REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-50/2025-21

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg N. Topalušić 1, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, radi priznavanja statusa HRVI iz Domovinskog rata, 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-562-02/24-01/1011, URBROJ: 522-4/1-1-1-24-6 od 18. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/24-01/1011, URBROJ: 522-4/1-1-1-24-6 od 18. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Požeško-slavonske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, Odsjeka za hrvatske branitelje KLASA: UP/I-562-02/23-02/3, URBROJ: 2177-04-02/2-24-4 od 9. svibnja 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja, za utvrđivanje statusa HRVI iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP F 43.1. uz obrazloženje kako ne ispunjava uvjete propisane člankom 173. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR).

2. Tužitelj u tužbi navodi da je zbog proživljenih trauma iz Domovinskog rata obolio od kroničnog PTSP-a, F 43.1., a koja bolest mu je dijagnosticirana 2014. Navodi kako je glavni razlog odbijanja njegovog zahtjeva što se u nalazu navodi da je njegova bolest verificirana nakon 32 godine od sudjelovanja u Domovinskom ratu, a da se liječenje od 2014. ne priznaje jer su liječnici pisali različite dijagnoze (neurosis, anksiozni poremećaj, poremećaj ličnosti i PTSP). Izražava nezadovoljstvo jer je upućen da dijagnozu mora postaviti psihijatar te da ponovno podnese zahtjev, što je i učinio nakon 12 mjeseci, ali je ponovno odbijen sa zahtjevom. Smatra da jedino liječnik specijalista psihijatar može vještačiti njegovu dijagnozu te stoga predlaže Sudu provesti neovisno sudsko vještačenje. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod razloga navedenih u osporavanom rješenju. Vezano za kontinuitet liječenja tužitelja, napominje kako je ZOHBDR-om u članku 180. stavku 1. točki h) određeno da se činjenica da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva. Dakle, navedenom odredbom se propisuje kojim se javnim ispravama dokazuju pojedine činjenice bitne za ostvarivanje prava iz ovoga Zakona. Navodi da postojanje kontinuiteta medicinske dokumentacije, ,u skladu sa stavovima upravnih sudova, treba odrediti tijelo vještačenja, jer je kontinuitet medicinske dokumentacije i liječenja različit za različite bolesti. Svaki zahtjev za vještačenje koji se upućuje tijelu vještačenja iz članka 182. ZOHBDR-a, mora sadržavati naznaku da se vještaci očituju o tome postoji li u konkretnom slučaju vještačenja kontinuitet liječenja i medicinske dokumentacije tužitelja.

3.1. U vezi sastava liječničkih vijeća, poziva se na propisano člankom 12. stavkom 1. Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 118/21., dalje: Pravilnik) kojim je propisano kako sastav liječničkih vijeća ovisi o vrsti stradavanja, ranjavanju, ozljedi ili bolesti. Prema navedenoj odredbi, a nakon uvida u predmetni nalaz i mišljenje, utvrđeno je da su u žalbenom vijeću sudjelovali liječnici specijalisti psihijatrije, kirurgije i neurologije. Iz navedenog proizlazi neutemeljenost navoda tužitelja da u donošenju nalaza i mišljenja nisu sudjelovali liječnici specijalisti te da isti ne bi mogao biti prihvaćen kao relevantna ocjena tužiteljevog zdravstvenog stanja..

