Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-447/2019-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužitelja NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 31. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 13. travnja 2026., objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 136-393/2006 od 27. studenog 2006. sklopljen između tužitelja NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877, solemniziran po javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek iz Varaždina pod brojem OU1519/2006-1 od 5. prosinca 2006. u čl. 6. koji glasi:
”Banka ugovorenu kamatnu stopu iz čl. 3. neće mijenjati do 30.06.2007. ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi ovog ugovora. Banka je ovlaštena za cijelo vrijeme otplate kredita promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog ugovora. Ugovorne strane su suglasne da će se korisniku kredita, ako se pridržava svih odredbi ovog ugovora, 01.07.2007. godine promijeniti kamatna stopa na kamatnu stopu važeću za kredite za mlade. Nakon promjene kamatne stope, ista se mijenja sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo- Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje daje suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom."
te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 136-393/2006 od 27. studenog 2006. sklopljen između tužitelja NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877, solemniziran po javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek iz Varaždina pod brojem OU-1519/2006-l od 5. prosinca 2006. u čl. 4. koji glasi:
”Kredit se otplaćuje u mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 695, 06 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.”
te u dijelu čl. 3. koji glasi:
”Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja."
te je ništetna ugovorena valuta u CHF iz čl. 2. Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 12.345,01 EUR (dvanaest tisuća tristo četrdeset pet eura i jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta
- na iznos od 16,46 EUR sa kamatom od 1.11.2008. do plaćanja;
- na iznos od 254,04 EUR sa kamatom od 1.1.2009. do plaćanja;
- na iznos od 316,64 EUR sa kamatom od 1.4.2009. do plaćanja;
- na iznos od 171,11 EUR sa kamatom od 1.5.2009. do plaćanja;
- na iznos od 382,72 EUR sa kamatom od 1.7.2009. do plaćanja;
- na iznos od 53,10 EUR sa kamatom od 1.8.2009. do plaćanja;
- na iznos od 234,68 EUR sa kamatom od 1.9.2009. do plaćanja;
- na iznos od 58,06 EUR sa kamatom od 1.10.2009. do plaćanja;
- na iznos od 280,88 EUR sa kamatom od 1.12.2009. do plaćanja;
- na iznos od 162,29 EUR sa kamatom od 1.1.2010. do plaćanja;
- na iznos od 152,76 EUR sa kamatom od 1.5.2010. do plaćanja;
- na iznos od 177,62 EUR sa kamatom od 1.6.2010. do plaćanja;
- na iznos od 774,24 EUR sa kamatom od 1.7.2010. do plaćanja;
- na iznos od 401,19 EUR sa kamatom od 1.9.2010. do plaćanja;
- na iznos od 17,13 EUR sa kamatom od 1.10.2010. do plaćanja;
- na iznos od 510,54 EUR sa kamatom od 1.12.2010. do plaćanja;
- na iznos od 261,39 EUR sa kamatom od 1.1.2011. do plaćanja;
- na iznos od 198,39 EUR sa kamatom od 1.2.2011. do plaćanja;
- na iznos od 90,80 EUR sa kamatom od 1.4.2011. do plaćanja;
- na iznos od 233,27 EUR sa kamatom od 1.5.2011. do plaćanja;
- na iznos od 276,64 EUR sa kamatom od 1.6.2011. do plaćanja;
- na iznos od 160,32 EUR sa kamatom od 1.7.2011. do plaćanja;
- na iznos od 205,90 EUR sa kamatom od 1.8.2011. do plaćanja;
- na iznos od 492,73 EUR sa kamatom od 1.9.2011. do plaćanja;
- na iznos od 224,31 EUR sa kamatom od 1.10.2011. do plaćanja;
- na iznos od 182,28 EUR sa kamatom od 1.11.2011. do plaćanja;
- na iznos od 223,73 EUR sa kamatom od 1.12.2011. do plaćanja;
- na iznos od 222,35 EUR sa kamatom od 1.1.2012. do plaćanja;
- na iznos od 260,78 EUR sa kamatom od 1.2.2012. do plaćanja;
- na iznos od 151,45 EUR sa kamatom od 1.3.2012. do plaćanja;
- na iznos od 356,42 EUR sa kamatom od 1.4.2012. do plaćanja;
- na iznos od 232,91 EUR sa kamatom od 1.5.2012. do plaćanja;
- na iznos od 199,65 EUR sa kamatom od 1.7.2012. do plaćanja;
- na iznos od 129,93 EUR sa kamatom od 1.8.2012. do plaćanja;
- na iznos od 456,90 EUR sa kamatom od 1.9.2012. do plaćanja;
- na iznos od 480,33 EUR sa kamatom od 1.10.2012. do plaćanja;
- na iznos od 492,25 EUR sa kamatom od 1.11.2012. do plaćanja;
- na iznos od 189,95 EUR sa kamatom od 1.12.2012. do plaćanja;
- na iznos od 60,63 EUR sa kamatom od 1.1.2013. do plaćanja;
