Posl. br. K-361/2025-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Ilki Markić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Vesne Bender kao zapisničarke , u kaznenom postupku protiv optuženika ŠO, po optužnici oštećenika kao tužitelja PO, zaprimljena u ovaj sud dana 03. ožujka 2015. godine, radi kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona i kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u vezi sa st. 4. Kaznenog zakona, a sve u svezi sa čl. 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i zaključene na ročištu dana 9. travnja 2026. godine, koje ročište je održano u prisutnosti oštećenika kao tužitelja ĆO, punomoćnika oštećenika kao tužitelja FO, odvjetnika iz [adresa], optuženika ŠO i branitelja optuženika Alda Miroševića, odvjetnika iz [adresa], dana 13. travnja 2026. godine, u odsutnosti stranaka, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik: ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Š, rođen **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, mirovina u iznosu od 680,00 eura, oženjen, otac troje punoljetne djece, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je dana 21. kolovoza 2014. godine oko 16:15 sati u [adresa], na cesti ispred svoje kuće, u cilju da ga prepadne prišao svom zetu PO, koji se nalazio pored svog automobila i razgovarao na mobitel sa policajcem Policijske postaje Korčula NO, i rekao mu „Ubit ću te, ubit ću te“, a što je kod PO izazvalo osjećaj straha i prepasti te ga istovremeno u cilju da ga ozljedi uhvatio s obje ruke za vrat i majicu, a tijelom ga prikliještio između vrata od auta i auta, uslijed čega je PO pao mobitel na tlo, te uslijed čega je PO zadobio površinsku ozljedu vrata, u vidu blage otekline sluznice u području ariteroidnih hrskavica grkljana,

dakle, tjelesno ozlijedio sebi blisku osobu, te joj ozbiljno prijetio da će je usmrtiti,

čime je počinio dva kaznena djela u stjecaju, i to kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, djela opisana i kažnjiva po čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 139. st. 2. u vezi sa st. 4. Kaznenog zakona, a sve u svezi sa čl. 51. Kaznenog zakona.

II. Na temelju odredbe čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona, optuženiku ŠO se za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. i u svezi sa čl. 51. Kaznenog zakona

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Na temelju odredbe čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. Kaznenog zakona, optuženiku ŠO se za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 4. i u svezi sa čl. 51. Kaznenog zakona

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

Temeljem čl. 51. st. 1. i st. 2. Kaznenog zakona, optuženik ŠO se

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

III. Na temelju čl. 56. KZ/11, optuženiku ŠO izriče se

UVJETNA OSUDA

s time da se izrečena kazna zatvora, u trajanju od 10 (deset) mjeseci, neće izvršiti ukoliko optuženik, u roku kušnje od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude, ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. - 6. ZKP/08, i to paušalne troškove kaznenog postupka, sukladno iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u iznosu od 100,00 eura, putne troškove svjedoka NO u iznosu od 52,82 eura, troškove svjedoka AO u iznosu od 26,81 eura, troškove svjedokinje ŠOT u iznosu od 57,21 eura, troškove svjedokinje CO u iznosu od 57,21 eura, troškove sudskomedicinskog vještačenja po vještaku Igoru Boriću u iznosu od 258,24 eura, kao i troškove pristupa vještaka na rasprave u ukupnom iznosu od 194,04 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-36125 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-361/2025), te dostaviti sudu primjerak uplatnice, kao i nužne izdatke oštećenika kao tužitelja, te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika.

Obrazloženje

1. Oštećenik kao tužitelj PO, zastupan po punomoćniku Odvjetničkom društvu Jakšić i partneri, podnio je ovom sudu dana 03. ožujka 2015. godine optužnicu protiv optuženika ŠO, radi kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 139. st. 2. u vezi sa st. 4. Kaznenog zakona, a sve u svezi sa čl. 51. Kaznenog zakona, a koja optužnica je izmijenjena podneskom od dana 26. travnja 2016. godine.

1.1 Optužnica oštećenika kao tužitelja potvrđena je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. Kov-227/2017, od dana 26. travnja 2019. godine.

1.2 Punomoćnik oštećenika kao tužitelja, FO, odvjetnik iz [adresa] je na glavnoj raspravi dana 09. prosinca 2021. godine izmijenio činjenični opis optužbe na način da se između riječi "kuće" i riječi "prišao", dodaju riječi "u cilju da ga prepadne" te, također, da se između riječi "istovremeno" i "uhvatio" dodaju riječi "u cilju da ga ozljedi". Pravna oznaka kaznenih dijela je ostala neizmijenjena.

2. Donesena je presuda pod posl. brojem K-87/15 dana 31. svibnja 2022. godine, kojom je optuženik ŠO oglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 4. u stjecaju s kaznenim djelom iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1 Kaznenog zakona, a sve u svezi sa čl. 51. KZ/11 i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, koja kazna se neće izvršiti ukoliko isti u roku kušnje od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Protiv navedene presude optuženik je izjavio žalbu koja je prihvaćena, te je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, posl. br. Kž-350/2022 od dana 12. studenog 2024. godine, ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U ponovljenom postupku pozvan da se očituje o optužnici, optuženik ŠO je izjavio da se ne smatra krivim za predmetnu optužnicu, da će iznijet svoju obranu i odgovarat će na postavljena pitanja te želi biti ispitan na kraju dokaznog postupka.

3.1 Punomoćnik oštećenika kao tužitelja je na raspravi dana 23. veljače 2026. godine izmijenio optužnicu na način da dopunjuje činjenični opis optužbe na način da se iza riječi „crvenilo“ dodaju riječi: „...u vidu blage otekline sluznice u području ariterioidnih hrskavica grkljana“, dok u ostalom dijelu optužnica ostaje neizmijenjena.

4. Sud je u dokaznom postupku izveo sve dokaze, koje je predložio oštećenik kao tužitelj, te je ispitan oštećenik, kao tužitelj, PO,uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svedoka BO koji je dala na glavnoj raspravi dana 17. lipnja 2021. godine, svjedoka ŽO koji je dao na glavnoj raspravi dana 17. lipnja 2021. godine, iskaz svjedokinje TO koji je dala na glavnoj raspravi dana 13. rujna 2021. godine, iskaz svjedoka NO koji je dao na glavnoj raspravi dana 7. ožujka 2022. godine, pročitane su i pregledane fotografije oštećenika (list spisa 7-8), fotografija (list spisa 80), liječnička potvrda o zadobivenim ozljedama (list spisa 4), medicinska dokumentacija za oštećenika PO (list spisa 72-75), specifikacija poziva sa oštećenikovog mobitela za kolovoz 2014. godine (list spisa 76), kao i dopis Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Korčula, od dana 25. svibnja 2021. godine (list spisa 60), a pregledan je i pročitan i ovosudni spis posl. br. K-100/2023, iz kojeg proizlazi da je obustavljen kazneni postupak prema SO, ZO, POT i CO radi kaznenog djela iz čl. 305. st. 1. KZ/11, a temeljem čl. 380. st. 1. i 2. u svezi čl. 452. st. 1. toč. 2. ZKP/08. .

