REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-187/2025-94

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice KSŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Marijan Ruždjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, koje zastupa Goran Mikuličić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 741,32 eura sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. do isplate.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 617,57 eura sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 617,57 eura od 23. listopada 2018. do isplate.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.000,00 eura sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. do isplate.

V Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od od 1.738,55 eura sa zateznim kamatama od 13. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka zavarijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 464,53 eura sa zateznim kamatama od 13. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 10. siječnja 2019. navodi da je 20. srpnja 2016. kao pješakinja stradala u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran tuženik. Ističe da je zadobila teške tjelesne ozljede zbog kojih je zbrinuta u Općoj bolnici Zadar gdje je provela na liječenju 5 dana. Ističe da je zadobila višekomadni poprečni prijelom srednje trećine dijafize desne goljenične kosti s pomakom frakturnih ulomaka za polovinu širine kosti te prijelom dijafize lisne kosti zbog čega je indicirano operacijsko liječenje što je i učinjeno. Ističe da je bila primorana mirovati s nogom na povišenom, vježbati, stavljati obloge te da je obavila svakodnevnu fizikalnu terapiju u razdoblju od 16. kolovoza 2016. do 12. listopada 2016. Također navodi da je 30. travnja 2018. učinjena ponovna operacija kojom su uklonjeni vijci, infrapatelarni tez, da su uklonjeni IM čavli, da je fenestirana rupa od najdistanlijeg vijka te da je maknut ostatak svrdla od ranijeg zahvata. Ističe da i dalje hoda uz štaku i koristi analgetike. Ističe da je po osnovi neimovinske štete pretrpjela štetu u ukupnom iznosu od 170.000,00 kn te po osnovi tuđe pomoći i njege 5.000,00 kn. Ističe da je tijekom liječenja imala troškove lijekova te sprava za vježbanje u ukupnom iznosu od 2.896,17 kn. Također ističe da je zbog ozljeda morala odgoditi početak rada kod poslodavca Končar energetski transformatori d.o.o. pa da je umjesto 1. rujna 2016. započela s radom 2. studenog 2016. zbog čega joj je izmakao iznos plaće u iznosu od po 9.070,00 kn bruto. Tužbenim zahtjevom iz tužbe traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti joj iznos od 196.036,17 kn sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. do isplate. Tužbenim zahtjevom uređenim u podnesku predanom na ročištu 5. ožujka 2019. tužiteljica umanjuje svoj zahtjev za nesporno isplaćeni iznos od 47.430,00 kn (po osnovi neimovinske štete i tuđe pomoći i njege, kako to proizlazi iz naloga za doznaku, list 48 spisa) na način da traži isplatu iznosa od 148.606,17 kn sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. do isplate. Tužiteljica je zbog uvođenja eura kao službene valute tužbeni zahtjev na ročištu 29. travnja 2024. uredila na način da traži isplatu iznosa od 19.723,43 eura sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik čini nespornom pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja te odgovornost za nastanak štetnog događaja. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Osporava trošak sprava za vježbanje uz obrazloženje da ti troškovi spadaju pod fizikalnu terapiju koja se može ostvariti preko HZZO besplatno pa da je kupnja sprava nepotrebna. Osporava potraživanje tužiteljice s osnove izgubljene zarade. Ističe da tužiteljica nije dostavila podatak da li u vrijeme kada je trebala početi raditi bila zaposlena, je li bila prijavljena na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje te je li primala naknadu kao nezaposlena osoba. Ističe da nije sporan iznos naknade štete u iznosu od 47.430,00 kn po osnovi pretrpljene neimovinske štete i tuđe pomoći i njege. Kasnije u postupku čini nespornom izgubljenu zaradu tužiteljice u neto iznosu od 6.277,26 kn mjesečno, odnosno sveukupno 12.554,52 kn te ističe da je tužiteljici taj iznos isplatio 9. svibnja 2019. uvećano za zatezne kamate na ime kamata na glavnicu u iznosu od 454,30 kn, odnosno sveukupno 13.008,82 kn. Ističe da glavnica predstavlja neto iznose plaće zatražene u tužbi, a da je sporno pripada li tužiteljici pravo na isplatu bruto plaće. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3.1. Prvostupanjskom presudom ovog suda poslovni broj Pn-96/2019-59 od 8. svibnja 2024. prihvaćen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od:

-4.368,17 eura po osnovi neimovinske štete i štete po osnovi tuđe pomoći i njege (po osnovi neimovinske štete iznos od 10.000,00 eura te po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 663,21 eura, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 6.295,04 eura iznosi 4.368,17 eura)

- 374,44 eura sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. do isplate po osnovi troškova liječenja

- 741,32 eura sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. po osnovi izgubljene zarade (2.407,59 eura umanjeno za isplaćeni iznos od 1.666,27 eura),

odnosno sveukupno 5.483,93 eura sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. do isplate (toč. I izreke)

3.2. Spomenutom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 14.239,50 eura sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. (toč. II izreke).

4. Odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4067/2021-2 od 17. prosinca 2024. potvrđena je prvostupanjska presuda pod toč. I izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 4.742,61 eura (i to po osnovi neimovinske štete te tuđe pomoći i njege iznos od 4.368,17 eura te po osnovi troškova liječenja 374,44 eura). Ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I izreke kojom je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 741,32 eura sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. po osnovi izgubljene zarade. U dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 74,29 eura sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. do isplate po osnovi troškova liječenja (dio toč. II izreke prvostupanjske presude), prvostupanjska presuda je preinačena i taj je iznos dosuđen tužiteljici. Ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 14.165,21 eura s pripadajućim kamatama. U ukinutim dijelovima predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

5. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 16. siječnja 2026. tužiteljica traži isplatu iznosa od 2.000,00 eura sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. do isplate po osnovi neimovinske štete, isplatu iznosa od 617,57 eura sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. do isplate po osnovi tuđe pomoći i njege, te iznos od 741,32 eura sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. do isplate po osnovi izgubljene zarade. Dakle, sveukupno traži isplatu iznosa od 3.358,89 eura sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. do isplate.

6. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu te dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Zoranu Veiru, dr. Nataši Klepac, dr. KS i dr. PS. Sud je izveo i dokaz saslušanjem navedenih vještaka. Sud je ponovnom postupku izveo dokaz medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu u Rijeci.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija niti odgovornost tuženika za nastalu štetu. Sporna je visina tužbenog zahtjeva.

9.1. Vezano uz zahtjev tužiteljice za izgubljenu zaradu, tužiteljica po ovoj osnovi traži naknadu plaće koju bi ostvarila u razdoblju od 1. rujna 2016. do 1. studenog 2016. u ukupnom iznosu od 18.140,00 kn bruto (2.407,59 eura). Čitanjem potvrde Končar Energetskih transformatora d.o.o. (list 36 spisa) utvrđeno je da je planirani datum zaposlenja tužiteljice bio 1. rujna 2016., ali da je zbog prometne nesreće tužiteljica zaposlena tek 2. studenog 2016. Čitanjem podataka HZMO (list 62-63 spisa) utvrđeno je da tužiteljica prije 2. studenog 2016. nije bila zaposlena. Stoga sud nalazi utvrđenim da se tužiteljica zbog liječenja ozljeda zadobivenih u štetnom događaju nije zaposlila 1. rujna 2016. kako je trebala i kako je dogovoreno s njezinim poslodavcem, nego tek 2. studenog 2016. Dakle, ona je u tom razdoblju izgubila zaradu (čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

9.2. Između stranaka je sporno pripada li tužiteljici pravo na naknadu plaće u bruto ili neto iznosu. Čitanjem obračuna plaće (list 37 spisa) utvrđeno je da je bruto plaća tužiteljice u prosincu 2016. iznosila 9.070,00 kn mjesečno (što bi sada iznosilo 1.203,80 eura), dok neto plaća iznosi 6.277,26 kn mjesečno (sadašnjih 833,14 eura).

9.3. Ovaj sud je u presudi od 8. svibnja 2024. izrazio shvaćanje da radnik ima pravo na naknadu plaće u bruto iznosu jer se prema odredbi čl. 90. st. 7. Zakona o radu plaćom smatra plaća u bruto iznosu. Imovina koju radnik stječe radom je bruto plaća radnika koja se sastoji od neto iznosa koji se isplaćuje radniku i od doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (tako i Vrhovni sud u Revr 1027/13-2 od 28. rujna 2016. i drugim odlukama), pa ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika, šteta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete tužiteljičina imovina mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje. U spomenutoj presudi ovaj sud je zaključio da se stoga visina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika (tako i Vrhovni sud u odluci Revr-603/13 od 12. srpnja 2017. te u odluci Revr -84/2018 od 30. siječnja 2018.) pa da bi stoga bio osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu izgubljene zarade u iznosu od 2.407,59 eura. Kako je tuženik po ovoj osnovi tijekom postupka isplatio tužiteljici iznos od 1.666,27 eura, prihvaćen je zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 741,32 eura sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva (23. listopada 2018.) do isplate sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP).

