REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Osijek, Vukovarska cesta 31
Us I-931/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Mažuranićeva 11, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi poništenja rješenja tuženika, 13. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavno tajništvo, Sektor za parnične i upravne sporove, Služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/25-01/142, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 20. kolovoza 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-560-01/25-01/142, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 20. kolovoza 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560 -01/25-01/174, URBROJ: 512M2-01-04-06-25-2 od 16. srpnja 2025., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako je u vrijeme pristupanja Mjesnoj zajednici Divoševci bio maloljetan te je unatoč tome bio organiziran u Narodnoj zaštiti Mjesne zajednice Divoševci, a u okviru koje je izvršavao naložene zadatke kao što su poslovi teklića, čuvanja objekata i stražarenja. Također, navodi da je prilikom pristupa zadužio automatsku pušku tipa kalašnjikov koja je u njegovom posjedu bila, zajedno s pripadajućim streljivom, do 30. prosinca 1991., a koju je nakon prestanka dužnosti razdužio što je pisanim putem evidentirano od strane člana Narodne zaštite. Nadalje, tužitelj navodi kako je u kasnijem razdoblju bio u Hrvatskoj vojsci te da je pretpostavio da nadležne vlasti vode urednu evidenciju slijedom čega nije provjeravao je li prethodno evidentiran kao pripadnik naoružanog odreda. Predlaže Sudu poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo da nisu ispunjeni svi uvjeti propisani u članku 3. stavku 1. točki c. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019., 84/2021 i 156/2023, nastavno: ZOHBDR) odnosno da tužitelj nije bio izravno angažiran kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite te da se aktivnosti koje je naveo tužitelj u svom zahtjevu ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s otporom, sukladno gore navedenom članku ZOHBDR-a. Tuženik smatra da je pobijanim rješenjem zakonito i pravilno utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava oba zakonska uvjeta za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje te predlaže da se odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.
4. Sud je rješenjem 6. veljače 2026., pozvao tužitelja i tuženika da se u roku 15 (petnaest) dana od dostave rješenja očituju o tome jesu li suglasni da se ovaj spor riješi bez održavanja rasprave na temelju postojeće dokumentacije u spisu.
4.1. Tužitelj se podneskom očitovao kako inzistira na izvođenju personalnih dokaza, dok je s druge strane, tuženik bio suglasan da se predmetni spor riješi bez održavanja rasprave.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je pročitao sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te 30. ožujka 2026. održao raspravu u nazočnosti tužitelja i službene osoba tuženika, kako bi strankama omogućio izjašnjavanje u smislu članka 6. i 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS).
5.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka VJ, ŽJ, ŠJ i ĐJ s obzirom na to da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno te bi saslušanje navedenih svjedoka bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka, a posebice imajući na umu činjenicu da su DJ i ŽJ već saslušani u okviru upravnog postupka.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 20. prosinca 2022. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Divoševci, za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Tužitelj u zahtjevu navodi da je kao pripadnik odreda Mjesne zajednice Divoševci vršio dežurstva u mjesnom domu, osiguravao telefonsku liniju te patrolirao u selu i na ulazima odnosno izlazima iz sela.
8. U povodu zahtjeva tužitelja isti je dao izjavu na zapisnik 10. srpnja 2024. Navodi kako je pristupio Mjesnoj zajednici Divoševci te u istoj bio u razdoblju 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Pri tome je išao na straže i u naoružane ophodnje po Mjesnoj zajednici, vršio motrenje i nadzor prostora te raspoređivao izbjeglice po kućama. Navodi da mu je zapovjednik bio DJ te da je imao vojničku pušku koju je donosio kući nakon smjene, a drugi bi dolazili po nju. Navedene aktivnosti provodio je svakodnevno, a ističe da o navedenom djelovanju mogu posvjedočiti njegovi suborc i ŽJ i DJ.
9. Nadalje, tijekom upravnog postupka saslušan i su svjedoci DJ i ŽJ i to 10. srpnja 2024., a o čemu su sastavljeni zapisnici. Svjedok DJ ističe da je bio zapovjednik i tajnik Mjesne zajednice Divoševci u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te da je podnositelj zahtjeva (sada tužitelj) u navedenom razdoblju također bio pripadnik naoružanog odreda, a nosio je pozive i papire, išao na stražu na ulaze i izlaze iz mjesne zajednice te kod važnih objekata u selu. Imao je zaduženo naoružanje te je vršio nadzor i motrenje prostora i išao u naoružane ophodnje. Svjedok ŽJ izjavljuje da je pristupio u Narodnu zaštitu u Mjesnoj zajednici Divoševci u trenutku formiranja, a 16. rujna 1991. je otišao u 108. brigadu. Potvrđuje da je podnositelj zahtjeva (sada tužitelj) bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite u razdoblju od 1. srpnja do 31. prosinca 1991. Kao i svjedok DJ navodi da je tužitelj imao zaduženo naoružanje, da je išao na straže, čuvao važne objekte te vršio motrenje i nadzor prostora.
10. Člankom 3. stavkom 1. ZOHBDR-a propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadn ik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
11. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. Člankom 179. točkom a) ZOHBDR-a propisano je da se statusi odnosno prava iz ovog Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
13. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjave tužitelja i svjedoka VJ i ŽJ i ovaj sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Divoševci, budući da se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave i iskaza u kojima je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a. Pri tome sud naglašava kako isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama. U tom smislu se navodi, a kako i tužitelj sam na ročištu 30. ožujka 2026. ističe da na navedenom području, odnosno mjestu [adresa] nije bilo izravnih oružanih sukoba s neprijateljem, a s obzirom na to da se neprijateljska vojska nalazila preko Save, na udaljenosti od približno 7 km. Nadalje, tužitelj je u svom zahtjevu, zatim i u danom iskazu pred prvostupanjskim tijelom te na ročištu 30. ožujka 2026. jasno i nedvosmisleno naveo kako je sadržajno njegova zadaća bila držati straže i vršiti naoružane ophodnje po naselju kao i motriti te nadzirati prostor, raspoređivati izbjeglice po obiteljskim kućama slijedom čega je jasno da isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama. Navedeno je nedvosmisleno potvrdio sam tužitelj izjavljujući „nismo imali borbenih djelovanja prema neprijatelju, u selo nam nije nitko ušao.“
14. Nadalje, tuženik je pravilno utvrdio i činjenično stanje u vezi činjenice da se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite za mjesto [adresa] te tužitelj tijekom trajanja upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora navedeno ničim nije doveo u dvojbu. Naime, tužitelj ne posjeduje iskaznicu pripadnika Narodne zaštite ili druge materijalne dokaze u svezi pripadnosti tim odredima.
15. Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se, prema ocjeni ovog suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a, dok se prema podacima službene evidencije tužitelj niti ne vodi kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite u mjestu [adresa] pa je prema tome tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao, tako i u vezi činjenice da se isti ne vodi u službenim evidencijama te je tuženik na konkretni slučaj primijenio mjerodavne, gore navedene odredbe ZOHBDR-a i pravilno odbio zahtjev tužitelja.
16. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.
17. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan te odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
18. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS- a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
Osijek, 13. travnja 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