- na iznos od 144,74 EUR sa kamatom od 1.2.2013. do plaćanja;
- na iznos od 311,42 EUR sa kamatom od 1.5.2013. do plaćanja;
- na iznos od 494,79 EUR sa kamatom od 1.7.2013. do plaćanja;
- na iznos od 31,60 EUR sa kamatom od 1.8.2013. do plaćanja;
- na iznos od 390,10 EUR sa kamatom od 1.10.2013. do plaćanja;
- na iznos od 59,81 EUR sa kamatom od 1.10.2013. do plaćanja;
- na iznos od 212,11 EUR sa kamatom od 1.11.2013. do plaćanja;
- na iznos od 700,99 EUR sa kamatom od 1.12.2013. do plaćanja;
- na iznos od 252,68 EUR sa kamatom od 1.1.2014. do plaćanja;
po stopi od 14 % godišnje do 30. lipnja 2011., po stopi od 12 % godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svo je posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.716,36 EUR (tisuću sedamsto šesnaest eura i trideset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2026. do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je s tuženikom dana 27.11.2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 136-393/2006, da je s tuženikom dana 19.2.2016. sklopio Aneks uz Ugovor o kreditu broj 136-393/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) kojim je provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, da provedena konverzija kredita sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju iz 2015. nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 136-393/2006 od 27.11.2006., i to ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te ništetnoj ugovornoj odredbi po kojoj je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF, da sklopljenim Dodatkom ugovoru o konverziji nije nestao uzrok ništetnosti, budući da učinkom konverzije tužitelju nije naknađen iznos oštećenja zbog ništetnosti temeljem nepoštenih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, da je u konverziji tuženik koristio nepoštene i jednostrano promjenjive kamatne stope iz usporedivih EUR kredita, nije obračunao zakonsku zateznu kamatu, te nije izvršio isplatu tužitelju na koju isti ima pravo zbog više plaćenog tuženiku, da se konverzijom, a ni Zakonom o potrošačkom kreditiranju, ne propisuje uklanjanje ništetnih ugovornih odredaba iz osnovnog ugovora, da predmetnu tužbu podnosi radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba kojima je bila ugovorena promjena kamatne stope sukladno odluci tuženika i ugovorne odredbe kojom je bila ugovorena valuta u CHF, a uslijed utvrđenja ništetnosti traži i ostvarivanje prava na isplatu za koju smatra da mu pripada zbog više plaćenog tuženiku, a koji iznos je tuženik stekao bez osnove , da je Ugovorom o namjenskom kreditu tuženik odobrio i stavio mu na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 134.970, 00 CHF obračunato po srednjem tečaju za devize Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita , da ugovorna odredba kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope i vezano samo uz određenu valutnu klauzulu bez da se istovremeno precizno odrede uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, dakle sve ovisi samo o odluci jednog ugovara telja, i to tuženika, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, da ugovorne odredbe i o predmetu ugovora i o cijeni nisu bile ni lako uočljive ni lako razumljive, a ni na koji način jasno određene u odnosu na potrošača, da je činjenica promjenljivosti obveze tužitelja kao potrošača u odnosu na kamatu, a koju banka kao tuženik određuje jednostrano, protivna načelu savjesnosti i poštenja, da je ugovor tuženika standardni ugovor banke na koji tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, da u ugovoru tuženik nije izričito utvrdio parametre za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara, protivno prisilnim propisima, da je takvim ugovornim odredbama tuženik prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a slijedom čega su takve odredbe ništetne , da je tuženik mijenjao visinu kamatne stope sukladno svojoj odluci, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a tužitelju je o promjeni samo dostavio pisanu obavijest, bez da je za takvu promjenu tražio bilo kakvu suglasnost tužitelja , kao i da je tuženik ugovorio i nepoštene i ništetne odredbe na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica, i to švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana , pri čemu se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj 136-393/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine dana 27. studenoga 2006., da