9.4. Drugostupanjski sud je ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljica za isplatu iznosa od 741,32 eura s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi izgubljene zarade uz obrazloženje da tužiteljica nema pravo na naknadu ovog vida štete u bruto iznosu jer u sporu koji se vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade za razdoblje od 1. rujna 2016. do 2. studenog 2016. kao razlike između prosječnog neto iznosa plaće kojeg bi primala prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju bi primala za vrijeme bolovanja, budući da se taj primitak ne smatra dohotkom u smislu odredbe čl. 9. st. 2. toč. 2.5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15). Navedeno stoga što se radi o odšteti koja nije u vezi s gospodarstvenom djelatnošću, te u situaciji kad primitak ne podliježe oporezivanju porezom na dohodak, tužiteljici ne može biti dosuđen utuženi iznos koji bi obuhvaćao iznose poreza na dohodak i pripadajuće doprinose koji se plaćaju na takav primitak (tako i Revd-2720/20-2 i Rev-234/22-2).

9.5. Ovaj sud prihvaća izraženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda. Dakle, tužiteljica u ovoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, ima pravo na naknadu izgubljene zarade u neto iznosu plaće koju bi ostvarila da se zaposlila 1. rujna 2016., kako je bilo dogovoreno s poslodavcem, sve do 1. studenog 2016. (kako je to obrazloženo u toč. 9.1. obrazloženja).

9.6. Kao što je obrazloženo u toč. 9.2. obrazloženja neto plaća tužiteljice iznosila bi 6.277,26 kn mjesečno. Tuženik tu okolnost nije osporio te u ovom postupku tvrdi da je tužiteljici u cijelosti naknadio ovaj vid štete (izgubljenu zaradu u iznosu od neto plaće koju bi tužiteljica ostvarila). Dakle, tužiteljica bi u utuženom razdoblju ostvarila ukupnu neto plaću u iznosu od 12.554,52 kn (tada važećoj valuti). Tuženik je po ovoj osnovi tužiteljici 9. svibnja 2019. isplatio iznos od 12.554,52 kn (tada važeća valuta), što je utvrđeno čitanjem naloga za doznaku (list 87 spisa). Naime, iz tog naloga proizlazi da je tuženik po osnovi glavnice izgubljene zarade isplatio iznos od 12.554,52 kn, dok je po osnovi kamata platio iznos od 454,30 kn.

9.7. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da je tuženik tužiteljici uplatom 9. svibnja 2019. u cijelosti naknadio štetu koju je pretrpjela po osnovi izgubljene zarade u utuženom razdoblju. Stoga nije osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 741,32 eura sa zateznim kamatama od 23. listopada 2018. do isplate te je odlučeno kao u toč. I izreke.

10.1. Što se pak tiče zahtjeva tužiteljice na naknadu neimovinske štete te štete po osnovi tuđe pomoći i njege, sud je u prvostupanjskoj presudi od 8. svibnja 2024., na temelju dva provedena medicinska vještačenje po vještacima dr. Nataši Klepac, dr. Zorana Veira, dr. KS i dr. PSŠ, te njihovih usmenih očitovanja, utvrdio:

- da je tužiteljica doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno

- da je tužiteljica trpjela jake bolove u trajanju od 7 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 21 dana te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 90 dana

- da je životna aktivnost tužiteljice umanjena za 10%

- da je kod tužiteljice zbog ožiljaka na natkoljenici zaostalo naruženje srednjeg stupnja koje je vidljivo trećima u situaciji kad tužiteljica ne nosi hlače

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od najmanje 280 sati, a najviše 450 sati

10.2. U toj je presudi ovaj sud zaključio da bi tužiteljici pripadala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 10.000,00 eura te naknada štete po osnovi tuđe pomoći i njege u zatraženom iznosu od 663,21 eura. Kako je tuženik po ovoj osnovi tijekom postupka isplatio tužiteljici iznos od 6.295,04 eura (47.430,00 kn) prihvaćen je zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 4.368,17 eura.

