REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1423/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Željka Šimića, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA, OIB: 94819327944, Zagreb, Jurišićeva 1, protiv tuženika-protutužitelja ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Fran Olujić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 100.000,00 kn / 431.337,23 kn po protutužbi, odlučujući o tužiteljevoj-protutuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2299/2020 od 10. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2299/2020 od 10. siječnja 2022. u točkama I., III. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn / 829,52 EUR.

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju naknadi i daljnji trošak postupka u iznosu od 2.591,68 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2299/2020 od 10. siječnja 2022. naloženo je tužitelju-protutuženiku da u roku od osam dana plati tuženiku-protutužitelju iznos od 100.000,00 kn sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2002. do isplate prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima (točka I. izreke). Djelomično je odbijen protutužbeni zahtjev za plaćanje iznosa od 331.337,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Tužitelju-protutuženiku naloženo je da u roku od osam dana naknadi tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.875,00 kn (točka III. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.625,00 kn (točka IV. izreke), kao i zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 57.812,50 kn (točka V. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tuženik-protutužitelj 30. rujna 1993. deponirao i oročio kod Štedionice za razvoj i obnovu d.o.o. (u nastavku: Štedionica) novčani iznos koji je na dan 4. prosinca 1999. iznosio 91.534,48 DEM. Nad Štedionicom je otvoren stečajni postupak 2. srpnja 2001. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-217/2001. Nakon što su u stečajnom postupku namireni svi stečajni vjerovnici I. i II. višeg isplatnog reda, ostao je nenamiren samo jedan vjerovnik III. višeg isplatnog reda, odnosno DRŽAVNA AGENCIJA ZA SANACIJU BANAKA I OSIGURANJE ŠTEDNIH ULOGA (u nastavku: DAB). Sud je u stečajnom postupku rješenjem poslovni broj St-217/2001 od 4. travnja 2005. utvrdio da stečajni dužnik ima nenaplaćene tražbine radi kojih se vode sudski postupci radi naplate tražbina. Sva potraživanja iz tih sporova ustupljena su DAB-u u skladu s odredbom članka 193.a tada važećeg Stečajnoga zakona (točka VI. rješenja od 4. travnja 2005.), te je navedeno da stečajni vjerovnik kojemu su ustupljene tražbine stupa u sve parnice na mjesto Štedionice neovisno o pristanku protivne strane u tim sporovima. U skladu s tim rješenjem zaključen je i stečajni postupak nad Štedionicom (točka VII. izreke tog rješenja). Budući da se između Štedionice i ZB vodila parnica pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-44/2004, DAB je stupio u parnicu na mjesto Štedionice kao tužitelj-protutuženik, a što je utvrdio i prvostupanjski sud u ovom sporu rješenjem poslovni broj P-5442/2006 od 30. studenoga 2006. (list 47. spisa). Sud je pobijanom presudom odlučio o protutužbenom zahtjevu na temelju odredbe članka 6. Zakona o državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka („Narodne novine“ broj: 44/94, 79/98, 19/99, 35/00 i 60/04) i odredbe članka 13. Pravilnika o osiguranju štednih uloga („Narodne novine“ broj: 20/97, 20/98 i 20/00; dalje: Pravilnik) te Odluke o visini osiguranih štednih uloga („Narodne novine“ broj 88/98; dalje: Odluke), kao i troškovima postupka primjenom odredbe članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,

25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

3. Protiv dijela presude u točkama I., III., IV. i V. izreke žalbu je pravovremeno podnio tužitelj-protutuženik zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a. U bitnome je ostao kod osporavanja svoje pasivne legitimacije u odnosu na protutužbeni zahtjev uz obrazloženje da na tužitelja -protutuženika nisu prenesene i obveze Štedionice kao stečajnoga dužnika. Žalitelj smatra da je tuženik-protutužitelj trebao u stečajnom postupku nad Štedionicom prijaviti svoju tražbinu i namirivati je kao i drugi stečajni vjerovnici. Žalitelju se sa zahtjevom za isplatu nisu obratili niti stečajni upravitelj Štedionice ni tuženik-protutužitelj. U stečajnom postupku nad Štedionicom odbačena prijava tuženika-protutužitelja kao nepravovremena. Predložio je da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine presudu u pobijanom dijelu.

4. U odgovoru na žalbu tuženik-protutužitelj osporio je postojanje žalbenih razloga i osnovanost žalbenih navoda. Predložio je da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn.

5. Tužiteljeva-protutuženikova žalba nije osnovana.

6. Drugostupanjski sud ispitao je presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7. Na temelju podataka u spisu mogu se utvrditi sljedeće činjenice:

- štedionica za razvoj i obnovu d.o.o. podnijela je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 9. siječnja 2003. protiv ovršenika ZB radi prisilne naplate novčane tražbine u iznosu od 108.187,36 kn s pripadajućim zateznim kamatama pa je Općinski sud u Vinkovcima izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-529/2003 od 13. siječnja 2003.