4.1 Sud je izveo i dokazne prijedloge obrane te je izvršen uvid i pročitan spis Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. K-76/2015, kao i spis Općinskog suda u Korčuli, posl. br. P-118/14, ponovo su ispitane svjedokinje GO, CO, uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka VO, koji je dao na glavnoj raspravi dana 17. lipnja 2021. godine, iskaz svjedoka AO, koji je dao na glavnoj raspravi dana 17. lipnja 2021. godine, ponovo je ispitan vještak Igor Borić, dok su odbijeni dokazni prijedlozi obrane za suočenjem oštećenog PO sa svjedokom SO, za ispitivanjem svjedokinje ĆOT, te za čitanjem i pregledom WhatsApp komunikacije između ŠOT i ĆOT, kao i za ponovnim ispitivanjem vještaka dr. Igora Borića, cijeneći iste nepotrebnim i usmjerenim ka odugovlačenju ovog kaznenog postupka.

4.2 Sud je izvršio uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, br. K- DO-377/14.

4.3 Na kraju dokaznog postupka pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika ŠO, od dana 09. prosinca 2021. godine (list spisa 99).

5. Optuženik ŠO je u svojoj obrani na glavnoj raspravi kod ovog suda dana 9. travnja 2026. godine naveo da je toga dana bio u kući, čuo je određeni žamor, galamu, te je izašao vanka i zatekao je ispred auta VO, kćerku, koja je držala unuku u rukama, koja je bila uplakana, a njegova žena se dizala s poda, a tužitelj je, u pokušaju bijega, htio ući u auto, gdje ga je zaustavio, na način da je pritisnuo vrata i ulovio ga za ovratnik polo majice. U tom naguravanju je došlo do kidanja ovratnika, i on (oštećeni) je njemu prijetio, izgovarao kojekakve riječi, bilo je "Ubit ću te, konju jedan.", na što mu je on rekao da je konj, jer ga je primio u kuću. SO je došao i razdvojio ih, a on se sa kćerkom, suprugom i unukom povukao u kuću. Njegov je ulaz u kuću sa istočne strane, od mjesta događaja 30 i nešto metara, i sve što je rečeno, rečeno je lažno. On nije nikakve prijetnje nikome upućivao. Rečeno je da je prijetio oružjem iz Domovinskog rata, što je netočno, sve što se zbilo toga dana, bilo je tako kako su rekli on i kćerka. Svjedoci, koji nisu bili tu, govore drugačije, odnosno te zgode otac oštećenika, majka i sestra nisu bili na mjestu događaja. Na upit punomoćnika FO, svjedok izjavljuje da do njihovog ulaska u kuću roditelji i sestra oštećenika nisu bili na mjestu događaja, a da li su došli nakon, on to ne zna. Kada je ušao u kuću, i vidio da njegovoj kćeri ŠOT modri prst, nazvao je policiju, policijskog službenika NO, koji se javio, te mu je rekao da zajedno sa suprugom i kćeri dođe u policiju, što je on i napravio, a nakon toga njegova kćer i supruga su upućene na Hitnu. On je PO ulovio sa rukom za kolar i povukao ga, a tada je možda njegov trbuh ili poprsje došlo u kontakt sa vratima od auta.

5.1 U svojoj obrani koju je dao prilikom ispitivanja na raspravi dana 25. svibnja 2022. godine optuženik je izjavio da se ne osjeća krivim. Toga dana, kao i svakog drugoga, bio je unutar svoje kuće i čuo je neki žamor, koji je bio u blizini njegove kuće, u dvorištu. Izašao je, vidio je kćerku sa unukom, kćer je plakala, a vidio je svoju ženu, koja je bila na podu. PO je išao prema autu, a on je krenuo za njim i te ga je prilike potegao za ovratnik majice, te mu je iskidao majicu, a to je napravio iz razloga da ne bi pobjegao, jer je htio da mu objasni zbog čega mu je supruga bačena na put. Vikao mu je "Konju jedan", a on mu je rekao da je konj, jer ga je primio u kuću, rekao mu je i "Idiote". SO ih je razdvojio, otišao je u kuću sa kćerkom i unukom. Na mjestu događaja je bila i supruga, njegova kćerka, SO. Kada je vidio da je ŠOT, njegovoj kćeri, plav prst, zvao je policiju, bio je dežurni policajac NO, koji mu je rekao da sa suprugom i kćerkom dođu u policijsku stanicu, gdje su dali iskaz, a nakon toga su išli u ambulantu. On navedene zgode nije prijetio PO. Na upit branitelja optuženika Alda Miroševića, odvjetnika iz Korčule, optuženik je izjavio da toga dana nije vidio roditelje PO, kao ni njegovu sestru, odnosno vidio ih je u Policijskoj postaji.

5.2 Temeljem čl. 435. st. 2. ZKP/08, pročitan je i pregledan zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika ŠO, kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, dana 10. prosinca 2014. godine, s elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 30-34).

6. Oštećeni, kao tužitelj, PO je na glavnoj raspravi održanoj dana 9. travnja 2026. godine izjavio da je prošlo 12 godina od navedenog događaja. Došao je po svoje dijete, odlukom Centra, bivša žena je izašla vanka, međutim, stavila je malu u svoje auto, nešto da uzme, on je pitao je li može uzeti dijete, po odluci Centra, na što mu je ona počela prigovarati da je bezobrazan. U međuvremenu je mala potrčala prema njemu, posjeo je u auto, zavezao sjedalicu i krenuo sa autom, ali nakon metar, dva, otvorila su se vrata, gdje je bila mala, bivša žena je otvorila vrata i počela je iznositi iz auta, pitao je zašto to radi, kada je i bivša punica izašla iz kuće, on je izašao isto iz vozila, bivša punica ga je počela potezati po majici, strgnula je lančić sa njega, počela lupati po glavi, a on, da se obrani, lijevom rukom je odmaknuo, kada je ona pala na pod. Išao je u auto da uzme mobitel, da bi pozvao policiju, a dok je bio na vezi sa policijom, iz kuće je izašao ŠO i prikliještio ga između vrata i auta, govoreći "Ubit ću", uhvatio ga je s dvije ruke za vrat, rekao da će ga ubiti, kada je njemu ispao mobitel iz ruke. Njega je odmaknuo MO od njega, i tada je zazvao oca da su ga napali, nakon malo vremena su došli njegov otac i sestra. Na upit branitelja okrivljenika, svjedok izjavljuje da se toga dana, nakon događaja, pojavio i SO, i to nakon što su došli njegov otac i sestra. Kada ga je ŠO prikliještio, on je u tom trenutku stajao na nogama i ne može se sjetiti do koje razine njegovog tijela su tada dopirala vrata vozila. Ne može se sjetiti koliko je vremena prošlo od trenutka kada ga je njegova bivša punica povukla i istrgla lančić do trenutka kada je odmaknuo MO ŠO od njega. Na upit branitelja, a vezano za njegov raniji iskaz kog ovoga suda, kada je izjavio da ih je rastavio MO, nadimka P, svjedok izjavljuje da ne zna u čemu je razlika između riječi odmaknuo i rastavio.

