REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P 2774/24-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], CR7 6DH Thornton Heath, Mayfield Crescent 3, zastupanog po pun. Ivanu Krokaru, odvj. u Splitu protiv tuženika OTP BANKE d.d. SPLIT, OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, zastupanog po pun. iz odvj. društva Hanžeković & partneri u Zagrebu, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave dana 14. siječnja 2026. g. u prisutnosti zamjenice pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 13. travnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-2057/18 od 13. rujna 2018. g. koja se vodi po prijedlogu tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja, kao ovršenika.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 625,00 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 13. travnja 2026. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 12. srpnja 2024. g. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika navodeći da je u ovršnom postupku ovog suda u Splitu broj Ovr-2057/18 zaključkom od 17. lipnja 2024. g., kao ovršenik, upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika, kao ovrhovoditelja, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-2057/18 od 13. rujna 2018. g. iz razloga što je nastupila zastara tražbine. Tuženik da je dana 28. kolovoza 2018. g. predao ovom sudu prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave: Izjave o zapljeni primanja potpisane od tužitelja i ovjerene od javnog bilježnika u Splitu Slobodana Zlokića broj OV-33968/08 od 12. prosinca 2008. g. Tuženik da je pritom naveo da je njegov dužnik t.d. Nitro oxid d.o.o. Kaštel Novi, s kojim da je sklopio Ugovor o kreditu broj 426/08 od 10. prosinca 2008. g. na kojemu je ovjeren potpis tužitelja, kao zakonskog zastupnika navedenog t.d. od strane javnog bilježnika u Splitu Slobodana Zlokića broj OV-33966/08 od 12. prosinca 2008. g. Navedeno je da je ovršna isprava izdana kao instrument osiguranja po navedenom Ugovoru o kreditu. Navedeno je da nije sporno da je t.d. Nitro oxid d.o.o. Kaštel Novi sklopilo Ugovor o kreditu te da je tužitelj izdao Izjavu o zapljeni primanja kao instrument osiguranja. Međutim, da je u trenutku kad je tuženik podnio prijedlog za ovrhu već bio protekao rok u kojem se po zakonu temeljem predmetne Izjave o zapljeni primanja mogla tražiti ovrha, kao i da je već bila nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Odredbom čl. 1. Ugovora o kreditu tuženik da je odobrio t.d. Nitro oxid d.o.o. Kaštel Novi revolving kredit do ukupnog iznosa od 250.000,00 kn te je ugovoreno korištenje kredita do 9. lipnja 2009. g. s rokom dospijeća također do 9. lipnja 2009. g. Ugovorena je i obveza korisnika kredita najkasnije do posljednjeg dana odobrenog razdoblja korištenja prekoračenja vratiti iskorišteni iznos kredita tuženiku. To da znači da je najkasnije 10. lipnja 2009. g. tuženiku počeo teći rok u kojemu se po zakonu temeljem predmetne Izjave o zapljeni primanja mogla tražiti ovrha, odnosno od tada je počeo teći i zastarni rok na njegovu tražbinu, koji je istekao najkasnije protekom pet godina odnosno 10. lipnja 2014. g. kada je nastupila zastara potraživanja. Tuženik da je podnio prijedlog za ovrhu 28. kolovoza 2018. g., dakle, više od četiri (4) godine od isteka zastarnog roka, odnosno nastupa zastare. Tužitelj je naveo da se u sudskoj praksi dugo vremena pogrešno smatralo da je zastarni rok deset, a ne pet godina, što je pravilno. Izjava o zapljeni primanja izdana je 12. prosinca 2008. g. te se primjenjuju propisi koji su vrijedili u vrijeme sklapanja Ugovora odnosno izdavanja Izjave koji da nisu solemnizirani. Tek stupanjem na snagu Ovršnog zakona iz Narodnih novina broj 139/10, koji je u primjeni od siječnja 2011. g. u primjeni je duži rok zastare od deset godina iz odredbe čl. 233. Zakona o obveznim odnosim, s tim da je Izjava trebala biti solemnizirana (potvrđena), a ne samo ovjerena u javnog bilježnika. Predloženo je donošenje presude kojom će se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-2057/18 od 13. rujna 2018. g., koja se vodi po prijedlogu tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja, kao ovršenika, proglasiti nedopuštenom.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Ovr-2057/18 od 13. rujna 2018. g. određena ovrha pljenidbom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, na temelju Izjave o zapljeni računa broj OV- 33968/08. Tužitelj da neosnovano ističe prigovor zastare u odnosu na pravo izvršenja prisilne naplate. Navedeno potraživanje po Ugovoru o kreditu broj 426/08 da nije u zastari s obzirom da je osigurano Izjavom o zapljeni računa broj OV- 33969/08 javnog bilježnika Slobodana Zokića od 12. prosinca 2008. g. Naime, navedena osnova da je izdana u formi javnobilježničkog akta, a za koji se primjenjuje desetogodišnji zastarni rok, propisan odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a ne petogodišnji zastarni rok, kako je to pogrešno naveo tužitelj. U konkretnom slučaju da se radi o potraživanju utvrđenom javnobilježničkim aktom i primjeni odredbe čl. 233. st. 1. navedenog zakona prema kojoj sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

U postupku je izveden dokaz pregledom predmeta ovog suda broj Ovr- 2057/18.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-2057/18 od 13. rujna 2018. g. koja se vodi radi naplate potraživanja tuženika u iznosu od 564.837,74 kn s pripadajućim kamatama temeljem ovršne isprave: Izjave o zapljeni primanja od 12. prosinca 2008. g.