je tužitelj predmetni ugovor izmijenio u dijelu valute obveze i kamatne stope sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu dana 19. veljače 2016., da je tuženik bio obvezan ponuditi tuženiku sklapanje predmetnog Aneksa sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), da je Aneksom provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15) iz kojeg razloga tužitelj nema pravni interes voditi ovaj postupak, a niti bilo kakvo pravo na dodatnu isplatu, da je tužitelj sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu čl. 3. Aneksa ugovora o kreditu, da se Aneks primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno, a što proizlazi i iz otplatnog plana koji je tužitelj primio uz Aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi, da je visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti, i to od dana početka otplate ugovora o kreditu, da je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza po promjenjivoj kamatnoj stopi odrediva jer se ista mijenja sukladno objektivnom pokazatelju tj. promjeni EURIBOR-a na tržištu, da predmetnim Aneksom nije došlo do konvalidacije eventualno ništetne odredbe tj. ista nije pravno osnažena, već da je došlo do zamjene postojeće odredbe novom, da je u konkretnom slučaju napravljena konverzija, i sporna odredba je zamijenjena novom, i to s retroaktivnim učinkom, tužitelj nema više interesa voditi ovaj postupak, niti ima pravo na bilo kakvo obeštećenje, da su sklapanjem Aneksa ugovorne strane suglasno izmijenile obvezu vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa, da su odredbe čl. 2. i 3. u cijelosti zamijenjene odredbom čl. 2. Aneksa ugovora o kreditu i to retroaktivno, da se presuda u kolektivnom sporu primjenjuje isključivo na ugovore o kreditu u kojima je valuta vezana uz glavnicu u CHF, a koji su sklopljeni s tuženikom u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., te da ista nije primjenjiva u ovom postupku, da ugovor s valutnom klauzulom u EUR valuti, ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača budući da, niti u vrijeme sklapanja ugovora, a ni danas ne postoji veliki rizik tečajnih razlika, da je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu, kao i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula, pa tako i CHF valutne klauzule, da je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima, da je tuženik postupao u skladu sa zakonom , pa da tužitelj potpuno neosnovano ističe da bi ugovaranjem valutne obveze u CHF tuženik bio nepošten, da je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao u dobroj vjeri, slijedom čega tužitelj, čak i da je osnovan tužbeni zahtjev, nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe, da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF, da je Aneks o konverziji valjan i da proizvodi pravne učinke, da se pravni učinci ocjenjuju u cijelosti i punom opsegu, a to se odnosi onda i na retroaktivan učinak Aneksa, da su stranke svojom slobodnom voljom sklopile ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, da ako se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da bi se iznos navodne preplate mogao računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju, da ako tužitelj tvrdi da se predmetni ugovor o kreditu treba smatrati „kunskim kreditom“ da bi se u tom slučaju izračun trebao izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom vremenskom periodu, da je sklapanjem Aneksa tužitelj u cijelosti obeštećen, da prigovara postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana svakog pojedinačnog anuiteta pa do isplate, te ističe prigovor zastare, uz napomenu da zastara za ona potraživanja koja su već zastarjela prije podnošenja kolektivne tužbe ne može ponovno početi teći ispočetka.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, Aneks, e- mail korespondenciju, dopis, sudsku praksu, otplatni plan (list 6 spisa), izračun konverzije (list 23-26 spisa), obavijest (list 27-28 spisa), otplatni plan (list 29-33 spisa), podnesak (list 35-36 spisa), mišljenje (list 37 spisa), sudsku praksu (list 38-55 spisa), sudsku praksu, novinske članke, predavanje doc.dr.sc. UN, (list 74-197 spisa), sudsku praksu (list 203-214 spisa), pregled kamatne stope (list 215-223 spisa), sudsku praksu (list 224-239 spisa), izjavu (list 240-244 spisa), sudsku praksu (list 245- 248 spisa), te u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić (list 499- 579 spisa), pri čemu je saslušan i tužitelj.
