Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pn-145/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Berislavu Krnicu, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice u zamjeni Marijana Belčića, odvjetnika u Osijeku i punomoćnika tužene, po objavi 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužiteljici HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],:

- na ime neimovinske štete iznos od 3.976,51 euro (slovima: tri tisuće devetsto sedamdeset šest eura pedeset jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena,

- na ime imovinske štete iznos od 312,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 950,00 eura na ime neimovinske štete zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, odnosno od 13. travnja 2026. pa do isplate.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 8.120,44 eura.

II. Nalaže se tuženiku NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužiteljici HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.711,39 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke rješenja.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 6. listopada 2023. navodi da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: K-600/2022 od 15. lipnja 2021., oglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela iz članka 118. Kaznenog zakona, odnosno nanio tužiteljici teške tjelesne ozljede tako što je “dana 14. kolovoza 2022. oko 20,30 sati, u [adresa], na [adresa] u blizini kbr. 10, u cilju da teško tjelesno ozlijedi, ošt. HT zadao više udaraca vratima vozila, uslijed čega je ista pala na pod te nakon što se ošt. HT pokušala ustati, istu u tome spriječio, na način da ju je objema rukama odgurnuo nazad, kojom prilikom je ošt. HT zadobila prijelom podlaktice, koja ozljeda je teške naravi, dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. Kaznenog zakona. Prilikom ozljeđivanja tužiteljica je pretrpjela ozljede u vidu prijeloma podlaktice desne ruke, ozljede lijevog ručnog zgloba, prijeloma palčane kosti, ozljede kuka uslijed pada, ozljede stopala, ozljede ramena te druge ozljede u vidu nagnječenja, oguljotina te ogrebotina nastalih uslijed guranja te pritisaka od strane tuženika. Obzirom se u konkretnom slučaju radilo o teškim tjelesnim ozljedama, osobito ozljede prijeloma podlaktice, a posljedice kojih ozljeda tužiteljica trpi i sada, to ista podnosi ovu tužbu na ime povrede prava osobnosti s osnova fizičkih boli, nelagoda pri liječenju, trajnog umanjenja životnih aktivnosti, pretrpljenog straha te duševnih boli. Liječenje ozljeda oštećene provedeno je konzervativno uz provođenje fizikalno-rehabilitacijskih postupaka, ali nakon dovršenog traumatološkog liječenja zaostali su kod tužiteljice bolovi u obje ruke te bolovi u lijevom kuku koji je tužiteljica natukla pri ozljeđivanju od strane tuženika i njegovom guranju. Promatrajući ozljede oštećene u njihovoj ukupnosti, a uzimajući u obzir ozljeđivanje i načine liječenja proizlazi kako je prilikom ozljeđivanja i tijekom liječenja pacijentica trpila povrede prava osobnosti kroz nastalu štetu, kako slijedi;

- nelagodnosti tijekom liječenja zbog boravka u zatvorenom prostoru, dijagnostičkih i terapijskih postupaka i izloženosti tijela pogledima trajali su 20 dana što iznosi 1.434,00 EUR / 10.800,00 kn.

- fizički bolovi - jakog intenziteta oko 5 dana, srednjeg intenziteta oko 10 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 60-90 dana, slabog intenziteta i povremenog karaktera traju još uvijek sada i iste će bolove slabijeg intenziteta povremeno osjećati i u budućnosti trajno (prilikom određenih aktivnosti rukama, dizanja tereta, promijene vremena, položaja i dr.) jer se radi o ozljedama obje ruke, od kojih je jedna prijelom, a druga ručni zglob i to prijelom podlaktice kod osobe starije životne dobi, koji prijelom sporije zacjeljuje, odnosno nikada se ne uspostavi ranija funkcionalnost te ruke pa je istoj s tog osnova nastala neimovinska šteta u iznosu od 5.255,82 EUR /39.600,00 kn.

Primarni strah jakog intenziteta trajao je koliko i sam događaj te je prešao u zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha, a bio je strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabog intenziteta preko 2 mjeseca te i sada povremeno jer tužiteljica od navedenog napada ima strah i zasigurno se od navedenog događaja nikada neće psihički oporaviti pa je taj strah manifestiran u svakodnevnici i to od kretanja bez pratnje u predjelima bez većeg broja ljudi, strah od kretanja po mraku i noćni strah, što je rezultiralo učestalim konzumiranjem lijekova za spavanje i smirenje, zbog čega joj je nastala šteta u iznosu od najmanje 3.300,00 EUR/24.863,85 kn,

- tuđa pomoć i njega bila potrebna 8 sati dnevno 5 dana, 4 sata dnevno 30 dana te 2 sata dnevno narednih 20 dana zbog čega joj je nastala neimovinska šteta u iznosu od najmanje 1.000,00 EUR/7.535,80 kn (ukazuje se na činjenicu da se radilo o lomu desne ruke te povredi zgloba druge ruke).

- ozljeda zbog prijeloma podlaktice dovela je do smanjenja životne aktivnosti od najmanje 10% zbog čega je oštećenici nastala neimovinska šteta u iznosu od 1.493,13 EUR/11.250,00 kn. Naime, liječenje tužiteljice dovršeno je uz zaostale štetne posljedice koje su dovele do smanjenja životne te je nastala umanjena pokretljivost ruke zbog prijeloma.

Budući smanjenje životne aktivnosti nije puki zbroj postotaka, a starije osobe imaju slabije zdravstvene mogućnosti prilagodbe štetnim posljedicama, realno ukupno smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice proizlazi najmanje 10%,

- nelagodnosti tijekom liječenja zbog boravka u zatvorenom prostoru, dijagnostičkih i terapijskih postupaka i izloženosti tijela pogledima trajali su 20 dana zbog čega je nastala neimovinska šteta od 876,00 EUR/6.600,00 kn.

Dakle, oštećena postavlja ukupni odštetni zahtjev na ime neimovinske i imovinske štete u visini od 13.358,95 EUR-a /100.653,009 kn. Tužiteljica u vremenskom periodu do zime živi u [adresa] gdje se bavi ribolovom, obrađuje vrt i radi druge vanjske aktivnosti na koje je navikla. Zimi boravi u svom stanu u [adresa], koji se nalazi na IV. katu u zgradi bez ugrađenog lifta. Upravo zbog pretrpljenih ozljeda više nije bila u mogućnosti baviti se dosadašnjim aktivnostima i hobijima u opsegu kako je to ranije činila, a nije više bila u mogućnosti obavljati niz drugih aktivnosti što je običavala činiti. Kvaliteta svakodnevnog života tužiteljici je znatno otpala. Tužiteljica je osoba životne dobi od 73 godine, sitnije tjelesne građe i visine od 1.55 m. Tužiteljica podnosi ovu tužbu temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima u primjerenom iznosu na ime pravične naknade za ukupno nastalu štetu povrede prava osobnosti koja se manifestirala kroz sve oblike, a ista je izražena uvažavajući Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH te korekcije Vrhovnog suda kojim se navedeni kriteriji povećavaju za 50%, od 5. ožujka 2020. te 15. lipnja 2020. Slijedom navedenog predlaže sudu donijeti presudu:

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete i pravične novčane naknade naknadi iznos od 13.358,95 EUR-a / 100.653,009 kn, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, sve u roku 15 dana."

