Pn-294/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Carmen Ivančević Marinković, odvj. u Splitu, protiv tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Antuna Mihanovića 12, OIB: 39901919995, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. travnja 2026. u nazočnosti, zamjenice pun. tužitelja Jelene Kraljine, odvj. vj. u OD Ivančević i partneri i punomoćnika tuženika ZL, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik HŽ Infrastruktura d.o.o. OIB: 39901919995 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju DL OIB: [osobni identifikacijski broj] ina ime naknade štete iznos od 10.606,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama koji na navedeni iznos teku od 13. travnja 2026. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.511,29 eura s kamatama koje teku od 13. travnja 2026. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je tužitelj bio zaposlenik tuženika te dobio na korištenje stan u prizemlju tuženikove zgrade u [adresa], na adresi [adresa]. Dio te zgrade tuženik da je koristio kao skladište. Stan koji je dobio na korištenje tužitelj da je preuredio i opremio, te da je tuženik znao za njegova ulaganja i dopustio ih. Tužitelj da je postavljao parkete, vrata, vodovodne i elektro instalacije, te je stan opremio potrebnim kućanskim aparatima i namještajem. Zgrada tuženika da je izgorjela u požaru koji je izbio 1. 1. 2015., te da je tada djelomično izgorio i stan tužitelja, odnosno da je isti uslijed vatre i vode zbog gašenja požara potpuno oštećen. Uzrok požara da su neispravne instalacije u dijelu zgrade koju je koristio tuženik. Tužitelj nabraja stvari koje su mu uništene, kao namještaj u dnevnom boravku s kutnim peterosjedom na izvlačenje star dvije godine, regal, tapete, tv marke Samsung star godinu dana, kuhinju sa svim uređajima, tri spavaće sobe od kojih je bračna kupljena nekoliko mjeseci prije štetnog događaja, sve s posteljinom i dr. Uglavnom da se radi o potpuno neupotrebljivim stvarima. Tužitelj da je nakon požara morao iseliti iz tog stana u drugi stan kojeg mu je tuženik dao na raspolaganje. Tužitelj nadalje navodi kako je za rekonstrukciju kupatila sa svim instalacijama potrošio 22.000,00 kn nekoliko godina prije štetnog događaja, za štetu u dnevnom boravku 10.000,00 kn, za štetu na kuhinjskim uređajima 10.000,00 kn, za blagovaonski namještaj 7.000,00kn, za spavaće sobe 15.000,00 kn, za parkete, vrata, zavjese i ostali pribor 15.000,00 kn, te da je njemu i ukućanima oštećena odjeća i obuća u iznosu od 4.000,00 kn, dok ulaganja u elektro i vodovodne instalacije potražuje u iznosu od 10.00000 kn, pa tužbom potražuje ukupni iznos od 71.000,00 kn s zakonskim kamatama od 2015.

2.Podneskom od 17. 11. 2022. tužitelj nakon vještačenja po vještaku za drvodjelstvo, drvnu tehnologiju i namještaj uređuje tužbeni zahtjev na način da na ime naknade štete zbog uništenog namještaja potražuje iznos od 79.918,00 kn, dok na ime naknade štete zbog ulaganja u elektro i vodo instalacije potražuje iznos od 10.000,00 kn.

3.Podneskom od 22.2.2024. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev na način da iznos štete koji potražuje uređenim tužbenim zahtjevom označava u eurima, dok se u odnosu na točku 2 tužbenog zahtjeva koja se odnosila na isplatu iznosa od 10.000,00 kuna, tužbeni zahtjev povlači.

4.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Ističe kako je 1. 5. 2015. (vjerojatno omaška) izbio požar u dvoetažnom skladištu u kolodvoru [adresa], te da su na mjestu događaja izišli djelatnici službe za očevide i krim tehniku PU Splitsko dalmatinske i sačinili zapisnik. Prilikom očevida da je utvrđeno kako je skladište tuženika na prvom etaži izgorjelo, dok su u prizemlju objekta u jugoistočnom dijelu, gdje se nalazi stan kojega koristi tužitelj, na plafonu svih prostorija uočeni tragovi vode, što je fotografski fiksirano i označeno brojem 5 u fotoelaboratu. Tužitelj da ničim ne dokazuje kako su mu posljedicom požara uništeni namještaj, osobne stvari i dr. kako se navodi u tužbi. Tuženik da nije s tužiteljem zaključio ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom, te da je predmetni stan koristio bez pravnog osnova. Nadalje, navodi kako je nakon požara tužitelju dodijeljen zamjenski stan u [adresa], anag. oznake [adresa], kojega je tužitelj preuzeo 2. 2. 2015. Tuženik da je sukladno svim zakonskim obvezama 8. 7. 2014. izvršio mjerenja otpora izolacije u navedenom skladištu, te da je sačinjen Protokol ispitivanja. Uglavnom, tuženik tvrdi kako je proveo sve potrebne sigurnosne mjere zaštite od požara na navedenom objektu, te dodatno osigurao tužitelju i zamjenski stan, kojega sa članovima obitelji koristi i danas.

