REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-5196/2025-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja BE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Špoljariću, odvjetniku u Zagrebu protiv tužene BEL, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Vinku Areliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Arelić & partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 26. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te tuženice i zamjenika punomoćnika Juru Mlinarića, odvjetnika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj BEL, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplatiti tužitelju BE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 13.278,29 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj BEL, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi tužitelju BE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 3.129,74 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška.

r i j e š i o  j e

I. Tužba se smatra povučenom za iznos od 5.721,71 eura.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog od 28. svibnja 2015. kojim tužitelj predlaže radi osiguranja naplate tražbine po osnovi odluke u ovom predmetu odrediti privremenu mjeru na način da se do proteka roka od 15 dana od nastupa uvjeta za pokretanje ovrhe zabrani otuđenje i opterećenje nekretnine u vlasništvu tužene i to kčbr. [katastarska čestica] oranica Prkanj površine od 720 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 5/30 dijela kčbr. [katastarska čestica] oranica Prkanj površine 305 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja zabrana traje do proteka roka od 15 dana nakon nastupa uvjeta za pokretanje ovrhe po osnovi odluke u ovom predmetu te se određuje zabilježba zabrane i opterećenja navedenih nekretnina.

Obrazloženje

1. Tužitelj BE (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je s tvrtkom SUHOZID d.o.o. 18. listopada 2010. zaključio ugovor o kupoprodaji kojim se ta tvrtka obvezala isplatiti mu iznos od 19.000,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti primjenom prodajnog tečaja Zagrebačke banke d.d. na dan plaćanja. Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika. S obzirom na neplaćanje, nakon nekoliko neuspješnih poziva na plaćanje, postignut je sporazum da će predmetni dug biti plaćen do 30. kolovoza 2012. te je obvezu plaćanja istog preuzela tužena usmeno, a to je potvrdila i pisano. SUHOZID d.o.o. nije izvršio dužnu činidbu, kao niti tužena, a postupak protiv SUHOZID d.o.o. ostao je bez uspjeha s obzirom da je isti dugotrajno blokiran. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženoj isplatiti mu iznos od 19.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan plaćanja sa zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2012. do isplate. Traži naknadu parničnog troška.

1.1. Prijedlogom od 28. svibnja 015. tužitelj je predložio donijeti rješenje o određivanju privremene mjere kojim se zabranjuje tuženoj otuđenje i opterećenje nekretnine i to kčbr. [katastarska čestica] oranica Prkanj od 720 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 5/30 dijela kčbr. [katastarska čestica] oranica Prkanj o 305 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da je naplata utuženog dugovanja ostala bez uspjeha od glavnog dužnika SUHOZID d.o.o. te ZE jer su dugotrajno blokirani. Kako je tužena supruga ZE, jedinog osnivača i direktora SUHOZID d.o.o., a koji su blokirani i opterećeni velikim dugovima, smatra da će tužena predmetnu nekretninu otuđiti ili opteretiti i na taj način ga spriječiti i onemogućiti u naplati.

2. Tužena BEL (dalje u tekstu: tužena) u odgovoru na tužbu osporava osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da joj je poznato da je tužitelj sa SUHOZID d.o.o. sklopio ugovor o kupoprodaji koji je solemniziran po javnom bilježniku. Navode pod točkom II. tužbe smatra netočnim i kontradiktornim te navodi da tužitelj ne dostavlja sporazum na koji se poziva. U odnosu na izjavu koju je dostavio uz tužbu navodi da ne predstavlja njezinu volju jer je sastavljena pod pritiskom tužitelja i po njegovom naređenju. Tužitelj joj je zaprijetio da će u slučaju odbijanja potpisivanja navedene izjave ''imati problema s njim'' te je u strahu za svoju sigurnost i sigurnost svoga supruga ZE bila prisiljena na potpisivanje te izjave. Podredno navodi da ta izjava ne može predstavljati valjanu pravnu osnovu kojom bi ona bila u obvezi ispuniti tražbinu tužitelja. Smatra da je tužitelj trebao sastaviti aneks ugovora o kupoprodaji u kojem je mogao uz njezin pristanak odrediti je kao jamca glavnom dužniku SUHOZID d.o.o. S obzirom da tužena nije pristala na takav oblik jamstva, tužitelj ju je prisilio da potpiše navedenu izjavu u kojoj tražbina nije određena ni odrediva. Tražbina u navedenoj izjavi nije određena iz razloga što su glavni dužnik SUHOZID d.o.o. i jamac ZE vršili određene uplate na račun tužitelja te je zbog toga na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-4529/14 izjavljena žalba. Predlaže da sud odbaci tužbeni zahtjev podredno odbije uz naknadu parničnog troška.

