REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3639/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz, odvjetnici u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava iz obveznog zdravstveno osiguranja s osnova ozljede na radu, 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/64, URBROJ: 338-01- 06-05-23-18 od 20. lipnja 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/21-02/3970, URBROJ: 338-21-02-02-21-4 od 7. prosinca 2021. te za priznavanje ozljede pretrpljene dana 19. listopada 2021. godine pod dijagnozom MKB-10 šifre: S46.0 ozljedom na radu, kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/22-01/64, URBROJ: 338- 01-06-05-23-18 od 20. lipnja 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502- 03/21-02/3970, URBROJ: 338-21-02-02-21-4 od 7. prosinca 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje ozljede pretrpljene dana 19. listopada 2021. godine pod dijagnozom MKB-10 šifre: S43 ozljedom na radu, kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

1.1. Osporeno rješenje doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-630/2023-5 od 1. lipnja 2023., kojom je poništeno prethodno rješenje tuženika, KLASA: UP/ll-502-03/22-01/64, URBROJ: 338-01-06-05-22-05 od 11. ožujka 2022. i predmet je vraćen tuženiku na ponovan postupak. U obrazloženju presude se navodi kako je ostalo nejasno koju od navedenih dijagnoza (šifre prema MKB-10 klasifikaciji S43 ili S46) je tužitelj zadobio prilikom ozljeđivanja 19. listopada 2021. te je tuženiku naloženo ponovno zatražiti nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda u odnosu na ispravnu dijagnozu šifre prema MKB -10 klasifikaciji koja kao takva proizlazi iz medicinske dokumentacije tužitelja i utvrditi može li se s medicinskog aspekta ta dijagnoza koju Liječničko povjerenstvo utvrdi da je tužitelj zadobio 19. listopada 2021. uzročno-posljedično povezati s događajem (ozljeđivanjem tužitelja) od 19. listopada 2021.

2. Tužitelj u tužbi ističe kako i prvostupanjsko tijelo i tuženik propuštaju precizno, detaljno, jasno i uvjerljivo objasniti zašto smatraju da se radi o, kako se navodi, akutizaciji kronične bolesti te kako to da ne postoji uzročno-posljedična veza između ozljeđivanja 19. listopada 2021. i zadobivene ozljede u vidu parcijalne rupture mišića supraspinatusa. Tužitelj se ne može složiti s takvim zaključkom zato što, kao prvo, u postupcima nije sa sigurnošću i nedvojbeno utvrđeno kako bi se radilo o kakvoj kroničnoj bolesti kod koje bi bilo samo pitanje vremena kada bi nužno dovela do ozljede bez ikakvih vanjskih utjecaja te, kao drugo, nije uvjerljivo niti logično da neposredna radnja u sklopu obavljanja radnih zadataka na poslu nije dovela i nije u uzročno - posljedičnoj vezi s nastankom predmetne ozljede kada je ta ozljeda nastala upravo izvršavajući uobičajene radne zadatke tužitelja. Tužitelj zaključuje kako ni prvostupanjsko tijelo niti tuženik nisu s izvjesnošću ustanovili i dokazali kako bi se kod tužitelja radilo o kroničnoj degenerativnoj bolesti koja bi prouzročila ozljedu neovisno o fizičkom opterećenju te kako bi ovdje bila riječ o akutnoj fazi tj. akutizaciji kronične bolesti. Obrazlaže kako svoje uvjerenje o tome temelje isključivo na podacima iz zdravstvenog kartona o javljanju tužitelja izabranom liječniku opće prakse dana 12. listopada 2021. g. zbog bolova u desnom ramenu koji duže traju, međutim, po mišljenju tužitelja ta činjenica sama po sebi ne dokazuje postojanje ozbiljnije kronične bolesti. Tužitelj tvrdi kako ozljeda nije nastala zbog nekog od slučajeva iz čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te opisuje kako je osjetio bol upravo obavljajući poslove u sklopu svog radnog mjesta i zadatka utovara i istovara robe, s obzirom da radi kao dostavljač i da je logično kako dolazi u doticaj i s teškim teretom. Da je predmetno oštećenje zaista postojalo ranije, kako tvrdi tuženik, tužitelj ističe da 19. listopada 2021. uopće ne bi mogao doći na posao i obavljati radne zadatke. Dodaje kako bolovi u ramenu i okolnim mišićima nisu isto što i ruptura tetive mišića supraspinatusa, koja nesporno nije postojala prije dana 19. listopada 2021. g., a koja je nastala upravo tog dana uslijed izvršavanja radnih zadataka kod poslodavca. Predlaže provesti medicinsko vještačenje i saslušati tužitelja. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te mu ozljedu nastalu dana 19.10.2021.g., izraženu dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S46.0, priznati ozljedom na radu, kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, podredno predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je pridržavajući se pravnog stajališta i primjedaba iz presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Us I-630/2023-5 od 1. lipnja 2023., upotpunio postupak na način što je zatraženo stručno -medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koje je svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom KLASA: UP/ll-502-03/22-01/64, URBROJ: 338-01-10-04-22-02 od 7. lipnja 2023. ocijenilo, nakon uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju osiguranika, kako se osiguraniku ne može priznati niti jedna dijagnoza iz skupine prema MKB-u S43, jer iste nisu verificirane u priloženoj dokumentaciji te se isto tako osiguraniku ne može priznati niti neka od drugih dijagnoza iz medicinske dokumentacije. Naime, osiguranik se tjedan dana prije predmetnog događaja javio izabranoj doktorici radi dugotrajnih bolova u desnom ramenu radi kojih je primao i terapiju. Oštećenja ramena verificirana u medicinskoj dokumentaciji ukazuju na kronične promjene s akutizacijom , koja je započela tjedan dana prije predmetnog događaja, koji je trigerirao daljnje pogoršanje. Sukladno članku 67. točki 4. Zakona akutizacije kronične bolesti ne smatraju se ozljedom na radu. Slijedom navedenog, Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda ponovno ocjenjuje kako dijagnoza prema MKB- u:43/Dislokacija, uganuće i nategnuće zglobova i ligamenata ramenog pojasa nije s medicinskog motrišta u uzročno - posljedičnoj vezi s predmetnim događajem od 19. listopada 2021. kao ozljeda na radu , jer niti jedna od dijagnoza navedene skupine, koja obuhvaća 8 različitih ozljeda, nije verificirana. Ruptura kronično promijenjene tetive m.supraspinatusa nastala u sklopu subakromijalnog sindroma sraza također se ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 19. listopada 2021. godine , jer se akutizacija kroničnog stanja ne smatra ozljedom na radu sukladno Zakonu.

