Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-108/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja JU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Davoru Popoviću, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika TVORNICA PLINSKIH TURBINA d.o.o., OIB; 01294344842 iz Karlovca, Mala Švarča 155, zastupan po punomoćnici Ireni Rauch Resanović, odvjetnici u Karlovcu, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 26. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku TVORNICA PLINSKIH TURBINA d.o.o. OIB 01294344842 iz Karlovca, Mala Švarča 155 da tužitelju JU OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati na ime naknade štete iznos od 12.000,00 EUR (90.414,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7% godišnje, a u slučaju promjene po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 postotna poena tekućom od 28.11.2023.g. (kao dana podnošenja tužbe) pa sve do isplate kao i da tužitelju isplati ovim postupkom prouzročene parnične troškove, sve navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju JU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tuženiku TVORNICA PLINSKIH TURBINA d.o.o., OIB; 01294344842 iz Karlovca, Mala Švarča 155, naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR sa zz kamatom tekućom od 13. travnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-244/2019 od 14.9.2021. naloženo je okrivljenicima NU i ĐU da tužitelju na ime imovinsko-pravnog zahtjeva isplate ukupni iznos od 12.000,00 EUR solidarno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Budući da okrivljenici navedeni nisu dobrovoljno podmirili tražbinu tužitelja isti je namjeravao protiv navedenih pokrenuti ovršni postupak, te je prije pokretanja ovršnog postupka tužitelj, a temeljem odredbe čl. 18 st. 1. Ovršnog zakona od HZMO Područni ured u Karlovcu zatražio podatke o statusu i primanjima istih. Prvi zahtjev tužitelj je podnio 2022. godine te je dopisom HZMO Karlovac izvješten da je dužnik MU zaposlen kod tuženika od 3.2.2014. Temeljem tog dopisa tužitelj se dana 28.9.2022. obratio tuženiku sa zahtjevom radi dostave podataka također sukladno odredbi čl. 18 st. 1. Ovršnog zakona, a koji zahtjev je tuženik zaprimio 6.10.2022. Tužitelj je zatražio podatak na koji način se zaposleniku MU isplaćuje plaća te da li na plaći kod istoga kod tuženika postoji neka ranija ovrha ili zapljena, ujedno je upozorio tuženika da prema odredbe čl. 18. st. 7. OZ-a u slučaju nedostave podataka isti ima pravo na naknadu štete, međutim po ovom zahtjevu tuženik nikada nije postupio. Navodi da je nakon toga tužitelj ponovno zatražio podatke od HZMO te je dopisom izvješten da je dužnik MU i dalje zaposlen kod tuženika, stoga je tužitelj istovjetnim zahtjevom od 5.5.2023. zatražio podatke od tuženika sukladno odredbi čl. 18. st. 1. Ovršnog zakona, a navedeni zahtjev je tuženik primio 9.5.2023., međutim tuženik ni po ovom zahtjevu nije postupio i nije se očitovao.

Navodi da sukladno odredbi čl. 18 st. 7. tužitelj kao ovrhovoditelj, ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio zbog povrede dužnosti poslodavca iz stavka 1. do 3. i st. 6. istoga članka, a šteta koju trpi tužitelj sadržana je u nemogućnosti naplate iznosa navedenog iznosa, te tuženik tu štetu mora podmiriti tužitelju što ne dira u pravo tuženika da od svog zaposlenika MU regresno potražuje cjelokupni iznos koji će isplatiti tužitelju. Predlaže da sud udovolji tužbi i tužbenom zahtjevu, te potražuje utuženi iznos od 12.000,00 eur sa zz kamatama tekućim od 28.11.2023.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je odredbom čl. 18. st. 7. Ovršnog zakona propisano da na zahtjev osobe koja tvrdi da namjerava pokrenuti ovršni postupak ili postupak osiguranja, u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva poslodavac ili isplatitelj stalnoga novčanog primanja dužan dati podatak o tome na koji način osobi protiv koje podnositelj zahtjeva namjerava pokrenuti postupak isplaćuje plaću, odnosno drugo stalno novčano primanje. Odredbom stavka 5. istog članka propisano je da je podnositelj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka dužan je u zahtjevu za davanje podataka navesti tražbinu radi čijeg će ostvarenja ili osiguranja pokrenuti ovršni postupak, odnosno postupak osiguranja te priložiti ispravu na kojoj se ona temelji.