4. Valja napomenuti da je tuženik na ročištu održanom dana 22. svibnja 2025. odustao od saslušanja svjedoka DN, djelatnika tuženika, iz kojeg razloga sud nije izveo dokaz saslušanjem navedenog svjedoka.
5. Valja napomenuti da je tuženik podneskom od 23. svibnja 2025. odustao od saslušanja svjedokinje NNT i svjedoka ĐN, oboje djelatnici tuženika, iz kojeg razloga sud nije izveo dokaz saslušanjem naveden ih svjedoka.
6. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89./14., 70/19., 80/22. i 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim dijelova odredaba čl. 2., 3., 4. i 6. Ugovora o kreditu broj 136-393/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 27. studenog 2006. sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, a kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s odlukom tuženika, te otplata kredita primjenom valutne klauzule u valuti CHF, kao i zahtjev tužitelja s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 12.345,01 EUR s osnova preplate zbog promjene tečaja CHF i promjene kamatne stope u skladu s odlukom tuženika, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem spornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, a koje odredbe tužitelj ocjenjuje nepoštenima u smislu čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP), a posljedično tome i ništetnima sukladno čl. 87. st. 1. ZZP, pri čemu se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž -7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
8. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 27. studenog 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 136-393/2006 (dalje: Ugovor o kreditu),
- da se Ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor obvezao tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 134.970,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,
- da se radi o stambenom kreditu,
- da je čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno da redovna kamata iznosi 3,88% godišnje, a čl. 6. Ugovora o kreditu da se nakon promjene kamatne stope ista mijenja u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika,
- da je čl. 4. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u 360 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 635,06 CHF po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja,
- da su stranke dana 19. veljače 2016. sklopile Aneks uz predmetni Ugovor o kreditu, a kojim su utvrdile da manjak iznosi 2.365,11 EUR, te je predmetni kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR s utvrđenom nedospjelom glavnicom u iznosu od 74.008,62 EUR, te ugovorenom promjenjivom redovnom kamatom vezanom za 6M EURIBOR.
9. Između stranaka je sporno jesu li odredbe čl. 2., 3., 4. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene i ništetne u smislu čl. 81., 82. i 87. st. 1. ZZP, a posljedično tome potražuje li osnovano tužitelj od tuženika iznose koje mu je platio temeljem navedenih ugovornih odredbi, te učinak konverzije izvršene Aneksom od 19. veljače 2016., pri čemu tuženik osporava tužiteljevo pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., te ističe prigovor zastare potraživanja utuženog tužbom, te osporava tijek zakonskih zateznih kamata.
10. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
11. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
12. Sukladno čl. 326. st. 1. ZOO ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.
13. Sukladno čl. 148. st. 1. ZOO obnova je bez učinka ako je prijašnja obveza bila ništetna ili već ugašena.
14. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
15. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
16. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženik i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
17. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju -ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
18. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
19. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
20. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, te u iskaz tužitelja, utvrdio da je tužitelj isti sklopio u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužitelj Ugovor o kreditu sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev - 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 1. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje poslovne djelatnosti. Sud je nadalje utvrdio da je predmetni Ugovor sklopljen 27. studenog 2006., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je spornim ugovornim odredbama ugovorena promjenjivost kamatne stope i otplata kredita primjenom valutne klauzule vezane uz tečaj CHF važeći na dan plaćanja, a na koje se ugovorne odredbe odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovorn ih odredbi dijelu u kojem se odnose na promjenjivost kamatne stope ovisno o odluci tuženika i otplatu kredita primjenom valutne klauzule vezane uz tečaj CHF važeći na dan plaćanja . Valja napomenuti da u ovome postupku tužitelj ne potražuje naknadu štete, već zahtjeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-63/18 od 27. kolovoza 2018.). U odnosu na navode tuženika da je sklapanjem Aneksa predmetni Ugovor o kreditu prestao postojati, odnosno da su njegove odredbe zamijenjene novima, valja uputiti na odredbu čl. 328. ZOO sukladno kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u ovome sporu.