2.2. Tužena se usprotivila donošenju rješenja o određivanju privremene mjere jer tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje pretpostavki koje se zakonskim propisima traže za njegovo donošenje. Nije dokazao niti postojanje tražbine prema tuženoj jer ista nije supotpisnica ugovora o kupoprodaji niti je dokazao koliko ta tražbina iznosi. Ne navodi se niti na koji bi način tužena otežala ili onemogućila naplatu tražbine tužitelja. Također, ne navodi niti jedan argument koji bi opravdao donošenje privremene mjere u odnosu na tuženu jer navodi i opisuje dugove SUHOZID d.o.o. i apostrofira činjenicu da je supruga ZE.

3. Podneskom od 9. prosinca 2025. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev zbog promjene zakonske valute plaćanja te je potraživao isplata iznosa od 19.000 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2012. do isplate.

4. Na ročištu održanom 26. veljače 2026. tužitelj je djelomično povukao tužbu i to za iznos od 5.721,71 euro te je ostao kod zahtjeva za isplatu iznosa od 13.278,29 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2012. do isplate uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4.1. Tužena se ovom povlačenju tužbe nije protivila pa se u odnosu na iznos od 5.721,71 euro tužba smatra povučenom, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja stavak I.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao: ugovor o kupoprodaji pokretnina od 18. studenoga 2010. (list 4-7 spisa), izjavu od 28. svibnja 2012. (list 8-9 spisa), potvrdu o redoslijedu osnove za plaćanje (list 21 spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 22-23 spisa), presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-249/16 (preslika navedenog spisa priložena ovom spisu) te presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1754/2018-3 od 11. ožujka 2020. (list 78-82 spisa) saslušan je svjedok ZE (list 63-64 spisa) te tužitelj (list 61-62 spisa i 93 spisa) i tužena (list 60-61 spisa i 93 spisa) te je izvršen uvid u eSpis predmeta poslovni broj Ovrpl-4529/14 ranije ovoga suda, sada spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj PuOvr-2176/2015 (list 92-93 spisa). Nije proveden dokaz financijskim vještačenjem jer je tužena od istog odustala na ročištu 26. veljače 2026.

6. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP - a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev kako ga je tužitelj konačno potraživao osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.278,29 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2012. do isplate od tužene temeljem izjave od 28. svibnja 2012.

8. Među strankama nije sporno da su SUHOZID d.o.o. i tužitelj, kao prodavatelj, 18. studenoga 2010. sklopili ugovor o kupoprodaji pokretnina koji je solemniziran po javnom bilježniku.

9. Među strankama nije sporno da je tužena potpisala izjavu od 28. svibnja 2012. kojom se obvezala tužitelju isplatiti dugovanje za strojeve po ugovoru od 18. studenoga 200. do 30. kolovoza 2012., no tužena sada navodi da je tu izjavu potpisala pod prijetnjom i prisilom tužitelja te da obveza u istoj nije određena zbog čega nije u obvezi podmiriti tužitelju preuzetu utuženu obvezu.