Navodi da u svom zahtjevu od 28.rujna 2022. tužitelj nije postupio sukladno članku 18.st.5. Ovršnog zakona odnosno nije tuženiku dostavio ispravu na kojoj se njegovo potraživanje temelji pa stoga tuženik nije niti bio u obvezi dostaviti tražene podatke. Navodi da također u oba svoja zahtjeva (od 28.rujna 2022. i 5.svibnja 2023.) tužitelj od tuženika zahtijeva dostavu podataka da li na plaći dužnika kod poslodavca postoji neka ranija ovrha ili zapljena, te da je takav zahtjev tužitelja prema tuženiku je neosnovan budući da iz naprijed citirane zakonske odredbe uopće ne proizlazi obveza poslodavca da dostavi takve podatke (da li na plaći postoji neka ranija ovrha ili zapljena). Stoga tuženik smatra da nije bio dužan postupati po navedenim zahtjevima tužitelja budući da isti nisu bili sastavljeni u skladu s odredbom članka 18.st. 1. alineja 7. i st.5. Nadalje navodi da iz navoda tužbe proizlazi da je tužitelj u dva navrata 2022. i 2023. ishodio potvrdu HZMO, Područna služba Karlovac da je dužnik MU zaposlen kod tuženika od 3.prosinca 2014., pa nije jasno zašto tužitelj kao ovrhovoditelj nije osnovu za plaćanje dostavio FINA-i na provedbu sukladno mjerodavnim odredbama Ovršnog zakona i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

Navodi da Ovršni zakon ne propisuje obvezu poslodavca da osobi koja tvrdi da namjerava pokrenuti ovršni postupak radi namirenja svoje tražbine dostavlja podatke da li na plaći dužnika već od ranije postoji ovrha ili zapljena, već navedene podatke tužitelj eventualno mogao dobiti iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje daje FINA sukladno članku 20. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Stoga se tužitelj se za dostavu podataka koji su od njegovog interesa trebao s pisanim zahtjevom obratiti FINA-i, a ne poslodavcu.

Navodi da naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio po osnovi članka 18.st. 7.Ovršnog zakona ne može ni u kojem slučaju biti ekvivalent iznosa kojeg su NU i MU dužni platiti temeljem presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: K-244/2019-19 od 14. rujna 2021. , te tužitelj u tužbi uopće ne navodi u čemu se sastoji šteta koju je pretrpio. Tužitelj mora dokazati i da su ispunjene sve druge pretpostavke odgovornosti za štetu.

Navodi da je odredbom čl. 92.st. 1. Zakona o radu propisano da se plaća isplaćuje radniku na njegov transakcijski račun, a temeljem odredaba Pravilnika o porezu na dohodak isplatitelji primitaka od nesamostalnog rada ne smiju isplatiti primitke fizičkim osobama u gotovini nego isključivo na račun kod banke, te tuženik kao poslodavac radniku ĐU Županiću plaću isplaćuje na njegov račun kod banke, a kada se plaća isplaćuje radniku na račun kod banke ovrha se provodi temeljem pravila o ovrsi na novčanoj tražbini po računu iz čl. 204. do čl. 213. Ovršnog zakona kod FINA-e. Navodi da tuženik kao poslodavac već po ranije zaprimljenoj osnovi usteže s plaće dužnika MU sukladno dopisu EOS Matrix d.o.o. od 22.kolovoza 2023., a što je vidljivo iz obračuna plaća koje dostavlja u prilogu za period od siječnja do studenog 2023. Dakle, čak i da je tužitelj od tuženika dobio podatak da se radniku plaća isplaćuje na račun ni u tom slučaju tužitelj ne bi pretrpio nikakvu štetu budući da je za svo vrijeme radniku MU opterećena plaća po raznim osnovama, dok se dio koji je izuzet od ovrhe uplaćuje na radnikov zaštićeni račun.

Tužitelj je načelno mogao pretrpjeti štetu samo u slučaju da se tuženik oglušio na zahtjev tužitelja za dostavom podataka, a da plaća radnika nije opterećena niti jednom ovrhom. Međutim, i u tom slučaju bi tužitelj bio dužan osnovu za plaćanje predati na FINA-u radi pljenidbe novčanih sredstva odnosno podaci o plaći ne bi niti bili bitni tužitelju. S druge strane, ako je tužitelj osnovu za plaćanje predao FINA-i na naplatu i ista je uvrštena u redoslijed osnova za plaćanje zbog nemogućnosti postupanja po istoj, tada tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtejv.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu.

4. Ocjenjujući provedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete prema tuženiku, koji zahtjev tužitelj temelji na činjeničnom opisu da mu je zbog propuštanja tuženika, kao poslodavca tužiteljevog dužnika, da postupi po odredbi čl. 18. st.1. alineja 7. OZ-a i dostavi tražene podatke (na koji način isplaćuje plaću tužiteljevom dužniku), nastala šteta i to u visini nenaplaćene tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom ispravom.