- ovršenik je pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi pa je rješenjem od 2. svibnja 2023. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojemu je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

- tuženik je podnio protutužbu 22. srpnja 2003. radi isplate iznosa od 91.534,48 DEM s pripadajućim zateznim kamatama od 4. prosinca 1999. do isplate

- nad Štedionicom je otvoren stečajni postupak 2. srpnja 2001. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-217/2001, a na temelju prijedloga za otvaranje stečaja od 24. svibnja 2021.

- parnični postupak prekinut je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima od 25. rujna 2003.

- Općinski sud u Vinkovcima proglasio se stvarno nenadležnim u ovom sporu i predmet je ustupio Trgovačkom sudu u Zagrebu rješenjem poslovni broj P-1434/2003 od 25. rujna 2003.

- u stečajnom postupku nad Štedionicom namirene su sve tražbine stečajnih vjerovnika prvog i drugog višeg isplatnog reda, ali ne i tražbina jedinog vjerovnika trećeg višeg isplatnog reda DRŽAVNA AGENCIJA ZA SANACIJU BANAKA I OSIGURANJE ŠTEDNIH ULOGA

- rješenjem poslovni broj St-217/2001 od 4. travnja 2005. utvrđeno je da stečajni dužnik ima nenaplaćene tražbine radi čije se naplate vode sudski sporovi. Među tim tražbinama je i tražbina Štedionice prema tuženiku ZB. Sve nenamirene tražbine Štedionice prenesenu su na DAB kao jedinog stečajnoga vjerovnika III. višeg isplatnog (točka VI. rješenja), a stečajni postupak je zaključen

- DAB je podneskom od 13. prosinca 2005. dostavio rješenje poslovni broj St-217/2001 od 4. travnja 2005. te je obavijestio sud da na temelju odredbe članka 193.a stavka 6. tada važećeg Stečajnoga zakona stupa u parnicu na mjesto tužitelja i da preuzima postupak

- tuženik-protutužitelj dostavio je svoju prijavu tražbine u stečajnom postupku nad Štedionicom, a za koju tražbinu zahtijeva protutužbenim zahtjevom u ovom sporu (list 61. spisa)

- podneskom od 5. veljače 2010. tuženik-protutužitelj odredio je tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 59.151,87 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 3. srpnja 2001. do dana plaćanja (list 110. spisa), a opreza radi ako sud utvrdi osnovanim tužbeni zahtjev istaknuo je prigovor radi prebijanja tužiteljeve i tuženikove protutražbine do iznosa od 108.187,36 kn / 14.778,32 EUR, a da sud obveže tužitelja da tuženiku plati razliku u iznosu od 44.373,55 EUR s pripadajućim zateznim kamatama

- sud je donio presudu poslovni broj P-5442/2006 od 3. kolovoza 2011. kojom je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan; ukinuo je nalog za plaćanje sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-529/23 od 20. siječnja 2003.; naložio tužitelju-protutuženiku da plati tuženiku-protutužitelju iznos od 59.151,87 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 3. srpnja 2001. do dana plaćanja; odlučio je o troškovima postupka

- odlučujući o tužiteljevoj-protutuženikovoj žalbi drugostupanjski sud je presudom poslovni broj Pž-7231/2011-5 od 13. srpnja 2012. potvrdio presudu u točki 2. izreke kojom je ukinut nalog za plaćanje iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a preinačio je pobijanu presudu točkama 1. i 4. izreke tako što je obvezao tuženika da plati tužitelju iznos od 108.187,36 kn s pripadajućim zateznim kamatama i naknadi mu trošak postupka. U odnosu na točku 3. izreke presude kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu sud je rješenjem ukinuo presudu bez potrebe vraćanja na ponovno suđenje, a tužiteljeva žalba je djelomično odbačena kao nedopuštena na dio odluke o troškovima postupka kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu dijela troška postupka (točka 4. izreke pobijane presude)

- tuženik-protutužitelj podnio je reviziju protiv dijela presude drugostupanjskog suda kojom je preinačena presuda poslovni broj P-5442/2006 od 3. kolovoza 2011. i prihvaćen tužbeni zahtjev, kao i protiv rješenja kojim je ukinuta presuda u točki 3. izreke kojom je odlučeno o protutužebnom zahtjevu

- rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-8/2013 od 26. svibnja 2020. ukinuta je presuda u cijelosti (pa čak i u dijelu u kojemu revizija nije podnesena) i rješenje u točki I. njegove izreke (kojim je ukinuta prvostupanjska presuda u odnosu na protutužbeni zahtjev bez potrebe vraćanja na ponovno suđenje)