10. Čitanjem ugovora o kupoprodaji pokretnina utvrđeno je da su istog sklopili tužitelj kao prodavatelj i SUHOZID d.o.o., zastupan po direktoru ZE i ZE, kao kupci. Navedenim ugovorom tužitelj je kupcima prodao pokretnine navedene u članku 1. ugovora za iznos od 19.000,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti primjenom prodajnog tečaja Zagrebačke banke d.d. na dan plaćanja. Kupoprodajna cijena trebala je biti isplaćena u dvanaest jednakih obroka pri čemu prvi dospijeva 1. lipnja 2011., a svaki slijedeći s prvim u mjesecu do potpunog podmirenja koje je trebalo biti s plaćanjem obroka dospjelog 1. travnja 2012. Stranke su ugovorile i da u slučaju da kupci ne podmire u cijelosti dva dospjela obroka, tada u cijelosti dospijeva obveza kupca. Također, ugovoreno je da je obveza kupca solidarna.

11. Čitanjem izjave od 28. svibnja 2012. utvrđeno je da su navedenu izjavu dali ZE i BEL, ovdje tužena te su se istom obvezali BE, ovdje tužitelju platiti sve dugovanje za najam poslovnih prostorija po ugovor od 18. studenoga 2010. platiti do 31. srpnja 2012., a dugovanje za strojeve po ugovoru od 18. studenoga 2010. do **.**.2012. ZE i tužena svoje su potpise na navedenoj izjavi ovjerili kod javnog bilježnika 28. svibnja 2012. pod brojem OV-5018/12.

12. Čitanjem potvrde o redoslijedu osnove za plaćanje utvrđeno je da je tužitelj pokrenuo ovršni postupka protiv SUHOZID d.o.o. radi naplate utužene tražbine te je njegova osnova na dan 8. siječnja 2015. bila na 9. mjestu, a obveze prije nje bile su u iznosu od 254.476,29 kn.

13. Uvidom u eSpis predmeta poslovni broj Ovrpl-4529/2014 utvrđeno je da je navedeni predmet ovoga suda prenesen na Općinski sud u Novom Zagrebu gdje je dobio poslovnu oznaku PuOvr-2176/2015 ovrhovoditelja BE i I. ovršenika Suhozid d.o.o. te II. ovršenika ZE. U navedenom predmetu rješenjem poslovni broj PuOvr-21766/2015-8 od 5. veljače 2016. upućeni su I. ovršenik i II. ovršenik pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovrpl- 4529/2014 od 29. svibnja 2014. nedopuštenom zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona te je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe. Nadalje je utvrđeno da je rješenjem poslovni broj PuOvr-21766/2015-36 od 11. listopada 2017. utvrđen prekid postupka u odnosu na I. ovršenika, a rješenjem poslovni broj PuOvr-21766/2015-43 od 29. ožujka 2021. nastavljen je prekinuti postupak u odnosu na I. ovršenika te je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovrpl-4529/2014 od 29. svibnja 2014. u odnosu na I. ovršenika. Navedeno rješenje pravomoćno je s danom 21. travnja 2021. Rješenjem poslovni broj PuOvr-21766/2015-46 od 9. rujna 2021. obustavljen je ovrha određena rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovrpl-4529/2014 od 29. svibnja 2014. u odnosu na II. ovršenika ZE i ukinute su sve provedene ovršne radnje. Navedeno rješenje pravomoćno je s danom 23. rujna 2022. Spis je arhiviran 14. prosinca 2022.

14. Čitanjem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-249/2016- 26 od 16. svibnja 2018. utvrđeno je da je istom odlučeno o zahtjevu I. tužitelja SUHOZID d.o.o. i II. tužitelj ZE, upućenih iz predmeta PuOvr-21766/2015 te je presuđeno da je ovrha pokrenuta pred ovim sudom pod brojem Ovrpl-4529/14 od 29. svibnja 2014. radi naplate novčane tražbine nedopuštena za iznos od 5.721,71 euro u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan plaćanja (stavak I). Navedena presuda u stavku I. potvrđena je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1754/2018-3 od 11. ožujka 2020.