21. S obzirom da je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a slijedom toga nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope ovisno o odluci tuženika i otplatu kredita primjenom valutne klauzule vezane uz tečaj CHF važeći na dan plaćanja, konkretno činjenice nerazumljivosti osporenih ugovornih odredaba tužitelju kao prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti u općim informacijama koje je kroz opće ili tržišne komunikacije davao tuženik, nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te posljedično tome i postojanja znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (sudska praksa – presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019.), sud nije našao potrebnim niti ekonomičnim posebno analizirati dostavljenu dokumentaciju, i to Ugovor o kreditu, Aneks, e-mail korespondenciju, dopis, sudsku praksu, otplatni plan (list 6 spisa), izračun konverzije (list 23-26 spisa), obavijest (list 27-28 spisa), otplatni plan (list 29-33 spisa), podnesak (list 35-36 spisa), mišljenje (list 37 spisa), sudsku praksu (list 38-55 spisa), sudsku praksu, novinske članke, predavanje doc.dr.sc. UN, (list 74 -197 spisa), sudsku praksu (list 203-214 spisa), pregled kamatne stope (list 215-223 spisa), sudsku praksu (list 224-239 spisa), izjavu (list 240-244 spisa), sudsku praksu (list 245-248 spisa). U odnosu na okolnost informiranja tužitelja neposredno od strane zaposlenika tuženika o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope i o posebnim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, sud je saslušao tužitelja koji u bitnome navodi da od strane djelatnika banke nije dobio nikakva posebna upozorenja vezana uz specifične rizike zaduživanja u CHF, da mu nije bilo rečeno da je valuta CHF "valuta utočišta", niti da HNB ne bi štitio tečaj kune prema tečaju CHF kao što ga štiti u odnosu na tečaj EUR, te da mu nisu bili obrazloženi parametri o kojima bi ovisila promjenjivost kamatne stope, a koji iskaz tužitelja sud prihvaća, a s obzirom da nije proturječan preostalim izvedenim dokazima, niti ih je tuženik ičim osporio. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da tuženik nije dokazao da bi od strane djelatnika tuženika tužitelj prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora bio informiran o parametrima o kojima ovisi promjenjivost kamatne stope i o posebnim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima.
22. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojima je sud vezan u ovom postupku, te činjenice da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno informirao tužitelja o parametrima o kojima ovisi promjenjivost kamatne stope i o posebnim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, sud je sporne odredbe čl. 2., 3., 4. i 6. Ugovora o kreditu ocijenio ništetnima i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude, a posljedično tome ocijenio je osnovanim zahtjev s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužitelj sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekao pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.
23. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje neosnovanim u cijelosti, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke počela teći dana 14. lipnja 2014., a zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 27. svibnja 2019.
24. Odluku o visini tužiteljeva potraživanja sud temelji na nalazu stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 19. srpnja 2025. iz kojeg proizlazi da je tužitelj tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na onu prvotno ugovorenu, te zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja, do 30. rujna 2015. više platio iznos od 12.345,01 EUR, odnosno da je po osnovi kamatne stope više plaćeno 6.995,53 EUR, a po osnovi promjene tečaja CHF da je više plaćeno 5.349,48 EUR, sve uz jasnu naznaku datuma i iznosa svake pojedine uplate, da je u konverziji utvrđen manjak uplata u iznosu od 2.365,11 EUR, a koji manjak nije uključen u izračun jer se nadoknađivao nakon 30. rujna 2015., da je konverzija izvršena sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje: ZID ZPK), a da je konverzijom tužitelj stavljen u položaj dužnika u valuti EUR s promjenjivom kamatnom stopom, a ne dužnika u valuti HRK s nepromjenjivom kamatnom stopom. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa. Valja napomenuti da stranke nisu imale prigovor na matematički izračun vještaka (u podnesku od 3. veljače 2026. tuženik ističe isključivo prigovor pravne naravi, a koji je neosnovan iz razloga navedenih u točki 22. ovog obrazloženja), te su na ročištu održanom dana 31. ožujka 2026. izričito navele da ne traže saslušanje vještakinje. Zaključno, sud ističe da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, pri čemu je izračun izrađen primjenom kamatne stope od 3,88% godišnje i tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita tijekom cijelog razdoblja otplate do 30. rujna 2015. ispravan izračun, a sukladno utvrđenjima iz točke 22. ovog obrazloženja. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude, odnosno naložio tuženiku platež preplaćenog iznosa kako je utvrđen nalazom stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić.