3.1. Nadalje, tuženik smatra kako Upravni sud u Rijeci pri donošenju predmetne presude nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti te dokumentaciju priloženu spisu, koju je liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda pri provođenju stručno-medicinskog vještačenja u cijelosti uzelo u obzir te utvrdilo kako se niti dijagnoza S43 (koja obuhvaća 8 različitih ozljeda i koja je neispravno utvrđena od strane izabrane doktorice) niti ijedna druga dijagnoza navedena u spisu priloženoj dokumentaciji ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 19. listopada 2021. Tuženik napominje kako je prvostupanjsko rješenje potvrđeno, budući da je istim utvrđeno činjenično stanje sukladno zahtjevu osiguranika odnosno prema podacima iz spisu priložene Prijave o ozljedi na radu te Izvješća izabranog doktora opće/obiteljske medicine, iako iz stručno-medicinskog vještačenja liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda proizlazi neispravnost popunjavanja Izvješća od strane izabranog doktora osiguranika, budući da se niti jedna od dijagnoza koje su navedene u spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji ne mogu uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 19. listopada 2021. godine i priznati ozljedom na radu. Ujedno, vezano uz tužbene navode, tuženik je pribavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 18. listopada 2023., iz kojeg proizlazi neosnovanost tužbenih navoda, budući da tužitelj u predmetnom događaju od 19. listopada 2021. godine nije zadobio niti jednu ozljedu iz grupe S43 (dijagnoza iz Prijave o ozljedi na radu), također niti S46.0, već se radilo o ekspresiji kronične bolesti dijagnoze M75.1, M75.3 i M75.4. Slijedom navedenog, Liječničko povjerenstvo ostaje kod stručno-medicinskih vještačenja od 10. ožujka 2022. i 07. lipnja 2023. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo medicinsko vještačenje po ovlaštenoj sudskoj vještakinji medicine rada prim. dr. sc. Mariji Zavalić, sa zadatkom vještaku da, na temelju analize dokumentacije u spisu i pregleda tužitelja, utvrdi da li se dg. šifre prema MKB -10 klasifikaciji: S43, S46.0 ili druga dijagnoza koja proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije, može uzročno-posljedično povezati s događajem od 19. listopada 2021. i priznati ozljedom na radu sukladno člancima 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13, 98/19, dalje Zakon).

