REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-631/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja TEHNIKA d.d., OIB: 73037001250, Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupan po punomoćniku Filip Gereci, odvjetnik iz Zagreba, Folnegovićeva ulica 6/b, radi ispravka zk upisa, nakon javne glavne rasprave zaključene 06. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu pod brojem: Z-10465/2021 na način da se tužitelj TEHNIKA d.d., OIB: 73037001250, Ulica grada Vukovara 274, Zagreb, uknjiži: - vlasnikom nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška], oznake zemljišta: prirodno neplodno zemljište površine 489 m2, i to za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena upisanog zk vlasnika. Dužan je tuženik GRAD ZAGREB naknaditi tužitelju TEHNIKA d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB 73037001250, trošak ovog postupka u roku od 15 dana. “

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 5.474,48 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je podnio tužbu protiv tuženika radi ispravka upisa u zemljišnu knjigu i da je po prijedlogu tužitelja pred nadležnim zemljišnoknjižnim sudom vođen pojedinačni ispravni postupak u kojem je tužitelj predlagao ispraviti upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi o prijavi tužitelja u postupku obnove dijela zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] za kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, proveden je pojedinačni ispravni postupak pod br. Z-5874/2022, kojim je tužitelj tražio da se ispravi upis prava vlasništva nad katastarskom česticom kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pov. 489 m2, na kojoj je sada uknjiženo pravo vlasništva tuženika Grada Zagreba.

Nadležni zemljišnoknjižni sud rješenjem donesenim 8. srpnja 2022. pod poslovnim brojem Z-5874/2022 odbio je prijavu za uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini i tužitelja je uputio da svoje navodno pravo ostvari tužbom za ispravak u parnici. Tužitelj tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao u vlasništvo temeljem odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pretvorbom u vlasništvo nekadašnjeg prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta. Ovo stoga što je predmetnu nekretninu tužiteljev pravni prednik, građevinsko poduzeće Tehnika, dobio na korištenje od Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj Grada Zagreba temeljem Zaključka o davanju na korištenje građevinskog zemljišta od 22. srpnja 1974. Na opisani način stečeno pravo korištenja tužiteljev prednik nije izgubio niti mu je od strane nadležnog tijela oduzeto te, kako ovo pravo nije prestalo do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da se pretvorilo u pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja, odnosno tužitelja kao njegovog pravnog slijednika.

Prilikom pretvorbe društvenog poduzeća ova nekretnina da je procijenjena u temeljni kapital tužitelja. Pogrešnim smatra pravno shvaćanje koje je u odluci u pojedinačnom ispravnom postupku zauzeo nadležni zemljišnoknjižni sud, da je pravo korištenja tužiteljevom predniku prestalo po sili zakona, jer u roku predviđenom Zaključkom od 22. srpnja 1974. nije započeo, odnosno nije dovršio izgradnju objekta radi kojeg mu je zemljište dodijeljeno na korištenje, kako je pravo korištenja tužiteljevom predniku prestalo prije trenutka procjene predmetne nekretnine u temeljni kapital u postupku pretvorbe društvenog poduzeća, to da procjena u temelji kapital ne predstavlja valjani temelj za stjecanje prava vlasništva tužitelja pa predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega prigovorio suviše nisko naznačenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi u iznosu od 10.000,00 kn jer navedena vrijednost predmeta spora ne odgovara vrijednosti prijeporne nekretnine.

Nadalje, osporio je osnovanost istaknutog zahtjeva. Prije svega, ističe da je pravilno nadležni zemljišnoknjižni sud odbio tužiteljev prijedlog za upis u pojedinačnom ispravnom postupku, jer da tužitelj predmetnu nekretninu nije stekao pretvorbom prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, obzirom je ovo pravo njegovom predniku prestalo po sili zakona zbog ne izgradnje objekta radi kojeg mu je zemljište dano na korištenje u određenom roku, kao i da stoga procjena predmetne nekretnine u temeljni kapital prilikom pretvorbe društvenog poduzeća prednika tužitelja nije valjani temelj za stjecanje prava vlasništva pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj osporava sve navode tuženika i ističe kako pravo korištenja predmetnog građevinskog zemljišta, stečeno temeljem Zaključka iz 1974., tužitelj navodi da je od donošenja navedenog Zaključka pa sve do danas u faktičnom posjedu predmetne nekretnine te da je kao posjednik upisan i u katarskom operatu. Kako nadležno tijelo nikada nije utvrdilo ili odlučilo da bi tužiteljevo pravo korištenja stečeno temeljem Zaključka iz 1974. prestalo, smatra da je pravno shvaćanje o prestanku prava korištenja po sili zakona pogrešno i kao takvo protivno čl.1. Protokola br. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Konačno, ističe da je tužitelj predmetnu nekretninu u vlasništvo stekao na temelju dosjelosti, obzirom je od 1974. do danas u neprekidnom, nesmetanom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu ove nekretnine.

