REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Povrv-931/2024-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivi Karin Šipek, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja CodiCode d.o.o. Zaprešić, Ulica Ljudevita Gaja 40, OIB: 99486125848, kojeg zastupa punomoćnik RV iz [adresa], protiv tuženika KIMATEKS d.o.o. Zagreb, Kostanjek 12, OIB: 99459456097, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 27. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te u odsutnosti tuženika, s danom objave 13. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jedinstveni identifikator prijedloga: 150935-2023, sudski predmet broj Ovrv-33167/2023, javnobilježnički predmet broj UPP/OS-Ovrv-475/2023, koje je 14. srpnja 2023. donio javni bilježnik Suzana Serda-Pavlović, Zagreb, Maksimirska 38, u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 (osam) dana platiti tužitelju iznos od 1.659,01 EUR sa zateznom kamatom od 7. veljače 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR sa zateznom kamatom od 14. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.033,18 EUR sa zateznom kamatom od 13. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik Suzana Serda-Pavlović iz Zagreba, Maksimirska 38, donio je 14. srpnja 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jedinstveni identifikator prijedloga: 150935-2023, sudski predmet broj Ovrv-33167/2023, javnobilježnički predmet broj UPP/OS-Ovrv-475/2023, kao i nastalih troškova postupka, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-931/2024-3 od 25. rujna 2024. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i u tom dijelu se ukidaju provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Tuženik prigovorom (list 27. spisa) ističe a određeni segmenti usluge izrade web stranice sukladno usmenom dogovoru stranaka nisu izvršeni u cijelosti, i to na način da promjena izgleda stranice nije u skladu s dogovorom, da promjena vizualnog identiteta nije odrađena te da nije odrađeno postavljanje stranice na vrh pretraživača. Zbog navedenog tuženik tvrdi da web stranica ne pruža dovoljno kvalitetne informacije tuženikovim poslovnim partnerima i kupcima te da ju kao takvu tuženik nije u mogućnosti koristiti. Tuženik nadalje navodi da je u komunikaciji s tužiteljem dogovorena djelomična uplata po fazama, no smatra da prva faza nije u skladu sa željama tuženika te da time nema osnove za istu naplatiti. Nastavno tuženik navodi da odmah može platiti 50% utuženog iznosa, a ostatak po odrađenim, ranije navedenim segmentima.
4. Tužitelj se na navode iz prigovora tuženika očitovao podneskom od 9. listopada 2024. u kojem tvrdi da se utuženo potraživanje odnosi na usluge dizajna web stranice, projektiranja, razvoja i puštanja u produkciju web stranice te da su usluge izvršene prema prihvaćenoj ponudi od 15. travnja 2022. (koja je glasila na SMOOTH CODING, obrt za računalno programiranje, vlasnik NV) s time da je postignut usmeni dogovor da cijena bude niža od one u ponudi i da iznosi 1.659,01 EUR. S obzirom da je NV kao vlasnik navedenog obrta nakon prihvata ponude osnovao društvo tužitelja to je isti uz pristanak tuženika prenio ugovor na tužitelja. Tužitelj tvrdi da je u skladu s prihvaćenom ponudom tuženika izvršio sve fakturirane usluge te da je web stranica www.kimateks.hr koju je tužitelj 20. siječnja 2023. pustio u produkciju i sada aktivna. Navodi da bi predmetna web stranica bila puštena u produkciju da je bilo neophodno da tuženik dostavi potrebne podatke, a s obzirom je te podatke dostavio, jasno je da se suglasio s puštanjem konkretne web stranice u produkciju. Nadalje ističe da izmjene na aktivnoj web stranici koje je tuženik nakon toga zatražio nisu bile predmet ponude-ugovora, a da ih je tužitelj bio voljan izvršiti po plaćanju utuženog računa, a obzirom tuženik do danas nije niti djelomično platio utuženi račun tužitelj nije vršio više nikakve usluge za tuženika. Tužitelj također tvrdi da tuženik prije pokretanja ovog postupka nije osporavao vjerodostojnost računa kao niti izvršenje ugovorenih usluga. Smatra da tuženik neistinito i paušalno navodi da ugovorene usluge nisu izvršene u cijelosti te da izrađena web stranica ne pruža dovoljno kvalitetne informacije pa da ju kao takvu ne koristi jer da dosita nisu bili izvršeni svi segmenti fakturiranih usluga te da tuženik s istima nije bio zadovoljan zasigurno ne bi dostavio podatke za aktivaciju web stranice, a što je ovaj prema tvrdnjama tužitelja učinio. Tužitelj spori da bi bilo dogovarano plaćanje po fazama.
5.1. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava koje prileže spisu, i to u: račun broj 2/1/1 od 31. siječnja 2023. (list 8. spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 76. spisa), izvadak iz sudskog registra (list 77. do 78. spisa), ponuda KIMATEKS-2022-04-15 (list 79. do 83. spisa), e-mail korespondencija (list 84. do 94. spisa), proveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja kao stranke u postupku u svrhu dokazivanja (iskaz na listu 120. do 121. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka PV (iskaz na listu 119. do 120. spisa) te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka TV (iskaz na listu 120. spisa).
5.2. Sud je od nadležne Porezne uprave zatražio podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima te je po dostavljenim podacima utvrđeno da tuženik nije utuženi račun evidentirao u svoje poslovne knjige te na isti nije iskazao pretporez u primljenim isporukama (list 131. do 132. spisa).
6. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 1.659,01 EUR po tužiteljevom računu broj 2/1/1 ispostavljenom tuženiku, koji se odnosi na naknadu za izvršene usluge dizajna web stranice te projektiranja, razvoja i puštanja u produkciju web stranice.
8. Kako to proizlazi iz sadržaja prigovora tuženika izjavljenog protiv predmetnog rješenja o ovrsi, tuženik ne spori da je bio u poslovnom odnosu s tužiteljem, koji odnos je reguliran odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), međutim, tvrdi da ugovorena usluga nije izvršena u cijelosti.
9. Na spornu okolnost izvršenja ugovorenih usluga sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja.
10. Iz iskaza svjedokinje PV proizlazi da je poslovno surađivala s tužiteljem te je osobno u svojstvu koordinatora projekta sudjelovala u dizajnu web stranice te projektiranju, razvoju i puštaju u produkciju web stranice tuženika u razdoblju od prosinca 2022. pa do ožujka 2023., kada je tuženik s njom prekinuo komunikaciju. Svjedokinja je kao koordinator projekta ispred tuženika komunicirala sa direktoricom tuženika IV, a zajedno s njom je na konkretnom projektu radio zastupnik po zakonu tužitelja u dijelu programiranja te TV u dijelu dizajna web stranice. Iz iskaza proizlazi da su u cijelosti izradili uslugu dizajna web stranice, kojeg je konkretno izradila TV, te da su u cijelosti izvršili uslugu projektiranja, razvoja i puštanja u produkciju web stranice tuženika. Svjedokinja je pojasnila da su zastupnik po zakonu tužitelja i TV prvenstveno izradili dizajn web stranice te da se potom krenulo u fazu programiranja te da je direktorica tuženika dizajn web stranice potvrdila i odobrila, a nakon što su oni web stranicu tuženika isprogramirali i pripremili ju za stavljanje na server kako bi bila javno dostupna, direktorica tuženika im je 19. siječnja 2023. dostavila pristupne podatke te je potom 20. siječnja 2023. stranica postavljena na server i stavljena u funkciju. Sudionici projekta s tužiteljeve strane su prema iskazu po puštanju u produkciju tuženikove web stranice ponudili direktorici tuženika da joj daju i dodatnu edukaciju kako sadržaj puniti, a svjedokinju je direktorica tuženika telefonskim putem kontaktirala i rekla da bi ipak još neke stvari izmijenilana što joj je svjedokinja rekla da prvo trebaju isfakturirati ono što je bilo ugovoreno pa da se nakon toga može pristupiti eventualno nekim izmjenama. Prema iskazu svjedokinje, zastupnica po zakonu tuženika nije sporila obvezu plaćanja te je rekla da će po plaćanju računa pristupiti eventualnim još potrebnim izmjenama te da je tužitelj ispostavio račun, međutim, da niti nakon par njenih podsjetnika direktorica tuženika račun nije platila. Iz iskaza nadalje proizlazi da su zastupnik po zakonu tužitelja i svjedokinja potom 13. veljače 2023. otišli na sastanak kod tuženika na kojem su konstatirali sve izmjene koje je ona od tužitelja tražila, ali da su se sve izmjene odnosile na funkcionalnosti koje su prvotno bile na zahtjev tuženika drugačije dogovorene i izvedene te da su dio tih izmjena mogli eventualno podvesti pod već ugovorene usluge pa su iste u okviru toga i odrađene, dok se dio izmjena odnosio na potpuno nove funkcionalnosti koje prethodno nisu bile ugovorene i za koje je tužitelj trebao dati novu ponudu. Svjedokinja je nakon tog sastanka 13. veljače 2023. uputila direktorici tuženika mail u kojem je definirala sve dogovoreno uz napomenu da će nastaviti s izmjenama nakon što se plati faktura i pošalje nova ponuda , nakon kojeg maila je direktorica tuženika prekinula svaku komunikaciju sa svjedokinjom.
11. Iz iskaza svjedokinje TV proizlazi da ona kao grafički dizajner često surađuje s ovdje tužiteljem pa je tako surađivala i u okviru izrade web stranice ovdje tuženika u okviru kojeg projekta je izradila cjelokupni dizajn web stranice tuženika. Prema iskazu, zastupnik po zakonu tužitelja bio je zadužen za projektiranje, razvoj i puštanje u produkciju tako izdizajnirane web stranice, dok je PV bila koordinator projekta. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je cjelokupni web dizajn stranice i produkcije odrađen u skladu sa narudžbom tuženika, a da je sam dizajn web stranice trajao negdje od travnja 2022. do rujna 2022. u kojem razdoblju su oni kontinuirano slali direktorici tuženika prijedloge dizajna, međutim, trajalo je toliko dugo jer im se ona nije redovito javljala s odobrenjima. Svjedokinja je iskazivala da je u rujnu 2022. direktorica tuženika odobrila izrađeni dizajn web stranice nakon čega se prešlo u produkciju koju je odrađivao zastupnik po zakonu tužitelja te je i cijela produkcija u cijelosti odrađena. Po završetku dizajna i produkcije od tuženika su traženi i potom dobiveni pristupni podaci potrebni za puštanje stranice u produkciju tako da je ista puštena u produkciju i postala dostupna javnosti. Svjedokinja nije imala saznanja vezana za plaćanje u ovom predmetu utuženog računa, ali je imala saznanja da se direktorica tuženika u jednom trenutku prestala javljati nakon što su joj na njeno traženje odradili još jedan krug izmjena web stranice s time da ne zna je li ona dodatno naručiti još neke usluge.
12. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja NV proizlazi kako je tuženik od tužitelja naručio usluge dizajna web stranice te usluge projektiranja, razvoja i puštanja u produkciju web stranice, a da je ispred tužitelja TV obavljala dio poslova vezan za dizajn web stranice, dok je PV bila koordinator projekta i bila je zadužena za komunikaciju s tuženikom. Zastupnik po zakonu tužitelja je iskazivao kako su oni u skladu s narudžbom tuženika u cijelosti izradili dizajn web stranice pri čemu je TV izradila usluga i više nego što je naručeno jer je ujedno izradila i logotip te paletu boja, odnosno izradila je cijeli novi vizualni identitet tuženika. Iz iskaza nadalje proizlazi da je, nakon što je direktorica tuženika odobrila izrađeni dizajn web stranice, kao i cjelokupni vizualni identitet, zastupnik po zakonu tužitelja pristupio projektiranju, razvoju i puštanju u produkciju tako dizajnirane web stranice te da je direktorica tuženika kroz cijeli projekt odobravala isti tijekom cijelog postupka, a da je po završetku proizvodnje produkcije direktorica tuženika dostavila i pristupne podatke kako bi mogli objaviti web stranicu, što su oni i učinili. Iz iskaza nadalje proizlazi da su, nakon što je web stranica objavljena, svjedokinja PV i zastupnik po zakonu tužitelja otišli na sastanak kod direktorice tuženika koja im je tom prilikom rekla da bi ona htjela još neke izmjene te da su na tom sastanku utvrdili da neke od traženih izmjena mogu podvesti pod ugovorene usluge te su iste i izvršili u okviru ugovorenog, dok su neke od izmjena zahtijevale potpuno nove funkcionalnosti koje prvotno nisu bile ugovorene. Tuženik, kako to iz iskaza proizlazi, nikada nije podmirio račun 2-1-1 ispostavljen nakon što su sve naručene usluge izvršene te je tuženikova web stranica puštena u produkciju, dok se izradi novih funkcionalnosti nije pristupilo jer u ovom predmetu utuženi račun nije bio niti djelomično plaćen, a direktorica tuženika je prekinula svaku komunikaciju s njima. Zastupnik po zakonu iskazivao je kako su oni u cijelosti izvršili sve naručene usluge, a tuženik je od njih naručio upravo one usluge koje su specificirane u utuženom računu, pri čemu su još izradili i promjenu vizualnog identiteta koju tuženiku nisu niti naplatili. Iz iskaza proizlazi kako je prvotno upućena ponuda tuženiku izdana od strane zastupnika po zakonu tužitelja kao vlasnika obrta, ali da je on u međuvremenu otvorio društvo na koje je i prebacio sve projekte pa tako i ovaj konkretni. Iz iskaza također proizlazi i kako su oni tuženiku nakon prvog sastanka snizili cijenu ponuđenih usluga sa 14.000,00 kuna na cca 12.500,00 kuna, odnosno 1.659,01 EUR, da je tuženik prihvatio tako sniženu ponudu, kao i da su oni u tako sniženom iznosu ispostavili smanjeni račun, a da je zastupnik po zakonu tužitelja i osobno nekoliko puta pokušao kontaktirati direktoricu tuženika radi plaćanja računa, ali ista mu se nikada nije javljala.
13. Iz tako provedenih dokaza saslušanjem svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja, koje iskaze je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne iz razloga što su međusobno sukladni te su u skladu s ispravama koje prileže spisu, proizlazi da je tužitelj u cijelosti izradio usluge dizajna web stranice, kao i uslugu projektiranja, razvoja i puštanja u produkciju web stranice tuženika, koje usluge su specificirane i obračunate utuženim računom. Navedeno proizlazi i iz pisane korespondencije između stranaka , konkretno poruke elektroničke pošte od 20. siječnja 2023. (list 87. spisa) kojom se tuženik obavještava da je web stranica aktivna i u prilogu koje se tuženiku dostavljaju svi podaci potrebni za pristup serveru na kojem je postavljena tuženikova domena. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik nakon puštanja u produkciju naručene web stranice tražio određene izmjene, dio kojih izmjena se tužitelj obvezao učiniti i koje je odradio bez dodatnih troškova jer ih je mogao svrstati pod ugovorene usluge, što je utvrđeno i iz iskaza svjedokinje PV te iz poruke elektroničke pošte od 13. veljače 2023. (list 92. i 93. spisa), dok su ostale izmjene zahtijevale potpuno nove funkcionalnosti koje prvotno nisu bile ugovorene i za koje je trebalo dati novu ponudu, međutim, koju ponudu tužitelj nikada nije dostavio tuženiku jer utuženi račun nije bio niti djelomično plaćen.
14. Odredbom članka 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao da je u cijelosti izvršio naručene usluge specificirane utuženim računom te da je iste predao tuženiku kao naručitelju.
15. Odredbom članka 604. st. 1. propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Prema odredbi čl. 605. ZOO-a, na skrivene nedostatke koji se nisu mogli otkriti običnim pregledom, naručitelj se može pozvati pod uvjetom da o njima obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od dana otkrivanja. Kako to iz izvedenih dokaza proizlazi tuženik je pregledao djelo nakon što mu ga je tužitelj predao te je zahtijevao određene izmjene, dio kojih su potpadale pod ugovorene usluge te ih je tužitelj i odradio, dok dio zahtijevanih izmjena nisu bile naručene niti obuhvaćene ponudom tužitelja pa nije niti postojala obveza tužitelja da ih izvrši i preda tuženiku u okviru ugovorenih usluga.
16. Imajući u vidu sve navedeno, a posebice činjenicu da je tuženik naručio usluge specificirane u utuženom računu koje su mu i isporučene, ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim pa je u skladu s odredbom članka 590. ZOO-a te u skladu s člankom 451. stavak 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
17. Sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Dužnik pada u zakašnjenje prvi dan nakon dospijeća tražbine, što je u konkretnom slučaju dospijeće utuženog računa, pa je tužiteljev zahtjev prihvaćen i u dijelu zahtjeva za isplatom zatezane kamate na utuženi iznos računa od dana nakon dospijeća istoga, odnosno od 7. veljače 2023. pa do isplate (točka I. izreke). Visinu stope dosuđene zatezne kamate sud je odredio na temelju odredbe članak 29. stavak 2. ZOO-a.
18.1. Odluka o troškovima ovršnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1., članka 155. stavak 1. i 2. ZPP-a.
18.2. Tužitelju je na ime troškova ovršnog postupka priznat trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR (s uključenim PDV-om po stopi od 25%) te trošak ostatka nagrade javnom bilježniku u iznosu od 12,50 EUR (s uključenim PDV- om po stopi od 25%), kao i trošak sastava prijedloga za ovrhu prema Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 248,75 EUR (s uključenim PDV-om po stopi od 25%), odnosno ukupno mu je priznat trošak u iznosu od 273,75 EUR, slijedom čega je temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
18.3. O kamatama na trošak ovršnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 30. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje u tekstu: OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a.
19. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1., članka 155. stavak 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25, dalje u tekstu Tarifa), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 135. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.
20. Tužitelju su kao potrebni priznati sljedeći zatraženi troškovi:
- trošak sastava podneska od 9. listopada 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,
- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 17. listopada 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,
- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 17. prosinca 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,
- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 27. veljače 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,
- trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 33,18 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.033,18 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
21. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe članka 115. stavak 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.
U Zagrebu 13. travnja 2026.
S U D A C
Iva Karin Šipek
POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda. Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz č lanka 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).