7. U nalazu i mišljenju dr. Zavalić od 29. srpnja 2025. navedeno je: „Tužitelj RJ, rođen **.**.1967. profesionalni vozač i dostavljač robe prema Prijavi ozljede na radu i prema anamnestičkim podacima, ozlijedio se dana 19.10.2021. godine pri istovaru robe iz hladnjače, kutija mase oko 21 kg koje su sadržavale smrznute lignje, pri dostavi u restoran u Đurđevcu. Tužitelj je detaljno opisao ozljedu, navodi rotaciju desne ruke u položaju ispružene prema dolje. Rotacija u ramenu odvijala se zajedno s istovremenim pokretom odmicanja desne ruke od tijela zbog toga što mu je rukavica desne ruke zapela za gurtnu na kutiji te mu je, prije nego se ruka oslobodila gurtne dijelom zarotirala ruku prema van. Prema opisu koji je dao tužitelj desna ruka nije bila u položaju iznad ramena ili u razini ramena. U momentu zapinjanja ruke za gurtnu već gurnute kutije, osjetio je jaku bol u području ramena, toliko jaku da se oznojio i jedva sišao sa hladnjače te sjeo na tlo. Nije primijetio da mu je ruka u ramenu otekla, nije primijetio poslije da je u području ramena ili nadlaktice bilo znakova krva renja- hematom. Nakon dolaska u Zagreb, zbog bolova i ograničenih pokreta u desnoj ruci nije on vozio hladnjaču, već radnik koji je uz njega radio, javio se na pregled u Kliniku za traumatologiju - Draškovićeva. U Draškovićevoj je obrađen isti dan, 19.10.2021. Kao razlog dolaska je navedeno da je osjetio bol u desnom ramenu kod nošenja tereta. Postavljena je dijagnoza S40 - Površinska ozljeda ramena i nadlaktice. Nakon obrade postavljena je dijagnoza djelomične rupture tetive mišića supraspinatusa (nadgrebenog mišića). Opisano da su pasivne kretnje ograničene bolnošću, abdukcija je pasivno moguća do 90 stupnjeva, Yergasonov znak koji ukazuje na moguću upalu tetive m. bicepsa brahii ili rjeđe na ozljedu labruma, hrskavičnog tkiva koje čini čašicu za glavu nadlaktične kosti je pri pregledu bio negativan, a Jobeov test ili supraspinatus test, koji se koristi za procjenu integriteta mišića i tetive supraspinatusa , bio je pozitivan. UZV pretragom desnog ramena nađena je parcijalna ruptura srednje trećine tetive m. supraspinatusa na dužini 1 cm sa burzalne strane. Uz to su nađene i izražene degenerativne promjene u području tetive m. subskapularisa.

7.1. Bitno je za napomenuti da se dana 12.10.2021., tjedan prije navedene ozljede, tužitelj javio svom izabranom liječniku zbog bolova u desnom ramenu koji duže traju, tada utvrđene ograničene kretnje u desnom ramenu, bol u mišićima ramenog obruča i bol trapezijusa (mišić koji stabilizira lopaticu i djeluje u pokretima ruku i ramena, smješten na leđima). LOM upućuje tužitelja na pregled fizijatru i na fizikalnu terapiju i dva dana za redom daje intramuskularne injekcije tzv. koktel za smirivanje bolova. Izabrana liječnica postavlja dijagnozu bolesti M75 - Oštećenja ramena. Nema podataka o tome da je tužitelju otvoreno bolovanje, tužitelj sam govori da je vjerojatno koristio slobodne dane, nema podataka da se prijavio za pregled fizijatru; to objašnjava dugim čekanjem termina za pregled.