- drugostupanjski sud je ponovno odlučivao o tužiteljevoj žalbi protiv prvostupanjske presude poslovni broj P-5442/2006 od 3. kolovoza 2011. pa je presudom poslovni broj Pž-4393/2020 od 17. studenoga 2020. odbio tužiteljevu žalbu i potvrdio presudu u točkama 1. i 2. njene izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev i ukinut nalog za plaćanje (točka I. izreke). Točkom II. izreke preinačena je pobijana presuda u točki 4. njene izreke i odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 30.800,00 kn. Rješenjem je ukinuta presuda u točki 3. izreke i predmet vraćen u tom dijelu na ponovno suđenje (o protutužbenom zahtjevu)

- tužitelj je protiv drugostupanjske presude poslovni broj Pž-4393/2020 od 17. studenoga 2020. podnio prijedlog za dopuštenje revizije, ali je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revd-2836/2021 od 6. srpnja 2021. odbacio prijedlog za dopuštenje revizije

- na navedeni način pravomoćno je odlučeno o tužbenom zahtjevu koji je odbijen kao neosnovan i ukinut nalog za plaćanje sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Također je pravomoćno odlučeno o tuženikovim troškovima postupka koji je djelomično odbijen za iznos od 32.250,00 kn i to presudom poslovni broj P-5442/2006. u točki 4. izreke

- u ponovnom suđenju trebalo je odlučiti o protutužbenom zahtjevu i troškovima postupka nastalim povodom protutužbe

- u tijeku postupka tužitelj je promijenio tvrtku i od 4. veljače 2021. posluje kao HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA (vidi rješenje poslovni broj Tt-21/4984-2 od 4. veljače 2021. - list 266. spisa)

- pobijanom presudom poslovni broj P-2299/2020 od 10. siječnja 2022. odlučeno je o protutužbenom zahtjevu i troškovima postupka

- tuženik-protutužitelj nije se žalio na točku II. izreke pobijane presude kojom je djelomično odbijen njegov protutužbeni zahtjev u iznosu od 331.337,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama i zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 9.625,00 kn (točka IV. izreke) pa je presuda pravomoćna u točkama II. i IV. njene izreke

- odlučujući o tužiteljevoj-protutuženikovoj žalbi protiv presude poslovni broj P-2299/2020 od 10. siječnja 2022. drugostupanjski sud je presudom poslovni broj Pž-556/2022 od 3. ožujka 2022. preinačio presudu u točkama I., III. i V. izreke tako što je odbio protutužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka

- tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke poslovni broj Pž-556/2022 od 3. ožujka 2022. koji je dopušten rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3109/2022 od 8. srpnja 2025.

- rješenjem poslovni broj Rev-1235/2025 od 27. siječnja 2026. Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je reviziju i ukinuo presudu poslovni broj Pž-556/2022 od 3. ožujka 2022. te predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno odlučivanje o tužiteljevoj žalbi protiv dijela prvostupanjske presude poslovni broj P-2299/2020 od 10. siječnja 2022. u točkama I., III. i V. njene izreke.

8. Prvostupanjski sud je na temelju isprava u spisu, saslušanja svjedoka i stranaka te vještačenjem utvrdio da je tuženik-protutužitelj ZB kod Štedionice (tužiteljevog prednika) otvorio račun za štednju broj 0006 na kojemu je 4. prosinca 1999. bio evidentiran iznos od 91.534,48 DEM. Štedionica nije pripisivala kamate na štednju od 4. prosinca 1999. do dana otvaranja stečaja, koje iznose ukupno 9.707,46 DEM. Na dan otvaranja stečaja 2. srpnja 2001. tuženik -protutužitelj je na računu imao iznos od 115.961,00 DEM.

9. Nije sporno da je Štedionica podnijela tužbu radi povrata kredita od tuženika-protutužitelja u iznosu od 108.187,36 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Nakon otvaranja stečaja, sud je donio rješenje poslovni broj St -217/2001 od 4. travnja 2005. u kojemu je utvrđeno da stečajni dužnik ima nenaplaćene novčane tražbine radi čije se naplate vode brojni sudski sporovi. Među tim tražbinama je i tražbina Štedionice prema tuženiku ZB. Sve nenamirene tražbine Štedionice prenesenu su na DAB kao jedinog stečajnoga vjerovnika III. višeg isplatnog (točka VI. rješenja), a stečajni postupak je zaključen.