15. Svjedok ZE, čiji je tužitelj tetak, a tužena supruga, navodi da je njegova tvrtka Suhozid d.o.o. od tužitelja negdje 2010. godine unajmila prostor u Ulici. B. Njegova je firma s tužiteljem u to vrijeme zaključila 2 ugovora, jedan je ugovor o najmu za poslovni prostor kojim su unajmljivali, a drugi je bio ugovor o kupoprodaji strojeva, odnosno radilo se o 3 stroja. Što se tiče ugovora o kupoprodaji nekretnina, navodi da je tužitelj prevario njegovu firmu, jer su strojevi bili neispravni te su već i prije bili prodavani. Navedeni strojevi još uvijek su u njegovom posjedu, dok je firma u stečaju. Kupoprodajna cijena za navedene strojeve je ugovorena u iznosu od 19.000 eura. Njegova firma i on u cijelosti su isplatili tužitelju kupoprodajnu cijenu temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina za predmetne strojeve, te ne priznaje da postoji bilo kakav dug s tog osnova. Njegova firma i on preplatili su tužitelju za strojeve i to na način da su na račun tužitelja uplatili iznos od 64.000,00 kn, na ruke 20-30.000,00 kn, te su platili režije koje su bili dužni drugi najmoprimci tužitelja, a što im tužitelj nije priznao. Režije su platili u iznosu od oko 10.000 eura, s time da i danas stižu neke opomene. Navedenim iznosu su bile uplate samo na ime kupoprodaje strojeva. Sve navedene uplate njegova firma i on obavili su negdje 2013. ili 2014. godine. Kada je davao novce tužitelju na ruke, nije tražio da nešto potpiše s obzirom da se sve odvijalo na brzinu, međutim, o tome postoji barem 20 svjedoka. Kada mu je predočena izjava (list 8 spisa), naveo je da su istu potpisali njegova supruga i on. Supruga je navedenu izjavu potpisala s obzirom da je neko vrijeme radila kod njega u firmi kada je ostala bez posla, a osim toga tužitelj je tražio da ista potpiše izjavu. "Bilo je svašta" te im je tužitelj znao razbijati prozore, vikati, galamiti i prijetiti čim su pali u nekakvo zakašnjenje. Postoje i policijski zapisnici o tome kada je tužitelj dolazio k njima, vikao i prijetio. Smatra da njegova supruga nije mogla shvatiti što potpisuje jer se nije bavila biznisom odnosno ona je intelektualac, geolog po struci, te misli da nije shvatila što potpisuje. Mišljenja je da normalan čovjek teško može shvatiti ponašanje tužitelja. Na Mirogoju ima oko 20 susjeda, te je tužitelj tužio sve osim jednog. Smatra da je tužena izjavu potpisala zbog straha od tužitelja. Njegova supruga nije pokretala nikakav postupak vezan za navedenu izjavu jer bi to najradije zaboravila.

16. Tužitelj u iskazu navodi da je firmi supruga tuženice Suhozid d.o.o. te tuženici i njenom suprugu iznajmio nekretnine u [adresa], za djelatnost cvjećarskog obrta. U istom ugovoru je prodao i pokretnine i to društvu Suhozid d.o.o. te ZE i OE i to veliku automatsku mašinu koja siječe kamen, odnosno to je velika freza i to za 19.000 eura, dok je suprug tužiteljice sam prisvojio malu frezu i rubni automat talijanske proizvodnje s obzirom na to da mu je iste dao na korištenje za prvo vrijeme. Društvo Suhozid niti ZE i OE nisu mu platili 90% najma, iako ne zna točno koliko, a za strojeve nisu platili niti jedne lipe. Na upit kako to da je pokretnine prodao i tuženoj, iako ista nije u ugovoru o kupoprodaji navedena kao stranka, naveo je da je jednom prilikom boravio u [adresa], a budući da nije plaćan najam, odlučio je firmu Suhozid d.o.o. iseliti iz prostora s policijom, te su ga tada zvali suprug tuženice ZE i tužena i rekli da su kod javnog bilježnika ovjerili izjavu da će platiti cijelo dugovanje za stroj i najam, te su mu to faksirali u [adresa]. Zbog toga je odustao od angažiranja policije koja je trebala iseliti firmu supruga tuženice. Vjerovao je tuženoj te je upravo zbog činjenice da je ona potpisala izjavu odustao od iseljenja, s obzirom da je ona bila odgovorna osoba kojoj je vjerovao. Jednom prilikom tražili su da bilo što uplati, te je njegov sin išao i razgovarao s tuženom, nakon čega je na njegov račun uplaćen iznos od oko 20.000,00 kn, a na sinov oko 40.000,00 kn, a to je bilo na ime najamnine s obzirom da su im za najam dugovali u to vrijeme preko 200.000,00 kn. Nikada nije bio neugodan niti je vikao i razbijao, niti prijetio bilo suprugu tužene bilo tuženoj, s obzirom da su u rodbinskim odnosima, odnosno njegova supruga je sestra majke supruga tužene. Niti tužena niti njezin suprug, a niti društvo Suhozid do današnjeg dana nisu platili ništa od kupoprodajne cijene za strojeve, a strojeve je putem postupka ovrhe odvezao suprug tuženice, te je pokupio i mašine koje mu je dao na korištenje iz usluge.