7.2. Ono što je neosporno, prema dokumentaciji iz spisa, da je tužitelj dana 19.10.2021. godine radio svoj uobičajeni posao dostavljača u punom obimu i da su se pri tom obavljanju javili bolovi u ramenu. Tužitelju je dana 21.10.2021. izabrana liječnica otvorila bolovanje i navela u kartonu da se na poslu ozlijedio dana 19.10.2021., navodi samo šifrom DG: S40 (Površinska ozljeda ramena i nadlaktice), a piše dg. Ruptura tendo, bez šifre te izdaje uputnicu za kiruršku kontrolu. Dana 15.11.2021. godine (gotovo mjesec dana po ozljedi) tužitelj se, kako je odredio kirurg, javlja na kontrolu. Desno rame je normalne topline, abdukcija bolja nego na prvom pregledu, ali još nije potpuna, antefleksija gotovo uredna, a vanjska i unutarnja rotacija uredne. Test za LHB++ 10 (napomena vještaka: duga glava bicepsa), određeno je mirovanje, preporuka je uputiti tužitelja na MR artrografiju ramena i fizikalnu terapiju uz tbl. protiv bolova. Dana 10.12.2021. učinjen je MR desnog ramena, ali nije učinjena MR artrografija, jer je prilikom UZV pregleda prije davanja kontrasta uočena umjerena količina izljeva u GH zglobu te znakovi tenosinovitisa duge glave tetive bicepsa sa izljevom u ovojnici širine do 5 mm. Tada su utvrđene i značajne tendinozne promjene tetive supraspinatusa sa parcijalnom rupturom po tipu full thickness na samom hvatištu u anteriornom dijelu te izljevi u burznama ramena (SASD burzi i subkotakoidnoj burzi) te GH zglobu dok je labrum degenerativno promijenjen bez MR znakova rupture. Akromion je oblikovan tip III, što je čimbenika rizik za sindrom sraza, subakromijalni prostor je umjereno sužen. Ovaj nalaz govori za degenerativne i upalne promjene u području ramenog zgloba, uključujući i rotatornu manžetu te potitivne znakove sindroma sraza. Traumatolog 20.12.2021. učini artroskopsku rekonstrukciju supraspinatusa, ali i subpektoralnu tenodezu duge glave brahijalnog mišića, resekciju korakoakromijalnog ligamenta i subakromijalnu dekompresiju desnog ramena. Postavljene dijagnoze zbog kojih se radi artroskopija i rekonstrukcija ramena su parcijalna ruptura tetive desnog supraspinatusa, Lezija LHB desnog ramena, Acromion Tip 3, Subakromijalni sindrom desnog ramena, što govori za kronične promjene u području desnog ramena.

7.3. Poznato je da akutne ozljede, među njima i rupture tetive supraspinatusa nastaju kod padova na ispruženu ruku ili izravan udarac u rame te kod podizanja preteškog tereta ili izvođenje naglih pokreta s rukom iznad glave. Degeneracija tetive (tendinoza), koja je utvrđena kod tužitelja, nastaje zbog smanjenja proizvodnje kolagena čime se smanjuje elastičnost tetiva, što može dovesti do neprepoznatih mikroruptura i posljedične rupture tetive. Do takvih ozljeda ne dolazi kod zdrave tetive. Kod degenerativno prom ijenjene tetive i kod malih opterećenja, koja ne dovode do rupture zdrave tetive, ruptura tetive može se razviti postupno ili se javiti naglo uslijed traume i kod malog opterećenja. Potpuna ili djelomična ruptura tetive m. supraspinatusa sa burzalne strane najčešće nastaje tijekom razvoja sindroma sraza subakromijalnog zgloba i kroničnog je tijeka nastanka. Bitno je naglasiti da unutarnju rotaciju ramena izvode mišići subscapularis i teres major, a vanjsku rotaciju izvode infraspinatus i teres minor te stražnja glava deltioidnog mišića. Mišić supraspinatus ne učestvuje u ovim pokretima i kod rotacije ruke ne dolazi do njegovog naprezanja niti je rotacija uzrok pucanja ovoga mišića.