6. U postupku je kao nesporno utvrđeno:

-da je pravomoćnom presudom ovoga suda broj K-244/2019-19 od 14. rujna 2021. naloženo 1. okrivljenoj NU i 2. okrivljeniku ĐU da ovdje tužitelju na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplate solidarno ukupni iznos od 12.000,00 EUR u roku od 15 dana (presuda je pravomoćna i ovršna 14. 9. 2021. i prileži na str. 5-8 spisa),

-da je HZMO, Područni ured Karlovac na zahtjev tužitelja od 11. 3. 2022., u svrhu pokretanja ovršnog postupka izdao tužitelju Potvrdu 23. 3. 2022. iz koje proizlazi da je okrivljeni MU (dakle dužnik iz ovršne isprave) prijavljen na mirovinsko osiguranje (dakle zaposlen) kod tuženika od 3. veljače 2014. (str. 9 i 10 spisa),

-da je HZMO, Područni ured Karlovac na još jedan zahtjev tužitelja od 25. 4. 2023., u svrhu pokretanja ovršnog postupka izdao tužitelju još jednu Potvrdu 26. 4. 2023. iz koje proizlazi da je okrivljeni MU prijavljen na mirovinsko osiguranje (dakle zaposlen) kod tuženika od 3. veljače 2014. (str. 14-16 spisa),

-na str. 12 do 13 spisa prileži Zahtjev tužitelja upućen ovdje tuženiku 28. rujna 2022., predan pošti preporučenom pošiljkom istoga dana, koji je tuženik primio 6. listopada 2022., naslovljen "zahtjev radi dostave podataka o dužniku, požuruje se" u kojem navodi da je već uputio zahtjev 27. 4. 2022. radi dostave podataka dužniku MU, a obzirom je od podnošenja zahtjeva proteklo pet mjeseci da se ponovno poziva ovdje tuženik u roku od 8 dana dostaviti tražene podatke,

-u spisu na str. 17 i 18 prileži Zahtjev ovdje tužitelja upućen ovdje tuženiku 5. svibnja 2023. za dostavu podataka, u kojem zahtjevu tužitelj navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda broj K-244/2019 od 14. 9. 2021. usvojen imovinsko pravni zahtjev tužitelja te je okrivljenicima NU i ĐU naloženo da tužitelju isplate ukupni iznos od 12.000,00 EUR-a solidarno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhom, dalje se navodi da budući isti nisu postupili po pravomoćnoj presudi tužitelj namjerava pokrenuti ovršni postupak radi naplate svoje tražbine, a da je dužnik MU zaposlen kod tuženika, pa se stoga tuženik poziva da temeljem odredbe čl. 18. OZ-a dostavi podatak o tome na koji način se ĐU isplaćuje plaća ili drugo eventualno novčano primanje te da li na njegovoj plaći postoji neka ranija ovrha ili zapljena, te se u dopisu kao prilog navodi između ostalog i presuda te presuda HZMO, ovaj zahtjev je tužitelj predao preporučenom pošiljkom pošti 5. 5. 2023. , a tuženik je zahtjev primio 9. 5. 2023

7. Odredbom čl. 18. st.1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), dalje: OZ, propisano je da je na zahtjev osobe koja tvrdi da namjerava pokrenuti ovršni postupak ili postupak osiguranja, u roku od 8 dana od dana podnošenja zahtjeva:

-HZMO je dužan dati podatke o tome je li neka fizička osoba osiguranik u HZMO, po kojoj osnovi) radni odnos, samostalna profesionalna djelatnost, obrt ili samostalna djelatnost poljoprivrede) i kod koga (alineja 1.),

-da je poslodavac ili isplatitelj stalnog novčanog primanja dužan dati podatak o tome na koji način osobi protiv koje podnositelj zahtjeva namjerava pokrenuti postupak isplaćuje plaću odnosno drugo stalno novčano primanje (alineja 7.).

7.1. Nadalje odredbom istog čl. 18. st. 5. OZ-a je propisano da je podnositelj zahtjeva dužan u zahtjevu za davanje podataka navesti tražbinu radi čijeg će ostvarenja ili osiguranja pokrenuti ovršni postupak odnosno postupak osiguranja te priložiti ispravu na kojoj se ona temelji, a st. 6. je propisano da osobe i tijela iz st. 1. do 3. ovog članka ne smiju obavijestiti dužnika o tome da su podaci traženi.

7.2. Nadalje odredbom istog čl. 18. st. 7.OZ-a je propisano da ovrhovoditelj ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio zbog povrede dužnosti iz st. 1. do 3. i 6. ovog članka.

8. Nije sporno da tuženik nije postupio po zahtjevu (dva zahtjeva) tužitelja i tužitelju nije dostavio tražene podatke u smislu odredbe čl. 18. st. 1. alineja 7. OZ-a.

9. Kod toga ne stoji tvrdnja tuženika iz odgovora na tužbu da kod podnošenja zahtjeva tužitelj nije postupio po odredbi čl. 18. st. 5. odnosno da nije priložio ispravu na kojoj temelji tražbinu, jer iz drugog zahtjeva koji je tužitelj tuženiku uputio 5. svibnja 2023. (str. 17 i 18 spisa) proizlazi da u prilogu tog zahtjeva tužitelj dostavlja presudu.