10.3. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku pod toč. I izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.368,17 eura po osnovi neimovinske štete i tuđe pomoći. Dodatno, potvrđena je toč. I izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu troškova liječenja u iznosu od 374,44 eura dok je ukinuta u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu 741,32 eura po osnovi izgubljene zarade.

10.4. Međutim, odlukom višeg suda ukinuta je prvostupanjska presuda pod toč. II izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 14.165,21 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke naveo da se vještaci nisu usuglasili glede ocjene smanjenja životne aktivnosti te da se njihovi nalazi bitno razilaze i u ocjeni potrebe tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja tužiteljice pa da stoga sud prvog stupnja nije na nedvojben način utvrdio koliko je smanjena životna aktivnost kod tužiteljice i kolika je bila potreba za tuđom pomoći i njegom te da sud nije nesumnjivo otklonio nedostatke iz tih nalaza, s obzirom na njihova bitna razilaženja, zbog čega nije pravilan zaključak suda prvog stupnja da su ta dva nalaza vještaka bila u bitnom usuglašena, a da postoje samo manja odstupanja u njihovim nalazima. U uputi je viši sud naveo da će u ponovnom postupku sud prvog stupnja ispraviti nedostatke na koje je ukazano drugostupanjskom odlukom te da će na nedvojben način utvrditi smanjenje opće životne i radne sposobnosti tužiteljice s obzirom na ozljede koje je pretrpjela, a sukladno tome i potrebu za tuđom pomoći i njegom za vrijeme njenog liječenja.

11.1. Prema tome, u ovoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju:

- doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno

- trpjela jake bolove u trajanju od 7 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 21 dana te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 90 dana

- da je kod tužiteljice zbog ožiljaka na natkoljenici zaostalo naruženje srednjeg stupnja koje je vidljivo trećima u situaciji kad tužiteljica ne nosi hlače

11.2. Sporno je je li životna aktivnost tužiteljice umanjena u opsegu većem od 10% te u kojem je opsegu tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega.

12. Slijedom svega navedenog, kako se nalazi i mišljenja dva para vještaka razilaze u pogledu ocjene smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice i potrebe za tuđom pomoći i njegom, a ti se nedostaci nisu otklonili niti ponovnim saslušanjem vještaka, sud je u tom dijelu obnovio vještačenje (čl. 261. st. 2. ZPP-a) po Medicinskom fakultetu u Rijeci.

13. Na temelju nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Rijeci od 29. rujna 2025. (list 244-246 spisa), koji je sud prihvatio kao istinito, i kojem niti stranke nisu prigovarale, sud nalazi utvrđenim:

- da su nakon liječenja zaostale trajne posljedice zbog stanja prijeloma desne potkoljenice koji je konsolidirao u neanatomskom položaju s posljedičnim kroničnim bolovima u području vanjskog dijela potkoljenice

- da je životna aktivnost tužiteljice umanjena za 10%

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega:

- u razdoblju od 25. srpnja 2016. do 29. kolovoza 2016. u trajanju od 4 sata dnevno

- u razdoblju od 29. kolovoza do 10. prosinca 2016. u trajanju od 2 sata dnevno

- u daljnjem tijeku oporavka u razdoblju od 6 tjedana, dva puta po tri sata tjedno za obavljanje težih poslova

14. Napominje se da u ovoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno, da je trpjela jake bolove u trajanju od 7 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 21 dana te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 90 dana i da je kod tužiteljice zbog ožiljaka na natkoljenici zaostalo naruženje srednjeg stupnja koje je vidljivo trećima u situaciji kad tužiteljica ne nosi hlače. Pa ipak treba spomenuti da ove činjenice dodatno potvrđuje i nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Rijeci od 29. rujna 2025. (na koji stranke nisu imale prigovore).

15. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sud je vodio računa i o vrlo mladoj dobi tužiteljice u vrijeme stradavanja (24 godina) te činjenici da će ostatak života trpjeti trajne posljedice zbog kojih trpi kronične bolove u području vanjskog dijela potkoljenice koji se javljaju nakon dužeg hoda te su izraženiji pri promjeni vremena, da se prije ozljede bavila trčanjem što sada izbjegava kao i da radi sjedilački tip posla (što je navela prilikom kliničkog pregleda tužiteljice 18. kolovoza 2025., a što je i konstatirano u nalazu Medicinskog fakulteta u Rijeci od 29. rujna 2025., na koji stranke nisu imale prigovora).