7.4. Na temelju analize dokumentacije u spisu i razgovora s tužiteljem, mišljenja sam da se dg. šifre prema MKB-10 klasifikaciji S46.0, preciznije dijagnoza Parcijalna ruptura mišića supraskapularisa, koja proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije, može uzročno posljedično povezati s događajem od 19. listopada 2021., ali se ne može priznati ozljedom na radu sukladno članku 67. Zakona, jer je iz medicinske dokumentacije razvidno da kod tužitelja postoji stečena predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak ove ozljede, a to je: a) tendinoza tetive m. supraspinatusa (degenerativna promjena kojom je smanjena elastičnost tetive i povećana sklonost pucanju i kod malih naprezanja, što se ne događa kod zdrave tetive), b) sindrom subakromijalnog sraza jasno vidljiv pri atrtoskopskoj operaciji ramena, a karakteristika rupture m. supraspinatusa kod ovog sraza je ruptura tetive m. supraspinatusa sa burzalne strane, što je utvrđeno na MR snimci ramena tužitelja. Tužitelj je i tjedan dana prije ove ozljede imao bolove u desnom ramenu s utvrđenim ograničenim kretnjama u istom. Kako tada nije učinjena slikovna obrada , ne može se tvrditi da je već tada postojala parcijalna ruptura supraspinatusa kao posljedica sindroma subakromijalnog sraza ili spontanog pucanja tetive zbog tendinoze. Jedan od čimbenika zašto se ova ozljeda ne može priznati ozljedom na radu prema članku 66. Zakona je opis nastanka same ozljede, a opisao ga je baš sam tužitelj. Iz njegovog je opisa vidljivo da je osnovni pokret nakon kojeg se javlja bol u desnom ramenu rotacija ruke u ramenu. U tom pokretu aktivno ne sudjeluje m. supraspinatus i taj mišić rotacijom ruke nije prekomjerno opterećen. Ovaj mišić aktivno sudjeluje u odmicanju ispružene ruke od tijela i pri ovom pokretu nije moglo doći do prekomjernog djelovanja sile na tetivu po opisu kakav je dao tužitelj, a da bi u tom pokretu koji je fiziološki pokret kojim upravlja m. supraspinatus, kod zdravog mišića i zdrave tetive došlo do rupture.“

8. Tužitelj u podnesku od 15. rujna 2025. prigovara nalazu i mišljenju vještaka, jer je isti, unatoč opširnosti i višekratnom ponavljanju zakonskih odredbi, u bitnim elementima neprecizan, kontradiktoran i logički neutemeljen. Ističe kako u odgovoru na nalog suda vještakinja navodi „parcijalna ruptura mišića supraskapularisa koja proizlazi iz medicinske dokumentacije može se uzročno-posljedično povezati s događajem od 19.10.2021.g., ali se ne može priznati ozljedom na radu sukladno članku 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju“. Tužitelj nije siguran da li postoji mišić supraskapularis (postoji živac sličnog naziva), ali ruptura tog vjerojatno „nepostojećeg“ mišića nije niti predmet ozljeđivanja i liječenja tužitelja, već je to ruptura tetive mišića supraspinatusa. Nadalje, vještakinja (pod pretpostavkom da je mišić supraskapularis vještakinja navela kao lapsus u pisanju, misleći na mišić supraspinatus) tvrdi da postoji uzročnoposljedična veza između parcijalne rupture mišića i događaja od 19.10.2021., ali da ne postoji mehanizam ozljeđivanja tog mišića uslijed rotacije ruke. Tužitelj smatra kako je u tom dijelu mišljenje vještaka potpuno nejasno, nerazumljivo i nelogično. Tužitelj navodi da je mišić supraspinatus ključan prilikom odmicanja ispružene ruke od tijela i svatko tko zaključuje da prilikom istovara teškog tereta u nefunkcionalnom položaju tijela koji se stalno mijenja može zaključiti da u tome nije sudjelovao pojedini mišić nema nikakvu činjeničnu osnovu za takav zaključak, već se radi o pukom nagađanju.