1.1. Na ročištu 23. svibnja 2025. tužiteljica je predložila da se kod utvrđenja neimovinske štete uzme u obzir i eventualna naruženost.

1.2. U podnesku od 3. prosinca 2025. tužiteljica je istakla da je suglasna i da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke Vjekoslava Wertheimera. Stoga je po vidovima kako je to iskazao vještak medicinske struke, a vodeći se važećim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH, matematički iskazala ukupnu neimovinsku štetu koja obuhvaća:

- smanjenje životnih aktivnosti od 10% u iznosu od ukupno 1.493,13 €.

- pretrpljene fizičke bolove (jakog, srednjeg te blagog intenziteta) u iznosu od 1.933,38 € sveukupno (220,98 € za bolove jakog intenziteta, 876,00 € za bolove srednjeg intenziteta te 836,40 € za bolove blagog intenziteta) te

- pretrpljeni strah, koji iznos je tužiteljica izračunala uvažavajući Orijentacijske kriterije VSRH i važeću sudsku praksu. Obzirom se strah sukladno Orijentacijskim kriterijima VSRH određuje u rasponu od 437,99 € do 5.972,53 €, a sukladno zaprimljenom vještačkom nalazu, tužiteljica isti strah ne može odrediti u najvišem iznosu jer se tužiteljica zbog eventualnih posljedica ne liječi kod psihijatra, niti uzima bilo kakvu terapiju radi prevladavanja istoga, ali niti u minimalno naznačenom iznosu budući ista trpi strah svakodnevno i u večernjim satima nikada ne izlazi sama i bez pratnje zbog štetnog događaja koji je pretrpjela i teških tjelesnih ozljeda koje su joj istom prilikom nanesene. To tužiteljica shodno tome strah određuje u iznosu od 1.500,00 €, a koji bi iznos bio primjeren strahu koji svakodnevno trpi i proživljava i isti je strah onemogućava pri obavljanju osnovnih životnih potreba i ograničava u njezinom kretanju, posebice u večernjim satima jer ista nikada ne izlazi sama bez pratnje. Tužiteljica, je pretrpjela i imovinsku štetu u vidu tuđe njege i pomoći u ukupnom trajanju od 39 dana po 2 sata dnevno po nekvalificiranoj osobi tijekom nošenja imobilizacije na lijevom ručnom zglobu, koji je iznos uskladila prema recentnoj sudskoj praksi u iznosu od 312,00 €. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da je u cijelosti dokazala osnov tužbe te tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 5.238,51 eura, te tužbeni zahtjev uređuje tako da isti glasi:

„I. Nalaže se tuženiku NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime neimovinske štete naknadi iznos od 4.926,51 eura i pravične novčane naknade na ime tuđe njege i pomoći, odnosno na ime imovinske štete iznos od 312,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj K-600/2022 radi počinjenja kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona. Iz medicinske dokumentacije vidljivo je da je dijagnoza bila prijelom donjeg dijela lakatne kosti i palčane kosti, iz nalaza od 24. kolovoza 2022. proizlazi da se zatvorila imobilizacija te da rtg desnog lakta i lijevog ručnog zgloba zadovoljavajući. Iz nalaza od 13. rujna 2022. proizlazi da je desni lakat tužiteljice razgiban i urednog nalaza te da je postavljena podlaktična longeta lijevo, dok iz nalaza od 21. rujna 2022. proizlazi da je gips ex i da je L. ručni zglob zadovoljavajuće razgiban. Kontrola je označena po potrebi, a kako je vidljivo iz medicinske dokumentacije potrebe za kontrolom nije bilo, jer tužiteljica istoj nikada nije ni pristupila. Iz nalaza Zavoda za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije od 14. kolovoza 2022. je vidljivo da je u kategoriji boli označena blaga bol. Tužiteljica u tužbi dva puta zahtjeva dva različita novčana iznosa po istoj osnovi koju naziva nelagodnost tijekom liječenja. Naime, kao dužina trajanja liječenja je oba puta navedeno 20 dana, no prvi put potražuje iznos od 1.434,00 eura po navedenoj osnovi dok drugi put potražuje po istoj osnovi i istom broju dana iznos od 876,00 eura iz toga je vidljivo da ni sama tužiteljica nije dosljedna u svom potraživanju kao i da potražuje iznose u potpunosti proizvoljno bez ikakvog pravnog temelja. Tužiteljica potražuje naknadu za neimovinsku štetu u vidu fizičkih bolova, navodi da je trpjela bolove jakog i srednjeg intenziteta dok je iz nalaza Zavoda za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije od 14. kolovoza 2022. vidljivo da je u kategoriji boli označena blaga bol čak i u trenutku primitka na hitan prijem tako da je nejasno tužiteljičino potraživanje iznosa po osnovi boli jakog i srednjeg intenziteta. Tužiteljica, samo paušalno navodi da je trpjela strah te da je bila zabrinuta za ishod liječenja dok ista o tome ne navodi niti jedan pravno relevantan dokaz. Po osnovi tuđe pomoći i njege tužiteljica potražuje iznos od 1.000,00 eura, što opravdava činjenicom da se radilo o lomu desne ruke i povredi zgloba lijeve ruke u potpunosti je nejasno gdje su dokazi da je zaista trebala tuđu pomoć i njegu. Tužiteljica živi sama te bi eventualnu tuđu pomoć i njegu trebala potraživati od neke stručne osobe kojoj bi istu trebala i platiti, dok u privitku tužbe nema nikakvih dokaza o plaćanju bilo kakve tuđe pomoći i njege kao ni o tome da je tužiteljici zaista trebala ikakva tuđa pomoć i njega, a pogotovo ne u obujmu koji tužiteljica zahtjeva u tužbi. Do smanjenja životne aktivnosti nije niti došlo, naime, ne postoji niti jedan dokaz koji upućuje na postojanje bilo kakvog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, a koji bi bio posljedica upravo zadobivene ozljede tužiteljice. Smatra da je tužiteljica previsoko postavila tužbeni zahtjev te da isti ne predstavlja iznos pravične novčane naknade, a sve u skladu s pretrpljenim fizičkim i duševnim bolovima i strahom koje je tužiteljica navodno pretrpjela. Tužiteljica s ovako postavljenim tužbenim zahtjevom zlorabi cilj kojem služi pravična novčana naknada te s ovako suviše visoko postavljenim tužbenim zahtjevom pogoduje samo svojim težnjama koje nisu spojive s naravi novčane naknade i uopće društvenom svrhom. Tužiteljica pogrešno zahtjeva visinu stope zateznih kamata, koju potražuje na iznos od 13.358,95 eura koji potražuje na ime naknade štete, naime isti nije usklađen s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je previsoko postavljen te dosuditi pravičnu novčanu naknadu tužiteljici.