3.2. Protivi se prijedlogu tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po sudskom vještaku na okolnost postotka oštećenja organizma, jer smatra da podaci spisa predmeta to ne zahtijevaju, budući da tužitelj svojim (nepotkrijepljenim) navodima nije doveo u sumnju pravilnost provedenih vještačenja. Navodi da je konačna ocjena o uzroku i visini tjelesnog oštećenja tužitelja utemeljena na medicinskim nalazima i mišljenjima koji su dani za potrebe ovog upravnog postupka od liječnika žalbenog Vijeća. Stoga, tuženik je stava da je vještačenje provedeno u potpunosti po ”načelima dobre liječničke prakse”, odnosno uvažavajući Pravilnik te smatra da u takvoj situaciji nema osnove za sudsko medicinsko vještačenje na okolnost postotka oštećenja organizma kod tužitelja. U cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, a imajući u vidu i činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, tuženik smatra da je nalaz i mišljenje liječničkog vijeća sačinjen u smislu članka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika te je isti prihvaćen kao temelj donošenja pobijanog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. S obzirom na prijedlog tužitelja iz tužbe za provođenjem medicinskog vještačenja, Sud je na ročištu održanom 8. rujna 2025. usvojio taj dokazni prijedlog s obzirom na oboljenje PTSP. Stoga je u skladu s zadatkom određenim sudskom vještaku, specijalisti psihijatru rješenjem poslovni broj: Us I-50/2025-9 od 7. listopada 2025., Sudu dostavljen nalaz i mišljenje od 4. prosinca 2025. sudskog vještaka prof.dr.sc. Ivana Požgaina, specijaliste psihijatra, subspecijaliste sudske psihijatrije iz kojeg zaključno proizlazi da iako postoji tzv. odgođeni PTSP koji se javlja s određenom odgodom od vremena kad je osoba bila izložena nekom psihotraumatskom iskustvu (obično se radi o nesvjesnom potiskivanju simptoma PTSP-a), u ovom slučaju nema jasnog osnovnog kriterija za postavljanje dijagnoze PTSP-a, a to je proživljeno psihotraumatsko iskustvo te imajući u vidu ogroman vremenski odmak od 32 godine kad je prvi put postavljena dijagnoza PTSP-a. Stoga vještak zaključno smatra da se postojeće psihičke tegobe kod tužitelja ne mogu prihvat iti kao PTSP povezan sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

5. Podneskom od 14. siječnja 2026. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka ističući kako isti ne prihvaća ponavljajući navode tužbe. Smatra da je od utjecaja tražiti dopunu ratnog puta ili izjavu zapovjednika te opisuje borbena djelovanja za koja tvrdi da su od utjecaja na pojavu njegovog oboljenja u vezi sa ratom. U prilogu je dostavio povijest bolesti OB Požega od 8. siječnja 2026. U podnesku od 20. veljače 2026. je predložio Sudu provesti novo vještačenje.

6. Tuženik se 28. siječnja 2025. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, kao i na podnesak tužitelja navodeći kako je suglasan sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka. U vezi novo dostavljenog medicinskog nalaza je naveo kako medicinska dokumentacija koja se odnosi na zdravstveno stanje tužitelja u razdoblju nakon vještačenja u upravnom postupku, ne može utjecati na zakonitost osporavanog rješenja tuženika u ovom sporu. Predložio je Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7. Radi izvođenja dokaza saslušanjem sudskog vještaka, te utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 30. ožujka 2026. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. i članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), u odsutnosti tužitelja, a u prisutnosti opunomoćenice tuženika.

7.1. Opunomoćenica tuženika je ostala kod odgovora na tužbu, obrazloženja osporavanog rješenja, te kod očitovanja od 28. siječnja 2026. na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Protivila se izvođenju novog vještačenja te je predložila odbiti tužbeni zahtjev.

7.2. Sudski vještak je ostao u cijelosti pri nalazu i mišljenju od 4. prosinca 2025.

7.3. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja i odbio je provesti novo vještačenje po specijalisti psihijatru budući da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dan nakon osobnog pregleda tužitelja, vrlo opširan i dobro obrazložen, a činjenica da je tužitelj nezadovoljan rezultatom vještačenja jer je isto potvrdilo ocjene nadležnih stručnih tijela, nije razlog da se vještačenje ponavlja. Ujedno, Sud mora voditi računa o tome da se upravni spor provede brzo i učinkovito bez nepotrebnih radnji i troškova u skladu s predviđenim člankom 8. ZUS-a, pa je s obzirom na navedeno ocijenio nepotrebnim višekratno vještačiti iste okolnosti.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 4. prosinca 2023. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za utvrđivanje statusa HRVI iz Domovinskog rata po osnovi psihičkog oboljenja PTSP.

10. Člankom 12. stavkom 1. ZOHBDR-a, propisano je da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog razloga navedenih pod točkama a.) do c.).