8.1. Unatoč naprijed navedenom, tužitelj tvrdi kako vještački nalaz u postojanju uzročno-posljedične veze pobija ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda , koje je ocijenilo kako dijagnoza prema MKB-u: 43/Dislokacija, uganuće i nategnuće zglobova i ligamenata ramenog pojasa nije s medicinskog motrišta u uzročno - posljedičnoj vezi s predmetnim događajem 19.10.2021.g. kao ozljeda na radu, jer niti jedna od dijagnoza navedene skupine nije verificirana te kako se niti ruptura kronično promijenjene tetive m.supraspinatusa nastala u sklopu subkromijalnog sindroma sraza ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem 19.19.2021.g., jer se akutizacija kroničnog stanja ne smatra ozljedom na radu sukladno Zakonu. Tužitelj tvrdi da ni tuženik niti vještak nisu s izvjesnošću ustanovili i dokazali kako bi se kod tužitelja radilo o kroničnoj degenerativnoj bolesti koja bi prouzročila ozljedu neovisno o fizičkom opterećenju te kako bi ovdje bila riječ o akutnoj fazi tj. akutizaciji kronične bolesti. Ponavlja kako bolovi u ramenu i okolnim mišićima nisu isto što i ruptura tetive mišića supraspinatusa, koja nesporno nije postojala prije dana 19. listopada 2021. g., a koja je nastala upravo tog dana neposredno prilikom obavljanja uobičajenih radnih zadataka, jer tužitelj s takvom ozljedom ne bi sigurno mogao istovarati kamion. Tužitelj posebno želi ukazati na razliku između bolesti i ozljede u smislu Zakona u obveznom zdravstvenom osiguranju. Ističe kako se u konkretnom slučaju u štetnom događaju od 19.10.2021. radi o ozljedi (nagla promjena tijela i iznenadno opterećenje tijela uzročno povezana uz obavljanje posla) te je ključan čimbenik povređivanja tužitelja opterećenje tijela prilikom istovara tereta s kamiona, a ne njegove eventualne kronične bolesti ili degenerativne promjene, a u prilog tome govori i vremenska podudarnost između vremena štetnog događaja i dijagnoze rupture tetive. Zbog svega iznijetog tužitelj predlaže provođenje novog vještačenja po vještaku liječniku specijalnosti ortopedije, a radi utvrđenja svih relevantnih činjenica i okolnosti za pravilno odlučivanje u ovom predmetu.

9. Stoga je tužitelj rješenjem od 18. rujna 2025. pozvan uplatiti predujam za provođenje predloženog medicinskog vještačenja po vještaku ortopedu, uz upozorenje da će sud smatrati da je odustao od dokaznog prijedloga, ako ne uplati predujam u ostavljenom roku.

10. Tužitelj u podnesku od 6. listopada 2025. navodi kako u svrhu izbjegavanja nepotrebnih sudskih troškova predlaže sudu da pozove vještakinju prim.dr.sc. Mariju Zavalić da se očituje na prigovor tužitelja na nalaz i mišljenje, s posebnim naglaskom na postojanje uzročno posljedične veze s događajem od 19.10.2021. Vještakinja bi trebala pojasniti činjenicu, kako može neka ozljeda ne biti ozljeda na radu sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i ne može nastati na način kako je tužitelj opisao, a biti u uzročno-posljedničnoj vezi s tim.