2.1. Na ročištu 16. rujna 2025., punomoćnik tuženika je predložio da se nakon dovršenog medicinskog vještačenja na raspravu pozove tuženik osobno, kako bi mogao učestvovati u postupku kod neposrednog saslušanja stranaka na sporne okolnosti doprinosa oštećenice jer u kaznenom postupku koji je riješen kaznenim nalogom nije iznosio činjenice koje bi bile od odlučnog značaja u postupku naknade štete i njezine visine, a sukladno vještačkom nalazu medicinske struke koji će uslijediti kao i da neposredno postavi pitanja o kojima ovisi visina naknade štete. Kad govori o doprinosu oštećenice tuženik misli na verbalnu provokaciju ovdje tužiteljice, a na koju je tuženik odgovorio fizičkim napadom na tužiteljicu. Kad govori o iznošenju činjenica koje bi bile od odlučnog značaja u postupku naknade štete i njezine visine, također misli na doprinos tužiteljice. Nije osporavao kazneni nalog, jer je bio svjestan da je pogriješio i nije isti sporio.

2.2. U podnesku od 12. siječnja 2026. tuženik je iznio da se protivi tužbenom zahtjevu kojeg je tužiteljica odredila sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Protivi se i preinačenju, obzirom tužiteljica prvotno nije potraživala naknadu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege. Protivi se visini tužbenog zahtjeva pogotovu u vidu pretrpljenog straha jer je isti previsoko naznačen. Stalni sudski vještak Vjekoslav Wertheimer u svom nalazu je naveo da je primarni strah tužiteljice trajao kratko za vrijeme nezgode i neposredno nakon nje. Sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je 3 dana, a strah blagog intenziteta trajao je 14 dana te da takav strah nije ostavio trajne posljedice. Ukazuje na sudsku praksu koja je za dulje trajanje straha odredila pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 530,89 eura Županijski sud u Rijeci, posl.br. Gž-462/2023-4 te slijedom navedenog smatra da je primjereni iznos po navedenoj osnovi za tužiteljicu upravo 450,00 eura, a ne 1.500,00 eura kako potražuje tužiteljica po punomoćniku. Protivi se u potpunosti potraživanju po osnovi tuđe pomoći i njege za tužiteljicu, ističe kako sudska praksa uzima za okvirni iznos po satu tuđe pomoć i njege iznos od 2,65 eura po satu, a ne kako potražuje tužiteljica 4,00 eura po satu. (posl.br. Gž-1161/2024-2 Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici te posl.br. Gž-892/2024-3 Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi).

2.3. Na ročištu 10. ožujka 2026. tuženik je iznio da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe. U odnosu na potraživanje imovinske štete – tuđa pomoć i njega, istaknuo je prigovor zastare. Iznio je da nema primjedbi na očitovanje sudskog vještaka iz podneska od 2. prosinca 2025., odnosno nema daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, naime vještak je u podnesku od 2. prosinca 2025. odgovorio na sve njegove primjedbe.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao presudu Općinskog suda u Osijeku, posl.br. K-600/2022-3 od 29. prosinca 2022. (stranica 5-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (stranica 9-13 spisa), karton pacijentice HT (stranica 34-51 spisa), iskaz tužiteljice (stranica 53-54 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Vjekoslava Wertheimera od 24. listopada 2025. (stranica 58-60 spisa), pisano očitovanje sudskog vještaka od 2. prosinca 2025. (stranica 72-74 spisa), iskaz sudskog vještaka Vjekoslava Wertheimera (stranica 92 spisa), te drugu spisu priležeču dokumentaciju, i izvršio je uvid u spis ovoga suda posl.br. K-600/2022.

3.1. Sud je raspravnim rješenjem donijetim na ročištu 16. rujna 2025. odredio da neće uzeti u obzir činjenične navode tuženika iznijete na tom ročištu, a kojim isti ukazuje na doprinos tužiteljice štetnom događaju i visini nastale štete (koji doprinos da se sastoji od verbalne provokacije tužiteljice, na koju je tuženik odgovorio fizičkim napadom na tužiteljicu), kao i da neće saslušati tuženika.

3.2. Naime, odredbom članka 299. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22, 155/23. i 146/25. – dalje u tekstu: ZPP) je propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (stavak 1.), da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.) kao i da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (stavak 3.). Tuženik u odgovoru na tužbu nije iznosio činjenice na okolnosti doprinosa tužiteljice štetnom događaju i visini nastale štete, niti je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje tuženika, time da, iako uredno pozvan, nije pristupio na pripremno ročište održano 23. svibnja 2025., na kojem je zaključen prethodni postupak. Kako se radi o činjenicama odnosno o dokaznom prijedlogu koje je tuženik mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja prethodnog postupka, budući nije ničim dokazao da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, to je sud temeljem odredbe članka 299. stavak 3. ZPP-a odlučio da te činjenice odnosno dokazni prijedlog neće uzeti u obzir.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (tjelesno i duševno zdravlje, smanjenje životne aktivnosti) te imovinske štete (tuđa pomoć i njega), a koju je tužiteljica pretrpjela povodom štetnog događaja od 14. kolovoza 2022. kada je fizički napadnuta od strane tuženika.

5. Pretpostavke odgovornosti za štetu propisane su odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) kojim je uređeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, time da je člankom 1046. ZOO šteta definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Nadalje, odredbom članka 19. ZOO je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, time da se (stavak 2.) pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

5.1. Dakle da bi tužiteljica ostvarila pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete, ona je dužna dokazati sve pretpostavke za postojanje odgovornosti tuženika za nastalu joj štetu (štetnik, štetna radnja, šteta, uzročna veza, protupravnost). Da bi dokazala postojanje štete, tužiteljica mora dokazati da joj je štetnom radnjom povrijeđeno određeno pravo osobnosti, a kada traži naknadu neimovinske štete u novcu (pravičnu novčanu naknadu) mora kao pretpostavku dokazati takvu težinu povrede prava osobnosti i okolnosti pod kojima je do nje došlo koje opravdavaju dosudu takve naknade.