17. Drugi put saslušan tužitelj je u cijelosti ostao kod ranijeg iskaza. Na upit je li bilo kakvih plaćanja u odnosu na utuženo potraživanje, naveo je da nije. Na daljnji upit vezano uz odluku Općinskog suda u Novom Zagrebu u predmetu P-246/2016, naveo je da je upoznat s tom odlukom te ako je sud to utvrdio, tu smo gdje jesmo, iako to nije realno. S obzirom na to da je sud utvrdio da je ovrha nedopuštena za iznos od 5.721,71 eura, naveo je da ako je sud to utvrdio, tu smo gdje jesmo. Ostao je kod svojeg potraživanja umanjeno za taj iznos kako je sud utvrdio. Ostao je kod izjave koju je tužena potpisala, a to je ona izjava da će to tužena podmiriti.

18. Tužena u iskazu navodi da poznaje tužitelja jer je isti tetak njezinog supruga ZE. Tvrtka njezinog supruga Suhozid d.o.o. htjela je unajmiti poslovne prostore koje je u najam davao tužitelj, a koji se nalaze u [adresa] te su u tu svrhu sklopili ugovor o najmu. Što se tiče konkretnog ugovora o kupoprodaji pokretnina od 18. studenoga 2010., navodi da je točno da su tvrtka njezinog supruga i tužitelj sklopili i taj ugovor, međutim, u vrijeme sklapanja tog ugovora, ona za isti nije znala, nego je saznala kasnije kada su počeli problemi, odnosno kada su počele tužbe i slično. Što se tiče izjave koja je ovjerena kod javnog bilježnika 28. svibnja 2012., navodi da je točno da je istu potpisala, ali je to učinila bez svoje volje i pod velikim stresom s obzirom da je tužitelj dolazio kod njih doma, da je vikao, razbijao, lupao, te im je govorio da moraju potpisati izjavu jer će ih izbaciti na ulicu, te da ona to mora, da je i ona "u tome". U to vrijeme bila je pod stresom i iz drugih razloga jer joj je umro otac, imala je malo dijete i pristala je potpisati tu izjavu iako to nije bila njezina prava volja. Osporila je i visinu utuženog potraživanja jer zna da je njezin suprug, odnosno njegova firma, platila tužitelju neke rate preko računa za strojeve, dok mu je isto tako na ruke plaćao za najam prostora. Ne zna točno koliko je uplaćeno za strojeve, ali misli da se radi o iznosu od nekih 65.000,00 kn, iako postoji račun iz kojeg se to može točno utvrditi. Bila je potpuno neutralna u poslovnom odnosu tužitelja i njezinog supruga, a izjavu je potpisala iz razloga što je tužitelj dolazio i radio probleme. Izjavu je potpisala i na neki način zbog poštovanja, iako se nije bojala da bi joj tužitelj mogao nešto učiniti, ali joj je bilo vrlo neugodno. Kada sam potpisivala izjavu, shvatila je da potpisuje da tužitelj traži da vrati dugovanje, ali nije znala da potpisuje za strojeve, iako je pročitala izjavu. Nije očekivala da tom izjavom preuzima toliku odgovornost za cjelokupan dug. Nije pokretala bilo kakve postupke u kojima bi dokazivala nevaljanost navedene izjave. Nije prijavljivala policiji kada je tužitelj dolazio i vikao na njih i razbijao, ali misli da je jednom prilikom kada je razbio neke prozore, policiju pozvao njezin suprug. Tužitelj, kada je dolazio tražeći da mu vrate dugovanje, nije dolazio kod njih doma nego u firmu supruga, a vrlo neugodno se odnosio prema njoj i izvan firme. Ne osjeća se dužna bilo što tužitelju s obzirom da se poslovni odnos između njezinog supruga i tužitelja odvijao bez njezinog sudjelovanja te se ona bavila drugim stvarima u životu. Što se tiče nekretnine u Stupniku, navela je da su joj tu nekretninu kupili roditelji te ju namjeru prodati i opteretiti, već je ostaviti djetetu. Kada je tužitelj dolazio u firmu supruga, prijetio da će supruga i firmu izbaciti na ulicu.