11. Sud je na raspravi 12. ožujka 2026. saslušao sudsku vještakinju, koja je iskazala kako ostaje u potpunosti kod nalaza i mišljenja, osim lapsusa na koji osnovano ukazuju tužitelj i tuženik, jer je riječ o supraspinatusu. Što se tiče primjedbe tužitelja da je kontradiktoran zaključak da postoji posljedična veza između djelomične rupture mišića i događaja, ali da ne postoji mehanizam ozljeđivanja tog mišića uslijed rotacije ruke, vještakinja odgovara da se ne radi o kontradiktornoj izjavi, jer se kod tužitelja radi o izrazitim i izraženim degenerativnom promjenama na više struktura ramena, što je vidljivo najprije iz UZV, a puno bolje iz MR, koja je napravljena nakon manje od 2 mjeseca od štetnog događaja, a u tom periodu se ne mogu razviti opsežne degenerativne promjene vidljive na magnetu i na kraju sve je zorno opisao operater pri operativnom zahvatu kada navodi da je isti rađen upravo zbog opsežnih promjena u desnom ramenu. Navodi da kod degenerativnih promjena, u ovom slučaju se radi o tendinozi (objašnjeno je u nalazu što jest tendinoza) i o puknuću dijela tetive u tom promijenjenom dijelu, do takvog puknuća kod tendinoze može doći i kod pokreta koji nisu pokreti u kojima je naprezanje mišića supraspinatusa odnosno pokreta u kojem on prvenstveno sudjeluje pa je prenapet, već se radi o pokretu prema opisu tužitelja u kojem su sudjelovali u većem obimu drugi mišići, što je također navedeno u izvornom vještačenju. Navodi da ne može tvrditi da je došlo do akutizacije kroničnog stan ja, jer se radi o degenerativno promijenjenom dijelu tetive, pa je do puknuća moglo doći i spontano, a ne samo kod pokreta koji bi, a da se može priznati ozljeda na radu, nastali i kod zdrave tetive odnosno tetive kakva se očekuje sukladno dobi osiguranika koji nije radio na poslovima u kojem je preopterećenje ramena sastavni dio pokreta koje radi. Naime, poznato je da kod osoba koje nose i dižu ili skidaju terete koji su u razini iznad razine ispružene ruke dolazi do mikro trauma u području tetiva već nakon pet do šest godina od početka rada, najčešće kod tih ljudi negdje između 25. i 30. godine, dok se kod odrasle osobe muškog spola koja ne radi poslove s preopterećenjem ramena početak takvih promjena očekuje poslije 30., a moguće tegobe se manifestiraju oko 40. godine. Vještakinja osporava navod prema kojem nije ustanovila da bi se zbog degenerativnih promjena ozljeda javila i kod osobe neovisno o fizičkom opterećenju, jer je upravo kontaktirala tužitelja da joj objasni koji su bili pokreti i je li imao pokret s držanjem tereta ili ruku iznad glave, a iz njegovog detaljnog obrazloženja vidljivo je da se radilo o pokretima prema dolje. Što se tiče konstatacije da ruptura tetive mišića supraspinatusa neosporno nije postojala prije 19. listopada 2021., vještakinja to ne može tvrditi, jer je tužitelj imao bolove zbog kojih je išao liječniku, međutim , ono što može napomenuti da je iz kartona tužitelja vidljivo da ga je njegova izabrana liječnica slala fizijatru i na fizikalnu terapiju, a da se iz kartona te posebno iz iskaza tužitelja vidi da se on nije pridržavao ove preporučene mjere, odnosno da se nije javio ni fizijatru niti na eventualnu fizikalnu terapiju, a obrazložio je to s točnim podatkom da se na pretrage i pregled čeka duže, međutim, kod poslova koje je tužitelj obavljao, a u što ide i upravljanje vozilom, nije u potpunosti odgovorno ne slušati savjete liječnika o potrebi dodatnog liječenja. Točno je da se kod tužitelja radilo o nagloj promjeni tijela, ali je vještakinja već objasnila da navedeni mišić nije u skupini mišića koji su prvenstveno prenategnuti kod izvršavanja pokreta koje je tužitelj naveo. Vještakinja navodi kako je sud uz zadatak vještaku naveo i odredbe čl. 66. i 67. Zakona, pa je iz čl. 67. st. 1. vidljivo da se može raditi o bolesti ili ozljedi koja ima za posljedicu bolest. Pojašnjava da je tendinoza bolest, sindrom rotatorne manžete koji opisuje operater je bolest, bol u ramenu je bolest, a sve su posljedice mikro trauma koje su nastajale u kontinuitetu, znači radi se o kumulativnom učinku mikro trauma , koje kod degenerativno promijenjene tetive u jednom momentu dovode do mogućeg pucanja tetive, a da sila koja pritom djeluje nije takvog intenziteta da može kod zdrave tetive izazvati navedeno pucanje.

11.1. Na pitanje opunomoćenika tužitelja da li iz medicinske dokumentacije igdje proizlazi da je tužitelj imao puknuće tetive prije predmetnog događaja, vještakinja navodi da takvih podataka u kartonu tužitelja nema, a podaci koji su bili dostavljeni u spis su od 13.05.2021. do 25.10.2021., pa se ne vidi što je bilo ranije. Naime, iako piše da je karton od 02.04.2008., nema podataka do 13.05.2021. U svom je vještačenju napisala da ne može tvrditi da je ruptura i ranije postojala, jer naprosto za to nema nikakvih dokaza, ali ono za što ima dokaza jest da je kod tužitelja utvrđena tendinoza, odnosno jako izražene degenerativne promjene, a koje je konstatirao traumatolog za vrijeme operacije kada je vidio kakve su strukture ramena, pa osim što je našao parcijalnu rupturu mišića supraspiratusa, našao je i leziju duge glave bicepsa, našao je da je završetak kosti koji se zove akromion tip 3, a to je prema literaturi locus minoris za oštećenje tetiva mišića u području ramena, i našao je subakronijalni sindrom desno te je, kako navodi operater, upravo zbog toga išao na rekonstrukciju ramena u kojoj je učinio puno širu operaciju nego što je spajanje puknute tetive od 1 cm. Sve je jasno opisano u nalazu traumatologa na stranici 6 pisanog nalaza i mišljenja.