16.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti (toč. 11.1., 13. i 15. obrazloženja) pa bi po ocjeni ovog suda tužiteljici pripadala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 10.000,00 eura (a ne 12.000,00 koliko tužiteljica smatra da je primjerena novčana naknada) koji iznos treba umanjiti za nesporno isplaćen iznos (što je učinjeno kako je to obrazloženo pod toč. 16.4. do 16.5. obrazloženja). Napominje se da je izvođenjem dokaza medicinskog vještačenja po Medicinskom fakultetu u Rijeci u ponovljenom postupku, u pogledu jedine sporne kvalifikatorne okolnosti za naknadu neimovinske štete i to opsega umanjenja životnih aktivnosti utvrđeno da je životna aktivnost tužiteljice umanjena za 10%. Prilikom donošenja prvostupanjske odluke od 8. svibnja 2024. sud je uzeo u obzir da je životna aktivnost tužiteljice smanjena upravo u tom opsegu od 10%. Dakle, tužiteljica niti u ponovnom postupku nije dokazala da je njezina životna aktivnost smanjena za više od 10%.

16.2. Što se tiče tuđe pomoći i njege, tužiteljici je ista trebala u opsegu od 386 sati. Na temelju čl. 223. ZPP-a sud nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,32 eura. Tuženik je na ročištu 10. ožujka 2026. (list 256 spisa) učinio nespornim da su joj istu pružali ukućani. Stoga bi po ovoj osnovi tužiteljici pripadalo pravo na naknadu štete u iznosu od 1.280,78 eura, koliko tužiteljica i navodi da joj pripada u podnesku od 16. siječnja 2026. kojim konačno uređuje tužbeni zahtjev pa po osnovi tuđe pomoći i njege, uzimajući u obzir prethodne isplate traži isplatu daljnjeg iznosa od 617,57 eura.

16.3. Nije osnovan prigovor zastare u odnosu na zahtjev tužiteljice kojim je u podnesku od 16. siječnja 2026. povećala zahtjev za naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 617,57 eura. Naime, tužiteljica je još u prvostupanjskom postupku do donošenja presude od 8. svibnja 2024., prigovarala provedenim vještačenjima po dva para vještaka te je predlagala izvođenje trećeg vještačenja. Iako je prvostupanjski sud u presudi od 8. svibnja 2024. smatrao da izvođenje tog dokaza nije potrebno, drugostupanjski je sud prihvatio žalbu tužiteljice te je zaključio da u dva nalaza postoje bitna razilaženja te da sud nije na nedvojben način utvrdio koliko je smanjena životna aktivnost tužiteljice i kolika je bila potreba za tuđom pomoći i njegom. Upravo zbog toga, u ponovnom postupku izveden je dokaz trećim vještačenjem kojem tužiteljica nije prigovarala (dakle, prihvatila ga je). Tužiteljica je u podnesku od 16. siječnja 2026. uredila zahtjev za naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege odmah nakon što je tužiteljici dostavljen nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Rijeci koji je prihvatila (oba prethodna nalaza i mišljenja je osporavala). Kako je tužiteljica preinačila tužbu nakon što je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu u Rijeci (koji dokaz je izveden nakon zaključenja prethodnog postupka), zaključak je ovog suda da se radi o dopuštenoj preinaci (kojoj je k tome tuženik nije niti usprotivio). Do prekida zastare dolazi podnošenjem tužbe (10. siječnja 2019.), a ne tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka). S obzirom da je tužba podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO od dana samog štetnog događaja (20. srpnja 2016.), kada je zastarni rok po prirodi stvari najranije mogao početi teći, nije osnovan prigovor zastare.

16.4. Tuženik je po ovim osnovama (neimovinska šteta i tuđa pomoć i njega) tijekom postupka isplatio tužiteljici iznos od 6.295,04 eura te je prvostupanjskom presudom od 8. svibnja 2024. po ovim osnovama dosuđen iznos od 4.368,17 eura (u kojem dijelu je ista postala pravomoćna). Dakle, iznos u kojem tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete i štete po osnovi tuđe pomoći i njege treba umanjiti za ukupan iznos od 10.663,21 eura.