6.1 U svom iskazu koji je dao na glavnoj raspravi dana 7. svibnja 2021. godine oštećeni kao svjedok PO je naveo da je došao toga dana, 21. kolovoza 2014. godine, u 16,00 sati, po dijete. Napadnut je od strane obitelji bivše supruge, uzeo je mobitel da zove policiju i prijavio je policajcu NO da su ga napali i u tom trenutku, dok je bio u razgovoru s policijskim službenikom, ŠO je trčao i vikao prema njemu "Ubit ću te, ubit ću te", prikliještio ga je između vrata od vozila i vozila, nogom je držao vrata od vozila, a njega davio. Dok ga je davio, ispao mu je mobitel iz ruke, kada mu je prekinuta telefonska veza, a rastavio ih je MO, nadimka P, a koji ne želi svjedočiti, jer ga je strah od ŠO. Tada se ŠO odmaknuo od njega, kada je zvao svog oca da ga je napao, njegov otac je došao u roku od par minuta, ŠO je još bio tu, njemu je isto vikao i prijetio te se povukao u kuću i nakon toga je došla njegova sestra, do njega, skoro je izgubio svijest, morajući sjesti na klupu, odnosno zidić, i opet je zvao policiju, a i nakon 15-tak minuta nitko se od policije nije pojavio. Kako je njegova sestra vidjela da mu je loše, odvela ga je na Hitnu pomoć. Kada je došao po dijete, napala ga je punica vukući ga za majicu i istrgnula lančić s vrata, a ne zna zašto, jer nije ništa učinio. Tada su bili tu punica, njegovo dijete i bivša supruga, a ŠO je došao nakon napada punice, a tada sa bivšom suprugom nije imao konflikt. Na upit branitelja optuženika, svjedok je izjavio da u vrijeme inkriminiranog događaja SO tada nije bio tu, poslije je došao, spuštajući se s autom niz ulicu. Kada je prvi put nazvao policiju, mobitel je bio njemu u ruci, odnosno kada je odlučio zvati policiju, mobitel mu je bio kraj ručne kočnice vozila. Na upit branitelja optuženika da li je pravomoćno kazneno osuđivan, a vezano za događaj koji se dogodio nekoliko sekundi prije ovog događaja, oštećenik je izjavio da on nije kriv i da je žrtva obiteljskog nasilja.

7. U svom iskazu koji je dala dana 17. lipnja 2021. godine na glavnoj raspravi kod ovoga suda, a koji je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi dana 23. veljače 2026. godine, svjedokinja BO je izjavila da je taj dan bila u obiteljskoj kući u [adresa], mama je primila poziv od tate, koji joj je rekao da će PO ubiti. Sjeli su u autu i došli u [adresa], parkirala je auto odmah nasuprot dućana Studenac i majka je pošla sa njom. Na zidiću, odmah ispod EO, vidjela je AO, zvanog P, koji je bio vidno uznemiren i trljao je rukama noge i rekao je njoj i mami "Ubi ga rukama, skoro spasio sam ga". Došli su do tate i brata, brat je bio crven u licu, crvenog vrata, pokidane majice, teško je disao i govorio. ŠO je iz svoje vlastite kuće prijetio i vikao "Ubit ću ga, ubit ću vas svih". Pridržavala je svog brata da otac pomakne auto, da bi SO mogao proći sa svojim vozilom. Kako je njezin brat teško disao, odlučila ga je povesti na Hitnu pomoć, a na putu do Hitne pomoći mu je govorila da duboko diše i bio je dosta loše. Kada su došli na Hitnu, posjela ga je na stolice do ulaza Hitne, djelatnik je izašao i pitao što se dogodilo, kada mu je rekla da ga je ŠO pokušao ubiti. Hitna pomoć je bila na intervenciji, a kada su došli, odnosno vratili se sa intervencije, pitali su ih što je bilo i ona im je rekla, odveli su ga, pregledali i spojili na kisik, budući nije bio dobro. Ostala je cijelo vrijeme sa bratom na Hitnoj pomoći, a kasnije su otišli na policiju.

8. U svom iskazu koji je dao na glavnoj raspravi dana 17. lipnja 2021. godine, a koji je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi dana 23. veljače svjedok ŽO je izjavio da je toga dana cijela obitelj bila u obiteljskoj kući u [adresa], on je radio nešto na autu, a, kada je završio, išao je probat to auto, prošao je nekih 400 – 500 metara, kada je zazvonio telefon te je čuo glas svoga sina KO, koji je govorio "Tata, ubit će me". Znao je da je trebao ići uzeti kćerku, radi viđanja, ali svaki put kada bi išao uzeti dijete, oni bi spremali neku spačku pa je i te zgode znao da se nešto dogodilo. Pošao je prema obiteljskoj kući ŠO, došao za jedan minut, ili dva, zaustavio svoje vozilo i pošao pješice prema sinu, koji je bio pokraj vozila i pridržavao se za vozilo. Iz prolaza je išao MO prema svojoj kući, a kada je prošao kraj njega kao da je njemu govorio "Spasio sam ti ga, spasio, bio bi ga ubio", a bio je cijeli izvan sebe. Krenuo je do sina, kada je došao do njega on je bio cijeli crven, vrat crven, košulja pokidana, pridržavao se za auto, a kada su vjerojatno njega vidjeli, ŠO i njegova žena išli su prema svojoj kući, dok je ŠO vikao "Ubit ću te, ubit ću vas svih", te je isto tako govorio "Ubit ću vas svih, imam i s čime", a inače mu je poznato od ranije, kada bi bili za obiteljskim stolom, dok je njegov sin bio u braku sa kćeri ŠO, njegova kćerka je za stolom rekla da njezin otac ima oružje iz Domovinskog rata, i to u više navrata, ispred svih za stolom. ŠO je i dalje nastavio vikati, kada je stigla njegova kćerka i žena, kćerka je došla tu i pridržavala njegova sina, govoreći mu da diše, jer je izgledao jako loše. On je bio kraj auta, gdje je bio njegov sin, vidio je VO, koji se zaustavio s autom na uzvisini, vjerojatno kao da hoće proći. On nije obraćao pažnju, gledajući što će sa sinom, kada je njegova kćer odvela njegovog sina na Hitnu pomoć, a prije nego što je otišao uspio mu je reći da je zvao policiju. Pomaknuo je auto sa strane, nakon čega je došla njegova supruga, te su ostali čekati policajca, došao je jako brzo, pitajući gdje je KO, na što mu je rekao da ga je sestra odvela na Hitnu, na što je rekao da i on ide na Hitnu pomoć uzeti izjavu. On je imao obaviti neke poslove, budući se bavi prijevozom, a kada je kasnije otišao u policijsku postaju, zajedno sa suprugom, gdje je bio i njegov sin, koji je davao izjavu policijskom službeniku, tu je sreo jednog krim policajca, kojega zna da od ranije, misli da se zove IO iz [adresa], te mu je te prilike rekao da se boji za svoju obitelj, međutim, na svo njegovo inzistiranje da uzme njegovu izjavu, policijski službenik to nije napravio, već je samo odgovorio da neće on njega učiti njegovom poslu, a što to može potvrditi i njegova supruga, koja je te zgode bila sam njim u policijskoj postaji. Na upit branitelja optuženika, svjedok je izjavio da je SO bio u autu, uopće nije izlazio iz auta, za vrijeme dok je svjedok bio tu, samo je nešto gestikulirao rukama. Njegova supruga je došla malo kasnije, kad i kćerka, a to mu je poznato iz razloga što ih je i zvao. Te prigode ŠO, kada je prijetio, najviše se obraćao njemu, jer je bio najbliže njemu, i njegovom sinu.