11. Prema članku 181. ZOHBDR-a predviđeno je, između ostaloga, da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. ovoga Zakona.

12. Iz spisa nadalje proizlazi da je prvostupanjsko tijelo pribavilo svu relevantnu dokumentaciju te prema članku 181. ZOHBDR-a i nalaz i mišljenje prvostupanjskog liječničkog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja u Osijeku, KLASA: 562-02/22-01/419, URBROJ: 522-4/5-OS-24-6 od 7. veljače 2024., kojim je utvrđeno da postoje bolesti koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma PTSP chr. F 43.1. te da ukupno oštećenje organizma iznosi manje od 20%.

13. Nalazom i mišljenjem Revizijskog liječničkog vijeća o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog doplatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata KLASA: 562-02/22-01/419, URBROJ: 522-4/5-R-24-7 od 24. travnja 2024. utvrđeno je da postoje rane, ozljede, bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma - Povratni depresivni poremećaj, psihorganski poremećaj, poremećaj ličnosti i PTSP te da ukupno oštećenje organizma iznosi 0%.

14. Stoga je prvostupanjskim rješenjem od 9. svibnja 2024. odbijen zahtjev tužitelja jer nije ispunjen uvjet propisan člankom 12. stavkom 1. točkom c) ZOHBDR - a.

15. U povodu izjavljene žalbe tužitelja pribavljen je nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: 562-02/24-01/1011, URBROJ: 522-4/5-Ž-24-5 od 26. studenog 2024. prema kojem postoji bolest PTSP koja se ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma. U obrazloženju se u bitnom navodi da je nakon uvida u ratni put, tijek i intenzitet liječenja, provedenih terapijskih postupaka kao i ordinirane psihofarmakoterapije te opisom kliničke slike u kojoj prevladavaju entiteti drugih dijagnostičkih kategorija od kojih je i prije liječen, žalbeno liječničko vijeće mišljenja da ne postoji oštećenje organizma branitelja direktno u svezi sa sudioništvom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te se cijeni s 0% stalno s osnove PTSP-a koji se javlja kao dijagnostička kategorija 32 godine po prestanku sudioništva uz niz drugih psihijatrijskih kategorija u medicinskoj dokumentaciji od kojih se branitelj liječi od 2014. Vještačenje je obavljeno bez osobnog pregleda branitelja uz njegovu pisanu suglasnost.