10. Na temelju odredbe članka 193.a stavka 6. tada važećeg Stečajnoga zakona, DAB je stupio u parnicu umjesto Štedionice. Nije sporno da je stupanjem u parnicu umjesto Štedionice, DAB ovlašten zahtijevati isplatu tražbine koja mu je prenesena rješenjem poslovni broj St-217/2001. Međutim, sporna je pasivna legitimacija DAB-a u odnosu na protutužbeni zahtjev kojim tuženik-protutužitelj zahtijeva od Štedionice isplatu sredstava koja su bila na njegovom računu otvorenom kod Štedionice u trenutku otvaranja stečajnoga postupka. Konačno je tu dvojbu otklonio Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-1235/2025 od 27. siječnja 2026. u kojemu je navedeno: „…sama činjenica da je na Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga preneseno pravo stupanja na mjesto stečajnoga dužnika u svim postupcima u kojima je stečajni dužnik sudjelovao s prenesenim dijelom stečajne mase sukladno odredbi članka 193.a stavka 6. SZ-a ne znači da je u odnosu na istoga već podnesena protutužba postala nedopuštena, odnosno da je isti stupio u parnicu samo u odnosu na tužbu, a ne i u odnosu na protutužbu koja je u trenutku stupanja u parnicu već podnesena. To posebno obzirom na činjenicu da se tužitelj upustio u raspravljanje povodom protutužbe.“

11. Polazeći od navedenih utvrđenja DAB je stupanjem u parnicu na mjesto prijašnjeg tužitelja pasivno legitimiran i u odnosu na protutužbeni zahtjev koji je bio istaknut prema ranijem tužitelju-protutuženiku (Štedionici).

12. Dio protutužbenog zahtjeva u iznosu od 331.337,23 kn odbijen je u točki II. izreke pobijane presude poslovni broj P-2299/2020 od 10. siječnja 2022. Tuženik-protutužitelj nije podnio žalbu protiv tog dijela presude pa je protutužbeni zahtjev djelomično pravomoćno odbijen u iznosu od 331.337,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

13. Na temelju odredbe članka 186. stavka 3. ZPP-a sud nije vezan pravnom osnovom koju je naveo tuženik-protutužitelj tijekom postupka u odnosu na protutužbeni zahtjev. U točki I. izreke pobijane presude sud je prihvatio osnovanim tužbeni zahtjev za plaćanje iznosa od 100.000,00 kn.

14. Sud je protutužbeni zahtjev djelomično utvrdio osnovanim u iznosu od 100.000,00 kn primjenom odredbe članka 4. stavka 1. Zakona o Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka. DAB je specijalizirana financijska institucija koja osigurava štedne uloge u bankama i štedionicama i provodi postupak sanacije banaka. U slučaju stečaja banke ili štedionice DAB je dužan isplatiti štedne uloge koji su bili osigurani u banci ili štedionici i to do visine osiguranog štednog uloga. Osigurane štedne uloge iz stavka 1. ovoga članka Agencija će isplatiti neposredno štedišama banke ili štedionice u stečaju ili banci ili štedionici koja preuzme poslove štednje od banke ili štedionice u stečaju.

15. Visinu osiguranog štednoga uloga sud je utvrdio u iznosu od 100.000,00 kn na temelju odredaba Pravilnika o osiguranju štednih uloga i Odluke o visini osiguranih štednih uloga. Odredbom članka 1. Odluke propisano je da su banke i štedionice dužne kod Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka osigurati štedne uloge fizičkih osoba do uključivo visine od 100.000,00 kn u 100%-tnom iznosu.

16. Sud je obvezao tužitelja-protutuženika da tuženiku-protutužitelju plati zatezne kamate koje se obračunavaju na iznos od 100.000,00 kn na temelju odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima počev od 27. siječnja 2002. Tužitelj-protutuženik bio je dužan isplatiti tuženiku-protutužitelju osigurani štedni ulog u roku od 180 dana od dana objave rješenja o otvaranju stečaja. Rješenje o otvaranju stečaja objavljeno je u „Narodnim novinama“ 31. srpnja 2001. pa je rok od 180 dana protekao 26. siječnja 2002. pa je zahtjev za plaćanje zateznih kamata osnovan od 27. siječnja 2002. do dana plaćanja.

17. Navodima žalbe tužitelj-protutuženik nije doveo u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda, kao ni sumnju u zakonitost i pravilnost pobijane presude u dijelu glavnog potraživanja i zateznih kamata.

18. Zakonita je i pravilna i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a).

19. Zbog svih navedenih razloga valjalo je odbiti tužiteljevu-protutuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u točki I. izreke ove odluke.

20. Zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn / 829,52 EUR ovaj sud utvrdio je neosnovanim, utvrđujući da odgovor na tužiteljevu-protutuženikovu žalbu nije bio potreban za odlučivanje o žalbi, pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

21. Tuženiku-protutužitelju valjalo je priznat i trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 937,50 EUR i trošak za sastav revizije u iznosu od 937,50 EUR (Tbr. 10. stavak 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), te sudske pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije 358,34 EUR i za reviziju u iznosu od 358,34 EUR (Tbr. 3. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi) ili ukupno 2.591,68 EUR, kao u točki III. izreke ove odluke.

Zagreb, 13. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac