Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ovr-56/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Kati Brajković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ABC ..., ..., ..., kojeg kao punomoćnik zastupa Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec & Partneri d.o.o. u Osijeku, protiv ovršenika CZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlčujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-88703/2024- 4 od 30. travnja 2025., dana 13. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se, u pobijanom dijelu točka II. (kojom je djelomično odbijen zahtjev za na naknadom troškova), rješenje Općinskog građanskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. Ovr-88703/20254-4 od 30. travnja 2025.
II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je o troškovima izravne naplate:
""I. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak postupka u iznosu 46,88 eur (četrdeset šest eura i osamdeset osam centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 23025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka u iznosu od 62,5 eura (šezdeset dva eura i pet centi) kao neosnovan.""
2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija ovrhovoditelj, u dijelu kojim je djelomično odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova postupka izravne naplate, zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga, sadržajno pobijajući odluku u dijelu u kojem mu nije priznat trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, pa predlaže odluku preinačiti na način da se tužitelju dosudi naknada daljnjih troškova postupka u cijelosti, podredno odluku ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjskim rješenjem sud je ovrhovoditelju priznao troškove sastava prijedloga radi dostave ovršnog rješenja o ovrsi, te sastava podneska kojim je zatražena naknada troškova izravne naplate, dok nije prihvatio zahtjev za naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, primjenjujući odredbu članka 283. stavak 1. i 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ).
6. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Naime, sukladno članku 283. stavak 1. OZ-a javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor dok je stavkom 4. istog članka određeno da će rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i to bez zahtjeva ovrhovoditelja.
8. Nadalje, sukladno odredbi članka 14. stavak 4. OZ-a ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, pri čemu je primarna pretpostavka obveze ovršenika da naknadi ovrhovoditelju troškove postupka da su ti troškovi ovrhovoditelju doista i nastali. Slijedom navedenog, u situaciji kada Zakon propisuje obvezu javnog bilježnika po službenoj dužnosti izdati potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, a javni bilježnik je na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-9048/2024 od 8. travnja 2024., klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti izdao 20. rujna 2024., u kojoj je naveo da je rješenje postalo pravomoćno i ovršno 11. srpnja 2024., slijedom čega trošak pribavljanja takve potvrde ovrhovoditelju nije niti nastao, pa nisu ostvarene pretpostavke iz članka 14. stavak 4. OZ-a za naknadu troškova postupka.
9. Zbog svega navedenog, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, trebalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.
10. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a jer isti nije uspio u žalbenom postupku.
U Dubrovniku, 13. travnja 2026.
Sutkinja:
Kate Brajković