Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-218/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja LEK-ING d.o.o., Zagreb, Kvintička ulica 1a, OIB: 44901933784, zastupano po punomoćniku Andri Marijanoviću, odvjetniku u Zagrebu, Dalmatinska 2, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi brisanja s popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, 13. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Tužba se odbacuje.

II Odbacuje se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere brisanja tužitelja kao poslodavca s Popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi brisanja tužitelja s popisa poslodavaca, kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. U tužbi osporava zakonitost postupanja tuženika, a koje se sastoji u tomu da je tuženik tužitelja uvrstio na javno dostupni Popis poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada (tzv. crna lista). Smatra da njegovo uvrštavanje na navedeni Popis nije zakonito te da odlučne činjenice nisu pravilno utvrđene, te u cijelosti osporava tuženikovo postupanje. Smatra da u zapisniku Državnog inspektorata zapisnički kod tužitelja nije utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, razdoblje navodnog neprijavljenog rada i vrsta poslova koje bi takvi radnici navodno obavljali, stoga smatra da zapisnikom nije utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. Ističe da je navedenim postupanjem tuženika tužitelju onemogućeno ishođenje novih radnih dozvola za državljane trećih zemalja; ranije izdane dozvole za rad kod tužitelja podliježu reviziji i riziku od ukidanja; da je tužitelju onemogućeno produženje postojećih radnih dozvola za strane radnike koji već zakonito borave i rade na području Republike Hrvatske i to u trajanju šest godina, navodi da se na opisani način tužitelj suočava s neposrednom i ozbiljnom prijetnjom da će strani državljani, zaposleni kod tužitelja, u kratkom roku ostati bez važećih dozvola za boravak i rad, čime će automatski biti dovedeni u situaciju nezaposlenosti i nereguliranog boravka. Navodi da se poslodavac na tzv. popis poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada stavlja isključivo temeljem zapisnika inspektora Državnog inspektorata (čl. 12. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada), a Ministarstvo rada taj popis objavljuje javno na svojim mrežnim stranicama, a da se pri tome ne provodi nikakav postupak. Smatra da je tuženik dužan provjeriti sadržaj zapisnika.

Predlaže da se naloži tuženiku da izbriše tužitelja kao poslodavca s Popisa poslodavaca koji kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. Predlaže i izdavanje privremene mjere, koja je svojim sadržajem u osnovi jednaka tužbenom zahtjevu.

2. Tužba nije dopuštena.

3. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, a točkom 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek.

4. Sukladno odredbi članka 38. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima spor se može pokrenuti nakon što je iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita.

5. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, ako protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redovit pravni lijek.

6. Odredbom članka 12. stavaka Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“, broj:) propisano je da će se poslodavca brisati s popisa iz stavka 2. ovoga članka nakon proteka razdoblja od šest godina od dana kada je zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada odnosno ranije ako se u posebnom postupku uspješno ospori činjenica postojanja neprijavljenoga rada utvrđena zapisnikom iz članka 7. stavka 1. ovog Zakona.

7. Među strankama je nesporno da je upis tužitelja u evidenciju proveden na temelju zapisnika Državnog inspektorata. U ovome sporu tužitelj, pak, ne tvrdi da tuženik nije imao ovlast provesti upis na temelju odluke drugog tijela, već tužitelj u biti osporava utvrđenja Državnog inspektorata.

8. Tužitelj je ovlašten u upravnom postupku pred Državnim inspektoratom, kao i u eventualnom upravnom sporu protiv odluke istog osporavati utvrđenja iz zapisnika te u upravnom sporu koji se vodi radi ocjene zakonitosti zapisnika i pripadajućeg rješenja predložiti određivanje odgodnog učinka tužbe, odnosno predložiti izdavanje privremene mjere. Tužitelj, dakle, niti u pogledu meritornog odlučivanja, niti u pogledu preventivnih mjera nije bez pravne zaštite u odnosu na svoje traženje, te vođenje ovog spora nije jedini put pravne zaštite njegovih prava.

9. Slijedom iznesenog, sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita, pa ne postoje pretpostavke za vođenje spora, te je stoga sukladno članku 46. stavku 1. točki 3. Zakona o upravnim sporovima, tužbu odbacio kao nedopuštenu.

10. Pri odbacivanju tužbe, ne postoji pravna osnova za meritorno razmatranje prijedloga za izdavanje privremene mjere, pa je odlučeno kao u točki II. ovog rješenja. Podredno, da je tužiteljev prijedlog za izdavanje privremene mjere bio meritorno razmotren, taj bi prijedlog bio odbijen. Ustaljena je, naime, sudska praksa prema kojoj sadržaj privremene mjere izdane u upravnom sporu ne može činiti, u osnovi, usvajanje tužbenog zahtjeva.

Zagreb, 13. travnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Dna:

1. Tužitelju

2. U spis