16.5. Dakle, tužiteljici bi pripadala naknada neimovinske štete i štete po osnovi tuđe pomoći i njege u sveukupnom iznosu od 11.280,78 eura, što umanjeno za 10.663,21 eura, iznosi 617,57 eura.

16.6. Slijedom svega navedenog, prihvaćen je zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 617,57 eura po osnovi tuđe pomoći i njege sa zateznim kamatama od podnošenja odgovarajućeg zahtjeva – podneska od 16. siječnja 2026. do isplate (toč. II izreke). Naime, tužiteljici pripadaju zatezne kamate od podnošenja odgovarajućeg zahtjeva do isplate, a ne od podnošenja odštetnog zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-50/2022 od 24. siječnja 2023.), dok je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu istih od 23. listopada 2018. do 15. siječnja 2026. (toč. III izreke) U preostalom dijelu, zahtjev za isplatu iznosa od 2.000,00 eura s pripadajućim kamatama po osnovi neimovinske štete odbijen je kao neosnovan (toč. IV izreke).

17. Vezano uz odluku o parničnim troškovima postupka kao relevantno se ističe:

- da tuženik nije osporavao osnovu, nego samo visinu tužbenog zahtjeva

- da je tužiteljica u tužbi tražila isplatu ukupnog iznosa od 26.018,47 eura

- da je tuženik 13. veljače 2019. isplatio nesporan iznos od 6.295,04 eura, nakon čega je tužiteljica na ročištu 5. ožujka 2019. umanjila svoj zahtjev za tu isplatu te traži isplatu iznosa od 19.723,43 eura

- da je tuženik 9. svibnja 2019. isplatio daljnji nesporan iznos od 1.666,27 eura, ali tužiteljica nije smanjila svoj zahtjev za isplatu

- da je u vrijeme donošenja presude ovog suda od 8. svibnja 2024. vrijednost predmeta spora iznosila 19.723,45 eura

- da je prvostupanjskom presudom od 8. svibnja 2024. prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.483,93 eura, dok je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 14.239,50 eura

- da je prvostupanjska presuda od 8. svibnja 2024. potvrđena drugostupanjskom odlukom od 17. prosinca 2024. u dijelu toč. I izreke kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.742,61 eura

- da je prvostupanjska presuda od 8. svibnja 2024. preinačena u odbijajućem dijelu za iznos od 74,29 eura te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici taj iznos s kamatama od

23. listopada 2018. do isplate

- da je prvostupanjska presuda od 8. svibnja 2024. ukinuta u dijelu kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 741,32 eura te u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljica za isplatu iznosa od 14.165,21 eura te je predmet vraćen na ponovno suđenja

- da je u trenutku donošenja drugostupanjske odluke tužiteljica uspjela sa 24,42% svog dotadašnjeg zahtjeva, a u preostalom dijelu je predmet vraćen na ponovno suđenje

-da je od dana donošenja drugostupanjske odluke vrijednost predmeta spora iznosila 14.906,53 eura

-da je tužiteljica u podnesku od 16. siječnja 2026. ostala kod zahtjeva za isplatu iznosa od 3.358,89 eura dok je u preostalom dijelu tužba povučena (djelomično povlačenje tužbe za iznos od 11.547,64 eura)

-da se tuženik nije usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe u roku 15 dana pa se smatra da je pristao na povlačenje tužbe te je stoga tužba u tom dijelu povučena (čl. 193. st. 2. ZPP)

- da tuženik vezano uz djelomično povlačenje tužbe nije u roku 15 dana od dana dostave podneska od 16. siječnja 2026. nije stavio zahtjev za naknadu troškova u odnosu na povučeni dio zahtjeva

