Poslovni broj P-927/2025-34

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji tog suda Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja EŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupaju punomoćnici Jozo Koprivica, odvjetnik u [adresa], i Krunoslav Vukalović, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika AŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, radi vraćanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 5. ožujka 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, punomoćnika tužitelja i tuženika, a u prisutnosti punomoćnika tuženika, 13. travnja 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku AŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]: 1.Preda u posjed katastarsku česticu [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi izgrađeno zemljište 71 m2 (kuća) i dvorište 238 m2, odnosno 309 m2 ukupne površine i to slobodnu od svojih stvari i osoba.

2. Plati iznos od 1.000,00 kuna mjesečno počevši od 1. siječnja 2018. do dana predaje nekretnine u posjed tužitelju, a na ime naknade za korištenje iste za svoje osobne svrhe, uvećano za pripadajuću zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 7,68 postotnih poena.

3. Naknadi parnični trošak.

4. Sve od ad 1) do ad 3) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju na ime troškova postupka naknaditi tuženiku iznos od 3.187,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana 13. travnja 2026. po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, do isplate.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj sudu dana 2. veljače 2018. navodi da je tužitelj isključivi vlasnik katastarsku česticu [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi izgrađeno zemljište 71 m2 (kuća) i dvorište 238 m2, odnosno 309 m2 ukupne površine. Tuženik, bez valjane osnove i bez dopuštenja vlasnika, drži u svom posjedu i koristi za iznajmljivanje i stanovanje članova svoje obitelji predmetnu nekretninu i odbija je mirno predati u posjed vlasniku – tužitelju, pa isti radi zaštite svog prava vlasništva i vraćanja posjeda ustaje ovom tužbom. Kako je tuženik navedenim činom samovlasno oduzeo tužitelju posjed njegove nekretnine tužitelj sudu predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2.1. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 11. travnja 2018. protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlaže sudu da ga odbije i to iz razloga jer je tuženiku na temelju rješenja br.640 od 7. srpnja 1981. dodijeljena na korištenje individualna stambena zgrada u krugu bivše VO „Kupari“ – servisna zona, te od tada zajedno sa članovima svoje obitelji živi u istoj. Zgrada u naravi predstavlja kuću sa dvorištem izgrađenoj na čest. 2306 k. o. [katastarska općina], na koju se u predmetnom rješenju navodi „..da se radi o prizemnoj zgradi kod Perionice, bivše vlasništvo Rančić Mike koja se nalazi u krugu odmarališta – Auto Kamp. To je bila kuća prednika prodavatelja LŠ, JŠ, koja je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2017. sada uknjižena na ime tužitelja. Upravo tu kuću koja je predmet ovdje tužbe je JŠ prodao temeljem rješenja VP-7345-27 Split pov.br.70-10 od 1. studenog 1978. Vojnoj ustanovi „ [adresa]“ koja je nakon toga dala na korištenje tuženiku. Odmah nakon izvršene kupnje u popis posjeda k. č. [katastarska čestica] (nova izmjera) je upisan Savezni sekretarijat za narodnu obranu kao posjednik, a nakon toga je 1997. kao posjednik upisana Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane. Od tada tuženik koristi nekretninu, i drži je u istinitom, savjesnom i poštenom, ni od koga ometanom posjedu kroz čitavo vrijeme od 1981. Štoviše, nekretninu je obnovio, jedan dio nadogradio i ozakonio. Iz svega što je naveo smatra da je jasno da se kod nekretnine koja je predmetom ove tužbe radi o nekretnini koja je dva puta prodana i to prvi put kada ju je prijašnji vlasnik prodao Vojnoj ustanovi „ [adresa]“, a nakon toga ju je prodala nasljednica prijašnjeg vlasnika ovdje tužitelju. Na ovakvo postupanje reagiralo je i Općinsko državno odvjetništvo podnošenjem prijedloga za pokretanjem pojedinačnog ispravnog postupka pred ovim sudom pod posl.br.Z.14317/2017, iz razloga jer je predmetna nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske. Ovdje tuženik je imajući određena saznanja na koji je način zaključen Ugovor o kupoprodaji koji je tužitelj zaključio sa LŠ podnio kaznenu prijavu ODO-u u Dubrovniku radi kaznenog djela iz čl. 278 st.1 i 2. Kaznenog zakona. Predlaže da sud zastane s postupanjem u ovoj pravnoj stvari do okončanja pojedinačnog ispravnog postupka i da kao umješača u ovaj postupak pozove Republiku Hrvatsku. Osim svega navedenog poziva se na konvencijsko pravo na zaštitu doma.