19. Drugi put saslušana tužena, nakon što joj je pročitan cjelokupni raniji iskaz, navela je da ostaje kod tog iskaza. Nije shvatila potpisujući tu izjavu da netko od nje traži da preuzme dug jer s tim poslovnim odnosom ništa nije imala. Na upit je li bilo još kakvih plaćanja i je li ona što podmirila, osim vezano uz odluku Općinskog suda u Novom Zagrebu u predmetu P-249/2016 kojom je utvrđeno da je dug podmiren u iznosu od 5.721,71 eura, navodi da ona nije, a ne zna je li bilo još kakvih plaćanja.

20. Iskaz svjedoka ZE cijenjen je istinitim u dijelu u kojem je potvrdio da su SUHOZID d.o.o. i tužitelj sklopili ugovor o kupoprodaji pokretnina -strojeva za 19.000,00 eura i da su on i njegova supruga ovdje tužena potpisali izjavu od 28. svibnja 2012., kao i da je dio kupoprodajne cijene podmiren, ali samo u iznosu od 5.721,71 eura jer je u tom dijelu njegov iskaz podudaran ugovoru o kupoprodaji, izjavi od 28. svibnja 2012. te pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-249/2016 od 16. svibnja 2018. U preostalom dijelu njegov iskaz cijenjen je neistinitim, osobito u dijelu da je cjelokupna kupoprodajna cijena isplaćena čak i preplaćena te da tužena nije shvatila značaj potpisane izjave i da ju je potpisala u strahu od tužitelja i zbog njegovih prijetnji. Naime, za podmirenje cjelokupnog kupoprodajnog iznosa nema niti jednog dokaza u spisu, nema izvoda iz računa SUHOZID d.o.o., nisu predloženi svjedoci koji bi to mogli potvrditi, a za koje svjedok navodi da su isplati svjedočili. Pritom se napominje da su plaćanja trgovačkog društva morala biti preko računa istog. S obzirom na to da nema dokaza da je tužena prijavljivala prijetnje, to niti taj dio iskaza svjedoka nije prihvaćen. U tom dijelu da je dug podmiren i da je izjava dana u strahu i zbog prijetnje, iskaz svjedoka cijenjen je usmjerenim na otklanjanje obveze tužene za isplatu utuženog iznosa, a za što svjedok ima neposredni interes kao dužnik tužitelja (po ugovoru o kupoprodaji i izjavi od 28. svibnja 2012.) i kao suprug tužene.

