Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3, Gospić

Poslovni broj: Kzd-3/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sutkinji za mladež Karmeli Miškulin Banić, uz sudjelovanje zapisničarke Tanje Dujmović, u kaznenom predmetu protiv optužene GEZ, zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, broj KOz-DO-17/2024 od 12. rujna 2024., nakon nejavne rasprave 8. travnja 2026., održane u nazočnosti zamjenice ODO za mladež GE, optužene i njezine braniteljice Ane Bobinac, odvjetnice u Zagrebu te opunomoćenika mldb. ošećenika, Vjekoslava Bušića, odvjetnika u Gospiću, 13. travnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Temeljem članka 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP),

optužena GEZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer TE i PE, rođena **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], grad Otočac, državljanka Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, zaposlena kao skladišna radnica u trgovačkom društvu „Lidl“ u Perušiću, sa mjesečnim primanjima od 950,00 eura, razvedena, majke dvoje maloljetne djece, neosuđivana, nalazi se na slobodi,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

I. da bi, u vremenu od neutvrđenog dana tijekom ljeta 2022. do mjeseca siječnja 2023., u kući u [adresa], grad Otočac, pristajući time ugroziti pravilan psihofizički razvoj svoje djece FE rođene **.**.2015. i KE rođenog **.**.2018., u više navrata udarala dijete FE rukama po licu, kuhačom i šibom po stražnjici i šibom po nogama pri čemu bi joj zadala više udaraca, prijetila joj da će ju udariti remenom, te u više navrata udarala dijete KE rukom i šibom po stražnjici, uslijed čega su djeca bila tužna i plakala, što je negativno utjecalo na njihov pravilan emocionalni razvoj,

II. dakle, zlostavila djecu, pa da bi time počinila u stjecaju dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisana i kažnjiva po članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12.,56/15.,61/15.,101/17, 118/18., 126/19, 84/21, 114/22,114/23 – dalje KZ/11).

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a, te nužni izdaci okrivljene i nužni izdaci i nagrada njezine braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, optužnicom poslovni broj KOz-DO- 17/2024 od 12. rujna 2024., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća ovog suda, poslovni broj Kovm-32/2024-7 od 05. studenog 2024. (str. 99-101 spisa), teretilo je optuženu GEZ za počinjenje u stjecaju dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, činjenično i pravno opisanih kao u izreci presude.

2. Imovinskopravni zahtjev prema optuženoj u kaznenom postupku nije postavljen (str. 120 spisa).

3. Pozvana na očitovanje o optužbi, optužena GEZ je iskazala (str. 120 spisa) kako se za kaznena djela stavljena joj na teret optužnicom ne smatra krivom.

Pozvana da osobno ili po braniteljici točno odredi koji dio optužbe poriče i iz kojih razloga, optužena je po braniteljici iskazala kako poriče da bi u inkriminiranom periodu u više navrata udarala svoju djecu FE i KE, onako kako je to opisano u činjeničnom opisu kaznenih djela, pristajući da time ugrozi njihov pravilan psihofizički razvoj.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci LE (str. 121-123 spisa), JE (str. 130-133 spisa), PE (str. 134-135 spisa) i TE (str. 135-137 spisa), pročitana je dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Senj (str. 3 – 11 spisa), reproduciran je DVD sa audiozapisom razgovora LE i djeteta FE od 06. siječnja 2023. (str. 47 spisa), pregledan je ispis snimke zaslona mobitela LE (str. 45 – 46 spisa), pročitano je izvješće od 09. svibnja 2024., o provedenoj pripremi djeteta FE za svjedočenje na Županijskom sudu u Karlovcu (str. 69 – 70 spisa), uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju u svojstvu svjedoka oštećenog djeteta FE na dokaznom ročištu kod suca za mladež Županijskog suda u Karlovcu, dana 09. svibnja 2024. (str. 59-61 spisa) te je reproducirana snimka ispitivanja (str. 71 spisa), pročitano je izvješće Probacijskog ureda Gospić od 30. srpnja 2024. (str. 74 – 75 spisa) te socijalna anamneza od 9. siječnja 2024., za GEZ i LE, sastavljena po Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Senj dana 09. siječnja 2024., za potrebe sudskog postupka radi donošenje odluke o tome s kojim će roditeljem djeca stanovati (str. 125 – 129 spisa).