3. U podnesku od dana 4. srpnja 2018. (stranica 36-38 spisa) tužitelj osporava sve navode iz odgovora na tužbu, ističući da iz isprava koje su uz njega dostavljene proizlazi da je nekretnina tuženiku bila dodijeljena kao privremeni smještaj, ona ne predstavlja stan niti on na njoj time stječe stanarsko pravo. Na nikakav način tuženik nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine, ni stanarsko pravo, a kako je od početka znao da navedena zgrada nije njegova odnosno da je tuđa, ne može se pozvati ni na stjecanje vlasništva temeljem dosjelosti. Neistinitima ocjenjuje navode da bi kuća bila vlasništvo prednika prodavateljice LŠ, već je ta kuća bila njeno knjižno vlasništvo kojeg je tužitelj od iste u dobroj vjeri i u skladu sa načelom povjerenja u zemljišne knjige kupio i nakon toga upisao svoje vlasništvo, nakon LŠ koja je do smrti svog supruga bila upisna suvlasnica ½ dijela predmetne nekretnine, a nakon njegove smrti isključiva vlasnica. Smatra da dopis Vojne ustanove „Kupari“ nije od značaja u ovom predmetu jer je riječ o internom dopisu te ustanove, koji ne može predstavljati valjani dokaz o vlasništvu i kojim se spominje samo davanje tuženiku na korištenje nekretnine, a postavlja se i pitanje zašto tadašnja vojna vlast nije upisala vlasništvo na nekretninama ako ga je stekla. Beznačajnim za postupak smatra i upise u posjedovnom listu, smatrajući da je poznato da se u vrijeme kada je upis u korist prednika RH proveden takve upise vršilo na osnovi usmenih izjava, a da se s valjanim učinkom promjenu upisa može izvršiti samo u korist osobe koja je upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a ovdje nije bilo suglasnosti vlasnika na promjenu upisa. Vlasništvo zgrade se ne može steći ni ozakonjenjem u postupku legal izacije dograđenog dijela zgrade. Tuženik navodi da je njegov posjed istinit, savjestan i pošten od 1981. aludirajući vjerojatno na dosjelost, ali on nije pošten i savjestan posjednik jer zna da su zgrada i zemlja tuđi, a najbolji dokaz za to je rješenje koje je sam priložio, a iz kojeg je vidljivo da je zgradu dobio na privremeno korištenje. Neistin itom ocjenjuje tvrdnju da bi se radilo o nekretnini koja je dva puta prodana jer za takvu tvrdnju, a jedina prodaja nekretnine je bila ona isključive i upisane vlasnice ovdje tužitelju. Čak i da je bilo kako navodi tuženik on svejedno ne može polagati stvarna prava na nekretninu, a tužitelj je kao kupac koji je u dobroj vjeri prvi zatražio i ishodio upis vlasništva u zemljišnoj knjizi stekao vlasništvo iste koje isključuje sve druge osobe kao vlasnike. Ističe kako ni pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka nije od značaja, jer je tamo tužitelj izjavio prigovor sa sadržajem kao u ovoj tužbi, pa će prijedlog biti obustavljen, a kaznena prijava koja je podnesena je lažna. Tim tvrdnjama se ne može dokazati vlasništvo nekretnine, a tužitelj to dokazuje jedinim pravovaljanim i najjačim dokazom, a to je upis vlasništva u zemljišnim knjigama. Osim svega navedenog smatra da neistinito tuženik tvrdi da mu je ta nekretnina jedini dom, budući da sam ne stanuje na toj adresi nego u svojoj obiteljskoj kući u [adresa], a ovu nekretninu iznajmljuje trećim osobama. U podnesku od dana 18. kolovoza 2020. dostavlja daljnje dokazne prijedloge, obavještava sud da je postupak pod posl.br.Z.9568/2019 Z.14317/17 završen na način da je prijedlog za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka odbijen. Uređuje tužbeni zahtjev u pogledu visine mjesečnog iznosa koji se traži u toč.2. tako da isti sada glasi „7.500,00“.