6. Među strankama je nesporno da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, posl.br. K-600/2022 proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona. Navedeno tuženik u odgovoru na tužbu ne spori, time da je uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku, posl.br. K-600/2022-3 od 29. prosinca 2022., koja je postala pravomoćna 17. siječnja 2023., utvrđeno da je ovdje tuženik proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11), pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, ali mu je uz daljnju primjenu članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako što se kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine, ne počini novo kazneno djelo. Tuženik je proglašen krivim što je 14. kolovoza 2022. oko 20,30 sati, u [adresa], na [adresa] u blizini kbr. 10, u cilju da teško tjelesno ozlijedi, ošt. HT zadao više udaraca vratima vozila, uslijed čega je ista pala na pod te nakon što se ošt. HT pokušala ustati, istu u tome spriječio, na način da ju je objema rukama odgurnuo nazad, kojom prilikom je ošt. HT zadobila prijelom podlaktice, koja ozljeda je teške naravi.

6.1. Odredbom članka 12. stavka 3. ZPP-a je propisano da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Prema tome, ovaj sud je vezan za presudu Općinskog suda u Osijeku, posl.br. K- 600/2022-3 od 29. prosinca 2022. kojom je tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom na štetu ovdje tužiteljice, a kako to proizlazi iz činjeničnog opisa navedenog kaznenog djela.

6.2. Kada se citiranom odredbom članka 12. ZPP-a propisuje vezanost parničnog suda pravomoćnom presudom kaznenog suda za postojanje kaznenog djela, to znači da parnični sud ne može i ne smije utvrđivati da je radnja ili skup radnji koje čine biće kaznenog djela za koje je šetnik pravomoćno osuđen izvršena drukčije nego što je utvrđeno u izreci kaznene presude, ili da je riječ o nekom drugom kaznenom djelu koje nije pravno opisano i označeno u izreci kaznene presude. Vezanost parničnog suda odnosi se, dakle, na utvrđenje da je kazneno djelo počinjeno, da je štetnik kazneno odgovoran i da je odgovoran za djelovanje onako kako je utvrđeno kaznenom presudom, pa time i da je takvo postupanje koje je kaznenom presudom utvrđeno kao kažnjivo predstavlja štetnu radnju. (Rev-938/22 od 14. rujna 2022.)

6.3. Uostalom i iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bio 14. kolovoza 2022., uoči Velike Gospe, da je bila u [adresa], tamo ima vikendicu, na ulazu ušća Drave u Dunav, da se kretala pješice, desnom stranom, makadamskim putem u smjeru prema [adresa], radi se o uskom putu koji nije bio dovoljan za nesmetano mimoilaženje dva automobila, već je prilikom mimoilaženja uvijek se jedan morao maknuti uz stranu. Tuženik, kojeg poznaje još odavnina iz Osijeka, naime, imala je psa kojega je šetala i on je imao psa pa su se od tuda poznavali, čak joj je ponudio i štenca, je išao automobilom iz smjera [adresa]. Tuženik je imao vikendicu u [adresa] na udaljenosti 100 m od njezine, čak misli da je to njegov stalni boravak. Tuženik je naglo zakočio, otvorio vrata i ta vrata su ju udarila na potezu od lica preko vrata do nogu. Rekao joj je gdje to hoda, tada ju je gurnuo i ona je pala, potom se digla pa ju je opet gurnu, opet je pala, čak su na putu bile neke cijevi pa je i preko njih pala. Ne zna koliko puta je tako pala, dizala se. Na kraju su došli susjedi, CT i VT, oni se nisu uključivali u sukob već su samo stali pored nje i jedan od njih joj je pružio ruku, kada je tuženik prestao s napadom. Nije se mogla obraniti naime, tuženik je 13 godina mlađi od nje, viši skoro pola metra, dugih ruku, težine oko 80-90 kg. Konstatira se da je tužiteljica visine nekih 155 cm, težine 70 kg. Prije spomenutog događaja za vrijeme dok je bila u [adresa], tuženik je iskazivao neprijateljstvo prema njoj, on i njegovo društvo koje je imao verbalno su joj se obraćali da ode s [adresa], misli da je razlog ležao u tome u činjenici da nije "dovoljno H". Ozljede koje je zadobila tom prilikom, povrijeđen prst na nozi, slomljena ruka, bila je modra po cijelom tijelu, sve ju je boljelo, općenito spava potrbuške ali tada nije mogla. Nakon tog događaja zvala je policiju, oni su došli napravili zapisnik, kontaktirali su tuženika. Poslije je pozvana i hitna i oni su ju odvezli u bolnicu gdje se zadržala do iza ponoći dok nisu napravili sva snimanja i preglede. Nakon toga hitna ju je dovezla kući u [adresa].

Na upit punom. tužitelja odgovorila je da i dalje trpi bolove u ruci u predjelu šake, a pogotovo kada dolazi do promjene vremena. I nadalje ima bolove u ramenima, dali su joj vježbe pa sama vježba kod kuće.

Na upit punom. tuženika odgovorila je da ne zna da li su susjedi VT i ZT bili u blizini, odnosno vidjeli kad je počeo napad tuženika na nju. Ona je samo u jednom trenutku, kad je pala, vidjela da stoje pored nje, tada se nije mogla sama dignuti, pa joj je ZT pružio ruku da joj pomogne ustati. S navedenim susjedima nije razgovarala o događaju. Nije razgovarala niti sa tuženikom. Na upit punom. tužitelja odgovorila je da je pozvala policiju preko svog mobitela. Za vrijeme dok ju je tuženik gurao i dok je padala, nije zapomagala, nije zvala u pomoć, jedino je rekla: „A gdje su sada moji prijatelji?“

6.3.1. Iz danog iskaza tužiteljice proizlazi postupanje tuženika koje je kaznenom presudom utvrđeno kao kažnjivo. Nadalje, cijeneći iskaz tužiteljice ovaj sud ne nalazi da je tužiteljica pridonijela da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače, a ovo u smislu odredbe članka 1092. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Ovaj sud uzgred napominje da se, i eventualna verbalna provokacija tužiteljice, ne može okarakterizirati doprinosom tužiteljice za nastanak štete, odnosno ne može opravdati fizički napad tuženika na tužiteljicu u smislu odredbe članka 1092. stavka 1. ZOO-a. (Županijski sud u Velikoj Gorici, Gž- 511/2021-2 od 23. lipnja 2021.)

7. Radi utvrđenja osnove i visine neimovinske i imovinske štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Vjekoslavu Wertheimeru iz Osijeka iz čijeg nalaza i mišljenja od 24. listopada 2025. proizlazi da je tužiteljica stradala 14. kolovoza 2022., napadom od strane poznate osobe kojom prilikom je zadobila ozlijede desne ruke, lijevog ručnog zgloba, lijevog kuka i 5. prsta desnog stopala. Vještak je nadalje naveo da je prilikom kliničkog pregleda pacijentice 3. listopada 2025. utvrdio da postoji minimalni deformitet lijevog ručnog zgloba kod tuženice, terminalno zaostaju kretnje radijalne abdukcije (pokret šake prama palcu) i ulnarne abdukcije (pokret šake prema malom prstu) za 5 stupnjeva, dorzifleksija (pregibanje lijevog ručnog zgloba prema gore) u lijevom ručnom zglobu je uredna, dok palmarna fleksija (pregibanje lijevog ručnog zgloba prema dolje) zaostaje za 5 stupnjeva. Sam lijevi ručni zglob difuzno manje bolan na palpaciju. Gruba motorna snaga lijeve šake očuvana. Tužiteljici je postavljena dijagnoza prijeloma udaljenog dijela lijeve palčane kosti, prijeloma šiljastog nastavka lakatne kosti lijevo, udarca u desno rame, udarca i oguljotine desnog lakta, udarca u 5. prst desnog stopala i udarca u lijevi kuk, a koje ozljede su kvalificirane kao teška tjelesna ozljeda. Kod pacijentice HT postoji umanjena životne i radne sposobnosti od 10%. Pacijentica je trpila bolove jakog intenziteta koji su trajali 3 dana ukupno, srednjeg intenziteta 20 dana, a bolovi blagog intenziteta ukupno još 60 dana. Povremene bolove slabijeg intenziteta koji su nakon toga zaostali, a postojat će doživotno, ubrojio je u postotak umanjenja životne i radne sposobnosti. Primarni strah jakog intenziteta trajao je vrlo kratko za vrijeme nezgode i neposredno nakon nje. Sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je 3 dana, a strah blagog intenziteta trajao je 14 dana. Ovakav strah nije ostavio trajne posljedice. Kod pacijentice ne postoji naruženje.

Potrebu za tuđom njegom i pomoći pacijentica HT imala je tijekom cjelokupnog liječenja: ukupno 39 dana u trajanju od 2 sat dnevno nestručne pomoći tokom nošenja imobilizacije na lijevom ručnom zglobu.

7.1. U podnesku od 24. studenoga 2025. tuženik navodi da je sudski vještak u svom vještačenju iznio da je tužiteljica trpila bolove jakog intenziteta koji su trajali 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, a bolovi blagog intenziteta još 60 dana te je bolove slabijeg intenziteta koji su nakon toga zaostali, a kako tvrdi vještak da će postojati doživotno, ubrojio u postotak umanjenja životne i radne sposobnosti. Isto je u oprečnosti s nalazom 845/2022 od 14. kolovoza 2022. (dana kada se štetni događaj dogodio) jer je bol označena kao blaga bol u trenutku zaprimanja tužiteljice u KBC Osijek. Vještak nije naznačio na temelju čega i kako je došao do odluke o broju dana u kojem je tužiteljica trpila bolove niti na temelju čega je zaključivao o intenzitetu bolova kod tužiteljice. U tekstu navodi da je liječenje trajalo svega 39 dana dok bolovi po njegovom mišljenju traju 83 dana i još se i nakon toga nastavljaju te ih kao takve ubraja u smanjenje životne i radne sposobnosti….? Vještak navodi da postoji minimalni defornitet lijevog ručnog zgloba kod tuženice te da za 5 stupnjeva zaostaje pokret šake prema malom prstu i pregibanje lijevog ručnog zgloba prema gore, ali da je gruba motorna snaga lijeve šake očuvana. Tuženik je mišljenja da to nije dovoljna količina i vrsta deformiteta kako bi medicinski vještak zaključio da postoji umanjena životna i radna sposobnost tuženice od 10%, jer smanjenje radne sposobnosti od 10% često je povezano s trajnim posljedicama ozljeda koje zahtijevaju dodatne napore u svakodnevnom životu i radu, a to kod tuženice nije slučaj. Ističe da je tužiteljica rođena 1948. godine te da su neki deformiteti u potpunosti u skladu sa životnom dobi tuženice te da isti ne moraju biti uopće u direktnoj vezi s zadobivenom ozljedom. Medicinski vještak procjenjuje i strah koji je izazvao štetan događaj kod tužiteljice i broj dana te intenzitet istog. Tuženik je mišljenja da bi medicinski vještak psihijatrijske struke bio kvalificiraniji to procijeniti, a u potpunosti je nejasno na koji način je medicinski vještak odredio taj broj dana i na kojoj dokumentaciji temelji svoje mišljenje, jer iz spisa nigdje nije vidljiva dokumentacija koja bi tome išla u prilog. Tužiteljica nije dostavila niti jedan psihijatrijski nalaz, niti je uopće išta iskazivala o tome da ju je bilo strah ili da ju je i dalje strah. U tom pravcu nema relevantne ili vjerodostojne medicinske dokumentacije. Nejasno je zašto vještak navodi kako je 3 dana trajao strah srednjeg intenziteta i 14 dana strah blagog intenziteta i na što se taj strah odnosio? U nalazu medicinskog vještaka spominje se i tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata 39 dana. S tim u svezi tuženik ističe kako se radi o imobilizaciji lijevog ručnog zgloba, a lijeva ruka nije dominantna kod tužiteljice. Iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je mogla sama sebe obući, skuhati si i brinuti se o sebi te da jedino nije mogla ići u nabavku.

7.2. U podnesku od 2. prosinca 2025. sudski vještak Vjekoslav Wertheimer je, a očitujući se na prigovore tuženika, iznio kako slijedi:

Navod br. 1: "Isti je u svom vještačenju iznio da je tužiteljica trpila bolove jakog intenziteta koji su trajali 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, a bolovi blagog intenziteta još 60 dana te je bolove slabijeg intenziteta koji su nakon toga zaostali, a kako tvrdi vještak da će postojati doživotno ubrojio u postotak umanjena životne i radne sposobnosti. Isto je u oprečnosti s nalazom 845/2022 od 14. kolovoza 2022. (dana kada se štetni događaj dogodio) jer je bol označena kao blaga bol u trenutku zaprimanja tužiteljice u KBC Osijek."

Ad 1. Vještak je ocjenu trajanja bolova donio prema anamnestičkim podacima pacijentice, RTG snimkama, koje su mu bile dostupne na uvid, medicinskoj dokumentacije i kliničkim pregledom pacijentice, a na osnovu svog iskustva, znanja i ukupnoj postojećoj literaturi. Naime, prijelom kosti nije samo "puknuće kosti" nego po svojoj definiciji ozljeda svih mekih tkiva praćena prekidom kontinuiteta kosti. Postoje određene faze cijeljenja kosti i mekih tkiva koje traju tjednima i mjesecima, te kao takve iste imaju određenu dinamiku trajanja bolova. Nalaz traumatologa od 21. prosinca 2023. gdje u prvoj rečenici nalaza navodi "Žali se na bolnost u području lijevog ručnog zgloba", a inicijalna trauma je od datuma 15. kolovoza 2022. Dakle, bolovi postoje duže vremena nakon traume, a prilikom dolaska pacijentica je sigurno bila pod "stresom i sa povišenom dozom adrenalinom", te je irelevantno ocjenjivati njene izjave o boli.

Navod br. 2: "Mišljenja smo da to nije dovoljna količina i vrsta deformiteta kako bi medicinski vještak zaključio da postoji umanjena životna i radna sposobnost tuženice od 10%, jer smanjenje radne sposobnosti od 10% često je povezano s trajnim posljedicama ozljeda koje zahtijevaju dodatne napore u svakodnevnom životu i radu, a to kod tuženice nije slučaj. Ističemo da je tužiteljica rođena 1948. godine te da su neki deformiteti u potpunosti u skladu sa životnom dobi tuženice te da isti ne moraju biti uopće u direktnoj vezi s zadobivenom ozljedom. "

Ad 2. Upravo iz svega navedenog se traži mišljenje vještaka medicinske struke kako bi svojim znanjem i iskustvom dao adekvatnu ocjenu umanjenja životne i radne sposobnosti, a istu je donio isključivo u vezi traume od 14. kolovoza 2022. spominjanja mogućih deformiteta u starijoj životnoj dobi je potpuno nepotrebno. Navod br. 3: "Medicinski vještak koji je specijalist ortoped s užom specijalnošću iz dječje ortopedije, sveučilišni magistar ortopedije i traumatologije nadalje procjenjuje i strah koji je izazvao štetan događaj kod tužiteljice i broj dana te intenzitet istog. Mišljenja smo da bi medicinski vještak psihijatrijske struke bio kvalificiraniji to procijeniti, a ujedno je u potpunosti nejasno na koji način je medicinski vještak odredio taj broj dana i na kojoj dokumentaciji temelji svoje mišljenje, jer iz spisa nigdje nije vidljiva nikakva dokumentacija koja bi tome išla u prilog. Tužiteljica nije dostavila niti jedan psihijatrijski nalaz, niti je uopće išta iskazivala o tome da ju je bilo strah ili da ju je i dalje strah. U tom pravcu nema relevantne ili vjerodostojne medicinske dokumentacije. Nejasno je zašto vještak navodi kako je 3 dana trajao strah srednjeg intenziteta i 14 dana strah blagog intenziteta i na što se taj strah odnosi?"

Ad 3: Navedeni vještak je apsolutno ovlašten donositi mišljenja o strahu. Naime, isti je prošao sve potrebne edukacije kako bi bio ovlašteni vještak medicinske struke, nalaz je temeljio svojim dugogodišnjim iskustvom kao ortoped. Medicinski vještak psihijatrijske struke bi bio potreban da je bilo posljedica u smislu trajnih stanja koje su iz domene psihijatrije, a vještak podsjeća ponovno pogledati originalno vještačenje u kojem je navedeno da ovakav strah nije ostavio trajne posljedice. Navod br. 4: "u nalazu medicinskog vještaka spominje se i tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata 39 dana. S tim u svezi ističemo kako se radi o imobilizaciji lijevog ručnog zgloba, a lijeva ruka nije dominantna kod tužiteljice. Iz iskaza sama tužiteljice proizlazi da je mogla sama sebe obući, skuhati si i brinuti se o sebi te da jedino nije mogla ići u nabavku."

Ad 4. Apsolutno ne utječe na dane tuđe njege i pomoći "dominacija" određenog ekstremiteta. Prilikom oblačenja pacijentica nije mogla npr. zakopčati bluzu ili grudnjak jednom rukom, zakopčati hlače ili zatvoriti "rajsveršlus" na jakni itd. Nije mogla oguliti krompir jednom rukom ili staviti zdjelu sa vodom na štednjak. Osim oblačenja i kuhanja koje su navedeni ovdje, naravno da nije mogla ići sama u nabavku, otežano joj je bilo obavljanje osobne higijene, plaćanje računa, zalijevanje vrta, pranje veša, pranje suđa, okopavanje vrta, zalijevanje vrta, košnja trave… Ovo su samo neki od životnih primjera gdje je pacijentici otežano životno funkcioniranje sa "teškim gipsom" da ne bi navodili sve kategorički.

7.3. Tuženik u podnesku od 12. siječnja 2026. stavlja primjedbe na očitovanje sudskog vještaka Vjekoslava Wertheimera, jer isti i dalje zanemaruju iskaz same tužiteljice, koji se odnosi na to da se mogla sama obući, skuhati si i brinuti se o sebi te da jedino nije mogla ići u nabavku isti i dalje inzistira na 39 dana po 2 sata tuđe pomoći i njege te kao objašnjenje navodi suprotno od onog što je navela sama tužiteljica. Tuženik je mišljenja da u konkretnom slučaju nema potrebe za vještačenjem tuđe pomoći i njega kada je sama tužiteljica u svom iskazu navela kako joj ista nije bila niti potrebna te je nije ni potraživala u svom tužbenom zahtjevu.

7.4. Na ročištu 10. ožujka 2026. sudski vještak Vjekoslav Wertheimer, je iznio da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja danog 27. listopada 2025., te očitovanja od 2. prosinca 2025. Naveo je da je liječenje tužiteljice završeno 2023. godine, prije nego što je isti provodio vještačenje u ovom postupku.

