3. OTH-a;
- za sastav obrazloženog podneska kojim se očituje na navode tužitelja nakon odgovora na tužbu od 10. kolovoza 2020. u iznosu od 1.000,00 eura po tbr. 8. toč. 1. OTH-a;
- za sastav podneska od 9. rujna 2020. kojim tuženik dodatno pojašnjava zašto tužitelj nije mogao temeljem tabularne izjave Vlade Republike Hrvatske steći pravo vlasništva, uz ono što je naveo u odgovoru na tužbu i podnesku od 10. kolovoza 2020. te ukazuje da je pokrenut još jedan postupak za nekretninu koja je predmet ove parnice, priznata je naknada u iznosu od 1.000,00 eura po tbr. 8. toč. 4. OTH-a u iznosu od 250,00 eura.
57. Nije priznata naknada u iznosu od 1.000,00 eura po tbr. 8. toč. 1. OTH-a jer po čl. 155. stavak 1. ZPP-a nije u odnosu na navedeno bio potreban novi obrazloženi podnesak, jer je tuženik mogao sve navode zbog kojih smatra da tabularna isprava Vlade Republike Hrvatske nema pravni učinak u odnosu na pitanje prava vlasništva istaknuti već u odgovoru na tužbu i podnesku od 10. kolovoza 2020. kako i na pripremnom ročištu što je i učinio.
58. Podnesak od 9. rujna 2020. je, međutim, bio od značenja za ovaj postupak samo kao obavjest o drugoj parnici.
59. Sud tuženici nije priznao naknadu za sastav podneska od 16. srpnja 2025. kojim obavještava o dovršetku parnice zbog koje je ovaj postupak bio u prekidu i u prilogu se dostavljaju odluke, jer tuženik o toj činjnici ne obavještava po pravomoćnom završetku tog postupka, kada je zaprimio drgostupanjsku odluku poslovni broj: Pž-1264/2024-2 od 25. rujna 2024. nego tek kada je sud već izvršio uvid u tu odluku i rješenjem od 5. ožujka 2025. nastavio postupak. Stoga je taj podnesak radnja koja nije bila nužna za postupak po čl. 155. stavak 1. ZPP-a.
60. Sud je tuženici priznao trošak sastava podneska od 13. ožujka 2026. kojim se tuženica protivi odluci suda da se tužitelj u fazi glavne rasprave pozove na ispravak tužbenog zahtjeva kako bi se po istom moglo postupiti, samo po tbr. 9. toč. 4. OTH-a u iznosu od 250,00 eura, jer je taj podnesak od značenja za postupak samo kao protivljenje tuženika preinačenom tužbenom zahtjevu. Tuženik u tom podnesku i na ročištu dana 27. rujna 2026. ne navodi da se protivi preinaci nego preinačenom tužbenom zahtjevu. Nije priznata naknada u iznosu od 1.000,00 eura po tbr. 8. toč. 1. OTH-a jer po čl. 155. stavak 1. ZPP-a nije u odnosu na navedeno bio potreban novi obrazloženi podnesak jer tuženik može svoje navode o tome da sud nije bio ovlašten u fazi glavne rasprave pozivati tužitelja na ispravak tužbenog zahtjeva, istaknuti u žalbi na presudu. Protivljenje preinačenom tužbenom zahtjevu u ovom slučaju ne zahtjeva obrazloženje jer se radi samo o utvrđujućem dijelu tužbenog zahtejva, a tuženik je već u odgovoru na tužbu naveo da protivljenje i razloge protivljenja kondemnatornom zahtjevu. U ostalom dijelu taj podnesak je ponavljanje već izrečenih navoda.
61. Tako da su osnovani troškovi tuženice u iznosu od 5.750,00 eura.
62. Kako je tuženica troškovnikom tražila isplatu iznosa od 8.250,00 eura, odbijena je sa zahtjevom za iznos od 2.500,00 eura.
63. Tuženica je tražila kamate na zatraženi parnični trošak pa su joj kamate dosuđene po čl. 151. stavak 3. ZPP-a u svezi sa čl. 164. st. 1. ZPP-a po općoj kamatnoj stopi po čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
64. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Slavonskom Brodu 13. travnja 2026.
Sutkinja:
Daniela Martini Maoduš
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.
DNA:
- Tužitelju, po punomoćniku, e-Oglasna ploča
- Tuženiku, po zamjeniku ŽDO, neposredno