4. Podneskom od dana 26. kolovoza 2020. tuženik se protivi preinaci (povećanju) tužbenog zahtjeva, u spis dostavlja dopis Interpola Beograd iz kojeg je vidljivo da se tužitelj upisao kao vlasnik nekretnine na temelju ništetnog pravnog posla koji ne proizvodi pravne učinke, pa se spori njegova aktivna legitimacija za pokretanjem ovakvog postupka. Predlaže da se postupanje u ovom predmetu prekine do okončanja parničnog postupka pod poslovnim brojem P-1595/2019 po tužbi Republike Hrvatske protiv ovdje tužitelja radi ispravka upisa.

5.1. Na pripremnom ročištu održanom dana 18. kolovoza 2020. tuženik ponavlja navedeni prijedlog navodeći da bi sud u ovom predmetu trebao odlučivati o istom zahtjevu, a takvo postupanje bi nepotrebno dovelo do ponavljanja postupka. Sigurnosti radi ističe da tužitelj nije vlasnik nekretnine koja je predmet postupka, već je to Republika Hrvatska kao pravna slijednica JNA, a tuženik je u posjedu nekretnine od prije dvostrukog otuđenja iste. Tužitelj se prijedlogu usprotivio smatrajući da je vlasništvo dokazao zemljišnoknjižnim izvatkom kao javnom ispravom i da se u takvoj situaciji nikako ne može postavljati prethodno pitanje, vođenje spora do okončanja kojeg se prekid traži smatra irelevantnim za ovaj spor, a sam tuženik ne tvrdi da bi bio vlasnikom nekretnine pa neki spor o istome u kojem tuženik ne sudjeluje ne može biti od odluke u ovom sporu.

5.2. Na pripremnom ročištu od dana 2. listopada 2020. zaključen je prethodni postupak i odlučeno je da se ovaj postupak prekine do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-1595/2019. Pisani otpravak navedenog rješenja sa obrazloženjem donesen je pod poslovnim brojem P.103/2018 istog dana. Na navedeno rješenje žalbu je izjavio tužitelj, a isto je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici posl.br.Gž.55/2021-2 od 9. travnja 2021. Nakon pravomoćnog dovršetka postupka pod poslovnim brojem P -1595/2019 rješenjem od dana 7. srpnja 2025. nastavljen je postupak, koji se od tada vodi pod poslovnim brojem P.927/2025.

6. Tijekom postupka pročitane su sve isprave koje prileže spisu i to zemljišnoknjižni izvadak za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 5-6 spisa), rješenje br.640 od 7. srpnja 1981. (stranica 12 spisa), dopis tužitelja Vojnoj ustanovi Kupari od 13. ožujka 1989. (stranica 13 spisa), dopis Vojne ustanove Kupaori Vojnoj pošti Split od 3. travnja 1989. (stranica 14 spisa), rješenje Vojne ustanove Kupari od 5. travnja 1989. (stranica 15 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između LŠ kao prodavateljice i tužitelja EŠ kao kupca sklopljen dana 5. srpnja 2017. (stranica 16-17 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama DGU Područnog ureda za katastar Dubrovnik Klasa: 936-02/17-05/266, Urbroj: 541-28-02/12-17-2 od 24. studenog 2017. (stranica 18 spisa), potvrdu Općine Župa dubrovačka, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-363-03/14-04/351, Urbroj: 2117/08-07-17- 03 od 11. rujna 2017. (stranica 19 spisa), rješenje o komunalnom doprinosu Općine Župa dubrovačka, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-363-03/14-04/351, Urbroj: 2117/08-07-17-2 od 3. travnja 2017. (stranica 20 spisa), potvrdu Općine Župa dubrovačka, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-350-05/14-02/157, Urbroj:

2117/08-07-14-03 od 27. listopada 2014. (stranica 21 spisa), rješenje o izvedenom stanju Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Klasa: UP/I-350-05/13-02/9520, Urbroj: 2117/1-23/1-4-14-10 od 3. studenog 2014. (stranica 22-23 spisa), rješenje o visini naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru Općine Župa dubrovačka, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-350-05/14-02/157, Urbroj: 2117/08-07-13-2 od 18. rujna 2014. (stranica 24 spisa), izvod iz katastarskog plana (stranica 25-26 spisa), prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku broj Ip-DO-157/17 od 8. prosinca 2017. (stranica 27-29 spisa), kaznenu prijavu od 26. ožujka 2018. (stranica 30-32 spisa), ugovor o najmu kuće (stranica 41-42, 54-55 spisa), izvatke sa portala dubrovniknet (stranica 48-49, 61-66 spisa), rješenje pod posl.br.Z.9568/19 ovog suda od 11. studenog 2019. (stranica 57-60 spisa), dopis Interpola Beograd od 16. svibnja 2018. (stranica 69 spisa), te presudu ovog suda pod poslovnim brojem P-1595/2019 od 17. ožujka 2025. (stranica 103-113 spisa) i odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž.521/2025 od 4. lipnja 2025. (stranica 115 -118 spisa).

7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Između stranaka nije sporno:

- da je u trenutku podnošenja tužbe tužitelj upisan kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je zaključio sa LŠ, kao ranije upisanom vlasnicom u zemljišnim knjigama

- da je nekretnina u posjedu tuženika

- da je na predmetnoj nekretnini u vrijeme podnošenja tužbe zabilježen prijedlog za otvaranje i pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka koji je radi upisa vlasništva na predmetnoj nekretnini pokrenula Republika Hrvatska

- da je prijedlog za prijedlog za ispravkom upisa odbijen rješenjem Z-9568/19, Z.14317/17 od 11. studenog 2019., te je predlagateljica upućena svoja prava ostvarivati u parnici

- da je navedeni parnični postupak vođen pod posl.br.P-1595/2019

9. Sporno je:

- da li se tuženik kao pošteni posjednik prigovorom može suprotstaviti tužitelju unatoč njegovom vlasništvu upisanom u zemljišne knjige, odnosno da li je tužitelj stvarno vlasnik nekretnine i time ovlašten tražiti ovakvu vrstu sudske zaštite

10. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na predaju u posjed nekretnina katastarske oznake čest. br. 2306 k. o. [katastarska općina] te plaćanje naknade za korištenje te nekretnine do njene predaje tužitelju. Tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev (povećao isti) nakon što je tuženik dao odgovor na tužbu, stoga je za takvu preinaku potrebna suglasnost tuženika. Tuženik je suglasnost na takvu preinaku uskratio. Sud može dopustiti preinaku tužbenog zahtjeva i nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno i ako tuženik uskrati suglasnost sa istom, u slučaju kada smatra da je to svrsishodno za rješenje odnosa među strankama, a preinaka je do zaključenja glavne rasprave dopuštena i ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao ranije učiniti (čl. 190. st.1.-3. ZPP-a). Kako ovdje nije riječ o situaciji kada je preinaka svrsishodna, niti o onoj gdje tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev prije zaključenja prethodnog postupka, a suglasnost za preinaku je uskraćena, sud je nastavio raspravljati po prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu.

11. Analizom sadržaja spisu priložene materijalne dokumentacije u postupku je utvrđeno sljedeće činjenično stanje:

- u trenutku podnošenja tužbe (30. siječnja 2018.) tužitelj EŠ je upisan kao vlasnik čestice 2306 k. o. [katastarska općina] u cijelosti

- tuženik smatra da je on pošten, istinit i savjestan posjednik iste čestice, a na kojoj je nalazi stambena zgrada koja je od strane tuženika dograđena i ozakonjena

- da u dokumentaciji stoji da se radi o objektu čiji je raniji vlasnik bio JŠ

- tvrdnju o kvalitetu svog posjeda tuženik temelji na činjenici da mu je zgrada dana na korištenje od strane VUU Kupari čiji je bio djelatnik, a da posjeduje rješenje od dana 7. srpnja 1981. kojim je zgrada dana njemu i obitelji kao privremeni smještaj, a da je na njegovo traženje kasnije dana 5. travnja 1989. VU Kupari donijela rješenje kojim mu je ista dana na korištenje kao nositelju stanarskog prava

- da je tužitelj nekretninu stekao ugovorom koji je sklopio sa LŠ, suprugom JŠ, koji je sklopljen dana 5. srpnja 2017. i pri sklapanju kojeg je LŠ bila zastupana po punomoćniku, a taj punomoćnik je isti onaj koji u ovom postupku zastupa tužitelja, i da je u tom ugovoru uglavljeno da je cijena isplaćena u cijelosti i da je nekretnina prilikom potpisa ugovora već u posjedu kupca

- da je u katastarskom operatu 1981. temeljem prijavnog lista Područnog ureda za katastar Dubrovnik predmetna čestica tada oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ispisana iz posjedovnog lista 147 sa imena JŠ, u posjedovni list 403 na ime Saveznog sekretarijata za narodnu obranu, do 2014. kada je katastarski podatci postaju dio Baze zemljišničkih podataka, te je evidentirana pod sadašnjom oznakom na ime JŠ za ½ dijela i LŠ za ½ dijela, a od 2017. na ime tužitelja

- da je Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, zatražila provođenje pojedinačnog ispravnog postupka za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u kojem je upisana predmetna čestica), navodeći da upis ovdje tužitelja kao vlasnika ne odražava stvarno stanje jer je predlagateljica stekla navedenu nekretninu kao pravna slijednica JNA a koja je stekla kupoprodajom od ranijeg vlasnika JŠ; da predlagateljica navodi da nije imala saznanja da upis vlasništva na njeno ime nikada nije proveden i ne raspolaže ispravom o navedenoj kupoprodaji, ali je ugovor u cijelosti izvršen i predmetna nekretnina je dana na korištenje ovdje tuženiku još 1981.

- da je rješenjem od dana 11. studenog 2019. sud odbio provođenje pojedinačnog ispravnog postupka te predlagateljicu uputio da svoja prava ostvaruje u parnici

- da je ta parnica pokrenuta i vodila se pod poslovnim brojem P-1595/2019

- da je tuženik u spis dostavio dopis Interpola Beograd od 16. svibnja 2018. o obavljenom razgovoru sa LŠ u kojem se navodi da je ona rekla da je dovedena u zabludu od strane punomoćnika tužitelja, kojem je onda ona izdala punomoć za zastupanje; ista navodi da je ona odmah rekla da je njen pokojni suprug prodao spornu nekretninu vojsci i da koliko se ona sjeća tamo živi ovdje tuženik, te da joj je rečeno da zato što nekretnina nije prenesena na vojsku da će ona trpjeti posljedice i da je punomoć ona izdala kako bi odvjetnik Koprivica riješio navedenu situaciju, ne sklopio ugovor o kupoprodaji i da nije primila nikakav novac od tužitelja niti primjerak papira koji je potpisala

- da je ovaj sud smatrajući prijedlog tuženika osnovanim rješenjem od dana 2. listopada 2019. odredio prekid postupka jer tuženik ističe nevaljanost pravnog posla na temelju kojeg je tužitelj stekao pravo vlasništva sporne nekretnine, a o tom pitanju se pred sudom vodi druga parnica, pa meritorna odluka u ovom predmetu ovisi o odluci u parnici P.1595/2019, jer je predmet odlučivanja u njoj prethodno pitanje u ovoj parnici

- da je Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici rješenjem pod poslovnim brojem Gž.55/2021 potvrdilo navedenu odluku, navodeći da se vode dva odvojena parnična postupka u kojima je osporeno tužiteljevo vlasništvo predmetne nekretnine i tužbeni zahtjev tužitelja u ovom postupku ovisi od utvrđenja tko je stvarni vlasnik predmetne nekretnine (tužitelj ili Republika Hrvatska) jer ako je stvarni vlasnik Republika Hrvatska tada tužitelj nema vlasničkopravni zahtjev koji ovlašćuje da traži od tuženika predaju u posjed predmetne nekretnine

- da je dana 17. ožujka 2025. u predmetu P.1595/2019 donesena presuda kojom se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da provede ispravak upisa brisanjem prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanog u korist ovdje tuženika, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske, a u obrazloženju koje sud navodi da je došlo do dvostrukog otuđenja stvari, da je kod prvog otuđenja u korist pravnog prednika RH ugovor u cijelosti izvršen i došlo je do predaje stvari, te da prilikom kupnje nekretnine ovdje tužitelj nije postupao u dobroj vjeri i da nije pošteni stjecatelj predmetne nekretnine jer su mu okolnosti ranijeg otuđenja i stanja na nekretnini (da je dana na korištenje tuženiku) bile poznate

- da je Županijski sud u Velikoj Gorici presudom pod poslovnim brojem Gž.521/2025-2 od 4. lipnja 2025. odbio žalbu ovdje tužitelja i potvrdio odluku koju je ovaj sud donio pod poslovnim brojem P.1595/2019 17. ožujka 2025. , čime je navedena odluka postala pravomoćna

12. Sud je nakon donošenja rješenja o nastavku postupka dana 7. srpnja 2025. sud je zakazao ročište glavne rasprave za dan 6. ožujka 2026. Podneskom od dana 2. ožujka 2026. tužitelj je povukao tužbu, navodeći uz to da se protivi snošenju parničnih troškova. Na navedenom ročištu punomoćnik tuženika nije pristao na povlačenje tužbe te je predložio da se daljnji dokazi ne provode već da se raspravljanje zaključi i da se tužbeni zahtjev odbije uz obvezu naknade troška tuženiku. S obzirom da je za povlačenje tužbe u ovoj fazi postupka, sukladno čl. 193. st.1. i 2 ZPP-a potreban pristanak tuženika, a tuženik je navedeni pristanak odbio dati, sud je održao ročište, odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi jer za to nema potrebe, te zaključio raspravljanje.

13.1. Tužitelj je u ovom postupku zatražio reivindikacijsku zaštitu pozivom na odredbu čl.161 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (,„Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje ZV-a). U konkretnoj pravnoj stvari riječ je, dakle o vlasničkopravnom zahtjevu tužitelja koji kao uknjiženi vlasnik u vrijeme podnošenja tužbe od tuženika traži predaju u posjed s tvrdnjom da ih isti drži u posjedu i to bez valjane pravne osnove.

13.2. Prema odredbi čl. 162 st. 1 ZV-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Dakle, moraju se dokazati dvije činjenice, a to je vlasništvo tužitelja i tuženikov posjed.

13.3. Protiv reivindikacijskog zahtjeva tuženik se može braniti peremptornim prigovorima, koji negiraju ili ukidaju vlasnički zahtjev ili dilatornim, koji ga zaustavljaju. Ti su prigovori materijalno pravne prirode, jer se njima osporava tužiteljev zahtjev za povrat stvari. Peremptornim prigovorom tuženik se suprotstavlja vlasničkom zahtjevu tužitelja tako da negira da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetu spora ili da on-tuženik posjeduje tužiteljevu stvar. Prigovorom kojim negira vlasnički zahtjev tuženik osporava istinitost činjenica na kojima temelji vlasnički zahtjev. Tužena strana kod takvog prigovora poriče da osoba koja stavlja vlasnički zahtjev ima pravo vlasništva one stvari koju od njega zahtijeva ili poriče da posjeduje stvar koju ta osoba zahtijeva. Poricati tužitelju pravo vlasništva one stvari koju taj zahtjeva znači osporavati mu da je aktivno legitimiran za stavljanje vlasničkog zahtijeva. Još u odgovoru na tužbu tuženik je osporavao da bi tužitelj bio stvarni vlasnik sporne nekretnine, iako je bio upisan u zemljišne knjige.

14. Kraj nedvojbenog utvrđenja da tužitelj, iako, istina u vrijeme podnošenja tužbe formalno uknjižen kao vlasnik, to u stvarnosti nije sud je ocijenio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, tj. tako izneseni peremptorni prigovor. Tužitelj se cijelo vrijeme ponaša kao da tuženik pokušava dokazivati da bi on stekao vlasništvo nad spornom nekretninom i polemizira o dosjelosti i poštenju posjeda u smislu tog instituta, no tuženik tijekom postupka ne tvrdi da bi on stekao nekretninu niti da bi on bio ili na neki način postao njen vlasnik. Tuženik osnovano tvrdi da on ima jači pravni temelj za posjedovanje nekretnine nego tužitelj, jer svoje ovlaštenje crpi iz dogovora sa stvarnim vlasnikom, dok tužitelj nema nikakva ovlaštenja glede nekretnine jer nije njen vlasnik, što se na kraju pokazalo kao točno. Kako je zahtjev tužitelja za predaju stvari neosnovan, što proizlazi iz gore obrazloženog, nije se raspravljalo o pravu na naknadu za korištenje nekretnine bez pravnog osnova, jer je to pravo vlasnika i to prema nepoštenom posjedniku.

15.1. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP - a.

15.2. Kao potreban trošak tuženika za vođenje parnice, sukladno članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora, sud je utvrdio trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife) u iznosu od 250 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 18. kolovoza 2020., 2. listopada 2020. i 6. ožujka 2026 ., u iznosu od po 250 bodova (Tbr.9. t. 1 Tarife), te sastava 26. kolovoza 2026. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8. toč.3. Tarife) i podneska od 30. lipnja 2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr.8. toč. 4. Tarife) ukupno 1.275,00 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife, iznosi 2.550,00 EUR, te uvećano za PDV od 25 %, ukupno iznosi 3.187,50 EUR-a. Na tako utvrđeni iznos troška tuženiku su dosuđene zatezne kamate tekuće od donošenja presude pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

U Dubrovniku 13. travnja 2026.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. tužitelj po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. tuženik po punomoćniku