9. Svjedok SO je u svom iskazu koji je dao na glavnoj raspravi dana 17. lipnja 2021., a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi dana 23. veljače 2026. godine naveo da je navedene zgode išao sa autom, kada je došao pokraj kuće ŠO, nije se mogao mimoići, iz razloga što je tu bilo parkirano vozilo PO, kojega je vidio tu pokraj parkiranog vozila, a zna od ranije da dolazi po svoju kćer, vidio je i GO sa djetetom u rukama, otvorio je prozor i pozdravio se sa njom, na što mu je ona rekla da zove policiju, iz razloga što je KO gurnuo njezinu majku, a njoj je okrenuo ruku. U tom trenutku je vidio da iz kuće izlazi ŠO, koji je prišao PO, uhvatio ga za majicu u predjelu ovratnika, vikali su i psovali jedan na drugoga, bilo je vrijeđanja, ali on nije čuo nikakve prijetnje. Izašao je iz vozila, došao do njih i razdvojio ih, nakon čega je otišao. On te zgode nije zvao policiju, a prilikom dolaska ispred kuće ŠO, vidio je i suprugu ŠO. Te zgode on nije vidio nikakve ozljede kod HO, a nije ni gledao, samo ih je razdvojio i otišao. Misli da je kod HO bila pocijepana majica, s jedne strane. PO je navedene zgode pomaknuo svoje vozilo, a kako bi on mogao proći, a nakon što je razdvojio HO i ŠO. Na upit punomoćnika oštećenika, svjedok je izjavio da ni s jedne ni s druge strane nije ništa drugo vidio, osim onoga što je već izjavio. Nije čuo da bi PO zvao nekoga u pomoć i misli da je imao namjeru otići. AO poznaje iz viđenja, a on ga nije primijetio da je bio tamo. ŠO je HO uhvatio za majicu pokraj auta. Nije ništa vidio što se tiče ozljeda, a čuo je samo vrijeđanje, a ono što je rekao prilikom prvog ispitivanja bilo je tako, a misli da je do sada bio ispitan tri puta, a misli da je potpisao izjavu policajcu. On i KO su se prije poznavali, dok je bio normalan njegov odnos sa suprugom, a i sa ŠO je u normalnim odnosima, ništa posebno. Na upit branitelja optuženika, svjedok je izjavio da toga dana nije vidio ŽO, oca oštećenika, ni u jednom trenutku.

10. U svom iskazu koji je dao na raspravi kod ovoga suda dana 17. lipnja 2021. godine, a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi, dana 23. veljače 2026. godine svjedok MO je izjavio da kada se to događalo, on je bio u postelji, kada je čuo neku viku. Izašao je vanka, vidio je ŠO i PO, stajali su na putu,nakon čega se vratio u kuću. Ne zna koliko su bili udaljeni jedan od drugoga. Na upit punomoćnika oštećenika, svjedok je izjavio da nije vidio navedene zgode oca PO, samo je vidio njega i ŠO. Na upit branitelja optuženika, svjedok je izjavio da se ne boji ŠO.

11. Svjedokinja ŠOT je na glavnoj raspravi dana 23. veljače 2026. godine iskazivala suglasno kao u svom iskazu koji je dala na glavnoj raspravi dana 17. lipnja 2021. godine, kada je izjavila da se navedene zgode ona nalazila na cesti ispred obiteljske kuće i držala je svoju kćer, dok je njezina majka bila na podu, gdje ju je KO prethodno gurnuo, došao je SO, kojemu je rekla da zove policiju, a nakon toga je njezin otac izašao iz kuće, dok je KO pošao sjesti u auto, kako b i otišao s mjesta događaja. Njezin otac mu je prišao i uhvatio ga za ovratnik polo majice, te ga je pritisnuo vratima od auta, da ga spriječi u bježanju, kada je SO izašao iz auta i razdvojio ih. Navedene zgode bila je vika, bile su psovke između njezinog oca i bivšeg supruga, međutim tuče i prijetnji nije bilo između njih dvoje. Navedene zgode, ona nije primijetila nikakve ozljede na njenom bivšem suprugu, a majica njenog bivšeg supruga je bila pocijepana. Na upit punomoćnika oštećenika, svjedokinja je izjavila da je PO nekoga zvao na mobitel, a tu nije bio MO, kao ni Milin otac, niti ga je ikako ona vidjela. Dok se ovo događalo, tu su bili ona, njezino dijete u rukama, PO, njezina majka, otac i SO. Sigurno otac PO tu nije bio.

12. U svom iskazu na glavnoj raspravi od dana 23. veljače 2026. godine svjedokinja CO je navela suglasno kao u svom iskazu na glavnoj raspravi od dana 17. lipnja 2021. godine kada je navela da je te zgode ona bila na podu, gdje ju je prethodno odgurnuo PO, a njenoj kćeri je slomio prst, da bi u tom trenutku iz kuće izašao njezin suprug ŠO, a kako je PO krenuo prema svom vozilu u namjeri da ode, njezin suprug mu je prišao te ga je pritisnuo vratima od vozila, kao i uhvatio za majicu, koja se, vjerojatno, tada i poderala, vikali su, psovali jedan i drugi, međutim, nikakve prijetnje nisu upućivali jedan drugome. Tu je bio i SO, koji ih je razdvojio, a navedene zgode na mjestu događaja su bili ona, njezina kćer ŠOT, SO, njezin suprug i KO, dok MO i ŽO nisu bili prisutni na mjestu događaja. Kod HO nije vidjela nikakve ozljede. Na upit punomoćnika oštećenika, svjedokinja je izjavila da ne zna da li je KO imao mobitel navedene zgode, a PO je izgledao ljut, uznemiren, ni u jednom trenutku tu nisu bili ni sestra PO, a ni otac. Na upit branitelja optuženika svjedokinja je navela da je navedenog dana SO mjesto događaja napustio sa automobilom. KO je bio parkiran na sred ulice, maknuo je svoje vozilo nakon čega je SO prošao sa svojim vozilom. Nakon toga događaja vidjela je bijeli kombi koji je bio u vlasništvu PO, da je prošao kroz ulicu, 15-tak minuta nakon što se sve to dogodilo, ali nije nikoga vidjela od članova obitelji PO.