16. Imajući u vidu takav nalaz i mišljenje tuženik je osporavanim rješenjem od 18. prosinca 2024. odbio žalbu tužitelja.

17. Sudski vještak je u svom opširnom nalazu i mišljenju od 28. ožujka 2025. (str. 29 do 38 spisa) utvrdio isto kao i Žalbeno te Revizijsko liječničko vijeće i to nakon osobnog pregleda tužitelja, analizirajući svaki pojedini medicinski nalaz uz opis kliničke slike. Zaključno je dao mišljenje da je tužitelj imao uredan razvoj kroz djetinjstvo i mladenačku dob, nije teže bolovao. Završio je osnovnu školu, a u srednju nije niti kretao, dijelom iz egzistencijalnih razloga, a dijelom zbog slabijeg uspjeha tijekom prethodnog školovanja. Bivšu vojsku je odslužio bez većih poteškoća. Početkom rata se uključio u obrambene aktivnosti kao pripadnik Narodne zaštite, navodi da je na zadacima nosio oružje te je imao i nekih djelovanja, ali bez ikakvih direktnih kontakata s neprijateljem na prvim crtama. Opisuje stalan osjećaj straha tijekom boravka u Narodnoj zaštiti, ali ne može izdvojiti jedan ili više događaja koji bi odgovarali kriterijima psihotraumatskog iskustva koji kriterij je neophodan za postavljanje dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja. Psihotraumatsko iskustvo se definira kao doživljaj osobe (događaj) u kojemu je osoba ili su njoj bliske osobe bile vitalno ugrožene, a kao odgovor na tu vitalnu ugrozu osoba u trenutku zbivanja osjeća snažan strah koji se obično opisuje kao užas te osjećaj nemoći i bespomoćnosti. Nadalje, tužitelj se psihijatru počeo javljati 2014., dakle preko 20 godina od njegovog sudjelovanja u ratu. Tada su u medicinskoj dokumentaciji, sve do 2021., kad je bio u redovitom psihijatrijskom liječenju u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče uz dvije hospitalne opservacije i obrade uključujući i psihologijsku obradu, postavljane dijagnoze organskog afektivnog poremećaja, psihoorganskog sindroma i poremećaja ličnosti. U obilnoj medicinskoj dokumentaciji nema niti jednog podatka vezanog za rat ili opisa simptoma iz kruga PTSP-a. Tužitelj je 2021. pregledan kod psihijatrice u Požegi na Odjelu psihijatrije koja je u kolovozu 2021. godine navela da se postojeće psihičke tegobe ne mogu dovesti u direktnu vezu sa tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Nakon manje od mjesec dana ista psihijatrica je kao članica 3 -članog povjerenstva za procjenu povezanosti tužiteljevih psihičkih smetnji sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, navela da su njegove smetnje povezane sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Kod tužitelja se dijagnoza PTSP-a prvi put pojavljuje 2023. u medicinskoj dokumentaciji uz opise nekih simptoma poremećaja, međutim, prema posljednjim nalazima čak je postavljena i dijagnoza trajnih promjena osobnosti nakon posttraumatskog stresnog poremećaja. Cijelo ovo razdoblje od prvog postavljanja dijagnoze PTSP-a terapija je bila praktički ista - niske doze trazodona (antidepresiva koji je ordiniran više u funkciji hipnotika), benzodijazepina alprazolama, antipsihotika sulpirida u niskim dozama gdje je imao funkciju neurovegetativnog stabilizatora (gastričke smetnje) i niske sedativne doze antipsihotika promazina. Unatoč stalnom pogoršanju psihičkog stanja koje je tužitelj javljao (prema psihijatrijskim nalazima), terapija se praktički cijelo vrijeme nije mijenjala. Iako postoji tzv. odgođeni PTSP koji se javlja s odredenom odgodom od vremena kad je osoba bila izložena nekom psihotraumatskom iskustvu (obično se radi o nesvjesnom potiskivanju simptoma PTSP-a), u ovom slučaju nema jasnog osnovnog kriterija za postavljanje dijagnoze PTSP-a, a to je proživljeno psihotraumatsko iskustvo te imajući u vidu ogroman vremenski odmak od 32 godine kad je prvi put postavljena dijagnoza PTSP-a vještak zaključuje da se postojeće psihičke tegobe kod tužitelja ne mogu prihvatiti kao PTSP povezan sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu

18. Dakle, iz prethodno iznesenog i detaljno utvrđenog činjeničnog stanja u vezi oštećenja organizma tužitelja suglasno po nadležnim tijelima vještačenja u revizijskom i žalbenom postupku, kao i po sudskom vještaku, proizlazi zaključak da ne postoji oštećenje organizma tužitelja direktno u svezi sa sudioništvom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te se cijeni s 0% stalno s osnove PTSP-a. Isti se javlja kao dijagnostička kategorija 32 godine po prestanku sudioništva uz niz drugih psihijatrijskih kategorija u medicinskoj dokumentaciji od kojih se tužitelj liječi od 2014., te je suglasan zaključak nadležnih tijela, potvrđen ocjenom sudskog vještaka da se postojeće psihičke tegobe kod tužitelja ne mogu prihvatiti kao PTSP povezan sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

19. Slijedom iznesenoga, a uzimajući u obzir nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja, koje tužitelj navodima tužbe nije doveo u sumnju i koje Sud smatra dostatno obrazloženima i uvjerljivim, te suglasan nalaz sudskog vještaka, takve stručne ocjene su mogle poslužiti kao valjana osnova za odlučivanje o žalbi tužitelja, odnosno njegovom zahtjevu. Prigovori tužitelja iz tužbe o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju su otklonjeni sudskim vještačenjem, a koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

20. S obzirom na sve navedeno, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude.

U Osijeku 13. travnja 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku, po opunomoćeniku ŽDO u Osijeku