10. Odredbom čl. 197. st. 1. OZ-a propisano je da se rješenjem o ovrsi na plaći određuje pljenidba određenog dijela plaće i nalaže poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti tog rješenja.

10.1. Iz navedene odredbe proizlazi da je podnošenje prijedloga za ovrhu na plaći odnosno drugom stalnom novčanom primanju ovršenika dopušteno samo u slučaju kada se ta plaća odnosno drugo stalno novčano primanje ne isplaćuje na račun kod banke.

10.2. To pak dalje znači da se, kada se plaća isplaćuje na račun kod banke, ovrha provodi po odredbama o ovrsi po novčanoj tražbini po računu – odredbe čl. 204. do 213. OZ-a.

11. Odredbom čl. 37. ZID Zakona o radu NN 151/22 od 22. 12. 2022. izmijenjen je dotadašnji čl. 92. ZR, pa tako između ostalog čl. 92. st. 1. sada glasi: plaća, naknada plaće i ostali primici u novcu obračunavaju se i isplaćuju radniku na njegov transakcijski račun. Ovaj ZID ZR stupio je na snagu 1. siječnja 2023.

12. Dakle pravomoćna i ovršna isprava je iz rujna 2021., u spisu prileže dva zahtjeva kojim se tužitelj obratio tuženiku za dostavu podataka iz čl. 18. st. 1. alineja 7. OZ-a, i to zahtjev od 28. 9. 2022., te zahtjev od 5. 5. 2023., također prileže potvrde HZMO koje su izdane tužitelju i to potvrda HZMO od 11. 3. 2022. i od 25. 4. 2023., a iz kojih proizlazi da je tužiteljev dužnik zaposlen kod tuženika od 3. 2. 2014.

13. Obzirom na sadržaj nove zakonske odredbe čl. 92. st. 1.Zakona o radu (ZID ZR NN 151/2022, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023.) iz koje jasno proizlazi da se plaća isplaćuje radniku na njegov transakcijski račun, proizlazi da je tužitelj, bez obzira što mu tuženik nije dostavio tražene podatke iz čl. 18. st. 1. alineja 7. OZ-a, nakon zadnjeg traženja 5. 5. 2023., znao i morao znati da se plaća od 1. siječnja 2023. isplaćuje na transakcijski račun kod banaka, kod čega je tužitelj imao podatak o tome da je njegov dužnik zaposlen kod tuženika, slijedom čega nedvojbeno proizlazi da je tužitelj mogao ovrhu protiv dužnika provesti po odredbama o ovrsi na novčanoj tražbini po računu u smislu čl. 204. do 213. OZ-a, kod čega je tuženik imao pravomoćnu i ovršnu ispravu iz 2021.

14. Stoga ovaj sud nalazi da iako tuženik tužitelju nije dostavio tražene podatke i nije postupio po čl. 18. st. 1. alineja 7. OZ-a, tužitelju propustom tuženika da dostavi tražene podatke nije nastala šteta u utuženom iznosu od 12.000,00 EUR-a dakle u visini tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom odlukom, jer je tu tražbinu tužitelj od 2023. mogao naplatiti na novčanoj tražbini dužnika po računu kod banke (čl. 204. do 213. OZ-a).

15. Ujedno valja reći da tužitelj obzirom na postojeću pravomoćnu i ovršnu ispravu iz 2021. godine i sada i nadalje može naplatiti svoju tražbinu iz ovršne isprave po navedenim odredbama OZ-a.

16. Odredbom čl. 1045.st. 1. ZOO-a (NN 35/05 i dr.) propisano je tko drugom uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je teta nastala bez njegove krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu su štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravne štetne radnje te sve pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene što u konkretnoj situaciji nije slučaj jer protupravnim postupanjem tuženika odnosno propustom tuženika da dostavi tražene podatke iz čl. 18. st.1.alineja 7. OZ-a tužitelju nije nastala šteta u utuženom iznosu, iz razloga koji su naprijed obrazloženi.

17. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

18.1. Trošak tuženika sastoji se od zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji trošak pripada sukladno VPS i Tarifi o nagradama i troškovima za rad odvjetnika (NN 138/2023) te tuženiku pripada trošak kako slijedi:

-trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 26. 3. 2026. u iznosu od 200,00 EUR

-pristup na ročište za objavu presudu u iznosu od 100,00 EUR

što je ukupno 500,00 EUR što uvećano za iznos od 125,00 EUR na ime PDV-a čini 625,00 EUR.

U Karlovcu 13. travnja 2026.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Dostavljeno:

1. Davor Popović, odvjetnik u Karlovcu

2. Irena Rauch Resanović, odvjetnica u Karlovcu