13. Svjedokinja TO je na glavnoj raspravi održanoj dana 13. rujna 2021. godine, a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi dana 23. veljače 2026. godine izjavila da su dana 21. kolovoza 2014. godine, u kući u [adresa], bili ona i njezina kćerka BO, a suprug je popravljao kombi, kada ju je zazvao i rekao "Ubit će Ć", a ona je znala da je KO pošao preuzeti svoju kćer PO. Ona i kćerka BO sjeli su u autu, parkirali auto kraj trgovine Studenac, na zidiću kraj crkvice je sjedio MO, bio je vidno uznemiren, trljao je rukama koljena i rekao "Ubio ga je rukama skoro, spasio sam ga". Došle su na mjesto događaja, vidjeli Ć, kojega je pridržavao njezin suprug, bio je crven u licu, crvenog vrata, iskidane majice i teško je disao. Gledao je izbezumljeno u njih. Čula je ŠO gdje iz kuće viče "Ubit ću ga, ubit ću vas svih". Njegova kćerka je inače više puta spominjala da njezin otac ima oružje iz Domovinskog rata. U dvorištu je vidjela GO, kako drži kćer u rukama i gleda prema njima, nakon čega se okrenula i otišla. Suprug je morao pomaknuti auto, jer je naišao sa vozilom SO, koji je u tom trenutku sjedio u autu i čekao. Suprug je rekao kćerki BO da pridrži Ć. PO je dolazilo slabo i kćerka BO je rekla da bi bilo najbolje da ode na Hitnu pomoć, kada ga je ona i odvela, a ona i suprug su ostali čekati policiju. Policijski službenik je pitao gdje je KO, nakon čega je rekao da mora i on poći na Hitnu da bi od Ć uzeo izjavio. Na Hitnoj je KO bio spojen na kisik, kada je rekao policijskom službeniku da je sposoban dati izjavu. Kada su ga otpustili sa Hitne, otišao je sa policajcem u policijsku postaju. U postaji su bili ona, kćerka i KO u jednoj prostoriji, kada je policajac ĐO rekao njoj i kćerki da izađu van, tada je došao i suprug rekavši ĐO da se boji za Ć i za obitelj, budući ga je strah da optuženik svoju namjeru i ne ostvari. Tražio je od ĐO da uzme njihove izjave na zapisnik, što on nije htio, rekavši da ga on neće učiti njegovom poslu.

14. Ponovno je ispitan vještak dr. Igor Borić na zapisnik o izvanraspravnom ispitivanju svjedoka dana 26. ožujka 2026. godine, a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi dana 9. travnja 2026. godine kada je naveo suglasno kao u svom nalazu i mišljenju dana 27. srpnja 2021. godine (list spisa 84 - 85). Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Igora Borića, koji je sačinjen na temelju priložene medicinske dokumentacije i fotografija, proizlazi da je PO zadobio blagu oteklinu sluznice u području aritenoidnih hrskavica grkljana. Eritem, odnosno crvenilo kože vrata, ne predstavlja objektivno ustanovljenu ozljedu u sudsko-medicinskom smislu. Naime, crvenilo kože može biti rezultat slabijeg udarca, pritiska, ali i trljanja, kao i reakcija na vegetativne ili fizikalne podražaje. U konkretnom slučaju, crvenilo može ukazivati na mjesto djelovanja sile. Navedena ozljeda predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu, koja nastaje stezanjem/pritiskom vrata silom nekog slabog intenziteta u nekom kraćem vremenskom razdoblju. Opisana ozljeda može nastati stezanjem vrata rukom/rukama, hrvačkim zahvatima (npr. kravata) ili stezanjem vrata drugim sredstvima te je mogla nastati i na način kako navodi oštećeni. Na upit branitelja optuženika Alda Miroševića, vještak je izjavio da ozljeda sluznice može nastati ukoliko je majica, u kojoj je bio obučen oštećenik, bila uska, čvrsta i stezana, a mehanizam je uvijek isti, to je stezanje vrata. Vještak je izjavio da se ne može sjetiti da li je pročitao i obranu optuženika, tim više što je prošlo pet mjeseci od njegovog vještačenja. Na upit branitelja optuženika, prilikom izvanraspravnog ispitivanja, vještak navodi da crvenilo kože u ovom slučaju, a u sudskomedicinskom smislu, ne predstavlja ozljedu, dok blaga oteklina sluznice u području aritenoidnih hrskavica grkljana predstavlja laku tjelesnu ozljedu. Ovakva tjelesna ozljeda karakteristično nastaje nekakvim pritiskom u području grkljana s prednje strane, dakle, ona nije karakteristična za gušenje, jer obično kod gušenja ostaju tragovi noktiju i krvni podljevi na vratu. Također, nije karakteristična niti za davljenje nekim vrpčastim sredstvom, jer tada nastaje vodoravni otisak sredstva, kojim se vrši kompresija na koži vrata. Također, misli da djelovanje polo majice koja se povlači odostraga ne bi dovelo do ovakve ozljede, te je mogla nastati značajno vjerojatnije udarcem, pritiskom, dakle, vanjskim dijelom ruke, kravate, nekim sredstvom na vrat. Na upit punomoćnika oštećenika, vještak navodi da ustraje u cijelosti u svom ranije danom nalazu i mišljenju. Ne može isključiti ni varijantu da je do ozljede došlo pritiskom predmeta, u području vrata. Ovakva ozljeda odgovara kompresiji, dakle, pritiskom na vrat. Na upit sutkinje da li pri potezanju majice za ovratnik može nastati crvenilo vrata, isti navodi da crvenilo vrata može nastati, na različite načine, ali to nije tjelesna ozljeda. Oteklina sluznice u području hrskavice je ozljeda.

15. U svom iskazu koji je dao na glavnoj raspravi dana 7. ožujka 2022. godine, a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi dana 23. veljače 2026. godine, svjedok NO je izjavio da se sjeća da je tog dana bio u Policijskoj postaji, radio je na mjestu šefa smjene, gdje je zaprimao dojave od građana. Tog dana dobio je poziv od gospodina GO, koji je prijavio da se nešto događa između njegove kćeri i njezinog momka ili muža. On je čuo u slušalici neke prijetnje, ali ne zna tko je kome prijetio, ne može se sjetiti točnih riječi, a zna da je bio napisao službenu zabilješku. I gospodin ŠO, supruga i kćer su kasnije dovedeni u Policijsku postaju, ne zna da li je još netko bio doveden. Misli da je taj dan zvala i jedna i druga strana. Ne može se sjetiti što mu je PO rekao, ako je zvao taj dan. Na upit punomoćnika oštećenika kao tužitelja, svjedok je izjavio da mu je poznat DO, koji je sa njim razgovarao o ovom slučaju, nakon tjedan, možda i mjesec. Na upit branitelja optuženika, svjedok je izjavio da su u Policijsku postaju bili pozvani gospodin GO, njegova supruga i kćer. Svjedok primjećuje da su prilikom dolaska u Policijsku postaju ta mlađa i ta starija ženska osoba, misli, imale ozljede, ali ne želi tvrditi

15.1 S obzirom na nesuglasje u svom iskazu, koji je dao na glavnoj raspravi, u odnosu na iskaz, koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka, kod Službe kriminalističke policije, od dana 11. veljače 2015. godine (list spisa 5 -6), koji se pročitan, kada je iskazao "Dana 21. kolovoza, oko 16,15 sati, u Policijskoj postaji Korčuli na službeni telefon 444-333 nazvao je gospodin PO i tom prilikom vidno uzbuđenim glasom mi je rekao da mu u mjestu [adresa], na predjelu Prvo Selo, prijeti i napada ga ŠO, ja sam odgovorio da će na mjesto događaja ubrzo stići policijska auto ophodnja, isti me zamolio da, ako može policija, da dođe čim prije, zahvalio se i prije nego što je telefonski razgovor prekinut, čuo sam netko nekome viče "Ubit ću te", ali glas nisam mogao razaznati. Odmah nakon toga, linija se prekinula.", izjavio je da se sada prisjeća malo više, nakon proteka toliko godina, te misli da je zvala i jedna i druga strana, ali ne zna tko je prvi zvao i kada mu je pročitano navodi da je bilo tako kako je iskazivao na zapisnik kod policije. Na upit branitelja optuženika, svjedok je izjavio da misli da je zvala i jedna i druga strana. Na upit optuženika, svjedok je izjavio da se radilo o riječima "Ubit ću te", jer ih sigurno ne bi zapisao da ih nije čuo, a tko je kome izgovorio te riječi, on ne zna. Na upit punomoćnika oštećenika kao tužitelja, svjedok je izjavio da ne zna zašto nije iskazao da su ga zvale obadvije strane, a prilikom ispitivanja kod Službe kriminalističke policije.

16. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, uspoređujući ih s materijalnom obranom optuženika, ovaj sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je optuženik ŠO počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 4. KZ/11 i kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci presude, te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

16.1 Naime, kroz postupak nije bilo sporno da su međusobni odnosi između optuženika i oštećenog, kao tužitelja, poremećeni te da je u vrijeme inkriminiranog događaja oštećeni, kao tužitelj, bio u braku sa kćeri optuženika ŠOT. Sporno je, a imajući u vidu obranu optuženika, kao i iskaze ispitanih svjedoka ŠOT, CO i VO, da li je optuženik konkretne zgode prijetio oštećenom, baš na način kako mu se to stavlja na teret optužnicom, te da li ga je te zgode u cilju da ga ozljedi, uhvatio s obje ruke za vrat i majicu, a tijelom ga prikliještio između vrata i automobila, te mu pritom nanio tjelesnu ozljedu.

17. Optuženik ŠO u svom iskazu na glavnoj raspravi dana 9. travnja 2026. godine je naveo da je izašao iz kuće kada je čuo galamu, zatekao je ispred auta VO kćerku, koja je bila uplakana, a njegova žena se dizala sa poda , dok je tužitelj bio u bijegu, htio je ući u auto, gdje ga je zaustavio na način da je pritisnuo vrata i ulovio ga za ovratnik majice te je u tom naguravanju došlo do kidanja ovratnika, a tužitelj mu je prijetio da će ga ubiti, dok on njemu nije prijetio. Kada ga je rukom uhvatio za ovratnik i povukao ga tada je možda njegov stomak ili poprsje došlo u kontakt sa vratima od auta.

17.1 Optuženik ŠO u svojoj obrani na glavnoj raspravi, 22. svibnja 2022. godine, poriče učin na teret mu stavljenih kaznenih djela, ističući da je, dok je bio u kući, čuo neki žamor, izašao, vidio kćer sa unukom, kćer je plakala, dok je njegova žena bila na podu, a kako je PO išao prema autu, pošao je za njim, potegnuvši ga za okovratnik majice, da bi ne bi pobjegao, želeći da mu objasni zašto mu je žena bačena na pod, poričući da bi mu te zgode prijetio.

17.2 U prilog obrane optuženika govorila je svjedokinja CO, njegova supruga, koja je kazala da nikakvih prijetnji od strane njezinog supruga prema HO nije bilo, već je njezin suprug istog spriječio da napusti mjesto događaja, jer je prethodno nju gurnuo na pod, a njihovoj kćeri ŠOT zavrnuo ruku, a njezin suprug ga je uhvatio za majicu, koja se pocijepala, a sve u namjeri da ga spriječi da ode. I ispitana svjedokinja ŠOT dijelom potvrđuje obranu optuženika, kao i svjedok SO, čiji je iskaz u bitnom suglasan sa iskazom svjedokinja ŠOT i CO. Obranu optuženika, u dijelu kada poriče učin na teret mu stavljenih kaznenih djela, sud drži neživotnom, neuvjerljivom i nelogičnom te je u suprotnosti sa izvedenim , a prihvaćenim dokazima, iz kojih je sud utvrdio da je optuženik počinio kaznena djela i za koja djela ga je sud oglasio krivim i osudio.

17.3 Naime, cijeneći iskaz oštećenika HO, koji je u bitnom dosljedno i uvjerljivo opisao predmetni događaj te čijem iskazu je poklonjena vjera, sud cijeni utvrđenim da je optuženik konkretne zgode prijetio oštećenom da će ga ubiti te ga, istovremeno, uhvatio s obje ruke za vrat i majicu, prikliještio ga između vrata od vozila i vozila, nogom držeći vrata od vozila, koje prilike je oštećeni zadobio tjelesnu ozljedu. Iskaz ovog svjedoka je životan, logičan i uvjerljiv i sud smatra kako oštećenik, kao svjedok, nema namjeru na bilo koji način lažno teretiti optuženika, a činjenica da su odnosi između oštećenika i optuženika poremećeni apsolutno ne znači da oštećeni, kao svjedok, neistinito tereti optuženika, a navode njegovog iskaza dijelom potvrđuje i svjedok NO kao i medicinska dokumentacija priložena spisu. Sud je poklonio vjeru iskazu oštećenika, kao svjedoka, PO, koji opisuje postupanje optuženika inkriminirane zgode, kada je oštećeni došao ispred njegove obiteljske kuće po svoju malodobnu kćer, nakon čega ga je optuženik uhva tio s obje ruke za vrat i majicu, prikliještio ga između vrata od vozila i vozila, prijeteći mu da će ga ubiti. Kada se ima u vidu da je u odnosu na događaj, koji je neposredno prethodio ovome i zbio se istog dana, na istom mjestu, ovdje oštećeni, kao tužitelj pravomoćno kazneno osuđen, radi kaznenih djela iz čl.118. st.2. u svezi sa st. 1. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 4. KZ/11, što je utvrđeno uvidom u ovosudni spis K-76/2015, a na štetu tada svoje supruge ŠOT, kćeri optuženika, koja je te zgode zadobila tešku tjelesnu ozljedu, tada je životno i logično za očekivati da u jednoj takvoj stresnoj životnoj situaciji, optuženi, otac ŠOT, kada je vidio suprugu na podu, a kćer uplakanu, prijeti oštećenom, kao tužitelju, da će ga ubiti, odnosno da ga u cilju da ga ozljedi, hvata sa obje ruke za vrat i majicu, koje prilike ga je prikliještio između vrata automobila i automobila i nanosi mu tjelesnu ozljedu u vidu blage otekline sluznice u području aritenoidnih hrskavica grkljana, baš na način kako je to opisano izrekom presude. Da je došlo do incidentnog događaja zaključuje se i iz iskaza ispitanih svjedoka ŽO, TO i BO, roditelja i sestre oštećenika HO, koji nisu bili neposredni očevici samog događaja, već su na cestu, ispred obiteljske kuće optuženika u [adresa], došli nakon što se inkriminirani događaj zbio, te opisuju što su tamo zatekli, odnosno kako je oštećeni tada izgledao jer je fizičku napad bio prestao, iskazujući da je bio crven u licu, crvenog vrata, pokidane majice, teško je disao, dok je optuženik i u trenutku njihovog dolaska vikao „Ubit ću te, Ubit ću vas svih“. Iskazu ovih svjedoka sud je poklonio vjeru, cijeneći da nemaju razloga optuženika neosnovano teretiti, tim više što i iz medicinske dokumentacije priložene spisu, odnosno dokumentacijskog lista pregleda u ambulanti proizlazi da je oštećenik istoga dana pregledan u ambulanti, nedugo nakon inkriminiranog događaja, gdje je liječnik i konstatirao ozljede, a kako je oštećenik izgledao vidljivo je i iz fotografija, priloženih spisu. Isto tako za istaknuti je, da ovi svjedoci suglasno iskazuju da su navedene zgode neposredno prije mjesta događaja susreli AO, koji je vidjevši ih rekao „Ubi ga rukama skoro, spasio sam ga“ ( svjedokinje TO i BO ), odnosno „Spasio sam ti ga, spasio, bio bi ga ubio“ ( svjedok ŽO), iz čega se zaključuje da bi ovaj svjedok bio neposredni očevidac samog događaja, a što uostalom proizlazi i iz iskaza oštećenika HO, koji tvrdi da je upravo MO, rastavio njega i optuženika. Svjedok MO u svom iskazu navodi da je dok je bio u postelji čuo neku viku, izašao vani, i vidio ŠO i HO kako stoje na putu, pa se potom vratio u kuću. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka ŽO, TO i BO, da im je MO uputio naprijed navedene riječi, smatrajući da doista nemaju nikakvog razloga, da govore nešto što se doista nije dogodilo, dok se iskaz svjedoka AO cijeni usmjerenim ka oslobađanju optuženika od kaznenopravne odgovornosti, tim više kada se ima u vidu, da živi u neposrednom susjedstvu optuženika, u jednom malom mjestu kao što je [adresa], gdje se svi mještani međusobno poznaju. Osim toga za istaknuti je, da je oštećenik navedene zgode zvao policiju, a koji poziv je evidentiran u specifikaciji poziva sa oštećenikovog mobitela za kolovoz 2014. godine.

17.4 Nadalje, iz iskaza svjedoka NO proizlazi da je taj dan dobio poziv od gospodina ŠOT, koji je rekao da se nešto događa između njegove kćeri i njezinog momka, ili muža, da je u slušalici čuo neke prijetnje, ali da ne zna tko je kome prijetio, te misli da su taj dan zvali i jedna i druga strana. Za istaknuti je da je ovaj svjedok odstupio od svog iskaza, koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Službe kriminalističke policije u Dubrovniku, a vezano za kronologiju inkriminiranog događaja, odnosno na okolnost telefonskog poziva, koji je kao šef smjene Policijske postaje Korčula zaprimio inkriminirane zgode, tako da je u svom iskazu na glavnoj raspravi naveo da je dobio poziv od gospodina ŠOT, te da misli da su ga zvale i jedna i druga strana, dakle, i ŠOT i TO, dok je na zapisnik o ispitivanju svjedoka, kod policije, iskazivao da ga je inkriminirane zgode na službeni telefon Policijske postaje Korčula nazvao PO i vidno uzbuđenim glasom rekao da mu prijeti i napada ga ŠO, na predjelu [adresa] u [adresa] i prije nego što je telefonski razgovor prekinut čuo je da netko viče "Ubit ću te", ali glas nije mogao razaznati. Upozoren na razlike, iskazao je da se sada prisjeća malo više, nakon proteka toliko godina, ponavljajući da misli da je zvala i jedna i druga strana, te navodeći da je bilo onako kako je iskazivao prilikom davanja iskaza kod policije.

17.5 Nije sporno da je ovaj svjedok na glavnoj raspravi iskazivao da je inkriminirane zgode čuo prijetnje, ali ne zna tko ih je kome upućivao, međutim, imajući u vidu da je od prijašnjeg ispitivanja ovoga svjedoka, kod Službe kriminalističke policije u Dubrovniku, pa do glavne rasprave protekao duži vremenski period od više od sedam godina, pa činjenica što se ovaj svjedok nije mogao do u detalje sjetiti kronologije inkriminiranog događaja, odnosno poziva kojeg je dobio od oštećenog, nije bila od utjecaja na kaznenopravnu odgovornost optuženika, budući da je ovaj svjedok, prilikom ispitivanja kod policije, dakle neposredno nakon inkriminiranog događaja, imao jasnija i detaljnija opažanja o događaju, radi čega je takav njegov iskaz u tom dijelu i prihvaćen, i iz istog proizlazi da je oštećenik vidno uzbuđenim glasom rekao da mu prijeti i napada ga ŠO.

18. Iskazima svjedoka ŠOT i CO, u dijelu kada navode da optuženik inkriminirane zgode nije prijetio oštećenom, odnosno da je bilo vike, psovki međutim, da tuče i prijetnji nije bilo između njih dvojice (svjedokinja ŠOT), odnosno da nikakve prijetnje nisu upućivali jedan drugom (svjedokinja CO), sud nije poklonio vjeru, jer njihovi iskazi u tom dijelu nisu u suglasju ni sa iskazom optuženika koji pak navodi, da mu je inkriminirane zgode oštećeni upućivao riječi da će ga ubiti, a proizlazi da su se isti i naguravali, a kako se radi o kćeri i supruzi optuženika, po stavu ovoga suda takvim svojim iskazima žele optuženika osloboditi od kaznenopravne odgovornosti. Nadalje, za istaći je da je nesporno da je inkriminirane zgode neposredno prije ovoga događaja, ovdje oštećeni kao tužitelj, teško tjelesno ozlijedio kćer optuženika ŠO, ŠOT, svoju bivšu suprugu, a CO suprugu optuženika gurnuo na pod, te je u jednoj takvoj situaciji realno i životno za povjerovati da optuženik ŠO revoltiran takvim postupanjem oštećenika kao tužitelja istome prijeti da će ga ubiti, te ga pritom hvata s obje ruke za vrat i za majicu, i pri tome je njegovo tijelo prikliještio između automobila i vrata automobila, i koje prilike je oštećeni zadobio laku tjelesnu ozljedu pobliže opisanu u izreci presude.

19. Što se tiče iskaza svjedoka VO, isti je po stavu ovoga suda usmjeren ka poboljšanju procesne pozicije optuženika, tim više što u svom iskazu navodi da je čuo viku i psovke, ali ne i prijetnje, (dok i sam optuženik navodi da mu je oštećeni prijetio) te da je razdvojio optuženog i oštećenika, na kojemu nije vidio nikakve ozljede, te je vidio da je optuženik oštećenog uhvatio za majicu pa, po stavu ovoga suda, ovaj svjedok očito nastoji umanjiti odgovornost optuženika za počinjena kaznena djela, a, osim toga, iz iskaza oštećenika, fotografija koje prikazuju izgled oštećenika nakon inkriminiranog događaja, kao i medicinske dokumentacije, proizlazi da je oštećeni te zgode zadobio i tjelesne ozljede.

20. Dakle, iz iskaza oštećenika, medicinske dokumentacije, koja je priložena spisu, kao iz provedenog vještačenja po vještaku dr. Igoru Boriću, kojemu je sud poklonio vjeru, utvrđeno je da je optuženik oštećenog inkriminirane zgode i u cilju da ga ozljedi uhvatio sa obje ruke za vrat i majicu, prikliještio ga između vrata automobila i automobila uslijed čega je oštećenik i zadobio tjelesne ozljede, na način kako je to opisano u izreci presude. Za istaknuti je da iako je oštećeni u svom iskazu koji je dao na glavnoj raspravi dana 7. svibnja 2021. godine naveo da ga je optuženik davio, imajući u vidu iskaz vještaka dr. Igora Borića, iz kojeg proizlazi da ozljeda koju je zadobio oštećenik nije karakteristična za davljenje nekim vrpčastim sredstvom, jer tada nastaje vodoravni otisak sredstva, kojim se vrši kompresija na koži vrata, međutim, sama ta okolnost koju navodi oštećenik nikako ne dovodi do zaključka da ozljede nije nanio upravo optuženik na način kako je to opisano u izreci presude tim više što iz iskaza vještaka, proizlazi da je ozljeda nastala značajno vjerojatnije udarcem, pritiskom, dakle vanjskim dijelom ruke, kravate nekim sredstvom za vrat, a ne može isključiti ni varijantu da je do ozljede došlo pritiskom predmeta u području vrata. Imajući dakle u vidu da je optuženik uhvatio oštećenog s obje ruke za vrat i majicu, te ga prikliještio između vrata automobila i automobila, da je te zgode došlo i do naguravanja između njih što proizlazi i iz obrane optuženika, po stavu ovoga suda nesporno je da je djelovanjem optuženika (pritiskom u području vrata) kod oštećenog nastala tjelesna ozljeda opisana kao u izreci ove presude.

20.1 Takvim postupanjem optuženika inkriminirane zgode ostvarena su zakonska obilježja kaznenih djela iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u vezi sa st. 4. Kaznenog zakona, a sve u svezi sa čl. 51. KZ711.

21. Glede subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenim kaznenim djelima, treba kazati da je isti postupao s izravnom namjerom, dakle bio je svjestan svojih radnji i postupaka te je htio nastupanje štetne posljedice. U odnosu na ubrojivost optuženika, ista tijekom postupka nije bila upitna niti isticana kao sporna. Sud smatra da u radnjama optuženika nema isključenja protupravnosti, da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio ubrojiv te da je bio svjestan da su njegova djela zabranjena te da ne postoji nijedan ispričavajući razlog njegovom postupanju. Nadalje, sud smatra da je optuženik, u vrijeme počinjenja djela, bio svjestan svih zakonskih obilježja kaznenih djela, koje je počinio, te da se nije nalazio u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost.

21.1 Za postojanje kaznenog djela prijetnje dovoljno je da se ponašanje počinitelja može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje, neovisno o tome je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti i bez obzira na to iz kojih se razloga prijeti i što se time želi postići. Kod prijetnje je bitno da je ona takva da je s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da u osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost. Navedene prijetnje upućene od strane optuženika predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenom da će ga ubiti i objektivno su kod oštećenog mogle izazvati osobnu ugroženost, strah, uznemirenost i nesigurnost pod navedenim okolnostima. Znači, zbog takvog ponašanja optuženika, oštećenik je doveden u stanje osobne nesigurnosti, a očito je da je optuženik upravo htio inkriminiranim radnjama zastrašiti istoga i da je želio da on ove prijetnje shvati ozbiljno.

21.2 Kako su djela počinjena prema bliskoj osobi, u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11, u inkriminirano vrijeme zetu optuženika ŠO, to su u njegovom postupanju, na način opisan izrekom ove presude, ostvarena sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u svezi sa čl. 4. KZ/11, i kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.

21.3 Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika, trebalo je odlučiti o kaznenoj sankciji.

21.4 Prilikom odlučivanja o vrsti kaznenopravne sankcije, koja bi bila primjerena krivnji optuženika, ovaj sud je olakotnom okolnošću cijenio kaznenu neosuđivanost optuženika, dok neke posebno otegotne okolnosti nisu nađene.

21.5 Imajući u vidu navedene okolnosti, ovaj sud je optuženiku ŠO za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. i u svezi sa čl. 51. Kaznenog zakona, a temeljem odredbe čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 4. i u svezi sa čl. 51. Kaznenog zakona, a temeljem čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. Kaznenog zakona utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te ga temeljem odredbe čl. 51. st. 1. i st. 2. Kaznenog zakona osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci i izrekao uvjetnu osudu te odredio da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik, za vrijeme od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

21.6 Po ocjeni suda, ovakva kazneno-pravna sankcija je primjerena naprijed navedenim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kroz društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

22. Iz činjeničnog opisa izreke presude sud je ispustio dio „i počeo ga daviti“ i „crvenilo“, budući da iz iskaza vještaka dr. Igora Borića proizlazi da tjelesna ozljeda koju je zadobio oštećenik nije karakteristična za davljenje, jer tada nastaje vodoravni otisak sredstva kojim se vrši kompresija na koži vrata, dok „crvenilo“ kože u konkretnom slučaju, a u sudskomedicinskom smislu ne predstavlja ozljedu, smatrajući da se ovom intervencijom u činjeničnom opisu ne povrjeđuje optužba.

23. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. - 6. ZKP/08, i to paušalne troškove kaznenog postupka, sukladno iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u iznosu od 100,00 eura, putne troškove svjedoka NO u iznosu od 52,82 eura, troškove svjedoka AO u iznosu od 26,81 eura, troškove svjedokinje ŠOT u iznosu od 57,21 eura, troškove svjedokinje CO u iznosu od 57,21 eura, troškove sudskomedicinskog vještačenja po vještaku Igoru Boriću u iznosu od 258,24 eura, kao i troškove pristupa vještaka na rasprave u ukupnom iznosu od 194,04 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-36125 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-361/2025), te dostaviti sudu primjerak uplatnice, kao i nužne izdatke oštećenika kao tužitelja, te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka vodilo se računa o trajanju i složenosti postupka kao i o imovnom stanju optuženika.

U Dubrovniku, 13. travnja 2026. godine

Sutkinja:

Ilka Markić

Pravna pouka: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste, a putem ovoga suda.

DN-a:

- oštećeniku kao tužitelju PO

- punomoćniku oštećenika kao tužitelja FO, odvjetniku iz [adresa]

- optuženiku ŠO

- branitelju optuženika Emila Brčića Aldu Miroševiću, odvjetniku iz Vela Luke