11.2. Na pitanje opunomoćenika tužitelja da je od ranije postojala ruptura, bi li tužitelj uopće mogao istovarivati kamion, vještakinja je mišljenja da bi, jer je dobivao terapiju kroz tri dana, koja je upravo smanjivala bolove u ramenu i tužitelj je nastavio uzimati Brufen, kako je izjavio, međutim, po opisu događaja, sve govori da je do rupture došlo u štetnom događaju na već od ranije promijenjenoj tetivi. Bolovi koje on tada opisuje su karakteristični za rupturu, a ovo što je opisano u kartonu govori o bolovima koji duže traju, o bolovima u mišićima ramena, ne samo u jednom mišiću , već u mišićima ramenog obruča i nađene su ograničene kretnje u ramenu , što govori o promjenama u više ramenih struktura, a ne samo kod ozljede navedenog mišića. Dakle, do rupture mišića je moglo doći u predmetnom štetnom događaju, ali do iste ne bi došlo da tužitelj nije imao degenerativne promjene na cijelom ramenu. Na daljnje pitanje opunomoćenika tužitelja, vještakinja odgovara da je tendinoza , koja je postojala kod tužitelja prije ozljede, rezultat kumulativnih mikro trauma vezano uz poslove koje tužitelj obavlja.

11.3. Opunomoćenik tužitelja je nakon saslušanja vještakinje odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja te daljnjih dokaznih prijedloga nije imao.

12. Prema članku 66. Zakona ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

12.1. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno -pravne aktivnosti,

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

13. Na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje sud je utvrdio da se dg. šifre prema MKB-10 klasifikaciji S46.0, Parcijalna ruptura mišića supraspinatusa, koja proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije, može uzročno-posljedično povezati s događajem od 19. listopada 2021., ali se ne može priznati ozljedom na radu sukladno članku 67. Zakona, jer je iz medicinske dokumentacije razvidno da kod tužitelja postoji stečena predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak ove oz ljede, a to je: a) tendinoza tetive m. supraspinatusa (degenerativna promjena kojom je smanjena elastičnost tetive i povećana sklonost pucanju i kod malih naprezanja, što se ne događa kod zdrave tetive), b) sindrom subakromijalnog sraza, koji je jasno vidljiv pri atrtoskopskoj operaciji ramena, a karakteristika rupture m. supraspinatusa kod ovog sraza je ruptura tetive m. supraspinatusa sa burzalne strane, što je utvrđeno na MR snimci ramena tužitelja.

14. Stoga prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer i prema medicinskom vještačenju provedenom u upravnom sporu, jednako kao i prema medicinskim vještačenjima provedenim u upravnom postupku, u konkretnom slučaju nema osnove da se dg. S46.0 prizna ozljedom na radu, kako to tužitelj traži tužbenim zahtjevom, s obzirom da je sud utvrdio postojanje zapreke za priznavanje ozljede na radu iz čl. 67. točke 5. Zakona. Dakle, do rupture mišića je moglo doći u predmetnom štetnom događaju, ali do iste ne bi došlo da tužitelj nije imao degenerativne promjene na cijelom ramenu, koje predstavljaju stečenu predispoziciju zdravstvenog stanja za nastanak parcijalne rupture mišića supraspinatusa.

15. U pogledu navoda vještakinje da je tendinoza, koja je kod tužitelja postojala prije ozljede, rezultat kumulativnih mikro trauma vezano uz poslove koje tužitelj obavlja, sud napominje kako isto nije od utjecaja na priznavanje ozljede na radu, kako je definirana člankom 66. Zakona, već bi se eventualno moglo raditi o profesionalnoj bolesti, kao bolesti izazvanoj dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima (čl. 68. st. 1. Zakona), pri čemu se Lista profesionalnih bolesti, poslova na kojima se te bolesti javljaju i uvjeti pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima utvrđuju posebnim zakonom (čl. 68. st. 2.).

16. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Odluka o trošku temelji se na čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Zagrebu 13. travnja 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Zajednički odvjetnički ured Damir Rudeš, Marijo Rođak i ČJ, [adresa]

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Margaretska 3, [adresa] Zagreb

3. LEDO plus d.o.o., Čavićeva 1a, [adresa] Zagreb

4. U spis