7.5. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Vjekoslava Wertheimera, budući je isti sačinjen objektivno, jasno, logično te sukladno pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije. Uostalom i tuženik je na ročištu 10. ožujka 2026. iznio da je sudski vještak u svom očitovanju od 2. prosinca 2025. u cijelosti odgovorio na njegove primjedbe odnosno da nema daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

7.6. Cijeneći ovako izvedene dokaze ovaj sud nalazi utvrđenim sve pretpostavke za postojanje odgovornosti tuženika za nastalu štetu tužiteljici, naime tuženik je fizički napao tužiteljicu, uslijed čega je tužena zadobila ozljede prijeloma udaljenog dijela lijeve palčane kosti, prijeloma šiljastog nastavka lakatne kosti lijevo, udarca u desno rame, udarca i oguljotine desnog lakta, udarca u 5. prst desnog stopala i udarca u lijevi kuk, da se radi o teškim tjelesnim ozljedama za koje je tuženik pravomoćno proglašen krivim, dakle, radi se o protupravnom postupanju tuženika.

8. Ovaj sud je kod određivanja visine pravične novčane naknade neimovinske štete imao u vidu i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, naime na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%, a koja izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Pri tome ovaj sud napominje da orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u primjeni istih valja imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

8.1. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. ZOO-a u slučaju povrede osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8.2. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela odnosno fizičke boli, strah i smanjenje životne aktivnosti, budući su isti, u smislu članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji odnosno, kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

8.3. Uzevši u obzir intenzitet fizičkih bolova, njihovo trajanje i jačinu, naime, bolovi jakog intenziteta su trajali 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, a bolovi blagog intenziteta još 60 dana, ovaj sud ocjenjuje da bi primjerena naknada po ovom osnovu kada bi predstavljala samostalnu osnov za dosudu iznosila 1.933,38 eura.

8.4. Uzevši u obzir intenzitet straha (primarni i sekundarni), njegovo trajanje i jačinu, naime, tužiteljica je u trenutku ozljeđivanja pretrpila primarni strah jakog intenziteta koji je trajao vrlo kratko za vrijeme nezgode i neposredno nakon nje, dok je sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao 3 dana, a strah blagog intenziteta trajao je 14 dana, ovaj sud ocjenjuje da bi primjerena naknada po ovom osnovu kada bi predstavljala samostalnu osnov za dosudu iznosila 550,00 eura.

8.4.1. Tužiteljica je prilikom postavljanja visine tužbenog zahtjeva u odnosu na strah navela da se sukladno Orijentacijskim kriterijima VSRH određuje u rasponu od 437,99 € do 5.972,53 €, pa strah određuje u iznosu od 1.500,00 €, a koji bi iznos bio primjeren strahu koji svakodnevno trpi i proživljava i isti je strah onemogućava pri obavljanju osnovnih životnih potreba i ograničava u njezinom kretanju, posebice u večernjim satima jer ista nikada ne izlazi sama bez pratnje.

8.4.2. Prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske naknada za strah kreće se u rasponu od 437,99 eura do 5.972,53 eura, međutim nadalje je propisano da se korekcija na više ili niže provodi po istim kriterijima kao i kod fizičkih bolova, odnosno kriterijima koje propisuje članak 200. ZOO-a (članak 1100. ZOO/05), imajući također na umu i sve ostale okolnosti svakog konkretnog slučaja. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 29. studenog 2002. zauzet je pravni stav: „Pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah dosuđuje se ako okolnosti slučaja, a osobito trajanje i jačina straha to opravdavaju.“ Prema tome, navod tužiteljice da strah svakodnevno trpi i proživljava i isti je onemogućava pri obavljanju osnovnih životnih potreba i ograničava u njezinom kretanju, posebice u večernjim satima jer ista nikada ne izlazi sama bez pratnje, ovaj sud nije cijenio kod odluke o visini naknade, budući iz nalaza vještaka proizlazi da strah nije ostavio trajne posljedice.

8.5. Štetni događaj je rezultirao umanjenjem životne i radne sposobnosti od 10%, utvrđeno je da kod tužiteljice postoji minimalni deformitet lijevog ručnog zgloba kod tuženice, terminalno zaostaju kretnje radijalne abdukcije (pokret šake prama palcu) i ulnarne abdukcije (pokret šake prema malom prstu) za 5 stupnjeva, dorzifleksija (pregibanje lijevog ručnog zgloba prema gore) u lijevom ručnom zglobu je uredna, dok palmarna fleksija (pregibanje lijevog ručnog zgloba prema dolje) zaostaje za 5 stupnjeva. Sam lijevi ručni zglob difuzno manje bolan na palpaciju. Gruba motorna snaga lijeve šake očuvana. Stoga ovaj sud ocjenjuje da bi primjerena naknada po ovom osnovu kada bi predstavljala samostalnu osnov za dosudu iznosila 1.493,13 eura.

8.6. Slijedom navedenog prema iznesenim kriterijima sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske štete u ukupnom iznosu 3.976,51 euro, pa je za taj iznos valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki I. izreke presude, dok je s ostatkom zahtjeva na ime isplate neimovinske štete (za iznos od 950,00 eura) tužiteljicu valjalo odbiti i odlučiti kao u točki II. izreke presude.

9. Odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužiteljice za naknadom tuđe pomoći i njege ovaj sud iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega prilikom oblačenja, kuhanja, nije mogla ići sama u nabavku, otežano joj je bilo obavljanje osobne higijene, plaćanje računa, zalijevanje vrta, pranje veša, pranje suđa, okopavanje vrta, zalijevanje vrta, košnja trave, ukupno 39 dana u trajanju od 2 sat dnevno nestručne pomoći tokom nošenja imobilizacije na lijevom ručnom zglobu. Međutim, iz iskaza tužiteljice proizlazi da se gotovo mjesec danas nije smogla normalno kretati, nije mogla ići u nabavu pa su joj sin i snaha donosili sve što joj treba. Mogla se sama obući, skuhati si i brinuti se o sebi, osim nije mogla ići u nabavku.

9.1. Dakle, tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega u ukupnom opsegu od 78 sati. Iako je tuženik izrijekom osporavao pravo tužiteljice za tuđom njegom i pomoći, jer da je tužiteljica iskazala da je ona sve mogla sama obaviti, iz njezinog iskaza je vidljivo da nije bila posve samostalna i da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega, u segmentu nabave koju su za nju vršili sin i snaha. Obzirom na opseg utvrđene potrebe za tuđom pomoći i njegom sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na imovinsku štetu, sve sukladno odredbi članka 1095. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

9.2. Odredbom članka 223. stavka 1. ZPP-a je propisano ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

9.2.1. Tuženik tvrdi da je tužiteljica previsoko postavila cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu 4,00 eura. U „Narodnim novinama“ broj 24/23. je Državni zavod za statistiku objavio podatak da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2022. iznosila 7.653 kune. Kada se taj iznos podijeli sa prosječnih 175 sati rada mjesečno, dobiva se da je prosječna cijena jednog sata rada u vrijeme kada je tužiteljici pružana tuđa pomoć i njega iznosila 43,74 kune odnosno 5,80 eura, pa stoga ovaj sud utvrđuje da iznos od 4,00 eura po satu pružene pomoći i njege nije previsoko postavljen. Stoga je tužiteljici na ime tuđe njege i pomoći dosuđen ukupan iznos od 312,00 eura.