4. Tuženik osporava tužiteljeve tvrdnje o faktičnom posjedu predmetne nekretnine, dakle da bi tužitelj istu stekao u vlasništvo dosjelošću.

5. Sud je rješenjem poslovni broj P-1448/2022 od 13. travnja 2023. odbacio tužbu kao nepravovremenu.

6. Tužitelj je uložio žalbu protiv rješenja poslovni broj P-1448/2022 od 13. travnja 2023., a Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž - 2202023 od 26. srpnja 2023. ukinuo rješenje poslovni broj P-1448/2022 od 13. travnja 2023. i postupak je nastavljen pod novim poslovnim brojem P-631/2026.

7. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 ,57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to u Zaključak o davanju na korištenje građevinskog zemljišta od 22. srpnja 1974. (list 6 do 9, 188 do 192 spisa), u uvjerenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove (list 10 spisa), u iskaz promjena u katastarskom operatu (list 11 do 15 spisa), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 12. prosinca 1995. (list 17 do 19, 192 do 201 spisa), dopis od 21. studenog 2017. (list 20 i 21, 203 i 204 spisa), u izvod iz posjedovnog lista (list 22 spisa), u rješenje tijela nadležnog za katastar od 7. travnja 1998. (list 30 do 49 spisa), u odluku Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj Grada Zagreba (list 83 do 85 spisa), u prijedlog za sklapanje II dopunskog ugovora s elementima za dopunski ugovor (list 86 do 91 spisa), u potvrde o uplatama (list 93 do 118 spisa), u Zakon o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta-van snage (list 121 i 122, 347 do 399 spisa), u rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-5874/2022. od 8. srpnja 2022. (list 154 do 156, 206 do 208 spisa), u Oglas Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela (list 175 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige (list 176 i 177 spisa), u prijavu tužitelja u postupak obnove dijela zk za Zaprudski otok kčbr. [katastarska čestica] (list 179 do 181 spisa), u izvod iz posjedovnog lista (list 182 do 184 spisa), u izvod iz katastarskog plana (list 185 do 187 spisa), u zapisnik Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z- 5874/22 od 30. lipnja 2022. (list 211 i 212 spisa), u odobrenje za građenje (list 400 i 401, 404 i 405, 412 i 413 spisa), u dozvolu za upotrebu (list 402 i 403, 406 i 407, 410 i 411, 414 i 415 spisa), izvršio uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Z-10465/2021, proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke

8. Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi jer nadležni zemljišnoknjižni sud nije udovoljio tužiteljevoj prijavi za upis u pojedinačnom ispravnom postupku na način da uknjiži pravo vlasništva za korist tužitelja na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisnoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] površine 489 m2.

10. Radi razjašnjenja spornih činjenica da li prijeporna nekretnina predstavlja u naravi javnu zelenu površinu sud je proveo očevid na licu uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Zdravka Pavelić iz Geo-Horizont d.o.o.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Zdravka Pavelić iz Geo -Horizont d.o.o. proizlazi da prijeporna katastarska čestica ima šest (6) lomnih točaka imenovanih slovnim oznakama A,B,C,D,E,F, a ukupna površina prijepora je 489 m2 što upravo zatvara poligon A,B,C,D,E,F,A.