- da je tužiteljica sa končano postavljenim tužbenim zahtjevom (za isplatu iznosa od 3.358,89 eura) o kojem se odlučuje u ovom postupku uspjela u omjeru od 18,39% 18. Po stavu ovog suda, u slučaju kada je tužiteljica tijekom postupka smanjila (djelomično povukla) tužbeni zahtjev, a tuženik se takvoj dispoziciji tužiteljice nije protivio (niti je tražio trošak za povučeni dio), i kada s tim zahtjevom nije u cijelosti uspjela u postupku, u tom slučaju omjer uspjeha stranaka u parnici, i, sukladno tome, naknadu troškova parničnog postupka, (kod djelomičnog uspjeha u parnici), u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, treba ocjenjivati prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, ali prilikom određivanja omjera uspjeha stranaka u postupku i posljedične visine dosuđenih troškova postupka strankama treba uzeti u obzir i dio tužbenog zahtjeva u kojem je tužiteljica odbijena, bez obzira što se tuženik smanjenju tužbenog zahtjeva nije protivio i što nije tražio trošak u odnosu na povučeni dio zahtjeva. S obzirom da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva (djelomičnog povlačenja tužbe) iz podneska od 16. siječnja 2026. nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužiteljice, tada nema mjesta primjeni iznimke iz čl. 158. st. 1. ZPP-a, pa stranka za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja tih radnji, već upravo prema vrijednosti predmeta spora smanjenog-konačnog zahtjeva i prema uspjehu u sporu u odnosu na taj zahtjev. Jednako tako, a s obzirom da tužiteljica nije u cijelosti uspjela s konačno postavljenim zahtjevom, u dijelu u kojem nije uspjela s tim zahtjevom je uspjeh tuženika, za koji uspjeh tuženika je potrebno umanjiti uspjeh tužitelja (ovaj pravni stav podudaran je sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-6/2024-2 od 14. svibnja 2025.).

19. Prema tome, odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa), vrijednosti predmeta spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu (3.358,89 eura) te priloženom troškovniku. Napominje se da je tuženik osporavao samo visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužiteljica je sa konačno uređenim tužbenim zahtjevom u parnici uspjela u omjeru od 18,39%, dok je tuženik uspio u omjeru od 81,61%. Kada se od postotka tuženika koji je u većoj mjeri uspio oduzme postotak tužiteljice koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici dobije se iznos od 63,22% i u tom omjeru tuženiku treba odmjeriti naknadu njegovih troškova parničnog postupka.

20. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podnesaka od 19.02.2019. i 18.09.2020. za svako po 25 bodova (Tbr. 8/4), trošak pristupa na ročišta održana 05.13.2019., 03.03.2021., 28.11.2022., 10.10.2023. i 29.04.2024. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1) te trošak pristupa na ročište 05.09.2022. u iznosu 25 bodova (Tbr. 9/5). Nadalje, tuženiku je trošak sastava žalbe protiv presude u 125 bodova (Tbr. 10/1), trošak pristupa na ročišta 18.3.2025. i 10.03.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1) te trošak sastava podneska od 25.11.2025. uznosu od 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 1100 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 2.750,00 eura. Taj mu trošak pripada u omjeru od 63,22% pa je prihvaćen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.738,55 eura. Prihvaćen i njegov zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na odmjerene troškove od donošenja ove odluke (čl. 151. st. 3. ZPP) do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 01.12.2020., 30.08.2021., 17.04.2023., 08.04.2024. i 24.02.2025. jer nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu jer obveza plaćanja iste dospijeva po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama, NN 118/18,51/23).

22. Tužiteljici je neovisno uspjehu u sporu priznat trošak prvog medicinskog vještačenja po vještacima dr. Veir i dr. Klepac u iznosu od 398,17 eura te trošak njihovog pristupa na ročište 03.03.2021. u iznosu od 66,36 eura radi očitovanja na prigovore tužiteljice na njihov nalaz i mišljenje. Navedeno stoga što je taj trošak bio potreban za donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice i nastao bi u istoj visini neovisno o njezinom uspjehu u sporu. Stoga je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 464,53 eura sa zateznim kamatama od donošenja ove odluke (čl. 151. st. 3. ZPP) do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

23. Svi daljnji troškovi vezani uz prigovore tužiteljice na nalaz i mišljenje prvog para vještaka, kao i trošak novog medicinskog vještačenja te sva daljnja očitovanja vještaka, a potom i trošak vještačenja po Medicinskom fakultetu u Rijeci, tužiteljici nisu priznati jer su se ti dokazi izvodili zbog ustrajanja tužiteljice na prigovorima protiv nalaza i mišljenja dr. Veira i dr. Klepac, a uspostavilo se da se radilo o njezinim neosnovanim prigovorima jer je drugim i trećim provedenim vještačenjem tužiteljica došla u nepovoljniju situaciju nego po nalazu prvog para vještaka.

U Zagrebu 13. travnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.