5.Presudom ovog suda Pn-621/17-44 od 12.6.2024. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja kako isti glasi u izreci ove presude. Odlučujući po žalbi tuženika, Županijski sud u Zagrebu rješenje Gž-5076/2024-2 od 6.5.2025. ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

6.U postupku su izvedeni dokazi pregledom posebnog izvješća PU SDŽ PP Kaštela broj 511-12-28-D-03/15 od 4. 3. 2015., službene zabilješke PP Kaštela od 1. 1. 2015., zapisnika o očevidu PU SDŽ Sektora kriminalističke policije Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj 511-12-10-28-D-3/15 NB od 1. 1. 2015., izvješća PU SDŽ Sektor kriminalističke policije Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj 511-12-10-28-D-3/15 od 15. 2. 2015., rješenja Ro "Željeznički prijevoz Split" 1792/85 od 3. 4. 1985., ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom zaključenog između HŽ Hrvatske željeznice i tužitelja 11. 1. 2000., zapisnika o primopredaji zamjenskog stana od 9. 1. 2015., izvještaja o mjerenju otpora izolacije HŽ Infrastruktura d.o.o. od 8. 7. 2014., Protokola o ispitivanju HŽ Infrastrukture od 8. 7. 2014., ispitnog lista za ispitivanje ispravnosti zaštite od neizravnog napora dodira od 8. 7. 2014., ispitnog lista za ispitivanje razvodnih ormara i ploča od 8. 7. 2014., fotografija (str. 29-35), spisa PU SDŽ PP Kaštela broj 511-12-28-D-3/2015, saslušanja tužitelja, te svjedoka SL, VL, NL, PL, OL, JL te vještačenjem po vještaku za drvodjelstvo, drvnu tehnologiju i namještaj Ivanu Juriću.

7.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Ovaj sud u cijelosti ostaje kod svih utvrđenja i stava zauzetog u ranijoj odluci Pn-621/17, tako da je obrazloženje odluke u cijelosti identično ranijem obrazloženju kako slijedi.

8.Među strankama nije sporno sljedeće:

- kako je tužitelju rješenjem prednika tuženika RO "Željeznički prijevoz Split" br. 1792/85 od 3.4.1985. dodijeljen na korištenje dvosobni stan površine 72 m2 u prizemlju poslovne zgrade u [adresa],

- kako je tužitelju 11.1.2000. ponuđen ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom, koji se odnosi na stan dodijeljen naprijed navedenim rješenjem od 3.4.1985., koji ugovor tužitelj kao najmoprimac nije potpisao,

- kako je PU Splitsko Dalmatinska, policijska postaja Kaštela 4.3.2015., sastavila posebno izvješće Općinskom državnom odvjetniku u Splitu br. 511- 12-28-D-03/15 o požaru koji je 1.1.2015. oko 13 sati izbio na objektu u [adresa] u vlasništvu tuženika,

- kako se u naprijed navedenom izvješću navodi kako je u opožarenom objektu-skladištu izgorio i nagorio razni skladišni materijal i oprema, da se u sklopu istog nalaze i stanovi koji su također oštećeni u požaru, te da je riječ o stanovima zaposlenika tuženika, među kojima se spominje i tužitelj,

- kako se u navedenom izvješću od 4.3.2015. navodi da je inspektor zaštite od požara mišljenja kako je uzrok požara kvar na električnoj instalaciji do koje je došlo uslijed gubitka izolacijskih svojstava napojnog kabela rasvjete i predimenzioniranja osigurača u glavnom razvodnom ormaru električne instalacije. Požar se zahvaljujući povoljnim uvjetima proširio na konstrukciju i uskladišteni materijal,

- kako je Policijska postaja Kaštela 1.1.2015. sastavila službenu zabilješku o dojavi požara, u kojoj se navodi kako je u gašenju požara sudjelovalo više vatrogasnih skupina, kako je požar stavljen pod kontrolu u 14,43 sata te u potpunosti ugašen u 17,30 sati, te kako su u požaru stradali stanovi zaposlenika tuženika, među kojima i tužitelja, na načina da su natopljeni od vode kojom je gašen požar. Također, da je prijetila opasnost od urušavanja južnog zida skladišta, koji je u dogovoru s tužiteljem i regionalnim direktorom HŽ-a srušen u 17,00 sati,

- kako je PU Splitsko Dalmatinska sektor kriminalističke policije, služba za očevide i kriminalističku tehniku 1.1.2015. sastavila zapisnik o očevidu, gdje se između ostalog spominje kako je u prizemlju objekta, u jugoistočnom dijelu smješten stan tužitelja koji je pred iseljenjem i da se na plafonu svih prostorija nalaze tragovi vode. Stan od tužitelja označen je brojem 5 i fiksiran fotografski,

-kako je 15.2.2015. PU Splitsko Dalmatinska Sektor kriminalističke policije služba za očevide i kriminalističku tehniku sastavila izvješće o utvrđivanju uzroka požara, iz kojeg proizlazi da je uzrok požara kvar na električnoj instalaciji, kako je to navedeno u posebnom izvješću Općinskom državnom odvjetniku od 4.3.2015.,

-kako je tužitelju odlukom tuženika od 9.2.2015. predan zamjenski stan na adresi [adresa] u [adresa] , također u kolodvorskoj zgradi,

-kako prema nalazu i mišljenju vještaka za drvodjelstvo Ivana Jurića šteta na stvarima i opremi u stanu tužitelja iznosi 79.918,00 kuna.

9. U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženi dužan naknaditi tužitelju štetu koju trpi u vidu uništenih stvari i opreme stana koji je stradao u slijed požara koji je izbio u zgradi tuženika 1.1.2015., na način da su te stvari i oprema uništeni uslijed gašenja požara, to jest nisu stradali od vatre, već od vode.

10.Iz službene zabilješke o dojavi požara Policijske postaje Kaštela od 1.1.2015. proizlazi da je u gašenju požara sudjelovalo više vatrogasnih društava, tako DVD Mladost s 10 vozila i 29 vatrogasaca , DVD s 5 vozila i 9 vatrogasaca, DVD Kaštela s 2 vozila i 8 vatrogasaca, DVD Solin s 1 vozilom i 4 vatrogasaca i DVD Trogir s 1 vozilom i 5 vatrogasaca. Ovo upućuje na zaključak da se radilo o požaru visokog rizika, budući iz policijskih izvješća proizlazi kako su se u skladištu tuženika gdje je izbio požar nalazile 7 bačvi ulja i maziva od 200 litara. Uz to, spominje se i vjetar. Gašenjem tako velikog i opasnog požara očigledno je iziskivalo velik broj vatrogasaca i vatrogasne opreme, te je upotrjebljena velika količina vode, što se navodi i u citiranim policijskim izvješćima.

11.Na okolnost opremljenosti stana tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja pregledane su priležeće fotografije te saslušani tužitelj, njegova supruga i predloženi svjedoci.

12.Tužitelj u svom iskazu navodi kako je u predmetni stan uselio 25.3.1980., iako se radilo prostoru koji je do tada služio za držanje građevinskog materijala i nije bio uvjetan za život jer je imao jednu prostoriju s vodom i WC čućavac. Tužitelj navodi sam ugradio potrebne instalacije, žbukao zidove, izvršio pregređivanje, odnosno da je uređivao stan malo po malo sukladno sredstvima koje je imao. Stan je dovršen u razdoblju od veljače do travnja 2002. i njegovu opremljenost cijeni vrlo dobrom. Istog dana kada je izbio požar da je došao na mjesto događaja no vatrogasci mu nisu dopustili pristup zgradi iz razloga što su imali dojavu da se u skladištu nalaze bačve pune mazuta, odjevni predmeti željezničara i slično pa su se bojali eksplozije. Tvrdi da je u stan ušao tek nakon 3-4 dana kad mu je dozvoljeno. Uslijed požara da se krov zgrade koji je bio kombinacija drva i azbestnih salonitnih ploča raspao, te da je srušen južni zid zbog opasnosti urušavanja, dok je sjeverni zid bura bacila na pod. Zbog bure koja je puhala, straha od moguće eksplozije i gašenja požara isti da je gašen vodom do kasno uvečer, te se cjelokupna količina vode spustila u dva stana u prizemlju, radi čega je dobio zamjenski stan u roku od 3 dana. Kada je ušao u predmetni stan, da je zatekao cjelokupni namještaj i inventar natopljen vodom, čađav i garežan, neupotrebljiv za stanovanje. Pokušao je u novi stan prenijeti ono što je ostalo iz bivšeg no bio je kompletno uništen. Mogao je koristiti jedino stol na način da ispod njega postavi blokove. Riječ je o stanu s tri spavače sobe, kuhinji i dnevnom boravku, kupaonskoj opremi, hodniku i namještaju koji se tu nalazio, aparatima i uređajima, što je sve bilo neupotrebljivo. Po njegovoj procjeni radi se o iznosu od 70.000.00 kuna. Ističe da su sve tri spavače sobe bile kompletno namještene s ormarima, krevetima, noćnim ormarima, tepisima, lusterima, da je kupaona imala cjelokupnu kupaonsku opremu, stroj za pranje rublja, pomoćni stol. Kuhinja da je imala kuhinjske elemente, opremu kao što je štednjak, hladnjak, manje kućanske aparate, posuđe, kuhinjski stol sa stolicama, dok je dnevni boravak imao ormar, garnituru za sjedenje, a hodnik da je imao ormar s vješalicama i za cipele. Spavaću sobu da je kupio dvije godine prije štetnog događaja i platio je 11.500,00 kuna. Navodi kako nije tražio osiguranje dokaza u izvanparničnom postupku niti sačinio zapisnik s popisom uništenih stvari jer je smatrao kako je policija prilikom očevida izvršila te radnje, odnosno popisala uništene stvari.

