REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
ZAGREB
Poslovni broj: Us I-2852/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Igoru Zekiću, odvjetniku iz Zagreba, Vrbani 15, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi poništavanja rješenja, 13. travnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/25-01/401, URBROJ: 338- 01-06-05-25-04 od 07. srpnja 2025. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/24-02/27, URBROJ: 338-21-02-02-25-5 od 09. travnja 2025. godine.
II. Tužitelju se ozljeda meniska lijevog koljena pod šifrom dijagnoze S83.2 od 22. siječnja 2024. godine priznaje kao ozljeda na radu te mu se u vezi toga priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 4.250,00 €.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 07. srpnja 2025. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 09. travnja 2025. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim mu ozljeda nastala 22. siječnja 2024. godine pod dijagnozom rascjepa meniska lijevog koljena (S83.2) nije priznata kao ozljeda na radu.
Oba rješenja su donesena na temelju provedenih vještačenja u upravnom postupku, u kojima je utvrđeno da se radi o degenerativno promijenjenom menisku, odnosno o predispoziciji zdravstvenog stanja.
Tužitelj u tužbi osporava mogućnost primjene čl. 67. t. 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23 - ZOZO), s obzirom na to da ta odredba govori o predispozicijama zdravstvenog stanja koje za posljedicu mogu imati bolest, dok se u ovom slučaju ne radi o bolesti, već o ozljedi. Tužitelj smatra da su ispunjeni uvjeti iz čl. 66. t. 1. ZOZO-a za priznavanje ozljede na radu te da ne postoji predispozicija zdravstvenog stanja.
Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljev poslodavac nije na poziv suda odgovorio na tužbu (u svojstvu zainteresirane osobe).
Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a također je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Romanu Paviću.
Osporavana rješenja su nezakonita.
Nesporno je da je tužitelj 22. siječnja 2024. godine pretrpio ozljedu na svom radnom mjestu - prilikom nošenja pacijenta - kada je uz osjećaj puknuća osjetio bol u lijevom koljenu.
Tužiteljev poslodavac je 09. veljače 2024. godine podnio prijavu o ozljedi na radu, bez izvješća i šifri dijagnoza tužiteljevog liječnika opće medicine.
Prvostupanjsko liječničko povjerenstvo je 21. lipnja 2024. godine u svom vještačenju u obzir uzelo dijagnoze pod šiframa S83 i X50.8 te je utvrdilo da se radi o degenerativnim promjenama, kao i to da je tužitelj 2016. i 2017. godine imao tegobe s desnim koljenom.
Pritom ni na koji način nije naznačeno zašto bi ranije tegobe s desnim koljenom imale utjecaja na utvrđenje predispozicije zdravstvenog stanja u odnosu na sada ozlijeđeno tužiteljevo lijevo koljeno.
Nakon što je prvostupanjskim rješenjem od 03. srpnja 2024. godine tužitelju odbijeno priznavanje ozljede na radu pod šiframa dijagnoza S83 i X50.8 zbog degenerativnih promjena, odnosno zbog predispozicije zdravstvenog stanja, drugostupanjskim rješenjem od 06. rujna 2024. godine je to rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak, uz zaključak da se radi o neadekvatnim dijagnozama i da treba pribaviti izvješće tužiteljevog liječnika opće medicine na propisanom obrascu.
U nastavku upravnog postupka je tužiteljev liječnik opće medicine na propisanom obrascu naveo dijagnozu rascjepa meniska (S83.2), a prvostupanjsko liječničko povjerenstvo je u vještačenju od 19. ožujka 2025. godine i u odnosu na tu dijagnozu ocijenilo da se radi o degenerativno promijenjenom menisku i o izrazito povećanoj tjelesnoj težini, pri čemu je i ovo liječničko povjerenstvo bez ikakvog objašnjenja evidentiralo, spomenulo i dovelo u vezu s aktualnom tužiteljevom ozljedom lijevog koljena njegove tegobe s desnim koljenom 2016. i 2017. godine. Osim toga, analiziran je i MR nalaz tužiteljevog lijevog koljena od 08. srpnja 2024. godine iz kojeg je vidljiva kompleksna kosa ruptura trupa medijalnog meniska, ali također i kalcificirano hvatište tetive kvadricepsa.
Osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 09. travnja 2025. godine tužitelju kao ozljeda na radu nije priznata dijagnoza rascjepa meniska (S83.2).
Na temelju sadržajnog istog vještačenja drugostupanjskog liječničkog povjerenstva od 30. lipnja 2025. godine je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 07. srpnja 2025. godine tužiteljeva žalba odbijena.