U naravi zapadni dio prijepora je livada koja graniči sa susjednom k. č. [katastarska čestica] istih visina cca 112m/n/m. Središnji dio su dva pokosa (kosine) prema istoku, zatim dno pokosa (kosine) cca visine 110,50mnm sve do žičane ograde na betonskim stupovima. Istočni dio prijepora površine 84m2 nalazi se u posjedu ŽO i ZO. Taj dio je ograđen i „pripojen“ s njihovom k. č. [katastarska čestica]. Na tom dijelu prijepora unutar ograde nalazi jedno stablo oraha. Sa sjeverne strane D,E i F je pločnik k. č. [katastarska čestica], dok je s južne strane A,B kraj livade u pravcu parkirališta k. č. [katastarska čestica]. Unutar prijepora na sjevernoj strani uz pločnik je ulična lampa

12. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Zdravka Pavelić iz Geo-Horizont d.o.o. pa ga i sud prihvaća kao izrađen u skladu s pravilima struke, a i sam sud se na očevidu uvjerio u sve što je vještak opisao i skicirao.

13. Uvidom u zk izvadak utvrđeno je da je u zemljišnoj knjizi predmetna nekretnina zk. ul. [broj ZK uloška] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 489 m2, uknjižena kao vlasništvo tuženika 1/1.

14. Uvidom u posjedovni listu koji se za istu nekretninu vodi pred tijelom nadležnim za katastar tužitelj je upisan kao posjednik ove nekretnine koja je u naravi prirodno neplodno zemljište.

15. Iz Zaključka od 22. srpnja 1974. nadležno tijelo, Sekretarijat za komunalne polove, građevinarstvo i saobraćaj, dao je, između ostalih nekretnina, i predmetnu nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu u naselju Travno na korištenje GP Tehnika iz Zagreba za izgradnju garaža radnog naziva „B“.

16. Sukladno odredbi čl. V. navedenog Zaključka, korisnik zemljišta dužan je bio započeti izgradnju objekta u roku od četiri mjeseca nakon uvođenja u posjed zemljišta, a objekt dovršiti u roku o 18 mjeseci nakon početka gradnje , a u slučaju da korisnik zemljišta u datom roku ne započne izgradnju objekta gubi pravo korištenja zemljišta, a nakon isteka roka izgradnje plaća doprinos za korištenje gradskog zemljišta za nedovršene objekte.

17. Među strankama nije sporno da GP Tehnika ne predmetnoj nekretnini nije izgradilo garažu, a nije sporno ni da je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Tehnika predmetna nekretnina procijenjena u temeljni kapital tužitelja, sukladno rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 12. prosinca 1995. i to kao neizgrađeno zemljište.

18. Među strankama je sporno da li je pretvorbom prava korištenja koje je glede nekretnine Zaključkom iz 1974. steklo građevinsko poduzeće Tehnika i procjenom predmetne nekretnine prilikom pretvorbe ovog poduzeća u temeljni kapital tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine, odnosno da li je vlasništvo stekao dosjelošću.

19. Tuženik je prigovorio da je tužitelj u tužbi suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,23 € (10.000,00 kn). Ukazao je kako mjerodavnom smatra vrijednost predmetne nekretnine, obzirom se tužbenim zahtjevom usmjerenim na ispravak zemljišnoknjižnog upisa, pod pretpostavkom osnovanosti tužbenog zahtjeva, tužitelj uknjižuje u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine površine 489 m2. Obzirom na, kako navodi, općepoznate činjenice o cijenama zemljišta u gradu Zagrebu, tvrdi da procijenjena vrijednost nekretnine koja je predmet spora iznosi otprilike 50,00 eura po m2, dakle predlaže da sud odredi vrijednost predmeta spora u iznosu od 24.500,00 €.

20. Sud je na pripremnom ročištu 16. ožujka 2023. rješenjem P-1448/2022, primjenom odredbe čl. 40. st.3. ZPP, uzimajući u obzir da tužbom tužitelj traži da se ispravi zemljišnoknjižni upis glede kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 489 m2, na način da se uknjiži pravo vlasništva tužitelja na ovoj nekretnini, uz istovremeno brisanje u zemljišnoj knjizi uknjiženog vlasništva tuženika, kao mjerodavnu utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 24.500,00 €, dakle u visini procijenjene vrijednosti predmetne nekretnine.

21. Pogrešno tužitelj smatra da, jer se radi o deklaratornom tužbenom zahtjevu, vrijednost predmetne nekretnine nije mjerodavna za utvrđenje vrijednosti predmeta spora, obzirom je upravo pravo vlasništva nekretnine predmet spora.