21. Iskaz tužitelja cijenjen je istinitim u dijelu u kojem je naveo da je prodao pokretnine trgovačkom društvu SUHOZID d.o.o. za iznos od 19.000,00 eura, dok dio iskaza u kojem navodi da je ta kupoprodaja ugovorena u istom ugovoru u kojem je sklopljen i najam, kao i da je prodao samo jedan stroj nije prihvaćen jer je navedeno suprotno tekstu dostavljenog ugovora o kupoprodaji. Međutim, budući da samo sklapanja ugovora i iznos kupoprodajne cijene među strankama nije bio sporan, ovaj dio iskaza nije imao utjecaja na odluku suda. Iako je tužitelj prilikom prvog iskaza naveo da mu ništa nije isplaćeno na ime kupoprodajne cijene, isti je prilikom ponovnog saslušanja uvažio pravomoćnu odluku Općinskog suda u Novom Zagrebu u dijelu u kojem je utvrđeno da je dugovanje djelomično podmireno.

22. Iskaz tužene cijenjen je istinitim u dijelu u kojem je navela da je točno da je sklopljen ugovor o kupoprodaji i da je potpisala izjavu 28. svibnja 2012. kod javnog bilježnika kao i da ona ništa nije platila na ime utuženog potraživanja. Činjenica da ista eventualno nije znala da je ugovor o kupoprodaji sklopljen, već da je za njega kasnije saznala, nema nikakvog utjecaja na obvezu koju je preuzela potpisivanjem izjave od 28. svibnja 2012. Iskazu tužene sud nije povjerovao u dijelu u kojem je navela da im je tužitelj prijetio, vikao, razbijao prozore jer da je tome bilo tako za očekivati bi bilo da tužena i njezin suprug potraže zaštitu policije, međutim sudu nije predočen niti jedan dokaz o takvoj prijavi.

23. Odredbom čl. 101. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) određeno je da se ugovorom između vjerovnik i trećega, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku, treći stupa u obvezu pored dužnika.

23.1. Upravo takav značaj ima potpisivanje tužene izjave od 28. svibnja 2012. te se istom tužena obvezala ispuniti tražbinu tužitelja iz ugovora o kupoprodaji od 18. studenoga 2010. jer je ista pristupila dugu.

24. U odnosu na navode tužene da je izjava potpisana pod prijetnjom tužitelja, prisilom, u strahu ili u zabludi, navedeno može imati za posljedicu pobojnost izjave, međutim tužena se ne može u ovoj parnici braniti tek isticanjem takvih prigovora, nego je trebala pokrenuti odgovarajući postupak (ili podnijeti protutužbu) kako bi konstitutivnom odlukom izjavu od 28. svibnja 2012. poništila, u smislu odredbe čl. 279. ZOO, a što nije učinila. Da bi predmetna izjava bila dana uporabom sile, tužena nije dokazala.

25. Slijedom navedenog, tužena je sukladno čl. 101. ZOO dužna ispuniti preuzetu obvezu. Napominje se da je suprotno tvrdnji tužene, njezina obveza odrediva jer je ista preuzela podmiriti dugovanje po ugovoru o kupoprodaji. Kako je ukupan iznos kupoprodaje iznosio 19.000,00 eura, to se tužena obvezala podmiriti maksimalno taj iznos, a minimalno onaj iznos koji preostane ako dužnici po ugovoru o kupoprodaji (SUHOZID d.o.o. i ZE) nešto podmire. Kako je pravomoćno utvrđeno da je podmiren iznos od 5.721,71 euro, a tužena je potvrdila da sama ništa drugo nije platila niti je sudu dostavila dokaze (čl. 7. i čl. 221.a ZPP-a) da je netko drugi, izvan ovog pravomoćno utvrđenog iznosa, išta platio, to je ista dužna platiti tužitelju iznos od 13.278,29 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2012. do isplate. Tužena se, naime, obvezala dugovanje podmiriti do 30. kolovoza 2012., a kako to nije učinila, to je ista dužna podmiriti i zatezne kamate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO.

