REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1220/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja Minole consulting d.o.o., OIB 39338941324, Kalinovica (Grad Sveta Nedelja), Karlovačka cesta 20, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Valičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Agrikol Adria j.d.o.o., OIB: 93852149880, Ulica Ivana Šibla 15, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Igor Zekić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 3.278,14 EUR, 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Brune Hrvatina, Zagreb, Maksimirska cesta 38, poslovni broj Ovrv-2051/2025, UPP- OS-Ovrv-28/2025 od 28. ožujka 2025. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 3.278,14 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku:

- na iznos od 146,50 EUR od 30.09.2024. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od 06.10.2024. do isplate,

- na iznos od 432,50 EUR od 06.10.2024. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 EUR od 28.10.2024. do isplate,

- na iznos od 112,50 EUR od 03.11.2024. do isplate,

- na iznos od 447,50 EUR od 06.11.2024. do isplate,

- na iznos od 75,00 EUR od 06.11.2024. do isplate i

- na iznos od 64,14 EUR od 06.11.2024. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od 21.11.2024. do isplate,

te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od osam (8) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 250,00 EUR sa zateznim kamatama od 13. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od petnaest (15) dana.

Obrazloženje

1. Na temelju tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnik Bruno Hrvatin, Zagreb, Maksimirska cesta 38, je izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2051/2025, UPP-OS-Ovrv-28/2025 od 28. ožujka 2025. .

2. Protiv tog rješenja tuženik je izjavio prigovor u kojemu je u cijelosti osporio osnovu i visinu tražbine navodeći kako su fakture nejasne i ne poklapaju se sa iznosom u tužiteljevoj listi naloga. Nadalje je naveo kako se navedene usluge u fakturama ne podudaraju s tužiteljevim cjenikom, kako navedene usluge nisu odrađene u cijelosti te kako je u cijelosti podmirio sva potraživanja prema tužitelju.

3. Povodom tuženikovog prigovora, citirano rješenje o ovrsi je rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-1220/2025 od 12. prosinca 2025. (dalje: rješenje od 12. prosinca 2025.) stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je u podnesku od 5. siječnja 2026. u cijelosti osporio tuženikove tvrdnje iz prigovora, činjenično je obrazložio tužbeni zahtjev te je dostavio isprave u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva.

5. Tuženik se nije očitovao na navode iz tužiteljevog podneska od 5. siječnja 2026. niti isprave dostavljene uz taj podnesak koje je uredno primio po svom punomoćniku 13. siječnja 2026. što je sud utvrdio uvidom u e-spis i potvrdu o otpravku.

6. U podnesku od 5. ožujka 2026. tužitelj je podnio i prijedlog za određivanje prethodne mjere u skladu s odredbama članka 501.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

7. U podnesku od 24. ožujka 2026. tuženik se protivio predloženoj prethodnoj mjeri kao neosnovanoj u bitnome navodeći kako je tužiteljevo potraživanje neosnovano jer su sve navedene fakture koje su izdane nejasne i ne poklapaju se s iznosom u tužiteljevoj listi naloga te kako se navedene usluge u fakturama ne podudaraju s tužiteljevim cjenikom i kako usluge koje se navode nisu odrađene u cijelosti.

8. O prijedlogu za određivanje prethodne mjere i troškovima tog postupka osiguranja sud je odlučio rješenjem od 10. travnja 2026.

9. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: izvoda otvorenih stavaka (str. 10. i 133. spisa), tužiteljeve ponude broj 17-2024 (str. 45. – 46. spisa), e-mail korespondencije (str. 47. - 60., 64., 66. – 68.. 70. – 71., 89. – 100., 122. – 132. spisa), tužiteljevih kadrovskih poslova – cjenika (str. 61. spisa), tužiteljevog cjenika računovodstvenih usluga (str. 62. – 63. spisa), tužiteljevog cjenika virtualnog ureda (str. 65. spisa), tužiteljevog enterprise cjenika računovodstvenih usluga (str. 69. spisa), tužiteljevih računa (str. 72. – 80. spisa), primopredajnih zapisnika od 31. listopada 2024. (str. 81. – 88. spisa), računa (str. 101. – 122. spisa), obračuna kamata (str. 134. spisa).

10. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8.ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

11. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.278,14 EUR po računima broj: 1099/1/1 od 24. rujna 2024., 1106/1/1 od 30. rujna 2024., 1110/1/1 od 30. rujna 2024., 1249/1/1 od 22. listopada 2024., 1256/1/1 od 28. listopada 2024. 1279/1/1 od 31. listopada 2024., 1280/1/1 od 31. listopada 2024. i 1413/1/1 od 20. studenoga 2024. ispostavljenim po osnovi naknade za usluge obavljene na temelju ugovora o pružanju računovodstvenih usluga i po obračunu kamata broj 2024-6 od 31. listopada 2024. ispostavljenom po osnovi obračunatih zateznih kamata.

12. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave tridesete ZPP-a, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461a. stavka 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba (članak 461.a stavak 4. ZPP-a). Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP-a. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 461.a stavak 5. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (članak 461.a stavak 6. ZPP -a). U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz članka 461.a stavka 6. ZPP-a iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (članak 461.a stavak 7. ZPP). Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u podnescima iz članka 461.a stavaka 6. i 7. ZPP-a (članak 461.a stavak 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno odredbi članka 461.a stavka 6. ZPP-a sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 10. ZPP). U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz članka 461.a stavka 6. ZPP-a to nije moguće (članak 461.a stavak 11. ZPP). Na navedeno su parnične stranke upozorene u rješenju suda od 12. prosinca 2025., koje je tužitelj uredno primio po svom punomoćniku 19. prosinca 2025., a tuženik po svom punomoćniku 15. prosinca 2025., što je sud utvrdio uvidom u e-spis i potvrde o otpravku.

13. Nakon što je u prigovoru tuženik u cijelosti osporio osnovu i visinu tražbine navodeći kako su fakture nejasne i ne poklapaju se sa iznosom u tužiteljevoj listi naloga, kako se navedene usluge u fakturama ne podudaraju s tužiteljevim cjenikom, kako navedene usluge nisu odrađene u cijelosti te kako je u cijelosti podmirio sva potraživanja prema tužitelju, tužitelj je, očitujući se na navode iz prigovora, u podnesku od 5. siječnja 2026. u cijelosti osporio tuženikove tvrdnje iz prigovora, činjenično je obrazložio tužbeni zahtjev te je dostavio isprave u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva (str. 41. – 135. spisa).

Tužitelj je u bitnome naveo kako su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem ugovora o pružanju računovodstvenih usluga, kako je tužitelj uredno isporučivao sve usluge koje su bile potrebne tuženiku radi ispunjenja zakonskih obveza pri čemu tuženik nije nikada prigovarao isporučenim uslugama. Nadalje je naveo kako je svaki utuženi račun sadržavao detaljan opis izvršenih usluga sukladno cjeniku s kojim je tuženik bio upoznat, kako je tužitelj putem e-mail korespondencije neprestano izvještavao tuženika o izvršenim uslugama, pa je tako vodio i detaljan popis osoba za koje je tužitelj pokrenuo postupke za izdavanje dozvola za boravak i rad stranih radnika u ime tuženika, prema nalogu tuženika. Također je naveo kako je tužitelj raskinuo predmetni ugovor o pružanju računovodstvenih usluga zaključno s 31. listopadom 2024. što tuženik nije sporio, kako tuženik nije podmirio sva dugovanja za usluge koje je tužitelj izvršio zaključno s 31. listopadom 2024. unatoč brojim pozivima i podsjetnicima za podmirenje dugovanja, kako su nakon raskida ugovora i prestanka obavljanja usluga, stranke dogovorile primopredaju cjelokupne dokumentacije te je održan sastanak na kojem je to izvršeno, kako su na tom sastanku razjašnjene sve nejasnoće i obrazloženi su svi računi te tuženik nije imao nikakvih prigovora. U prilog tvrdnji o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelj je uz podnesak od 5. siječnja 2026. dostavio isprave: tužiteljevu ponudu broj 17-2024 (str. 45. – 46. spisa), e-mail korespondenciju (str. 47. - 60., 64., 66. – 68.. 70. – 71., 89. – 100., 122. – 132. spisa), tužiteljeve kadrovske poslove – cjenik (str. 61. spisa), tužiteljev cjenik računovodstvenih usluga (str. 62. – 63. spisa), tužiteljev cjenik virtualnog ureda (str. 65. spisa), tužiteljev enterprise cjenik računovodstvenih usluga (str. 69. spisa), tužiteljeve račune (str. 72. – 80. spisa), primopredajne zapisnike od 31. listopada 2024. (str. 81. – 88. spisa), račune (str. 101. – 122. spisa) i obračun kamata (str. 134. spisa).

14. Uvidom u e-spis i potvrdu o otpravku utvrđeno je kako je 13. siječnja 2026. tuženik uredno primio navedeni tužiteljev podnesak od 5. siječnja 2026. s navedenim ispravama putem sustava e-komunikacije po punomoćniku.

Međutim, u ovom sporu male vrijednosti tuženik nije u roku od 15 dana od dana primitka tog podneska s ispravama iznio sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve niti predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica niti je predložio održavanje usmene rasprave što je bio dužan učiniti u skladu s odredbama članka 461.a stavaka 7. ZPP-a, na što je tuženik izričito upozoren u rješenju suda od 12. prosinca 2025., koje je tuženik uredno primio po svom punomoćniku 15. prosinca 2025.

Dakle, nakon primitka navedenog podneska s ispravama tuženik nije u navedenom roku od 15 dana iz članka 461.a stavaka 7. ZPP-a osporio sljedeće odlučne činjenice:

- da su stranke bile u pravnom odnosu na temelju ugovora o pružanju računovodstvenih usluga,

- da je tužitelj uredno isporučivao sve usluge koje su bile potrebne tuženiku radi ispunjenja zakonskih obveza,

- da tuženik nije nikada prigovarao obavljenim uslugama,

- da svaki sporni račun sadržava detaljan opis obavljenih usluga sukladno cjeniku s kojim je tuženik bio upoznat,

- da je tužitelj putem e-mail korespondencije neprestano obavještavao tuženika o obavljenim uslugama, pa je tako vodio i detaljan popis osoba za koje je tužitelj pokrenuo postupke za izdavanje dozvola za boravak i rad stranih radnika u ime tuženika, prema tuženikovom nalogu,

- da je tužitelj raskinuo predmetni ugovor o pružanju računovodstvenih usluga zaključno s 31. listopadom 2024. što tuženik nije sporio,

- da tuženik nije podmirio sva dugovanja za usluge koje je tužitelj obavio zaključno s 31. listopadom 2024. unatoč brojim pozivima i podsjetnicima za podmirenje dugovanja,

- da su nakon raskida ugovora i prestanka obavljanja usluga, stranke dogovorile primopredaju cjelokupne dokumentacije te je održan sastanak na kojem je to obavljeno i da su na tom sastanku razjašnjene sve nejasnoće i obrazloženi su svi računi te tuženik nije imao nikakvih prigovora.

Navedene odlučne činjenice proizlaze i navedenih isprava koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 5. siječnja 2026. koje isprave tuženik također nije osporio. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio da je između parničnih stranaka postojao pravni odnos na temelju ugovora o pružanju računovodstvenih usluga, koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o djelu u smislu odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), i to ugovor s uzastopnim obvezama (članak 365. ZOO), koji ugovor je tužitelj jednostrano raskinuo s 31. listopadom 2024. jer tuženik nije podmirio sva dugovanja za usluge koje je tužitelj obavio zaključno s 31. listopadom 2024. unatoč brojim pozivima i podsjetnicima za podmirenje dugovanja . Nadalje je utvrđeno kako je tužitelj uredno ispunio sve svoje ugovorne obveze do trenutka jednostranog raskida ugovora 31. listopada 2024. za koje usluge je obračunao naknadu u skladu s cjenikom koja naknada je obračunata i u predmetnim računima.

15. U parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP -a). Stoga je, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka1. ZPP-a, teret dokaza odlučne činjenice da je sporna tražbina prestala ispunjenjem, odnosno da je podmirio sva potraživanja prema tužitelju, kao što to tuženik navodi u prigovoru, bio na tuženiku. Međutim, u prilog navedene tvrdnje tuženik nije predložio niti predočio nikakve dokaze. Dakle, tuženik nije dokazao da je sporna tražbina prestala ispunjenjem u skladu s odredbama članka 160. i 161. ZOO-a, niti je tvrdio i dokazao da je sporna tražbina prestala na koji drugi zakonom određen način (članak 160. stavak 1. ZOO). Osim toga, tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao da je pravovremeno, na zakonom propisan način prigovorio eventualnim nedostacima obavljenih usluga.

16. Budući da je tužitelj uredno ispunio sve svoje ugovorne obveze prema tuženiku do trenutka jednostranog raskida ugovora 31. listopada 2024. te da je tužitelj jednostrano raskinuo predmetni ugovor s uzastopnim obvezama glede budućih obveza, ali ne i glede već ispunjenih obveza (članak 365. ZOO), sud je utvrdio da, u skladu s odredbama članka 590. i članka 613. stavka 1. u vezi s odredbama članka 365. ZOO-a, tužitelj ima pravo na naknadu za usluge obavljene do 31. listopada 2024. po predmetnim računima u ukupnom iznosu od 3.214,00 EUR.

U skladu s odredbama članka 29. stavcima 1. i 2. ZOO-a, tužitelj ima pravo i na obračunate zatezne kamate u iznosu od 64,14 EUR po obračunu kamata broj 2024-6 od 31. listopada 2024. koji obračun tuženik također nije osporio niti je tvrdio i dokazao da je svoje obveze prema tužitelju ispunio po dospijeću.

17. Uzevši u obzir navedeno sud je u ovom sporu male vrijednosti utvrdio da izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, saslušanjem svjedoka FU i KU, provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i pribavljanjem podataka o korištenju prava na odbitak pretporeza koje je tužitelj predložio u podnesku do 5. siječnja 2026. nije potrebno radi utvrđivanja odlučnih činjenica budući da, kao što je prethodno obrazloženo, tuženik nije u zakonskom roku od 15 dana osporio odlučne činjenice iz tužiteljevog podneska od 5. siječnja 2026. niti isprave dostavljene uz taj podneska, niti je predložio dokaze radi utvrđivanja osnovanosti tvrdnje iz prigovora da je sporna tražbina prestala ispunjenjem (članak 160. stavak 1. ZOO) pa je sve odlučne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu. Stoga je sud utvrdio da održavanje ročište nije potrebno radi provođenja dokaznog postupka jer se s obzirom na okolnosti slučaja pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.

18. Budući da tuženik kao dužnik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, to je, osim glavnice, dužan platiti i zatezne kamate, u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2.

ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora.

19. Slijedom navedenog sud je obvezao tuženika na isplatu ukupnog iznosa od 3.278,14 EUR po osnovi naknade za obavljene usluge (3.214,00 EUR) i obračunatih zateznih kamata (64,14 EUR).

20. Zbog toga je, uzevši u obzir navedeno, sud donio presudu u pisanom postupku na temelju citiranih odredaba članka 461.a ZPP-a.

21. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

22. Prema vrijednosti predmeta spora od 3.278,14 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavka 1. ZPP-a), priznati troškovi sastavljanja prijedloga za ovrhu s PDV-om u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 11. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: OT)) i javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 25,00 EUR (Tbr.

5. i 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj 9/21)). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.

23. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka. 3. ZPP-a u cijelosti održao na snazi platni nalog iz citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi (točka I. izreke presude).

24. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.278,14 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja obrazloženog podneska od 5. siječnja 2026. kojim odgovara na navode iz prigovora u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 250,00 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 250,00 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.

Stoga je o troškovima odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Zagreb, 13. travnja 2026.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.