Zaključak ovršnog suda o upućivanju tužitelja u parnicu broj Ovr-2057/18 od 13. rujna 2018. g. donesen je temeljem odredbe čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ 12), koji Zakon je bio u primjeni u vrijeme podnošenja žalbe protiv rješenja o ovrsi iz odredbe čl. 51. OZ-a 12, prema kojoj ako ovršenik izjavi žalbu iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. do 11. OZ-a 12, a ovrhovoditelj ospori osnovanost tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud prvog stupnja donijet će posebno rješenje kojim će ovršenika uputiti pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Stoga je predmetni zaključak trebalo smatrati rješenjem koje je bio dužan donijeti ovršni sud. Tužitelj je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga koji je naveden u žalbi: da je nastupila zastara potraživanja ovrhovoditelja prema ovršeniku. Radi se o razlogu iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a 12.

Iz pribavljenog predmeta ovog suda broj Ovr-2057/18 proizlazi da je ovršni postupak radi naplate tražbine tuženika u visini od 564.837,74 kn s pripadajućim kamatama započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu 28. kolovoza 2018. g.

Ovršnu ispravu predstavlja Izjava o zapljeni računa broj OV-33969/08 javnog bilježnika Slobodana Zlokića iz Splita od 12. prosinca 2008. g. Radi se o ispravi o zapljeni po pristanku ovršenika, kolokvijalno nazvanoj administrativna zabrana, koja je sastavljena temeljem odredbi danas nevažećeg Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje OZ 96) koji je bio na snazi u trenutku sastavljanja izjave. Prema odredbi čl. 178. st. 1. tog Zakona dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe, koja isprava ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi i svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe te se na odgovarajući način primjenjuje i na jamca.

U vrijeme sastavljanja Izjave o zapljeni računa na snazi je bio Zakon o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 78/93, 29/94, 162/98 i 16/07, dalje ZJB) koji je u odredbi čl. 54. st. 6. propisao da isti učinak kao i isprava iz st. 1. tog čl. ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao). Ako privatna isprava ne sadrži izjavu obveznika iz st. 1. tog čl. ili je nejasna, takvu izjavu na zahtjev obveznika, u nastavku teksta privatne isprave, ispod koje će obveznik staviti svoj potpis, a prije solemnizacije, može unijeti i javni bilježnik.

Dakle, u trenutku sastavljanja Izjavr o zapljeni računa od 12. prosinca 2008. g. na snazi su bili citirani propisi koji su zahtijevali solemnizaciju privatne isprave koja je onda bila izjednačena s javnobilježničkim aktom.

Na ovom mjestu potrebno je navesti i pravni stav sedme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/18) održane 19. studenoga 2018. g. koji glasi: Na tražbinu iz zadužnice, a radi se o ispravi iz odredbe čl. 183. OZ-a koja je slična ispravi koja je predmetom ovog postupka i kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine zaplijene svi njegovi računi kod banaka, koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. g. prema Ovršnom zakonu iz Narodnih novina broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz odredbe čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).

Analognom primjenom ovog pravnog stava i uz primjenu odredbe čl. 54. st. 6. ZJB trebalo je ocijeniti da se ne radi o javnobilježničkom aktu te da je rok zastare 5 godina.

Prema odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Početak tijeka zastarnog roka iz odredbe čl. 225. ZOO-a treba vezati uz dospjelost potraživanja tuženika iz Ugovora o kreditu broj 426/08 od 10. prosinca 2008. g. u kojem je rok dospijeća označen u odredbi čl. 1. st. 4. jer je navedeno da je rok dospijeća do 9. lipnja 2009. g., što znači da je rok u kojem se mogla tražiti ovrha istekao 10. lipnja 2014. g. odnosno da je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj, kao ovršenik, zatražio donošenje presude kojom će se utvrditi da je ovrha pokrenuta prijedlogom za ovrhu od 28. kolovoza 2018. g. nedopuštena u cijelosti osnovan.

Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP), a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na plaćanje troškova postupka kojima je bio izložen tužitelj.

Tužitelju je trebalo priznati trošak sastava tužbe od 250 bodova što uz vrijednost boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) daje iznos od 500,00 EUR koji je trebalo uvećati za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 625,00 EUR koji predstavlja trošak kojem je bio izložen tužitelj i kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude.

Tužitelju nije priznat preostali popisani trošak jer zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu nije bio sastavljen u skladu s odredbom čl. 164. st. 1. ZPP-a odnosno na određen način.

Tužitelj je zatražio i isplatu zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak, koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelju pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

U Splitu, 13. travnja 2026. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).