26. Odluka o stopi zateznih kamata temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

27. Prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o osiguranju novčane tražbine nije osnovan. Iako je tužitelj navedeni prijedlog nazvao prijedlogom za određivanje privremene mjere, u stvari je riječ o prijedlogu za osiguranje prethodnom mjerom (glava trideset druga Ovršnog zakona, ''Narodne novine'', broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024, dalje u tekstu: OZ). Takav prijedlog nije osnovan jer tužitelj nije učinio vjerojatnom opasnost da bi se bez određivanja prethodne mjere onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine od tužene (čl. 332. st. 2. OZ) niti postoji pretpostavljena opasnost u smislu odredbe čl. 333. OZ-a. Naime, tužitelj u prijedlogu uopće ne navodi u čemu bi se sastojala opasnost niti čini vjerojatnim da tužena ima namjeru otuđiti predmetnu nekretninu niti čini vjerojatnim da tužena nema imovine. Okolnosti nemogućnosti naplate od strane SUHOZID d.o.o. ne čine vjerojatnim postojanje opasnosti u odnosu na tuženu. Osim toga, čak i da je riječ o privremenoj mjeri, tužitelj ničim nije učinio vjerojatnim da bi bez ovakve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, sve u smislu odredbe čl. 344. OZ.

27.1. Tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti da će tužena bez ovakve mjere spriječiti ili znatno otežati ostvarenje njegove tražbine. Naime, postojanje objektivne opasnosti da tužitelj svoju tražbinu po okončanju postupka neće moći naplatiti, ne predstavlja okolnost kojom bi bila ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere. Naime, da bi se mogla odrediti privremena mjera mora postojati subjektivna opasnost, dakle ona opasnost koja proizlazi iz određenog ponašanja protivnika osiguranja. To ugrožavajuće ponašanje protivnika osiguranja su faktične radnje ( npr: prikrivanje, odnošenje i prenošenje stvari, uništenje, oštećenje i prerada dijelova imovine, njihovo neodržavanje) i pravne raspoložbe ( npr: otuđenje ili opterećenje dijelova imovine, nemarno vođenje poslova, propuštanje prisilnog ostvarenja tražbina) koje protivnik osiguranja poduzima s namjerom sprječavanja ili znatnog otežavanja naplate upravo tražbine predlagatelja. Tužitelj je morao učiniti vjerojatnim da tužena poduzima ili da bi mogla poduzeti neku ugrožavajuću radnju i uzročnu vezu između toga ponašanja i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate predlagateljeve tražbine, a to tužitelj u prijedlogu nije učinio vjerojatnim.

27.2. Slijedom navedenog, kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 332. i čl. 333. OZ kao niti uvjeti iz čl. 344. OZ-a , to je prijedlog odbijen te je odlučeno kao u izreci rješenja stavak II.

28. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP - a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (13.278,89 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

29. U konkretnom slučaju tužitelj je u odnosu na osnovu uspio u cijelosti odnosno 100 %, a tužena nije uspjela - 0 %.

30. Tužitelj je u odnosu na visinu uspio ukupno u omjeru od 69,89 %, a tužena 30,11 %. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i visine, tužitelj je uspio u omjeru od 84,95 % (100 % + 69,89 %), a tužena u omjeru od 15,06% (0 % + 30,11 %).

31. Oduzimanjem postotka uspjeha tužitelja i postotka uspjeha tužene dobije se 69,89 % u kojem postotku je odmjerena naknada troškova postupka tužitelju.

32. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 250 bodova), zastupanje na ročištima 12.09.2016., 18.10.2017., 12.02.2018., 09.12.2025. i 26.02.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 250 bodova svako), zastupanje na ročištu (Tbr. 9. toč. 2. OT- 125 bodova), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 812,50 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 236,37 eura i presudu u iznosu od 179,23 eura, ukupno 4.478,10 eura te odmjereno u omjeru od 69,89 % iznosi 3.129,74 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

33. Nije priznat trošak sastava prijedloga od 28. svibnja 2015. i trošak pristojbe na taj prijedlog jer je prijedlog tužitelja odbijen.

34. S obzirom da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 13. travnja 2026. do isplate.

35. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. travnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

- tuženiku po pun.