10. Tijekom postupka tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev sa početno utuženih 13.358,95 eura na iznos od 5.238,51 euro. Takvo smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja povlačenje tužbe za iznos od 8.120,44 eura, kojem povlačenju se tužena nije protivila, slijedom čega je, a u odnosu na povučeni dio tužbe, temeljem odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

11. Tuženik je u podnesku od 12. siječnja 2026. iznio da je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev jer da u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje naknadu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, a koju prvotno nije potraživala. U odnosu na iznijeto ovaj sud navodi da tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom od 3. prosinca 2025. nije preinačila tužbu, jer da bi tek u istom zahtijevala naknadu imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege, naime iz tužbe od 6. listopada 2023. jasno je vidljivo da je tužiteljica istom obuhvatila i potraživanje na ime naknade imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege.

12. Sud je temeljem postojećih činjenica i dokaza odlučio i o prigovoru zastare istaknutom na ročištu 10. ožujka 2026. (članak 288.a stavak 6. ZPP-a).

12.1. Zastara naknade štete uređena je odredbom članka 230. stavak 1. ZOO-a, kojom je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, odnosno stavka 2. istoga članka kojim je propisano da u svakom slučaju tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

12.2. Odredbom članka 231. ZOO-a je propisano da kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona (stavak 1.), da prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete (stavak 2.), kao i da isto vrijedi i za zastoj zastare (stavak 3.).

12.3. Iz presude Općinskog suda u Osijeku, posl.br. K-600/2022-3 od 29. prosinca 2022., utvrđeno da je ovdje tuženik proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. Kaznenog zakona.

12.4. Odredbom članka 118. stavka 1. KZ/11 je propisano da tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

12.5. Odredbom članka 81. stavak 1. KZ/11 propisano je da kazneni progon zastarijeva nakon:

– 40 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna dugotrajnog zatvora i kazna zatvora u trajanju dužem od 15 godina,

– 25 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 10 godina,

– 20 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina,

– 15 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 3 godine,

– 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine i

– 6 godina za ostala kaznena djela.

12.6. Dakle, za kazneno djelo iz članka 118. stavak 2. KZ/11 za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju do pet godina, kazneni progon zastarijeva nakon 15 godina. Stoga je vođenjem kaznenog postupka protiv tuženika došlo do prekida zastare zahtjeva za naknadu štete i zastara je u smislu članka 245. stavak 1. ZOO-a ponovno počela teći od pravomoćnosti navedene kaznene presude kojom je tuženik oglašen krivim za navedeno kazneno djelo. Iz ovosudnog spis K-600/2022 vidljivo je da je presuda Općinskog suda u Osijeku, posl.br. K-600/2022-3 od 29. prosinca 2022. postala pravomoćna 17. siječnja 2023. Obzirom je tužba podnesena 6. listopada 2023., to nije istekao rok zastare od 15 godina po kaznenom djelu za članak 118. stavak 1. KZ/11. Stoga je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

13. Temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljici je na dosuđeni iznos neimovinske štete dosuđena kamata počev od presuđenja, budući je tužiteljica potraživala zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja, time da je liječenje završeno tijekom 2023. godine. Kamata na dosuđeni iznos imovinske štete teče od presuđenja do isplate, jer je u tom trenutku visina te štete izražena sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a.

13.1. Visina stope zatezne kamate od presuđenja, odnosno od 13. ožujka 2026. do isplate dosuđena je u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

14. Odluka o parničnim troškovima donesena je sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, odnosno razmjerno uspjehu pojedine stranke u parnici. Tužbeni zahtjev tužiteljice, obzirom na konačno postavljeni zahtjev u ukupnom iznosu 5.238,51 eura, usvojen je u visini od 4.288,51 eura, a odbijen u visini od 950,00 eura, pa je u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužiteljica uspjela sa 81,87%, a u pogledu osnove sa 100%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 18,13%, a u pogledu osnove 0%. Primjenjujući metodologiju iz članka 154. stavka 2. ZPP-a, a uzimajući u obzir omjer uspjeha u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva (181,87 : 2 = 90,94; 18,13 : 2 = 9,07; 90,94 - 9,07 = 81,87) tužiteljica ima pravo na naknadu troška u omjeru od 81,87%. Visina parničnih troškova tužiteljici određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "(Narodne novine" broj: 138/23. - dalje u tekstu: Tarifa), budući je tužiteljica zastupana po odvjetniku. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za:

- sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 7. ožujka 2025. u iznosu 200,00 eura

(Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 23. svibnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 2. Tarife),

- zastupanje na ročištu 16. rujna 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 3. prosinca 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 10. ožujka 2026. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu 13. travnja 2026. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3. Tarife),

ukupno 1.300,00 eura, kojem iznosu valja pridodati PDV-a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 1.625,00 eura. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 98,94 eura. Dakle, tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 1.723,94 eura, od čega 81,87%, sa koliko je tužiteljica uspjela u postupku, iznosi 1.411,39 eura. Tužiteljici je priznat i trošak plaćenog predujma za vještačenje po medicinskom vještaku u iznosu 300,00 eura, koji iznos je tužiteljici priznat u omjeru od 100%. Dakle, tužiteljici je priznat trošak u ukupnom iznosu 1.711,39 eura na koji iznos joj je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a od dana presuđenja pa do isplate.

14.1. Tužiteljica je dva puta tražila trošak zastupanja na ročištu 10. ožujka 2026., pa kako je osnovan samo jedan, to joj je dosuđen samo jedan trošak zastupanja na tom ročištu, dok je s drugim odbijena. Tužiteljici nije priznat niti trošak sudske pristojbe za tužbu, budući taj trošak nije imala, pristojbu nije platila.

15. Obzirom na iznijeto presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 13. travnja 2026.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

Ova presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Željka Radoš Radičević, odvjetnica u Osijeku

2. Berislav Krnic, odvjetnik u Osijeku