Sadržaju pravne zaštite koja se tužbom zahtijeva sam po sebi (deklaratorna, kondemnatorna ili konstitutivna) nije od utjecaja na utvrđenje vrijednosti predmeta spora.

22. Tužitelj pogrešno smatra da bi na temelju činjenice da je na predmetnoj nekretnini njegov prednik stekao pravo korištenja temeljem Zaključka od 22. srpnja 1974. radi izgradnje garažnog objekta i temeljem činjenice je predmetna nekretnina u postupku pretvorbe ovog poduzeća procijenjena u temeljni kapital, bile ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja na ovoj nekretnini.

23. Naime, sukladno odredbi čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV), trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva, te čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapital društva.

24. U Zaključku od 22. srpnja 1974. nadležno je tijelo prilikom dodjele prava korištenja tužiteljevom predniku radi izgradnje garaže izričito odredilo da stjecatelj pravo korištenja građevinskog zemljišta gubi ako u roku od četiri mjeseca od uvođenja u posjed ne započne izgradnju garaže, odnosno ako izgradnju ne dovrši u roku od 18 mjeseci nakon početka gradnje.

25. Tužitelj sam tvrdi da je njegov prednik GP Tehnika u posjed predmetne nekretnine uveden nakon donošenja Zaključka od 22. srpnja 1974. pa je, obzirom isti građevinu radi koje mu je predmetne nekretnina dana na korištenje nije izgradio u roku sukladno odluci o dodjeli prava korištenja, ovo je pravo prestalo (korisnik je pravo izgubio).

26. Iako je u spornom razdoblju važećim Zakonom o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta ("Narodne novine SRH" broj: 14/1973), a na temelju kojeg Zakona je predmetno zemljište i dano na korištenje, bio predviđen postupak u kojem je općinska skupština donosila odluku o utvrđenju prestanka prava korištenja zemljišta ako u roku predviđeni objekt ne bi bio izgrađen, ne donošenje takve odluke nema za posljedicu, suprotno shvaćanju tužitelja, da pravo korištenja ne bi prestajalo, jer je takva posljedica predviđena već samim aktom o dodjeli prava korištenja.

27. Naime, odluke općinske skupštine o prestanku prava korištenja u takvim su slučajevima bile samo deklaratorne naravi, a prestanak prava korištenja zemljišta nastupao je po sili zakona (ex lege) protekom rokova određenih za izgradnju.

28. Tek u slučajevima u kojima samim aktom o dodjeli prava korištenja ne bi bio izričito određen rok u kojem se gradnja mora izvršiti i ne bi bila izričito navedena posljedica propuštanja roka u vidu gubitka prava korištenja, odluka skupštine općine o prestanku prava korištenja bila bi konstitutivne naravi, dakle pravo korištenja bi prestajalo tek donošenjem navedene odluke. Navedeno je pravno shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske, između ostalih, i u odluci Rev 844/09. od 10. srpnja 2013.

29. Sud smatra da okolnosti na koje tužitelj ukazuje, da preduvjeti za izgradnju u vrijeme dodjele zemljišta na korištenje, nisu bili ispunjeni, jer nije bila izrađena projektna dokumentacija, da nisu bile ishođene potrebna građevinska i druge dozvole te da nisu bila osigurana sredstva za izgradnju, a što sve da nisu bile obveze izvođača radova (korisnika zemljišta) već naručitelja (samoupravnih interesnih zajednica), rokovi predviđeni za izgradnju garaže nisu niti počeli teći, nisu od utjecaja.

30. Sud smatra kako sukladno sadržaju Zaključka od 22. srpnja 1974., predmetno zemljište kao neizgrađeno građevinsko zemljište tužiteljevom predniku (GP Tehnika) dodijeljeno na korištenje s izričitom namjenom, radi izgradnje garaže i uz to je izričito određen rok za početak i dovršetak izgradnje te s izrijekom predviđenom posljedicom da, ako u datom roku od uvođenja u posjed korisnik ne započne izgradnju, gubi pravo korištenja pa je dakle nedvojbeno da okolnosti na koje tužitelj ukazuje nisu od utjecaja niti na početak tijeka roka niti na njegov dovršetak.

31. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje da se priloženim ispravama Hrvatskog fonda za privatizaciju o procjeni predmetne nekretnine u temeljni kapital u postupku pretvorbe društvenog poduzeća dokazuje vlasništvo, valja reći kako stav tužitelja nije osnovan.

32. Naime, sukladno odredbi čl. 390. a ZV-a trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije između ostalog bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Stoga trgovačko društvo koje je pravni slijednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala ne može postati vlasnik nekretnina koje nisu procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva jer je procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva.

33. Procjena nekretnine u temeljni kapital u postupku pretvorbe društvenog poduzeća sama za sebe nije dokaz stjecanja vlasništva na nekretninama na kojima to društveno poduzeće nije imalo pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja. Priložena rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju nemaju značenje odluke na temelju koje se stječe pravo vlasništva jer je, sukladno Zakonu o privatizaciji, Hrvatski fond za privatizaciju bio ovlašten nadzirati realnost procjene kapitala i s tim u vezi vrijednosti dionica na tržištu, dok nije bio ovlašten utvrđivati vlasništvo na nekretninama , pa navedeno rješenja Fonda ima tek značaj uvjerenja, odnosno ne predstavlja upravni akt i ne može biti osnova za stjecanje vlasništva na nekretninama koje su ušle u procjenu u onom dijelu u kojem nije postojalo pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja.

34. Kako je, sukladno prethodno izloženom shvaćanju, GP Tehnika po sili zakona, istekom roka u kojem je trebalo izvršiti izgradnju sukladno Zaključku iz 1974., a to nije učinilo, izgubilo pravo korištenja predmetnog zemljišta, to je utvrđeno da je pravo korištenja istom prestalo prije izvršene pretvorbe društvenog poduzeća (i procjene u temeljni kapital). Stoga procjenom u temeljni kapital u postupku pretvorbe društvenog poduzeća tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

35. U odnosu na tužiteljevu tvrdnju da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao dosjelošću sud navodi kako sukladno odredbi čl. 159. st.1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo samostalnim posjedom stvari, ako taj posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom stvari. Zakon razlikuje, glede nekretnina, redovnu i izvanrednu dosjelost ovisno o tome čija je stvar koja se stječe dosjelošću. Ako se radi o stvarima u vlasništvu, između ostalih i Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave, rokovi su dvostruki u odnosu na one predviđene ranije citiranim odredbama (čl. 159. st.4. ZV).

36. U konkretnom slučaju, obzirom je predmetna nekretnina uknjižena kao društveno vlasništvo, s uknjiženim pravom korištenja tuženika, radi se o izvanrednoj dosjelosti iz odredbe čl. 159. st.4. ZV, pa je, ovisno o kakvoći posjeda, trajanje neprekidnog posjeda potrebno u trajanju od 20 ili 40 godina. Nadalje, zakon glede nekretnina redovnu i izvanrednu dosjelost razlikuje i obzirom na kakvoću posjeda pa će zakonit, istinit i pošten posjednik vlasništvo steći protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a ako mu je posjed barem pošten, protekom 40 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (čl. 159. st.2. i 3. ZV).

37. Dakle, na osnovi posjeda koji nije i pošten, ma koliko dugo on trajao, dosjelošću se ne može steći vlasništvo.

38. Sukladno odredbi čl. 18. ZV-a, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed) (st.1.). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (st.2.). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je, s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada (st.3.).

39. Tužitelj je posjed predmetne nekretnine stekao na temelju Zaključka od 22. srpnja 1974., a kako proizlazi iz sadržaja ove odluke, da se GP Tehnika predmetno zemljište daje na korištenje, s obvezom početka izgradnje nakon uvođenja u posjed. Tuženik nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi u sumnju doveo istinitost tužiteljeve tvrdnje da je po donošenju Zaključka od 22. srpnja 1974. uveden u posjed predmetne nekretnine.

40. Nadalje, tuženik nije iznio činjenice iz kojih bi proizlazilo da je, temeljem uvođenja u posjed po osnovi Zaključka od 22. srpnja 1974. po tužitelju stečen posjed predmetne nekretnine u međuvremenu prestao. Okolnost da tužitelj predmetnu nekretninu nije ogradio i drugog ne sprječava stupiti na nekretninu nema za posljedicu ne postojanje faktične vlasti – tužiteljevog posjeda. Iz posjedovnog lista katastra, sa stanjem na dan 13. veljače 2022. proizlazi da je tužitelj upisan kao posjednik predmetne nekretnine. Kako tuženik suprotno ne dokazuje (čl. 219. st.1. ZPP -a), to je utvrđeno da je tužitelj od donošenja Zaključka 22. srpnja 1974. do danas u neprekinutom posjedu predmetne nekretnine.

