Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Pr-1133/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene (dalje u tekstu: tužiteljice) ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice-protutužiteljice (dalje u tekstu: tuženice) Udruge osoba sa invaliditetom Grada Opatije, 9. rujna 4, Opatija, OIB: 47001290253, zastupane po punomoćnici Neli Šuša, odvjetnici u Rijeci, radi pobijanja odluke o otkazu i o protutužbenom zahtjevu za sudski raskid ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice ED, tužiteljičinog odvjetnika Nikole Sabljara, zastupnika tuženice po zakonu CD, i zamjenice punomoćnice tuženice, Brigite Dovođa, odvjetnice u Rijeci, 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da otkaz tužiteljici koji joj je tuženik dao Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. kolovoza 2023. godine nije dopušten, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika po toj odluci nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na posao na radno mjesto pisanja projekata ili drugo odgovarajuće radno mjesto u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev kojim tuženica zahtjeva utvrđenje da je radni odnos tužiteljice-protutuženice prestao dana 8. siječnja 2026. kada je tuženik-protutužitelj podnio zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.

III Nalaže se tuženici da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.250,00 eura zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja (13. travnja 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (iznad odmjerenih 1.250,00 eura, a do zatraženih 1.375,00 eura) zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbija kao neosnovan.

IV Zahtjev tuženice za naknadu troška postupka u iznosu od 2.125,00 eura odbija se u cijelosti, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu podnijela 5. listopada 2023. tužbu u kojoj, u bitnom, navodi da je zaposlena kod tuženice na radnom mjestu pisanja projekata na neodređeno vrijeme od 3. svibnja 2014., pa nadalje, da joj je tuženica odlukom od 21. kolovoza 2023. izvanredno otkazala ugovor o radu, da odmah po zaprimanju odluke, 8. rujna 2023. tuženici po punomoćniku protiv odluke temeljem čl. 133. st. 1. ZOR podnijela zahtjev za zaštitu prava kojim je tražila stavljanje odluke o otkazu kao nezakonite van snage. E je, da je tuženica zahtjev zaprimila 11. rujna 2023., da se na isti očitovala 11. rujna 2023. koje očitovanje da je njezin punomoćnik primio 21. rujna 2023., da istim tuženica nije udovoljila njenom zahtjevu, te da zato radi zaštite svojih prava temeljem čl. 133. st. 2. ZR-a podnosi tužbu. Tvrdi da je Odluka o izvanrednom otkazu neosnovana i nezakonita, da nisu ostvareni razlozi predviđeni odredbama ZR-a zbog kojih bi tuženica imala pravo izvanredno otkazati ugovor o radu radniku, a ono što se u odluci navodi kao razlozi osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa da ne stoji niti u jednoj od točaka navedenih od a) do e) te odluke, da tuženica očitovanjem na zahtjev za zaštitu prava od 11. rujna 2023. nije otklonila nedostatke svoje odluke, niti dokazala ili potkrijepila postojanje razloga za izvanredni otkaz koje je navela u odluci. Uz to, da nije točno da se kao radnica nije odazvala pozivima poslodavca na primopredaju dokumentacije i da primopredaja dokumentacije nije izvršena u potpunosti, da se u pobijanoj Odluci brka radni odnos nje kao radnice i njezino radno mjesto pisanja i vođenja projekata s položajem predsjednika udruge na koje da je izabrana i razriješena odlukom Skupštine društva, da je kao dosadašnji predsjednik Udruge razriješena odlukom Skupštine Udruge 3. srpnja 2023., da je 14. srpnja 2023. u prostorijama Udruge napravila primopredaju dužnosti, dokumentacije i ostaloga novom predsjedniku g. CD, da je primopredaja obavljena na način da je ona novom predsjedniku predala ključeve, mobitel s aplikacijom za raspolaganje novčanim sredstvima na računu udruge, a sva dokumentacija Udruge da je uredno sortirana u registratorima u ormarima koji za to služe u prostorijama Udruge, kao i u računovodstvenom servisu koji da je obavljao knjigovodstvene poslove za Udrugu na što je novi predsjednik upućen, da je bilanca tuženice za 2022. godinu napravljena putem knjigovodstvenog servisa Libar, te da su sve bilance tuženice, osim što se nalaze kod ovlaštenog knjigovođe i javne i dostupne na internetu. Osim toga, tužiteljica navodi da je i nakon prestanka obavljanja dužnosti predsjednice i dalje ostala u radnom odnosu s tuženicom na radnom mjestu vođenja projekata, pa je za slučaj potrebe na raspolaganju za bilo kakva pitanja, pojašnjenja, te pomoć novom predsjedniku da se snađe u arhivi i dokumentaciji Udruge koja mu je od 14. srpnja 2023. na raspolaganju. Tvrdi da je od 17. srpnja 2023. bila na bolovanju, o čemu da je uredno predala doznake, pa zbog toga nije mogla dolaziti u Udrugu, da je bilo potrebno samo malo strpljenja da se radnica oporavi kako bi bila na raspolaganju za pomoć novom predsjedniku, a bolovanje i privremena indisponiranost radnika zbog bolesti da nije opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu, da su ona i dotadašnji knjigovodstveni servis tuženika zz tuženika CD dostavili svu dokumentaciju koju je tražio, ali njemu da nije bilo stalo ni do kakve dokumentacije, nego do njenog šikaniranja i do toga da ju otjera iz Udruge. Nastavno, da nije točno da je vodila poslovanje tuženice nesukladno zakonu i statutu, kao i da je tuženici i članovima tuženice nastala šteta, da su takve tvrdnje potpuno paušalne i ničim potkrijepljene, a nadasve neistinite. Kako su navodi, odluke o otkazu, o tome potpuno paušalni da se o njima niti ne može pobliže očitovati, da Očitovanjem od 11. rujna 2023. ti razlozi nisu nimalo konkretizirani ili nečim potkrijepljeni, već da je samo uopćeno navedeno da je tek potrebno izvršiti financijsku reviziju poslovanja. U odnosu na zapošljavanje KD, njezine kćerke. da se radi o zakonitom zapošljavanju, te da su sve eventualne sumnje u nepravilnosti koje da je zz tuženika CD imao u vezi toga otklonjene u srpnju 2023. dostavom potrebne dokumentacije. Također, da podnošenje kaznene prijave nije razlog za izvanredni otkaz, da ukoliko se protiv tužene i podnese neka takva kaznena prijava da će sigurno biti odbačena jer da nema osnove niti za podnošenje kaznene prijave, a kamoli da bi se povodom takve prijave poveo postupak, da je ona do 3. srpnja 2023. po Statutu tuženice bila jedina ovlaštena osoba za njeno zastupanje, te da jedina bila ovlaštena za sklapanje i potpisivanje ugovora, da Statutom nije predviđeno da neki drugi organ zastupa tuženicu prema predsjedniku, odnosno da neko drugo tijelo s predsjednikom Udruge sklapa ugovor o radu, niti da je Statutom predviđeno davanje prethodnog ili naknadnog odobrenja, da je netočno da bi visina plaće bila određivane proizvoljno i da bi se njima opterećivala tuženica, obzirom da je visina plaće voditelja projekta određivana uvjetima i pravilima samih projekata u okviru kojih da su predviđana namjenska sredstva za takvu namjenu, te ih da za drugu nije moguće niti utrošiti. Što se tiče povrata pozajmice da se radi o povratu sredstava koje da je tužiteljica pozajmila tuženici uplatom na račun tuženice da bi tuženica mogla radnicima isplatiti plaće, da se radilo o beskamatnoj pozajmici koja je dokumentirana uplatom na račun tuženice i ugovorom, kojom pozajmicom ona da je tuženiku pomogla, a sama da time ništa nije dobila, da su nejasni navodi Odluke o otkazu da “poslodavac nije utvrdio uplatu pozajmice od strane radnika”. Pored toga, da sve što joj se stavlja na teret su radnje ili propusti u obnašanju funkcije predsjednika Udruge, dok se u konkretnom slučaju njoj ovom odlukom otkazuje ugovor o radu na radnom mjestu pisanja projekata koje radno mjesto nema veze sa obnašanjem funkcije navedenog tijela Udruge, da je skoro 10 godina u radnom odnosu s tuženicom, da je sve svoje radne zadatke i poslove obavljala savjesno i dobro, da je zaslužna za prosperitet tuženice i dobrobit njezinih članova, te korisnika, kao i za realizaciju brojnih projekata koji bez njezinog rada ne bi bili mogući, da se točno navodi u očitovanju tuženice od 11. rujna 2023. da tuženica nije trgovačko društvo koje generira dobit, već pravni subjekt koji brine o najpotrebitijima, da je ona iz toga razloga i prihvatila rada u udruzi jer je htjela i dalje želi pomoći, kako svom sinu koji je autista, tako i svim ostalima kojima je takva pomoć na području Grada Opatije potrebna. Stoga, da ne stoji da nastavak rada ne bi bio moguće, već upravo obrnuto. Tužiteljica ističe i prekluziju prava tuženice iz 116. st. 2. ZR-a jer da o svemu tome što piše u Odluci o otkazu sadašnji z.z. morao imati saznanja i ranije. Predlaže donošenje presude sa sadržajem kao u točki I izreke. Potražuje trošak postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 19. prosinca 2023., u bitnom, osporava tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je tužiteljica 22. kolovoza 2023. saznala o odluci poslodavca s kojim joj je poslodavac izvanredno otkazao ugovora o radu i to Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. kolovoza 2023., da je tužiteljica 8. rujna 2023. podnijela Zahtjev za zaštitu prava protiv te Odluke poslodavca od 21. kolovoza 2023. godine, na koji da joj je 11. rujna 2023. godine tuženica odgovorila te se detaljno očitovala. Citira članak 133. ZR-a. Smatra da je tužiteljica propustila prekluzivni rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, a koji rok da je istekao 6.9.2023. uslijed čega da je izgubila pravo na sudsku zaštitu, da sud na prekluziju prava pazi po službenoj dužnosti. Poziva se na presudu Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž R 192/2020, da su tužba i tužbeni zahtjev u potpunosti neosnovani te istu treba odbaciti, podredno odbiti. Tvrdi da je Odluka o otkazu u potpunosti zakonita, da joj tužiteljica nije dostavila traženu dokumentaciju, niti da je izvršila primopredaju dokumentacije, da je nekoliko puta bila pozivana na dostavu dokumentacije, kako od strane predsjednika udruge gdina. CD, tako i od strane punomoćnika tuženice. Tužiteljica da je na zahtjev CD i ČD, koji su 14. srpnja 2023. došli u prostorije udruge i tražili da se učini primopredaja, predala ključeve prostora udruge, mobilni uređaj s aplikacijom za raspolaganje novčanim sredstvima (bez šifre za otključavanja, a koju da je tuženica o svom trošku morala otključati), te rukom ispisane 3 stranice A5 papira. Tuženica smatra da se takav dokument ni na koji način ne može smatrati da je izvršena primopredaja financijske i ugovorne dokumentacije. Dalje, da tužiteljica nije nikada dostavila svoj Ugovor o radu kojeg da je zaključila kao radnik s tuženicom kao poslodavcem, da tuženica niti ne zna koliko ugovora i aneksa postoji, da jedino zna je da je tužiteljica radni odnos zasnovala s Ugovorom o radu od 3.5.2014., ali da nema saznanja koliko puta se to radno mjesto mijenjalo. Nadalje, da radnik nije vodio poslovanje udruge sukladno zakonu, statutu, da je tužiteljica po obračunskoj listi 127, od 7.7.2023. primila plaću za radno mjesto „predsjednica“, a kao radno mjesto u prijavi za HZMO je navedeno „voditelj projekta i programa…“, da tužiteljica, kao predsjednica, a niti kao voditeljica projekta nije vodila poslovanje sukladno odredbama zakona, da je radi toga angažirana i tvrtka IRIS NOVA d.o.o. koja će sačiniti reviziju poslovanja tuženice, da je tužiteljica temeljem odredbi Zakona o udrugama bila dužna podnositi skupštini prijedlog godišnjeg financijskog izvješća, a što se nije učinilo, da je u više navrata tijekom 2023. bila upozoravana da je dužna dostaviti na uvid financijska izvješća, ali ista po tome nije postupila. Tuženica da nije imala niti jedan račun u svom posjedu do dolaska novog predsjednika na čelo udruge. Tužiteljica da nije pravovremeno davala račune na knjiženje. Tuženica naglašava kako skrbi o osobama s posebnim potrebama te da je izuzetno važno da se korisnicima udruge osigura pomoć stručnih osoba te osobni pomoćnici, a ne da se sredstva udruge troše za osobne potrebe pojedinih članova. Uz to da je tužiteljica u udruzi, bez znanja i odobrenja Predsjedništva zaposlila sebe i svoju kćerku AD, koja ni na koji način nije stručna za rad s korisnicima i odlučila da plaća njezine kćerke za nepuno radno vrijeme u trajanju od 4 sata dnevno bude 5.000,00 kn, da kada joj je prigovoreno od strane pojedinih članova udruge, ista da je predložila da se prekine suradnja sa stručnom osobom pedagoginjom Sonjom Jurhan Pleše uz obrazloženje da je to potrebno dok se ne riješe financijski problemi. Tuženica da skrbi o najosjetljivijim članovima društva te se prije svega moraju osigurati sredstva za potrebe korisnika, kako bi se ostvarili ciljevi udruge, a ne za plaće predsjednika udruge, da Statutom nije niti predviđeno da predsjednik udruge bude u radnom odnosu. Tvrdi da je radi sumnji u počinjenje kaznenog djela iz članka 246. st 1. i 2. Kaznenog zakona, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju podnijela protiv tužiteljice nadležnom Državnom odvjetništvu kaznenu prijavu, da je tužiteljica je sama sa sobom zaključila više ugovora o radu, bez da je za to dobila odobrenje Predsjedništva udruge, da je tužiteljica za financijske izdatke morala imati odobrenje tijela udruge, a što nije imala, kako po Zakonu o udrugama tako i po Statutu udruge, da je tužiteljica s računa udruge 16.2.2022. isplatila iznos od 82.000,00 kn na svoj račun, da je u opisu uplate navela kako vrši povrat pozajmice za plaće, ali nema dokaza o tome da je prethodno uplatila taj iznos na račun tuženice, da tužiteljica niti u tužbi ne dostavlja dokaz o tome da je sa svog računa izvršila uplatu iznosa od 82.000 kn. Nadalje, da su netočni tužiteljičini navodi u tužbi kako je ona pozajmila tuženici sredstva kako bi mogla isplatiti radnicima plaću, da je tužiteljica 16.11.2021. uplatila na račun udruge iznos od 7.100 kn, ali da je isti taj iznos 15.12.2021. s računa tuženice isplatila na svoj račun. Tuženica posebno ističe nakon svega da je jasno razvidno kako je izgubila povjerenje u tužiteljicu kao radnika, kako je tužiteljica nakon što su počeli zahtjevi za dostavom i podnošenjem izvješća o njezinom radu te o financijskim izvješćima počela putem „viber grupe“ plašiti ostale članove udruge kako će udruga ići u likvidaciju te da će svi asistenti dobiti otkaz, kako ona nema namjeru volontirati u udruzi i sl., da je takvo postupanje kod članova da izazvalo veliku paniku jer da će korisnici ostati bez pomoćnika / asistenata koji su im nužno potrebni, da je tužiteljica učinila uz niz moralnih ucjena i teške povrede radne dužnosti, da je preko najosjetljivijih članova društva i na uštrb potreba korisnika udruge ostvarivala vlastite ciljeve i dobit, a što da je nedopustivo, da je odluka o otkazu jedina mogućnost, da je ponašanje tužiteljice dovelo do toga da nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da joj omogući da iznese svoju obranu jer sve što je navedeno, kao i u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije niti životno niti logično očekivati, da tužiteljica nije postupala sukladno načelu savjesnosti i poštenja prilikom obavljanja svog radnog odnosa. U odnosu na navode tužiteljice kako je tuženica mogla otkazati ugovor o radu samo do 2. kolovoza 2023. bez da o tome dostavlja dokaze, ističe kako je otkazala ugovor o radu tužiteljici nakon što se niti po pozivu punomoćnika tuženice nije odazvala na dostavu dokumentacije, niti je obrazložila je li za svoj ugovor o radu imala odobrenje tijela udruge, na temelju čega da je odredila plaću. Predlaže se da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Potražuje parnični trošak.

3. Podneskom od 8. siječnja 2026. (str. 182 i 183 spisa) tuženica podnosi protutužbu. U tom podnesku navodi, u bitnom, da su njezini članovi izgubili povjerenje u rad tužiteljice, da radno mjesto «pisanje i vođenje projekata» više ne postoji kod tuženika, a niti usporedivo radno mjesto na koje bi tužiteljica mogla biti vraćena. Poziva se na otkazni razlog zaključivanja ugovora o radu tužiteljice same sa sobom, da joj nije dostavila Ugovore o radu i Anekse ugovora (navedeno već u tužbi). Dalje, unatoč nastojanjima da se problemi s tužiteljicom riješe mirnim putem, da je tužiteljica odbijala suradnju, da postoje okolnosti koje opravdano upućuju da nastavak radnog odnosa nije moguć, da u situaciji ako sud nađe da je Otkaz nije dopušten, da se uzme u obzir da je tuženica neprofitna Udruga, da okuplja stotinjak osoba s različitim vrstama i stupnjem invaliditeta s područja Liburnije, da bi njihove interes kao članove Udruge trebalo staviti ispred interesa, cit: « osobe koja je radi svojih materijalnih interesa – ciljeva prijetila likvidacijom tj. uništavanjem Udruge. Predlaže da sud usvoji njezin zahtjev tuženika- protutužitelja, te da utvrdi da je radni odnos tužiteljice-protutuženice prestao dana 8. siječnja 2026. kada je tuženik- protutužitelj podnio zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.

4. U odgovoru na protutužbu na ročištu 12. siječnja 2026. tužiteljica u bitnom smatra da neuredna i neosnovana pa predlaže da se odbaci, podredno protutužbeni zahtjev odbije, da zahtjev nije određeno niti postavljen. Što se tiče navoda tog podneska ističe da su isti u cijelosti neutemeljeni, da ne postoji nikakva zapreka za povratak tužiteljice na rad jer je u predmetnoj Udruzi bila zaposlena 9 godina kada je tu Udrugu uspješno vodila i svoj posao i radne zadatke da je obavljala uspješno i u svemu kako treba. Navodi protutužbe da bi vođenjem ovog postupka i sl. tužiteljica ugrozila opstanak Udruge jesu lišeni svake osnove te su jedini koji ugrožavaju rad Udruge oni koji sada vode tu Udrugu i njezine poslove pa rad Udruge su ugrozili među ostalim i predmetnim nezakonitim otkazom.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu materijalnu dokumentaciju sadržanu u spisu, koje isprave su i pročitane. Saslušane su ročištu za glavnu raspravu održanom 25. srpnja 2024. svjedokinje SD (str. 134 i 135 spisa), PD (str. 135 - 137 spisa) i AD (stranice 138 i 139), na ročištu 15. travnja 2025. svjedokinja ČD (str. 159 do 162 spisa), zatim na ročištu 16. rujna 2025. svjedoci TD (str. 170 do 172 spisa), MD (str. 173 do 175 spisa), UD (str. 175 do 177 spisa) i ŠD (str. 178 i 179), te na ročištu 12. siječnja 2026. tužiteljica ED (stranice 185 do 188) i zastupnik tuženice po zakonu CD (stranice od 189 do 192 spisa).

6. Po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne Novine» broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025; nadalje u tekstu: ZPP) sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan, dok je protutužbeni zahtjev neosnovan.

7. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom tuženikove Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (deklaratorni dio) i vraćanje na rad (kondemnatorni dio), te (konstitutivni) protutužbeni zahtjev tuženice za sudski raskid ugovora o radu.

8. Obzirom je konkretno tuženica (poslodavac) otkazala tužiteljici (radnici) ugovor o radu, u smislu odredbe članka 135. stavka 3. Zakona o radu («Narodne Novine» broj 93/2014., 127/2017., 98/2019, 151/2022 i 64/2023; nadalje u tekstu: ZR) teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na tuženici kao poslodavcu.

9. Članak 221.a ZZP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prema odredbi članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

10. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa uređena je člankom 133. stavkom 1. ZR-a kojim je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, dok je stavkom 2. istog članka regulirano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

11. Obzirom na predmet konkretnog spora, odredbom članka 116. stavci 1. i 2. ZR-a normirano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. (2) Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

12. U iskazu svjedokinja SD ističe da je vlasnica knjigovodstvenog obrta [obrt] iz [adresa] koji knjigovodstveni servis je obavljao knjigovodstvene usluge za tuženu od početka 2021. do 31. kolovoza 2023., da je ED u Udruzi bila zaposlena na neodređeno, da ju je u srpnju 2023. zvao CD iz Udruge i rekao da će biti promjene u Predsjedništvu te je najavio odlazak iz knjigovodstva, da je vratila svu dokumentaciju krajem listopada 2023., da je Udruga samostalno putem internetskih stranica vršila prijave i odjave zaposlenika, a oni da su mi samo dobivali popis kada je djelatnik odjavljen ili prijavljen radi evidencije, da je od 2021. do 2023. Servis dobivao od Udruge sve ulazne račune, izvode, popise za izradu plaća, dakle da je predavano je sve što je uredno trebalo biti. Tvrdi da je uredno vodila poslovne knjige Udruge, da nikada s tim u vezi nije bilo upita od strane Porezne uprave odnosno od nekog nadzornog tijela koji bi vršilo kontrolu poslovanja, niti je pokrenut bilo kakav prekršajni postupak dok je njezin Servis obavljao poslove, da je sve bilo radnicima redovno i pravovremeno isplaćivano. Nadalje, da je njezin Servis imao mogućnost vršenja prijava i odjava radnika, ali da to nije bilo potrebno jer je Udruga to sama vršila i Servisu je dostavljala potrebne podatke za daljnje postupanje, da je knjigovodstveni servis imao punomoć za ulazak u stranice HZMO-a, sa popisom djelatnika poslodavca koji su tamo bili prijavljeni ili odjavljeni, da je izvršila odjavu tužiteljice s mirovinskog osiguranja 22.8.2023. na zahtjev (mail) novog predsjednika Udruge g. CD u kojem je naveo da je došlo do raskida odnosno otkaza ugovora o radu tužiteljici, da se ne može prisjetiti kada točno je zaprimila Odluku o otkazu istog dana kada je odjavila tužiteljicu ili naknadno, da vjeruje da je obavijestila tužiteljicu o odjavi s HZMO- a, ali se ne može prisjetiti je li to bilo putem mail-a ili telefonski, je li tužiteljica bila u to vrijeme na bolovanju. U odnosu na knjiženje pozajmica ona na izvodu vidi da je izvršena pozajmica te zatraži od klijenta ugovor o pozajmici, da je konkretno zatražila i od Udruge dobila je taj ugovor, te da je sve u dokumentaciji vraćeno Udruzi prilikom otkaza Ugovora o poslovnoj suradnji.

13. Svjedokinja PD navodi da kod tužene radila na radnom mjestu voditelj projekata od početka 2022. do kraja srpnja 2023., da su se Ugovori o radu zaposlenika nalazili u registratoru u službenim prostorijama Udruge, da je prije isteka Ugovora oko 15.7.2023. išla na godišnji odmor, da je taman u to vrijeme došlo do promjene na čelu Udruge i kao predsjednik je izabran gospodin CD koji da ju je kontaktirao i pitao bi li došla u prostorije Udruge kako bi mu objasnila cjelokupno poslovanje, ali da nije prihvatila prijedlog jer je bila na godišnjem odmoru, da je prvi dan godišnjeg odmora slučajno došla do Udruge i bila je prisutna primopredaji dokumentacije uz gđa. ČD, gđa. ED i g. CD kojemu je objašnjeno što se nalazi od dokumentacije u kojem registratoru, da dio koji se odnosi na rad svjedokinje mu je ona objasnila, a dokumentaciju da je predala odnosno pokazala gđi. JD, da nema saznanja jesu li drugi potpisali kakav primopredajni dokument, da je i tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu voditelj projekta, a projekte (neki od njih su bili projekti Europske unije, a neki su bili manji projekti i manifestacije odnosno aktivnosti Udruge) da je vodila i tužiteljica, da ukoliko je stavka projekta imala predviđenu poziciju voditelja projekta, zamjenika itd., onda da je za to postojala i zaposlena osoba, a time bi bio predviđen i trošak plaće za tu osobu, da je pitanje plaće bilo određeno u samom konkretnom projektu. Nadalje, da je tužiteljica radila na više projekata naročito manjih kao predsjednica Udruge, da su ona i tužiteljica imale odvojene urede, da je cijelo vrijeme tijekom predavanja dokumentacije g. CD bila u svom uredu, te da je dio razgovora između tužiteljice i CD čula, a dio da možda nije.

14. Nadalje, svjedokinja AD, kćer tužiteljice ističe da je radila kod tuženice od veljače 2022. do pred kraj kolovoza 2023. kada joj je ugovor otkazan, da je početku radila na radnom mjestu gerontodomaćice, a nakon toga na radnom mjestu voditelja mladih osoba s invaliditetom, da je radila isključivo fizički dio posla odnosno rad s korisnicima, da nije radila uredski dio posla niti ima ikakvih saznanja o bilo kakvim pozajmicama, da je njena majku bila predsjednica Udruge, da ne zna je li bila još na toj funkciji niti je li imala zaključeni ugovor o radu, da nije bila u bilo kakvom povoljnijem položaju od ostalih zaposlenika obzirom da joj je majka bila predsjednica Udruge.

15. Svjedokinja ČD u iskazu navodi da je od srpnja 2023. dopredsjednica tuženice, da je ED bila zaposlena kod tuženice, da je Ugovor o radu pročitala nakon što je postala dopredsjednica Ugovor o radu, isti da je bio napisan na dvije stranice i sadržajem štur, da nije shvatila za koje radno mjesto je taj ugovor bio sklopljen, da je do veljače 2023. Udruga bila organizirana na način da je imala samo predsjednicu ED, da je dopredsjednik tuženice bio je i UD, a predsjednik je i trenutno CD, da je na funkciju dopredsjednice Udruge stupila 17. srpnja 2023., da je nakon što je postala dopredsjednica, uočila da je u razdoblju od 2021. do 17. srpnja 2023. u nekoliko navrata uplaćivano, pretpostavlja, s privatnog računa JD na račun Udruge, da su uplaćivani iznosi, a na izvodima da je pisalo da se ta sredstva uplaćuju na ime pozajmice, da je vidjela i povrate pozajmica (s računa tuženika je bilo uplaćeno na privatni račun gđe. JD iznos od 82.000,00 kuna) za koje nije nikako mogla naći uplatu, da je o tome obavijestila Predsjednika, da su se obratili i odvjetnici Kristini Mikuličić i predali joj dokumentaciju, da ne zna na temelju čega je ED sebi isplaćivala plaću između 2021. do 2023. od 7.000,00 kuna u jednom trenutku 11.000,00 kuna, a jednom da je našla i isplatu od 13.000,00 kuna, da je te podatke doznala nakon što sam postala dopredsjednica u periodu od 2 do 3 mjeseca. Također je utvrdila i da glavni pečat, žig Udruge koji da je gđa. ED trebala predati g. CD nije pronađen, da je predana kopija pečata izrađena mjesec dana prije nego što je g. CD došao na funkciju predsjednika Udruge, da je on došao na tu funkciju istog dana kada i ona i drugi dopredsjednici. Nadalje, tvrdi da je primopredaja dokumentacije zajedno s pečatom izvršena negdje u 7. mjesecu nakon što su svi stupili na funkcije, da je jako puno dokumentacije nedostajalo, da nije bilo Aneksa ugovora o radu za gđu. ED temeljem koje da su njoj isplaćivane plaće, da je primopredaji bila prisutna i voditeljica projekta gđa. PD koja je tada bila zaposlenica tuženice, da je tužiteljica predala g. CD i službeni mobitel i ključeve od prostora, da je od knjigovodstvenog servisa g. CD u više navrata zatražio dostavu dokumentacije vezano uz financijsko poslovanje Udruge, da je ista bila dostavljena nakon otprilike dva mjeseca, da tužiteljica nije pisala projekte i sl. jer su te poslove radile dvije gđe. PD u različitim vremenskim periodima i gđa. C koja da je bila i voditeljica aktivnosti s djecom kao manjim dijelom korisnicima. Uz to, svjedokinja ističe da nema saznanja na koji način se određivala i isplaćivala plaća gđi. PD koja da je bila zaposlenica Udruge na radnom mjestu voditeljica projekta osobna asistencija, da prije 17. srpnja 2023. nije sudjelovala ni u kakvim aktivnostima oko organizacija projekata ili poslovanja same Udruge, da je predsjedništvo Udruge imalo početkom kolovoza 2023., ukupno 7 članova, a osim predsjednika i dvoje dopredsjednika, da je bilo 4 člana i to ŠD, MD, DD i TD, da je članove predsjedništva imenovala skupština Udruge s preko 40 osoba, da su članovi Udruge od tužiteljice zatražili dostavu Izvješća o radu u 2023., da su održana četiri sastanaka (u veljači, ožujku, travnju i svibnju 2023.) vezano uz održavanje kojih da su sastavljeni zapisnici, da tužiteljica nije predala zatražena Izvješća, da je nakon zadnjeg sastanka u svibnju 2023. sazvana Skupština Udruge, da su se za predsjednika kandidirali gđa. ED ponovno i g. CD, te da je izabran g. CD.

16. Svjedokinja TD ističe da je članica tuženice od 2019., da je članica Odbora tijela tuženice, da je CD došao na funkciju predsjednika u prvoj polovici 2023., da ne zna koju je ulogu u Udruzi u smislu funkcije imala ED koja je Udrugu vodila do ljeta 2023. Ima saznanja da je donesena Odluka o otkazu Ugovora o radu, da nije taj dokument pročitala, da se jednom od idućih sastanaka govorilo da je odluka ED bila poslana poštom više puta, ali da ju ona nije primila, da su Odluci o izvanrednom otkazu prethodili problemi u komunikaciji s predsjednicom, gđom. ED koja da je do tada radila na tom radnom mjestu. Svjedokinja navodi da ona nije imala problem u komunikaciji s gđom. ED, da su problem u komunikaciji imali članovi Odbora kao cjelina, a oni su tražili dokumentaciju da se dostavi na uvid, da se radilo o dokumentaciji vezanoj uz rad Udruge u 2022. i plan rada Udruge za ubuduće, kao i druge dokumente vezano uz zapošljavanje radnika, ali Odbor da to nije dobio, da je čula od drugih članova Odbora na sastanku da je tužiteljica prijetila raspuštanjem Udruge, da se predsjednici u prvoj polovici 2023. prigovorilo za visinu njezine plaće i plaća novozaposlenih radnika, da se tražilo smanjenje plaća jer je njihova visina prelazila svotu prihoda Udruge. Nadalje, da je tužiteljica određivala plaću sebi i svojoj kćeri AD, da je tužiteljica prijetila ako joj se skine na plaći da će dati otkaz i otići, da joj je nakon sastanka prišla i rekla da smanji tenzije (puno vike između predsjednice i ostalih članova) i da preda dokumentaciju koju da je dužna predati, ali da nije to učinila.

17. Svjedok MD navodi da je 10-tak godina član tuženice, da je član Predsjedništva od 2023. i sjednice održane u 4. ili 5. mjesecu, da je tijekom 2023. tužiteljica izgubila povjerenje svih članova Udruge na proljeće 2023. budući je u jednom trenutku kazala da će likvidirati Udrugu jer da nemaju novaca, da je kulminacija uslijedila u 3. ili 4. mjesecu 2023. obzirom da je Udruga došla u «pat poziciju» i nije mogla funkcionirati jer nije bilo novca, da su tražili od tužiteljice da im preda na uvid c jelokupnu dokumentaciju kako bi mogli konkretno svi skupa problem razriješiti, da je tužiteljici u 8. mjesecu 2023. uručen otkaz, da je izglasan novi predsjednik na skupština 4. ili 5. mjesecu 2023., da nije pročitao Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Svjedok ističe da je izgubio povjerenje u rad tužiteljice jer je poslovanje bilo netransparentno te se Udruga dovela do ruba odnosno do likvidacije kako je to i tužiteljica rekla.

18. Potom svjedok UD pred sudom ističe da je član Udruge od listopada 2022., a član Predsjedništva negdje od svibnja 2023. kada je bio izglasan, da je moguće i da je potpredsjednik Udruge, ali to ne zna, da je nakon tužiteljice izglasan za predsjednika g. CD na sjednici negdje u 9. mjesecu 2023., da njegovo bolesno dijete pet mjeseci nije dolazio u Udrugu zbog spora s gđom. ED, da mu je g. CD rekao da gđa. ED nije preuzimala poštu, odnosno Odluku o otkazu. Svjedok navodi da je on potencirao podnošenje protiv tužiteljice kaznene prijave i to na sjednici na kojoj je iznesen prijedlog da se ona razriješi s funkcije predsjednice, da su on, CD i ČD otišli privatno u Rijeku na Školjić kod odvjetnice i podigli privatnu kaznenu prijavu, da mu je u veljači 2023. gđa. ED rekla da će se Udruga zatvoriti jer da nema financija za daljnje održavanje i za njezinu plaću, a Udruga da se financirala iz proračuna Grada Opatije i preko projekta koji da se provodio a imao je veze s Europskom unijom i partnerstvom sa Gradom Opatija. Naglašava da je u potpunosti izgubio povjerenje u rad tužiteljice, da gđa. ED prijetila raspuštanjem Udruge, da se problemi pokušali riješiti s tužiteljicom.

19. Zatim svjedokinja ŠD navodi da je članica Udruge od 2022., da je njezin sin član 10-tak godina, da je bila članica Predsjedništva od veljače 2023. do travnja 2023., da je negdje u 2. mjesecu na Skupštini CD postao predsjednik Udruge, a možda da je to bilo na sjednici u travnju 2023., da je na skupštini ED kao predsjednica rekla da više nema sredstava u okviru Udruge za njezinu plaću, da su predlagali da bi joj neko vrijeme plaća bila nešto niža nego što ju je primala, ali ona na to da nije pristala. Svjedokinja da je izgubila povjerenje u rad tužiteljice jer je u jednom trenutku bilo rečeno da će se Udruga raspustiti, da je to svjedokinju uzrujalo jer su joj kao i ostalim članovima bitna isključivo njihova djeca, kao i zbog toga što je otkaz dobila gđa. Sonja koja je bila voditeljica projekta „Igrom kroz život“ te da je nakon toga došla na njezino mjesto tužiteljica i njezina kćer.

20. Tužiteljica ED iskazuje da je radila kod tuženice na radnom mjestu pisanje i provedba projekata, da je bila zastupnik po zakonu kontinuirano od 1.7.2014. do 2.7.2023. kada je bila održana skupština, da joj je istekao mandat, a izabran da je novi predsjednik CD, da se ne sjeća da je primila mail, a sigurno da nije ništa dobila putem pošte što bi se odnosilo na spominjanje u Odluci o otkazu da ju je poslodavac putem punomoćnika 10. kolovoza 2023. pozvano na primopredaju dokumentacije te zatražio obrazloženje vezano uz financijsko poslovanje i nezakonitost njezinog postupka, da je kaznena prijava protiv nje odbačena, da ju nikada nitko nije pitao ništa vezano uz bilo kakav pojam iz Odluke o otkazu o nekakvoj velikoj šteti ili bilo kakvoj šteti. Nadalje, da je primopredaja dokumentacije između nje i novog z.z. tuženice izvršena 14. srpnja 2023., da mu je predala jedini ključ od prostorije Udruge koji je imala, zatim službeni mobitel s aplikacijom netbanking gdje je tuženica imala žiro račune, da se kompletna dokumentacija nalazila u Udruzi, da ništa od dokumentacije u prostoriji ona nije uzela doma, da se knjigovodstvena dokumentacija Udruge nalazila u ovlaštenom knjigovodstvenom servisu koji je pripadao SD, da je zakonskom zastupniku dala podatak o tom knjigovodstvenom servisu, da se i na platnim listama vidi koji je knjigovodstveni servis obavljao svoj dio posla, da u njezinom mandatu nisu nikad utvrđene nepravilnosti vezano uz rad Udruge od strane viših institucija i to Ministarstva socijale, Grada Opatije, Općine Matulji, PGŽ, Porezne uprava, EU Fondova u čije ime postupa Hrvatski zavod za zapošljavanje koji je stacioniran u Zagrebu, da je osim vođenja Udruge u istoj pisala i provađala projekte, da si nije proizvoljno određivala plaću već da kroz odobrene projekte nakon potpisivanja ugovora stoji stavka o iznosu plaće voditelja projekta, a temeljni izvor financijskih prihoda Udruge da je bio putem odobrenih projekata, da su unutar pojedinih projekata bili unaprijed određeni parametri koji se odnose na isplatu plaća i visinu uključujući sve pripadajuće doprinose, kako voditelja tako i svih sudionika u projektu, da su se nakon okončanja projekta svi izvještaji predavali nadležnom tijelu koji ga je financirao. Tvrdi da je osobno pozajmila Udruzi iznos od 82.000,00 kuna, to sve da je uplaćeno na žiro račun Udruge i isplaćeno s žiro računa na njen tekući račun, a taj iznos da joj je vraćen po proteku 20-ak do mjesec dana, da se to dogodilo jednokratno negdje 2022. ili 2023., te da se taj iznos spominje i u dokumentaciji tužiteljstva koje je protiv nje odbacilo kaznenu prijavu, da konkretnom pozajmicom nije ostvarila nikakvu korist za sebe, da je na radnom mjestu pisanje i provedba projekata radila od 2.5.2014. kontinuirano do otkaza, da je odrađeno više od 10 projekata koji su trajali od godine do dvije i moglo se istovremeno voditi više različitih projekata, da nikad nije bila članica Udruge, da joj je SD spomenula u kolovozu 2023. da je odjavljena s HZMO i HZZO-a, da je možda dobila obavijest o odjavi u sandučić e-građanin, ali da tu komunikaciju ne provjerava redovito, da ostavlja otvorenu mogućnost da odluku o izvanrednom otkazu nije zaprimila točno 8.9.2023. već da je bio početak rujna. Ukazuje da nije prijetila raspuštanjem Udruge nego da je tražila savjet kako održati Udrugu u daljnjem radu, da sada radi u svom vlastitom OPG-u u statusu radnice i to od dana otkaza u Udruzi, da nije ništa brisala niti u mail-u, niti u kompjuteru tuženice.

21. Zastupnik tuženice po zakonu CD navodi da je dao punomoć za kaznenu prijavu (str. od 73 do 76 spisa) zajedno s ČD i LD za podnošenje iste kako je to u tom dokumentu sadržano, da je tu punomoć dao odvjetnici Kristini Mikuličić kao privatna osoba, da je nakon što je odvjetnica napisala kaznenu prijavu pročitao njezin sadržaj, da kod tuženice ne postoji radno mjesto pisanje i provedba projekata, kada je preuzeo funkciju zastupnika po zakonu da su na Predsjedništvu naprav ili sistematizaciju radnih mjesta, da tog radnog mjesta nije nikada ni bilo, a nije bilo ni sistematizacije. Nadalje, da trenutno Udruga ima 30 zaposlenika koji imaju Ugovore o radu, da neki zaposlenici imaju ugovore na neodređeno, a neki na određeno vrijeme, da je od njih 30 jedan radnik na radnom mjestu voditelj osobnih asistenata, dva radnika da su na radnim mjestima stručni suradnik - pedagog za svakodnevni rad s korisnicima, a ostatak da su osobe na radnom mjestu osobni asistenti koji rade na terenu, da su podatke koje je odvjetnica Kristina Mikuličić imala za pisanje kaznene prijave generalno dali za čitavi podnesak z.z tuženika, ČD i LD, da je tužiteljica bila dužna predati dokumentaciju koja se spominje u obrazloženju odluke o otkazu nakon održavanja izborne skupštine 2. ili 3. srpnja 2023., da je on u Udruzi isključivo volonterski i nije u radnom odnosu s istom, da tuženica ima zaposlenu osobu na radnom mjestu voditeljica osobnih asistenata, a ona da je ujedno i tajnica Udruge, da mu pomaže u smislu ishođenja potrebne dokumentacije, ali ne u velikom opsegu jer da je koncentrirana na posao vođenje osobnih asistenata, a ona da je zaposlena na određeno vrijeme do kraja 2026. Uz to, ukazuje da tuženica više nema zaposlenih vezanih uz projekt osobne asistencije, da je odjavu tužiteljice s HZZO i HZMO u kolovozu 2023. izvršila knjigovotkinja SD po njegovom nalogu, da joj je mail-om dostavio Odluku o izvanrednom otkazu, da pretpostavlja da je ona obavijestila tužiteljicu o otkazu jer čim je SD primila mail da ga je nazvala i pitala može li obavijestiti o tome gđu. ED, da su vezano uz primopredaju došao u prostorije tuženice s ČD od i tužiteljice da je dobio jedan list papira olovkom napisan sa sadržajem koje aktivnosti treba neposredno napraviti, da je to bilo „šturog“ sadržaja iz kojeg se ništa nije moglo zaključiti, zatim da mu je dala ključ od Udruge i službeni mobitel za koji mu nije dala šifru te ga je on išao otključati kod servisera i službeni kompjuter koji da je bio potpuno izbrisan i nije htjela ustupiti zaporku od službene mail adrese Udruge tvrdeći da je to privatna mail adresa, da je tužiteljica predala i dokumentaciju u registratorima u Udruzi, ali da je sljedivost te dokumentacije bilo teško pratiti, te smatra da to nije bila dovršena primopredaja. Osim toga, da su 2023. postojale pritužbe ostalih članova Predsjedništva i roditelja pojedinih članova Udruge zato što su bili upoznati s činjenicom da Udruga nema sredstva, da su bili revoltirani prijetnjom zatvaranja Udruge i davanju otkazu Sonji Jurhan Pleše, stručnoj suradnici kao i općenito međuljudskim odnosima koji da su bili jako narušeni i to između članova Udruge roditelja i gđe. ED, da su članovi Udruge i roditelji izgubili povjerenje u tužiteljicu, korisnici Udruge ne žele da se tužiteljica vrati na posao u Udrugu, da je ugovore o radu tužiteljica zaključila sama sa sobom, da ne zna tko je odredio visinu tužiteljičine plaće od 2014. do 2023., da je odluci o izvanrednom otkazu prethodila netransparentnost, zatim o narušeni međuljudski odnosi, gubitak povjerenja nakon što je tužiteljica istakla da će likvidirati Udrugu, kao i pozajmica koja se spominjala i bila je uplaćena na račun Udruge kao polog utrška, a ne kao zajam, da se odluka o izvanrednom otkazu dostavljala tužiteljici putem pošte preporučenom pošiljkom s povratnicom.

22. U ovoj parnici sporne su činjenice je li odluka o izvanrednom otkazu dopuštena (pravno valjana), je li tužiteljica pravovremeno od tuženika zahtijevala zaštitu prava, te ako je odluka o otkazu nedopuštena jesu li ispunjenje pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu s danom podnošenja protutužbe.

23. Prije svega, tuženica je istakla prigovor prekluzije. Ovaj prigovor da je tužba podnesena nepravovremeno (nakon proteka roka za njeno podnošenje iz članka 133. stavka 1. ZR-a) po svojim učincima je procesnopravne prirode. Člankom 133. stavkom 1. ZR-a regulirano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Prema tome, za početak tijeka roka iz članka 133. stavka 1. ZR-a presudna je dostava odluke o otkazu radniku ili njegovo saznanje za povredu prava. U okolnostima postojanja poslodavčeve Odluke o otkazu ugovora o radu normativna sintagma «od saznanja za povredu prava» podrazumijeva da je radnik doznao za cjelokupni sadržaj otkaznih razloga i obrazloženja (dakle na čemu se ta odluka zapravo temelj) na način koji je različit od čina dostave (fizičkog zaprimanja uz potpis dostavnice ili objavom na oglasnoj ploči poslodavca) te Odluke. Samo saznanje o odjavi s obveznog osiguranja ili usmena obavijest treće osobe (npr. djelatnice računovodstvenog servisa), ili obavijest sustavom e-građanin da je odjavljen s HZMO-a i HZZO-a nije dostatno za početak tog roka ako radnik nije primio odluku o otkazu, niti je upoznat s, u tom aktu prezentiranim i obrazloženim, razlozima otkaza. Tuženica je iznijela nedvosmislenu tvrdnju da je tužiteljica doznala za Odluku od 21. kolovoza 2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu (str. 8 i 9 spisa) točno 22. kolovoza 2023. Međutim, u smislu pravila o teretu dokaza, ona tu tvrdnju nije i dokazala. Ovo osobito u okolnostima iskaza svjedokinje SD (na čiji sadržaj nije bilo primjedbi), vlasnice knjigovodstvenog servisa koji je radio obavljao knjigovodstvene usluge za tuženu u kolovozu 2023., koja se nije mogla prisjetiti pred sudom kada točno je zaprimila predmetnu Odluku o otkazu, dok nije iskazala da je tužiteljicu upoznala sa sadržajem obrazloženja Odluke i otkaznim razlozima, već je iskazala da vjeruje da je obavijestila tužiteljicu o odjavi s HZMO-a. Niti iz sadržaja ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi da je od koga drugoga, ili na neki drugi način tužiteljica doznala za obrazloženje razloga Odluke o otkazu upravo 22. kolovoza 2023., a niti tijekom 23. kolovoza 2023., kao zadnjeg dana kada bi se najkasnije radilo o prekluziji prava na podnošenja predmetne tužbe obzirom na navod tužiteljice (još u tužbi) da je zahtjev za zaštitu prava (str. 11 do 13 spisa) protiv Odluke o izvanrednom otkazu podnijela 8. rujna 2023.. Pozivanje tuženice u odgovoru na tužbu na sudsku praksu (Županijski sud u Rijeci, Gž R-192/2020-2 od 8. svibnja 2020. – str. 93 do 95 spisa) sud smatra irelevantnim jer se ne radi o činjenično usporedivim pravnim situacijama. Naime, tuženica u ovom sporu ne tvrdi da je tužiteljica eksplicitno odbila zaprimiti dostavu Odluke o otkazu, a na kojoj se okolnosti u biti temelji pravna situacija iz dostavljene sudske prakse. Zbog izloženih razloga prigovor prekluzije nije osnovan.

24. Tuženica je na zahtjev za zaštitu prava odgovorila očitovanjem od 11. rujna 2023. (stranice od 14 do 16 spisa). Punomoćnik tužiteljice je to očitovanje zaprimio 21. rujna 2023. (navod u tužbi koji tuženica nije posebno osporavala), te je tužbu podnijela 5. listopada 2023., dakle pravovremeno u smislu odredbe članka 133. stavka 2. ZR-a

25. Prema članku 119. stavku 2. ZR-a prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Poslodavac u obrazloženju odluke o otkazu treba navesti sadržaj obrane ili navesti okolnosti zbog kojih radniku iznošenje obrane nije omogućeno. U predmetnoj Odluci se eksplicitno navodi da radnici nije bilo omogućeno da iznese svoju obranu (zadnji odlomak obrazloženja – str. 9 spisa). Nužno je ukazati da poslodavac u obrazloženju Odluke, ako radniku nije omogućio iznošenje obrane treba istaknuti koje su to konkretne okolnosti zbog kojih nije postupio na takav način, pritom čineći jasnu razliku u sadržaju između napisanih otkaznih razloga u odnosu na naznačene opravdane okolnosti za neomogućavanje radniku iznošenja obrane. To nisu sinonimi u smislu da jedan te isti pojam istovremeno (kumulativno) obuhvaća i otkazni razlog i okolnost zbog koje nije bilo opravdano oček ivati od poslodavca da radniku omogući da se brani. Konkretno, tuženica kao poslodavac na opisani način nije postupila u predmetnoj pravnoj situaciji, odnosno u osporenoj Odluci o izvanrednom otkazu, jer su zapravo po njoj otkazni razlozi na koji se poziva, istovremeno i sinonim u čijem sadržaju nalazi i razlog zašto nije bilo opravdano očekivati da omogući radnici (tužiteljici) iznošenje obrane.

26. U sporu radi otkaza ugovora o radu odlučno je razjasniti jesu li bili opravdani upravo oni razlozi na kojima se Odluka o otkazu temelji (sadržani i argumentirani, u pravilu, u obrazloženju kao sastavnom dijelu Odluke, a iznimno u izreci), a okolnosti (činjenice) koje se imaju supsumirati pod te i takve razloge, prema logici stvari mogu nastati najkasnije do trenutka donošenja Odluke o otkazu. S tim u vezi, saznanja, isprave, dokumentacija i sl. do kojih je poslodavac tek naknadno došao, i to nakon što je radniku već otkazao Ugovor, u parnici, pokretanje koje je inicirao radnik, nemaju relevantnosti u smislu isticanja po tuženiku pred sudom «dodatnih opravdanja» ili «jačanja argumentacije» ili iznošenja novih razloga u smjeru dokazivanja da je ta Odluka o otkazu bila, u spoznajnom smislu, do nužne razine izvjesnosti dopuštena, pravilna i zakonita. Prema tome, za valjanost odluke o otkazu mjerodavni su upravo oni razlozi navedeni u obrazloženju odluke, te se isti ne mogu dodatno obrazlagati u sudskom postupku koji ima za predmet ocjenjivanje valjanosti te odluke, kao što se tijekom parnice ne mogu isticati i drugi razlozi koji su doveli do odluke o izvanrednom otkazu, a koji nisu bili taksativno navedeni i opisani u osporavanoj odluci. Kanalizirajući navedeno u okvire ovog spora to znači da sve one okolnosti i činjenice koje su bile spominjane tijekom parnice (podnesci stranka, njihovi iskazi ili u iskazima svjedoka), a nisu eksplicitno navedene u odluci o otkazu po otkaznim razlozima [konkretno u obrazloženju Odluke sadržaj pod a), b), c), d) i e) ] jesu irelevantne.

27. Predmetnom Odlukom o izvanrednom otkazu (str. 8 spisa) tuženica je tužiteljici otkazala ugovor o radu od 3. svibnja 2014. sklopljen na neodređeno vrijeme. U Odluci se navodi da je tužiteljica bila zaposlena na poslovima pisanja projekata.

28. Prema ustaljenoj sudskoj praksi (Vrhovni sud RH, Revr-779/10 od 8. 9. 2010. i Ustavni sud, U-III-2246/2011 od 17. 9. 2014.), citirano: « poslodavac je taj koji odlučuje hoće li se u slučaju utvrđenog počinjenja osobito teške povrede radne obveze odlučiti za izvanredni ili redoviti otkaz ugovora o radu.«.

29. Međutim, za razliku od redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika (članak 115. stavak 1. točka 3) ZR-a) kod kojeg zakonodavac nije regulirao nikakav interval (period) između trenutka poslodavčevog saznanja za skrivljeno ponašanje radnika i dana donošenja odluke o redovitom otkazu, kod izvanrednog otkaza poslodavac smije takvu odluku donijeti isključivo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (članak 116. stavak 2. ZR-a).

30. Tužiteljica je u postupku istakla prigovor prekluzije u smislu časa saznanja tuženice za sve činjenice na kojima je temeljila izvanredni otkaz i dana donošenja te Odluke. Rok od 15 dana iz članka 116. stavka 2. ZR-a je materijalnopravne prirode i ima značenje osnovne pretpostavke za dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu. Nepoštovanje tog roka ima kao posljedicu nedopuštenost otkaza (u tom smislu i Vrhovni sud RH, Revr-1895/10 od 12. 1. 2011.). Nadalje, rok od petnaest dana u kojem se smije izvanredno otkazati ugovor o radu počinje teći od saznanja osobe nadležne za donošenje odluke o činjenicama na kojima se otkaz temelji (u tom smislu i Vrhovni sud RH, Revr- 1304/10 od 17. 11. 2010.).

31. Usporedbom kaznene prijave od 4. kolovoza 2023. (stranice od 73 do 76 spisa) podnositelja CD, ČD i ŽD protiv (tužiteljice) ED (koji dokument je sastavila odvjetnica Kristina Mikuličić iz Rijeke) s predmetnom Odlukom o izvanrednom otkazu i to osobito s obrazloženjem tamo navedenih otkaznih razloga (koji predstavljaju činjenični temelj otkaza) proizlazi zaključak da se svi otkazni razlozi navode već i u kaznenoj prijavi, kao dokumentu koji je tadašnji zastupnik tuženice po zakonu, kako je iskazao pred sudom, i pročitao. Naime, svjedokinja ČD u iskazu je navela da je CD došao na funkciju predsjednika Udruge istog dana kada i ona na funkciju dopredsjednice, a to je bilo 17. srpnja 2023. Dodatno, podatke koji su poslužili za pisanje sadržaja kaznene prijave odvjetnici su prezentirali, osim ČD i ŽD, također i z.z. tužene CD. Prema tome, najkasnije 4. kolovoza 2023. kada je poslodavac, odnosno njegov zakonski zastupnik, saznao za činjenice koja je osnov otkaza, počeo je teći rok za izvanredni otkaz, a taj rok je protekao s istekom 19. kolovoza 2023., dakle 20. kolovoza 2023. Donošenjem sporne Odluke o otkazu 21. kolovoza 2023. tuženica je istu donijela ne poštujući rok iz članka 116. stavka 2. ZR-a, što ima za posljedicu nedopuštenost predmetne Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Zato je tužiteljičin prigovor osnovan. Argumentacija CD da je punomoć dao odvjetnici Kristini Mikuličić kao privatna osoba nije pravno prihvatljiva u kontekstu tijeka rok od 15 dana iz članka 116. stavka 2. ZR-a jer je to u vrijeme (saznanja za razloge kaznene prijave, a koji su činjenično potpuno isti s otkaznim razlozima iz Odluke, i povrh svega koje podatke je on prezentirao odvjetnici) već bio predsjednik tuženice i jedina osoba ovlaštena za donošenje odluke o otkazu. Stoga takva argumentacija ne može opravdati prekoračenje roka iz članka 116. stavka 2. ZR-a za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu. Prema članku 124. stavku 1. ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke.

32. U odnosu na razjašnjenje pitanja nedopuštenosti Odluke o otkazu ostali izvedeni dokazi nisu posebno ocjenjivani jer njihov sadržaj nije bio relevantan uzimajući u obzir da je sud prihvatio tužiteljičin prigovor proteka roka iz članka 116. stavka 2. ZR-a u odnosu na tuženicu kao poslodavca.

33. Odredbom članka 125. stavka 2. ZR-a propisano je da se sudski raskid ugovora o radu može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

34. Tužiteljičine tvrdnje da je protutužba neuredna nisu osnovane. Taj podnesak i u njemu sadržan protutužbni zahtjev po ocjeni ovog suda bili si podobni za odlučivanje.

35. Vezano uz sudski raskid, sud će radnikov zahtjev za takvim raskidom ugovora o radu (ako se utvrdi da je otkaz nedopušten) prihvatiti bez ispitivanja daljnjih okolnosti. Nasuprot tome, kada zahtjev postavi poslodavac, a što je tuženica postavila u formi protutužbenog zahtjeva, tada sud može donijeti odluku o sudskom raskidu tek ako utvrdi da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Pritom se utvrđuju, u tom smislu, relevantne okolnosti koje postoje u vrijeme odlučivanja o protutužbenom zahtjevu, dakle radi se i okolnostima nastalim nakon donošenja Odluke o otkazu. Teret dokazivanja tih okolnosti je na poslodavcu.

36. Za prihvaćanje protutužbenog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu nije dovoljan samo subjektivni stav (gubitak povjerenja u tužiteljicu), već sud mora utvrditi objektivne činjenice koje opravdavaju zaključak da nastavak radnog odnosa doista nije moguć. Relevantno je utvrditi postoji li stvarna i opravdana nemogućnost nastavka radnog odnosa, uzimajući u obzir i rezultate eventualnih postupaka drugih tijela (npr. tijela kaznenog progona). Ishodište konkretnih otkaznih razloga (zašto po stavu tuženice u času donošenja Odluke o izvanrednom otkazu nastavak radnog odnosa nije više moguć) bilo je u njezinoj argumentaciji da je tužiteljica u svojim postupanjima i propuštanjima (opisanim u obrazloženju Odluke) zapravo počinila i Udruzi i njezinim članovima veliku štetu (očito imovinskog karaktera), te da aktivnosti tužiteljice imaju obilježja kaznenog djela, te sumirajući sve u sadržajnoj ukupnosti da je zapravo tužiteljica na uštrb tuženice i potreba korisnika udruge ostvarivala vlastite ciljeve i dobit. U vrijeme donošenja Odluke o otkazu određene objektivne okolnosti bitne za odluku o protutužbenom zahtjevu nisu egzistirale, a sada su evidentne. Prvo, podnesena kaznena prijava protiv tužiteljice nije dovela do pokretanja kaznenog postupka (time, niti do osude tužiteljice), već je ista od strane nadležnog državnog odvjetništva rješenjem od 20. rujna 2024. (stranica 152 do 157 spisa) odbačena za učin onog kaznenog djela koje joj se stavljalo na teret. Drugo, tuženica je istakla kao otkazni razlog da je tužiteljičinim postupanjem njoj i njezinim članova nastala velika šteta. Logično je i životno da onaj kojemu je doista pričinjena šteta, a osobito okarakterizirana kao velika šteta, od štetnika istu naknadi. U tom kontekstu tuženica nije ni tvrdila (prema tome niti dokazala) da su ona ili zastupnici, odnosno punomoćnici članova Udruge, nakon izvanrednog otkaza nastavno protiv tužiteljice pokrenuli parnični postupak radi naknade štete na koju se poziva, a takvo postupanje, općenito, je logičan slijed aktivnosti oštećenika kao odgovor na postupanja štetnika. Pri tome se ukazuje da je obveznopravna odgovornost šira od kaznenopravne. Prema tome, u odnosu na utvrđenje relevantnih okolnosti iz članka 125. stavka 2. ZR-a proizlazi da niti je tužiteljica počinila kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju (čiji je opis u kaznenoj prijavi i svojim sadržajem odgovara otkaznim razlozima), niti je pokrenuta protiv tužiteljice ikakva parnica radi naknade cjelokupne imovinske štete koja joj se otkaznim razlogom stavljala na teret, pa takvo stanje stvari (nepostojanje kaznenopravne niti obveznopravne odgovornosti tužiteljice) ne upućuje na to da nastavak radnog odnosa nije moguć. Uz to, tuženica se poziva na organizacijske razloge, navodeći da kod nje nema radnog mjesta (niti usporedivog radnog mjesta) na koje bi se tužiteljica mogla vratiti. Međutim, sud ocjenjuje da takvi navodi sami za sebe ne dokazuju nemogućnost nastavka radnog odnosa. Tuženica, nadalje, ističe financijske razloge pozivajući se na činjenicu da je neprofitna udruga s ograničenim sredstvima. Sud smatra da niti ove okolnosti nisu konkretizirane, ni pokrijepljene (odgovarajućim materijalnim) dokazima u mjeri potrebnoj za sudski raskid. Kao što je ranije već spomenuto, tuženica se pozivala na gubitak povjerenja njezinih članova prema tužiteljici. Nužno je naglasiti da članovi tuženice (Udruge) nisu isto što i poslodavac u smislu radnog odnosa. Okolnosti iz članka 125. stavka 2. ZR-a su vezane uz odnos između radnika i poslodavca, a ne subjektivne stavove trećih osoba. Stoga subjektivni gubitak povjerenja članova Udruge ne može imati odlučujući značaj u ovom postupku. Sud ne prihvaća niti navode tuženice da bi interese njezinih članova, kao osoba s invaliditetom, trebalo staviti ispred interesa tužiteljice. Naime, iako je nesporno da tuženica kao Udruga obavlja djelatnost od posebnog društvenog značaja, ta okolnost sama po sebi ne može derogirati prava radnika iz radnog odnosa. Prava tužiteljice proizlaze iz radnog odnosa, te uživaju (u okolnostima utvrđenja nedopuštenom Odluke o otkazu) zaštitu sukladno ZR-u, te ih nije dopušteno ograničavati pozivanjem na opće interese trećih osoba. Konačno, sud ističe da se u ovom postupku odlučuje o pravima i obvezama iz konkretnog radnog odnosa između tužiteljice i tuženice, a interesi članova Udruge, iako legitimni, ne predstavljaju pravno odlučujuću okolnost u smislu primjene sadržaja odredbe članka 125. stavka 2. ZR-a. U svojoj ukupnosti, u ovom odlomku obrazloženja, iznese okolnosti ne upućuju opravdano na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje interesa obiju stanaka, nije moguć. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki II dispozitiva presude.

37. Odluka o trošku (točka III izreke) temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1., u vezi s čl. 155. ZPP-a, ostvareni potpuni uspjeh tužiteljice, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Slijedom navedenog, tužiteljici su priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema troškovniku od 12. siječnja 2026. (str. 195 spisa). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 22.1.2024. i 29.1.2024. te zastupanja na ročištu 12.2.2024. - zatraženi troškovnikom iznos od 400,00 eura (Tbr. 7. toč. 2., st. 1., alineja 4. Tarife), te primjenom (Tbr. 7. toč. 2., st. 2. Tarife – svaka daljnja radnja) po 100,00 eura, i to za sastav podneska od 18.4.2024., kao i zastupanja na ročištima 22.4.2024., 25.7.2024., 15.4.2025., 16.9.2025. i 12.1.2026., ukupno 600,00 eura, te pripadajući PDV od 25% na prethodne stavke u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife), dakle sveukupno 1.250,00 eura. U preostalom dijelu zahtjev za troškom nije osnovan.

38. Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata (zatražena po tužiteljici u tužbi postavljenom tužbenom zahtjevu) koja teče od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), te članka 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj broj 155/23).

39. Budući je tuženica spor izgubila u odnosu na nju nema osnove za primjenom odredaba članka 154. i članka 155. ZPP-a, pa je zato odlučeno kao u točki IV izreke.

40. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2. ZPP-a).

U Rijeci 13. travnja 2026.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP- a).

Dostaviti:

- pun. tužiteljice - e.komunikacijom

- pun. tuženika - e.komunikacijom