Neosnovano je tužiteljevo tumačenje odredbe čl. 67. t. 5. ZOZO-a. Iako se doista u toj odredbi spominje samo bolest, a ne i ozljeda kao posljedica predispozicije zdravstvenog stanja - sud napominje da se smislenim tumačenjem te odredbe (koje se primjenjuje u dugogodišnjoj praksi upravnog sudovanja) smatra da kao razlog isključenja mogućnosti priznavanja ozljede na radu treba uzeti i bolesti i ozljede koje su posljedice urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja.
Međutim, u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene navedeni razlog isključenja mogućnosti priznavanja ozljede na radu iz čl. 67. t. 5. ZOZO -a - što je utvrđeno provedenim vještačenjem u ovom upravnom sporu po stalnom sudskom vještaku kirurgu, traumatologu i ortopedu Romanu Paviću.
Vještak Roman Pavić je po nalogu suda analizirao cjelokupnu tužiteljevu medicinsku dokumentaciju, uključivši i tužiteljev osobni zdravstveni karton , te je prije svega utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju od 22. siječnja 2024. godine doista zadobio rascjep meniska lijevog koljena (S83.2).
Vještak je utvrdio da je na naknadno učinjenoj MR pretrazi lijevog koljena 08. srpnja 2024. godine opisana ozljeda meniska koja načelno može biti i svježa i degenerativna. Međutim, vještak je naveo da ne raspolaže nikakvom medicinskom dokumentacijom prije štetnog događaja na temelju koje bi se mogla potvrditi degenerativna bolest medijalnog meniska lijevog koljena. Stoga ističe da je s medicinske strane bez odgovarajuće dokumentacije nemoguće zaključiti da bi se radilo o degenerativnoj bolesti medijalnog meniska tužiteljevog lijevog koljena, a u konkretnom slučaju je ruptura meniska nesporno posljedica traume od 22. siječnja 2024. godine.
Nadalje, vještak je utvrdio da MR nalaz lijevog koljena od 08. srpnja 2024. godine spominje kalcificirano hvatište tetive kvadricepsa, ali ističe da se radi o hvatištu koje se nalazi izvan koljenskog zgloba i koje stoga nema nikakve veze s rupturom medijalnog meniska unutar koljena.
Tuženik je nakon toga u spis dostavio primjedbe svog liječničkog povjerenstva, zbog čega je sud pozvao vještaka i na usmenu obranu svog vještačenja na raspravi pred sudom.
Tuženik - koji je dostavio primjedbe na provedeno vještačenje - se nije pojavio na spomenutom ročištu, na kojem je vještak ponovno argumentirano odbio sve navode o predispoziciji zdravstvenog stanja u odnosu na tužiteljevo lijevo koljeno, navodeći da vještačenja liječničkih povjerenstava spominju ranije tužiteljeve tegobe s desnim koljenom.
Nakon usmenog izlaganja vještaka Romana Pavića na njegovo vještačenje više nije bilo nikakvih pitanja ni primjedbi pa je i sud to vještačenje u cijelosti prihvatio kao stručno, jasno, detaljno i objektivno.
Prema tome, u konkretnom slučaju nesporno proizlazi da je tužitelj 22. siječnja 2024. godine prilikom obavljanja zadataka svog radnog mjesta pretrpio rascjep meniska lijevog koljena (S83.2), što u smislu čl. 66. t. 1. ZOZO-a predstavlja ozljedu na radu. Pritom nije moguće izvesti zaključak o predispoziciji zdravstvenog stanja, što bi u smislu čl. 67. t. 5. ZOZO-a predstavljalo razlog isključenja mogućnosti priznavanja ozljede na radu.
U tom smislu su vještačenja provedena u upravnom postupku bila nepravilna pa su stoga i osporavana rješenja zasnovana na tim vještačenjima nepravilna i nezakonita.
Stoga je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev usvojen i osporavana rješenja poništena, a potom je u sporu pune jurisdikcije sud tužitelju ozljedu meniska lijevog koljena od 22. siječnja 2024. godine pod šifrom dijagnoze S83.2 priznao kao ozljedu na radu te mu u vezi toga priznao i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
Sud je u toku upravnog spora odbio prijedloge za saslušanje tužitelja i za saslušanje (neimenovanih) svjedoka, ocijenivši da se radi o nepotrebnim i neadekvatnim dokaznim prijedlozima za utvrđivanje relevantnog činjeničnog stanja. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na dva raspravna ročišta, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 3.750,00 €, a tome treba dodati i plaćen trošak vještačenja od 500,00 €, pa sveukupan opravdan tužiteljev trošak iznosi 4.250,00 €.
Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 30. listopada 2025. godine i 24. veljače 2026. godine, jer ti podnesci po svom sadržaju nisu bili potrebni za vođenje ovog upravnog spora.
U Zagrebu, 13. travnja 2026. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Igor Zekić
2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija)