41. U trenutku stjecanja posjeda 22. srpnja 1974., uvođenjem u posjed predmetnog zemljišta na temelju odluke tijela nadležnog raspolagati nekretninom, tužiteljev posjed bio je zakonit, istinit i pošten.

42. Zakonitost tužiteljevog posjeda prestaje nastupom okolnosti iz odredbe čl. V Zaključka od 22. srpnja 1974. Kako je utvrđeno da je tužitelj u posjed uveden 22. srpnja 1974. te da u roku od četiri mjeseca, dakle do 22. studenog 1974., nije započeo namjensku izgradnju radi koje mu je zemljište dodijeljeno na korištenje s posljedicom da je, ispunjenjem navedenog uvjeta izričito predviđenog u aktu kojim je pravo korištenja stekao, tužiteljevo pravo korištenja prestalo po sili zakona, tužiteljev je posjed nakon 22. studenog 1974. nezakonit jer tužitelj više nije imao valjani pravni temelj posjedovanja.

43. Kako je prestanak prava korištenja zbog ne izgradnje objekta radi kojeg je pravo korištenja dodijeljeno izričito predviđen u Zaključku od 22. srpnja 1974., to je po proteku navedenog roka tužiteljevo poštenje kao posjednika prestalo, jer je znao, odnosno s obzirom na okolnost imao je dovoljno razloga posumnjati da mu nakon prestanka prava korištenja pravo na posjed više ne pripada.

44. Dakle, nakon 22. studenog 1974. tužitelj više nije bio pošten posjednik pa bez obzira na protek vremena predviđenog odredbom čl. 159. ZV -a, u kojem je tužitelj neprekidno bio u posjedu predmetne nekretnine, isti vlasništvo nije mogao steći na temelju dosjelosti jer njegov posjed nije i pošten.

45. Konačno, valja istaknuti, iako, obzirom na izloženo pravno shvaćanje nije od utjecaja na osnovanost istaknutog tužbenog zahtjeva, da iz dokaza predloženih tijekom postupka od strane tuženika (čl. 219. st.1. ZPP-a) ne proizlazi da bi predmetna nekretnina kao dio komunalne infrastrukture predstavljala javno dobro u općoj uporabi i da stoga, sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18., 110/18., 32/20., dalje ZKG), ne bi mogla biti objektom tužiteljevog vlasništva.

46. Naime, komunalna infrastruktura stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja, odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi (čl. 61. st.4. ZKG).

47. Temeljem svega iznijetog odlučeno je kao u toč. I izreke ove presude.

48. Odluka o parničnom trošku iz točke II izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., 155. st. 1. i 2. i 164. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 dalje u tekstu: OT)

49. Tuženiku koji je uspio u sporu priznati su troškovi sastava odgovora na tužbu i podneska od 3. studenog 2025. u iznosu od po 500,00 € (Tbr. 7.1 Tarife), trošak sastava podneska od 22. kolovoza 2024. i 17. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 € (Tbr.8.4.), za pristupa na ročišta 16. ožujka 2023., 6. ožujka 2024., 28. travnja 2025., 14. studenog 2025. i 6. ožujka 2026. u iznosu od po 500,00 € (Tbr 9.1.), za zastupanje na očevidu 29. studenog 2024. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9.7.) za izbivanje iz pisarnice zbog očevida u iznosu od 100,00 € (Tbr.9.7. i 39.) dakle ukupno 4.200,00 € uvećano za PDV 25% (samo za odgovor na tužbu, zastupanje na ročištu 16. ožujka 2023. i 6. ožujka 2024.) u iznosu od 375,00 € (Tbr.46), kao i trošak očevida i vještačenja u iznosu od 899,48 €, dakle sveukupno 5.474,48 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke.

U Zagrebu 13. travnja 2026

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. Tužitelj uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

2. Tuženik po pun.

3. kal 30 dana