25. U odnosu na učinak Aneksa predmetnom Ugovoru o kreditu od 19. veljače 2016. valja prvenstveno napomenuti da je isti sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK, kao i da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 19. srpnja 2025. proizlazi da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK. Imajući u vidu navedeno, sud iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti u bitnome navodi da je dobio pisanu obavijest da dođe potpisati Aneks, dakle da se radilo o situaciji "uzmi ili ostavi", da mu nisu bili objašnjeni pravni učinci potpisivanja Aneksa, da u tome trenutku nije znao stvarni iznos preplate, te da tuženiku nije dao nikakvu izjavu kojom bi se odrekao potpunog obeštećenja, iako prihvaća, no ujedno i ocjenjuje irelevantnim, sve s obzirom da je predmetni Aneks sastavljen, odnosno izračun konverzije izrađen sukladno odredbama ZID ZPK, te ne predstavlja ugovor formuliran isključivom voljom tuženika, već ugovor čiji je sadržaj određen prisilnim propisom (ZID ZPK). Nadalje, valja istaknuti da su stranke sklapanjem Aneksa od 19. veljače 2016. uredile svoj obvezni odnos na način da su za preostalo razdoblje otplate kredita ugovorile promjenjivu kamatnu stopu vezanu uz EURIBOR te valutnu klauzulu u EUR, a tužitelja su kao potrošača u financijskom smislu utvrđivanjem i uračunavanjem preplate stavile u položaj jednak položaju u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, no predmetnim Aneksom sukladno čl. 326. st. 1. ZOO predmetni Ugovor o kreditu nije konvalidiran, niti je sukladno čl. 148. st. 1. ZOO izvršena obnova predmetnog Ugovora o kreditu, niti se sklapanjem Aneksa od 19. veljače 2016. ili na neki drugi način tužitelj odrekao svog prava na potpunu restituciju u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, pri čemu ni ZID ZPK ne propisuje takav učinak provedenih konverzija (sudska praksa presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-480/2021-2 od 16. listopada 2024.).
26. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 3. veljače 2026., a kojima isti prigovara preinaci, valja istaknuti da tužitelj podneskom od 11. rujna 2025. nije preinačio tužbu, već je tek istaknuo tužbeni zahtjev u određenom iznosu, a što do primitka nalaza stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 19. srpnja 2025. nije bio u mogućnosti, a s obzirom da nije raspolagao potrebnim podacima u trenutku podnošenja predmetne tužbe.
27. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO, a slijedom čega je, s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako su isti utvrđeni nalazom stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić.
28. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
29. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanima 22. rujna 2020., 22. svibnja 2025. i 31. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podneska od 4. studenog 2020. u iznosu od 200,00 eur po tbr. 8. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 eur, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eur, te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.716,36 eur.
30. Sud potrebnim troškom tužitelja u smislu čl. 155. ZPP nije priznao trošak sastava podnesaka od 13. svibnja 2020., 7. prosinca 2025., 24. veljače 2025., 5. ožujka 2025., 26. svibnja 2025., 3. lipnja 2025. i 27. veljače 2026., a s obzirom da je istima tužitelj dostavljao potvrde o plaćenoj pristojbi i predujmu za vještačenje, odnosno predlagao odgodu ročišta, odnosno iznosio sadržaj koji je mogao iznijeti na ročištima u odnosu na koja mu je priznat trošak zastupanja po punomoćnicima.
31. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.
32. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 13. travnja 2026.
Sutkinja
Tamara Turek
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1/ tužitelji, po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina
2/ tuženik, po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu