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Na kraju dokaznog postupka, prije ispitivanja optužene, pročitani su podaci iz kaznene evidencije za istu (str. 116 spisa).

5. Pozvana radi ispitivanja na završetku dokaznog postupka, optužena GEZ je iskazala (str. 137 - 139 spisa) kako joj je inkriminirano razdoblje bilo težak period u životu, jer se razdvojila od supruga i sa djecom se vratila u svoju rodnu kuću, kod svojih roditelja, što je za djecu bilo novo okruženje. Tad je počela i škola i školske obveze za kćerku FE, dok se sin KE trebao prilagoditi na novi vrtić. Bilo je situacija, kada je FE krenula u prvi razred, da je ista odbijala pisati zadaću ili nešto učiti. Razgovarala je s njom i objašnjavala joj da zadaću moraju napraviti, da nešto trebaju naučiti, ali je ista to odbijala. Ukoliko bi joj kao kaznu pokušala uzeti mobitel, onda bi se to tumačilo kao da joj onemogućuje kontakt s ocem. Dakle, bilo je situacija kada je znala podviknuti, uhvatiti kćerku FE za ruku i reći joj da idu raditi zadaću, da idu pisati i učiti, pri čemu bi FE znala govoriti da joj se ne da, da bi se išla igrati, da je gladna, žedna i sl. Sjeća se situacije kad je kćerki rekla da ponese torbu i knjige k tati, misleći da će možda s ocem htjeti riješiti zadaće. Kćerka je doista ponijela torbu, ali je povratku kući rekla da joj je tata rekao da više nikad ne donosi knjige kad dolazi k njemu na vikend, da je to vrijeme za druženje. Što s tiče KE, koji je manji, njemu je bila najveća kazna, ukoliko ja vani lijepo vrijeme, da mu se kaže da ne može van igrati se, pa bi odmah poslušao što se od njega tražilo.

Kako je optužena iskazala, doista je u inkriminiranom vremenu, kad je kćerka FE bila u prvom razredu, možda 2-3 puta istu udarila rukom po guzi, u situaciji kad nije htjela da pišu školske zadaće i uče, a sve kako bi joj na neki način pokazala da je škola ozbiljna, odnosno da ne može odbijati pisati školske zadaće i obavljati školske zadatke. Kćerka FE je jako dobro dijete, ali ima običaj sve preuveličati, tako da vjeruje kako je tati ispričala da s njom živi „kao u logoru“, jer voli od sitnice napraviti „četiri slona“. Za razliku od brata KE, koji je sad isto krenuo u školu, a koji se o svemu izražava kratko i ne voli pričati puno i naširoko, pa na pitanje kako je bilo u školi odgovori samo "dobro", FE oduvijek po povratku iz škole priča sat vremena o svemu i svačemu, što se i ne odnosi na nju, jednostavno je takva.

Optužena je iskazala kako je shvatila da je pogriješila, da ne smije dijete lupiti niti rukom po guzi, tako da ih sada pošalje da sjednu na stolicu i kroz neko vrijeme razmisle o tome da li nešto trebaju napraviti ili ne, te s njima porazgovara o tome. Kad uči s FE, to rade u njenoj sobi, tako da njezin roditelji nisu niti mogli vidjeli da bi ju znala lupiti po guzi kad nije htjela poslušati i pisati zadaću odnosno učiti, ali to je bilo svega dva do tri puta u prvom razredu. U drugi razred su krenuli normalno odnosno FE više nije odbijala raditi školske zadatke.

Optužena je iskazala i kako bi ona, u situaciji da na svojoj djeci primijeti tragove fizičkog nasilja, a kada bi znala da se dijete nije eventualno udarilo ili palo u igri, odmah dijete odvela k liječniku, otišla na policiju ili potražila drugu pomoć, neovisno o tom je li radni dan, vikend ili blagdan, dok je njen bivši suprug njeno navodno nasi lje prema djeci otišao prijaviti tek u utorak, iako su djeca kod njega bila preko vikenda.

Na upit braniteljice, optužena je odgovorila kako je FE pri iskazivanju kod suca istrage događaj preuveličala te vjerojatno iskazivala i pod očevim utjecajem. Nikada je nije pitala kako je bilo u Karlovcu i što je iskazala, a FE joj sama nikada ništa nije rekla, osim što joj je jednom rekla da ne voli Karlovac. Naime, bilo je par vanškolskih aktivnosti, koje su bile organizirane u Karlovcu, ali je FE rekla da ne želi ići, da ne voli Karlovac. U odnosu na kćerkine navode da bi je udarala šibom, kuhačom, da bi je znala pljusnuti po licu, optužena je iskazala kako je znala kćerki reći, kako bi ista pristala napisati zadaću, da će je istući šibom ili kuhačom ili da će je pljusnuti, ali da je nikada nije udarila na takav način, već samo 2-3 rukom po guzi. Djeca su znala imati modrice, kao i svako dijete, jer se igraju, pa padnu i udare se. Vezano za situaciju kad je KE došao iz [adresa], a prethodno je plakao i govorio da neće ići k njoj, a o čemu je govorio njen bivši suprug kao svjedok, može reći kako joj je KE naknadno ispričao da mu je tata obećao kupiti neki dječji motor, što li, ali pod uvjetom da ne ide nazad k njoj i da ostane s njim. To je bilo 2022., u situaciji kada je bivši suprug već podnio prijedlog za izmjenu plana o tome s kim će KE živjeti. Vikendom su djeca bila kod bivšeg supruga, da bi on u ponedjeljak podnio prijedlog Centru za socijalnu skrb za izmjenu plana o roditeljskoj skrbi, i to samo u odnosu na sina KE, a u utorak je podnio kaznenu prijavu protiv nje, radi maltretiranja djece. Bivši suprug je osim te prijave za fizičko nasilje nad djecom, podnosio i prijave nadležnom Centru za socijalnu skrb da ona podiže glas na djecu, da FE svaki tjedan vodi frizeru napraviti pletenice, a da KE jednom mjesečno ide frizeru, da djeca imaju trenirku koja se „isfucala“ na koljenu ili da su im tenisice zaprljane i sl. Njen bivši suprug ni na koji način nije sudjelovao u školskim obavezama i izvanškolskim aktivnostima djece, pri čemu čak nije htio prilagoditi niti njihove posjete, npr. da jedan vikend ne odu k njemu, već drugi, kako bi mogli otići na neko natjecanje ili sudjelovati na nekoj priredbi. Kako je optužena odgovorila, ne zna zašto je njen bivši suprug podnosio prijave i policiji, i centru za socijalnu skrb, i pravobraniteljici za djecu. Isti je zatražio razvod braka i odmah joj rekao da djeca mogu ići sa njom, ali da mu prepusti vlasništvo nad stanom, koji je bio bračna stečevina, na što je pristala. Odmah je poduzeo korake za crkveni razvod i našao novu partnericu, sve je to bila njegova volja, pa ne zna otkuda tolika mržnja prema njoj. U kontaktu je s njegovim roditeljima, koji žive u [adresa], kao i sa njegovom sestrom, koja živi u [adresa]. Oni je nazovu i s njima se dogovori kada će djeca doći kod njih, kako bi se vidjeli i nikakvih problema nema.

Na upit zamjenice ODO, optužena je odgovorila kako KE nikada nije udarila.

6. Analizom iskaza optužene GEZ te usporedbom istog sa provedenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je suda kako u postupku nije nesporno dokazano da bi optužena svojim radnjama ostvarila bitna subjektivna i objektivna obilježja na teret joj stavljenih kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, onako kako joj je to stavljeno na teret optužnicom.

7. Osnovom iskaza kojeg je mldb. FE dala pri ispitivanju u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu kod suca istrage za mladež Županijskog suda u Karlovcu, dana 09. svibnja 2024. (str. 71 spisa), ocjena je suda kako se iskaz optužene da je u inkriminiranom vremenu doista par puta znala udariti kćerku FE, ali samo rukom po guzi, dok sina KE nikada nije udarila, nalazi suprotnim iskazu mldb. FE ispitane u svojstvu svjedoka.

Naime, pri tom ispitivanju mldb. FE je u bitnom iskazala kako ju je mama znala ošamariti, da ju je znala istući kuhačom po guzi, par puta, pri čemu joj je zadala više udaraca, misli da se vidjelo crvenilo na koži. Mama ju je nekada udarala i šibom, tankom, ne debljom od kemijske olovke, kojom bi je udarila po guzi više od tri puta te često po bedricama. Ne zna kad je to bilo, ali je zadnji put bilo kad nije htjela učiti. Mldb. FE je iskazala kako je mama znala istući i brata KE, da se sjeća da ga je istukla rukom po guzi kad je prerezao bakin punjač. Nije vidjela koliko ga je puta udarila, ali je čula brata kako plače, bio je jako tužan. Mama je istukla KE i kad je udario u auto, i to šibom i rukom po guzi. Mldb. FE pri ispitivanju je iskazala da prema mami i tati osjeća ljubav te da se mama sada ponaša dobro, da se voli igrati, a da ponekad dobije i kaznu.

8. Usporedbom daljnjih dokaza provedenih u postupku, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, te usporedbom istih sa obranom optužene na raspravi, ocjena je suda kako je s jedne strane pozicioniran iskaz oca djece, bivšeg supruga optužene, svjedoka LE (str. 121-123 spisa), a s druge strane iskazi TE i PE, roditelja optužene odnosno djeda i bake mldb. djece. Tako je svjedok LE iskazao kako je više puta nadležnom Centrom za socijalnu skrb Senj prijavljivao da njegova bivša supruga tuče njihovu djecu, koja su mu u inkriminiranom vremenu na vikend dolazila sa modricama i žalila se da ih mama tuče, a koje modrice je i fotografirao i pokazao u Centru. FE mu se požalila da ju je mama istukla šibom, zbog učenja, a rekla mu je da je jednom istukla i brata KE. Djeca su modrice imala uglavnom po bedrima. Kad su djeca govorila da ih mama tuče , djelovala su uznemireno, a sjeća se i situacije kada je KE jednom plakao cijelim putem po povratku kući sa vikenda. Svjedok je na upit odgovorio i kako mu se kćerka u inkriminiranom vremenu znala požaliti i da je majka tuče kuhačom, a sin KE da ga tuče remenom po stražnjici.

S druge strane, svjedoci PE i TE, sa kojima optužena i djeca žive, u svojim iskazima su negirali bilo kakvo fizičko kažnjavanje djece od strane optužene, iskazavši da to nikada nisu vidjeli i da im se djeca nikada na to nisu požalila. Tako je svjedokinja PE iskazala (str. 134-135 spisa), kako im je osnovom prijave LE došla policija, te da je ona pratila mldb. djecu na pregled kod pedijatra u Otočcu, kako bi se utvrdilo da li djeca imaju neke ozljede, pri čemu je pedijatrica utvrdila da djeca nemaju nikakve ozljede, a koji dokument je policija uzela, ali ga posjeduju i u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Senj. Svjedok TE iskazao je u bitnom istovjetno, uz navod da je još uvijek zaposlen i da iz kuće odlazi u 7,30 i vraća se oko 15,30 -16,00 sati. Kako je iskazao, kad se kćerka doselila sa djecom, na istoj su vidjeli da joj je teško, da je opterećena razvodom i poslom i skrbi o dvoje djece, ali su se zato supruga i on uk ljučili, kako bi joj pomogli. I na djeci se vidjelo da su žalosni zbog razvoda roditelja i preseljenja. Svi su sudjelovali u odgoju djece. Nikada nije vidio da kćerka galami na djecu, a kamoli da ih fizički kažnjava, a unuka FE mu se nikada nije požalila da bi je majka udarila odnosno pljusnula, udarila šibom ili kuhačom ili joj prijetila remenom. Kad djeca ne bi htjeli nešto poslušati, dobili bi neke zabrane, to bi trajalo pola sata, „pa bi onda opet sve bilo isto“.

9. U postupku je u svojstvu svjedoka ispitana i nesrodna i za ishod postupka nezainteresirana svjedokinja, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Senj, JE (str. 130-133 spisa).

Navedena svjedokinja je u bitnom iskazala kako je Područni ured Senj postupao povodom prijave LE da bi optužena tukla njihovu djecu, a što su po službenoj dužnosti prijavili nadležnoj policijskoj postaji te u okviru svojih nadležnosti obavili razgovor sa roditeljima i mldb. djecom. Kako je iskazala, sjeća se da su u razgovoru sa roditeljima utvrdili da oba roditelja primjenjuju neprimjerene odgojne metode odnosno da ponekad u odgoju djece znaju primijeniti fizičko kažnjavanje. To povremeno fizičko kažnjavanje, u razgovoru sa njihovim psihologom potvrdilo je i starije dijete, FE, dok se razgovorom sa mlađim djetetom, KE, zbog njegove dobi, nisu dobili podaci bitni za postupak. Zbog onoga što su utvrdili, roditeljima su izrekli mjeru stručne pomoći i potpore u izvršavanju roditeljske skrbi u trajanju od godinu dana, koja se izvršavala u vremenu od svibnja 2023. do svibnja 2024. Svjedokinja je iskazala kako joj je ostalo u sjećanju da je otac djece bio izrazito nesuradljiv pri provođenju mjere te da je pokrenuo postupak za promjenu odluke o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj, na način da se sin KE povjeri isključivo njemu na čuvanje i odgoj, dok u odnosu na kćerku FE to nije tražio, dok je s druge strane istodobno naglašavao kako je majka fizički nasilna upravo prema kćerki FE. Voditelj mjere koji je pratio majku i djecu te majčine roditelje, sa kojima su živjeli u istom domaćinstvu, dostavljao je pozitivna izvješća, iz kojih je proizlazilo da majka, djed i baka sudjeluju u izvršenju mjere i da su odnosi majke i djece dobri, dok je s druge strane voditelj mjere u [adresa], koji je pratio oca, podnosio izvješća kako oca često nema, da ne može sastaviti plan izvršenja mjere jer otac smatra da njemu ta mjera nije potrebna i da mu nitko ne treba dolaziti u kuću, pri čemu je posebno odbijao bilo kakav kontakt sa bivšom suprugom kao majkom djece, što je bilo potrebno u cilju adekvatnog izvršenja izrečene mjere. Obzirom na rezultate izvršenja izrečene mjere, Ured je dao prijedlog da djeca ostanu živjeti sa majkom. Dakle, unatoč postojećim prijavama na njene neprimjerene odgojne metode, zaključili su da je izrečena mjera ostvarila svoju svrhu i kako se majka adekvatno odnosi prema djeci. Ono što je presudilo kod takvog njihovog mišljenja bila je pokazana majčina suradljivost te utvrđena čvrsta veza i povezanost između majke i djece te što su joj tijekom izvršenja mjera uspjeli pokazati i naučiti majku koje druge mjere i metode može primjenjivati u odgoju djece u slučaju potrebe.

Svjedokinja je na poseban upit odgovorila kako njihov psiholog u pravilu šalje dijete na dodatnu psihološku obradu u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Zagreb, u slučaju kad ocijeni da se radi o zlostavljanju djeteta te u slučaju kada ocijeni da su kod djeteta nastale psihičke poteškoće, a da u ovom slučaju njihova psihologinja nije utvrdila postojanje takve potrebe, jer očito za to nije našla indikacije. Svjedokinja je odgovorila i kako je mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Sen j bilo, i u vrijeme izricanje mjere, kako se u ovom slučaju radilo o nedovoljnoj educiranosti roditelja i njihovom nesnalaženju u izvršavanju roditeljskih obveza, a što je dovelo do neprimjerenih odgojnih metoda, a kakve metode su koristili i otac i majka dok su živjeli zajedno, a kad su se razdvojili te su djeca stalno živjela kod majke, kod iste je postojala veća mogućnost ponavljanja takvih pogrešaka odgoju djece, nego kod oca, kod kojeg su djeca dolazila samo vikendom, pri čemu je otac onda to očito iskoristio i ta saznanja koja je imao otprije, iskoristio da to okrene protiv majke.

Na upit opunomoćenika mldb. oštećenika, u odnosu na situaciju kada roditelj dijete fizički kažnjava pljuskanjem, udaranjem šibom, kuhačom ili remenom, da li cijene da se radi o povredi djetetovih prava ili o nekom izdvojenom incidentu ili primjeni pogrešnih odgojnih metoda, svjedokinja je odgovorila da se u takvoj situaciji treba cijeniti intenzitet takvog postupanja odnosno koliko je to bilo često, kolika je snaga upotrijebljena i koliko je dijete bio ugroženo takvim postupcima, pa su tako imali slučajeva u kojima su obzirom na navedeno cijenili da dijete treba izdvojiti iz obitelji, što su i poduzeli, ali da je bilo i ovakvih slučajeva, u kojima su zaključili da to nije nužno radi zaštite interesa djeteta i da će biti dovoljno utjecati na roditelja mjerom podrške i pomoći u ostvarenju roditeljske skrbi.

10. Slijedom izloženog, ocjenom dokaza provedenih u postupku, posebice cijeneći iskaz mldb. oštećenice FE ispitane u svojstvu svjedoka te iskaz nesrodne svjedokinje JE, ocjena je suda kako se obrana optužene GEZ na raspravi, da je u inkriminiranom vremenu samo 2-3 puta udarila kćerku FE rukom po stražnjici, kada nije htjela učiti odnosno pisati školsku zadaću, ali da je nikada nije istukla šibom i kuhačom odnosno pljusnula je, kao i da nikad nije fizički kaznila mldb. sina KE, nalazi suprotnom iskazima navedenih svjedokinja, koji su prihvaćeni u cijelosti, kao u bitnom suglasni i potvrđeni i materijalnim dokazima u spisu predmeta, u vidu pročitane dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Senj.

11. Međutim, ocjena je suda kako okolnost što je optužena u inkriminiranom vremenu povremeno fizički kažnjavala svoju djecu FE i KE, ujedno ne znači nesporno da je optužena zlostavljala svoju djecu i da je takvo njeno postupanje utjecalo na pravilan emocionalni razvoj djece odnosno da je takvim svojim postupanjem ostvarila bitna subjektivna i objektivna obilježja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovim prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

12. Naime, kako proizlazi djelomično već iz iskaza same optužene, te dokaza provedenih u postupku, nije sporno da je optužena nakon razilaska sa suprugom, otišla sa djecom živjeti kod svojih roditelja, a što je zasigurno bio težak i stresan period, kako za optuženu, koja je svakodnevno putovala na posao iz [adresa] u [adresa], pri čemu je morala organizirati roditelje da joj budu pomoć, na način da voze djecu u školu i vrtić, na vanškolske aktivnosti i slično, a isto tako i za mldb. djecu, kojoj je razilazak roditelja sigurno bio stresan događaj, a pored toga morala su napustiti i poznato im okruženje, odnosno stan u [adresa] i prese liti se u malo mjesto kod djeda i bake , pri čemu je KE morao promijeniti vrtić, a FE je krenula u prvi razred.

Dakle, u takvoj situaciji, stresnoj i za optuženu i za mldb. djecu, u situaciji kada mlt. FE nije htjela učiti odnosno pisati školske zadaće, kako proizlazi i iz iskaza mldb. FE i obrane optužene, optužena ponekad poseže za šibom ili kuhačom te je udara po licu odnosno pljuska, dakle, fizički je kažnjava, očito kako bi je dijete poslušalo, te fizički kažnjava i mldb. sina KE u situacijama kada je napravio štetu, odnosno presjekao bakin punjač za mobitel i udario u automobil, kako je pri ispitivanju iskazala mldb. FE, kada ga optužena udara rukom i šibom po stražnjici.

13. Nadalje, osnovom iskaza svjedokinje JE, proizlazi da psiholog u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, nadležnom područnom uredu, u slučaju kad ocijeni da se radi o zlostavljanju djeteta, kao i u slučaju kada ocijeni da su kod djeteta izazvane odnosno nastale psihičke teškoće, dijete upućuje na dodatnu psihološku obradu u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Zagreb, ali da psihologinja u ovom slučaju za to nije našla indikacije. Također, osnovom iskaza iste svjedokinje, proizlazi da se po mišljenju njihovog područnog ureda u ovom slučaju radilo o upotrebi neprimjerenih odgojnih metoda te da su unatoč utvrđenom povremenom fizičkom kažnjavanju, dali mišljenje da djeca trebaju ostati s majkom, jer je utvrđena čvrsta povezanost između majke i djece i jer su ocijenili da su majci tijekom izvršenja mjere stručne pomoći i potpore u izvršavanju roditeljske skrbi uspjeli pokazati i naučiti je koje metode i mjere može primjenjivati u odgoju djece, u slučaju potrebe

14. Slijedom svega izloženog, ocjena je suda kako u postupku nije nesporno dokazano da bi optužena opisanim radnjama, onako kako joj je stavljeno na teret, namjerno zlostavila svoje dvoje mldb. djece i time negativno utjecala na njihov pravilan emocionalni razvoj.

Naime, nije sporno da su odgojne metode optužene u vidu fizičkog kažnjavanja djece bile neprimjerene, ali je po ocjeni suda ostalo sporno da li je optužena takvim postupanjem, u vidu fizičkog kažnjavanja koje primijenila kao odgojnu metodu u situaciji kad je dijete odbijalo učiti i kad je napravilo štetu, a što nije bilo pravilo nego izuzetak u postupanju optužene, prešla granicu između neprimjerene odgojne metode i namjernog zlostavljanja svoje djece, u vidu hotimičnog i bezrazložnog nanošenja im znatnog stupnja fizičke ili psihičke neugode jačeg intenziteta, slijedom čega je optužena GEZ oslobođena optužbe .

15. Imovinskopravni zahtjev prema optuženoj u kaznenom postupku nije postavljen, pa o istom nije niti odlučivano.

16. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP-a, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optužene i nužni izdaci i nagrada njezine braniteljice, padaju na teret proračunskih sredstava.

U Gospiću, 13. travnja 2026.

Sutkinja za mladež

Karmela Miškulin Banić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u pisanom obliku i tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu (čl. 464. st. 4. ZKP/08).

DNA:

1.) ODO u Gospiću, na broj KOz-DO-17/2024

2.) Opt. GEZ, [adresa]

3.) Braniteljica opt., odvj. Ana Bobinac, Zagreb

4.) Opunomoćenik mldb. ošt., odvj. Vjekoslav Bušić, Gospić

5.) Hrvatski zavod za socijalni radi, Područni ured Senj – po pravom.