13.Supruga tužitelja u svom iskazu potvrđuje u bitnome iskaz tužitelja u pogledu useljenja u predmetni stan te ulaganja u opremanje istog.

14.Saslušani svjedok VL voditelj skladišta tuženika u svom iskazu navodi kako je 2.1.2015. pozvan od strane poslodavca radi čišćenja skladišta, no uviđaj nije bio završen. Navodi kako je i na dan požara bio na kolodvoru , ali nije pristupio na zgarište. O šteti nastaloj tužitelju nema neposrednih saznanja.

15.Svjedok NL također zaposlenik tuženika, u svom iskazu navodi daje na mjesto požara iz kolegijalnosti pristupio sutradan i zatekao ugašeni požar odnosno zgarište. Nije imao saznanja da se ispod skladišta nalazi stan. O uzroku požara i o šteti nastaloj tužitelju ovaj svjedok nema nikakvih saznanja, a sudjelovao je u inventurnoj komisiji čiji je zadatak bio utvrditi štetu nastaloj u skladištu.

16.Svjedok PL u svom iskazu navodi da 2.1.2015. nitko nije mogao ući u skladište dok je trajao očevid, a po završenom očevidu da nije ulazio u isto skladište jer je sve bilo čađavo i crno, te su djelatnici tehničke službe tuženika postavili mrežu da se unutra ne može ulaziti. Ni ovaj svjedok nije imao saznanja o tom e a se ispod skladišta nalazio stan tužitelja u koji nije ušao ni nakon predmetnog štetnog događaja.

17.Svjedok OL, također zaposlenik tuženika, bio je korisnik stana u istom prostoru kao i tužitelj. Na mjesto požara došao je istog dana oko 15 sati te je zatekao policiju i vatrogasce, te po njihovom odlasku ušao u svoj stan i vidio kako je vod prodrla u neki namještaj. Navodi kako je uz pomoću djece uspio te noći spasiti iz svog stana, dok mu je poslodavac ponudio drugi stan u koji ih je prenio. Nije mu poznato što se događalo sa stanom tužitelja, odnosno je li uspio naći nekoga da mu spasi namještaj u toj panici. nakon požara također nije ulazio u tužiteljev stan niti zna što je tamo stradalo. U svoj stan da je došao sutradan zbog nekih sitnih stvari koje su ostale te da ga je zatekao praznog s zidovima po kojima je kapala voda, dok su podovi bili također vlažni od vode.

18.Svjedok JL, također zaposlenik tuženika i korisnik stana u zgradi nasuprot predmetne, navodi kako se požar proširio velikom brzinom tako da su zbog topline vrata njegovog stana počela pucati, pa je skakao kroz prozor prvog kata. U stanu tužitelja nije bio 10 godina te mu nije poznata šteta koja je uslijed požara nastala. Nekoliko dana nakon požara s par stanara da je ušao u taj stan te da su vidjeli kako nije za nikakvu upotrebu. Od velike vode plafon je nabubrio a namještaj je bio u derutnom stanu. Tužitelj je po mišljenju ovog svjedoka mogao spasiti stol i neke stvari koje su bile na višoj razini, no nije mogao spasiti regale i slično. Ovaj svjedok potvrđuje kako je intervencija vatrogasaca trajala do 17.50. sati i da je puhala bura. Pa su vatrogasci moralo osigurati cijelo područje jer je postojala opasnost od urušavanja zidova. Sjeverni se zid srušio sam od sebe , dok su južni srušili vatrogasci.

19.Vještak za drvodjelstvo, drvnu tehnologiju i namještaj Ivan Jurić u svom pisanom nalazu od 6. 9.2022. temeljem dokumentacije u spisu i fotodokumentacije na CD-u policije, dostavlja popis i procjenu vrijednosti viđenih stvari i namještaja, te ukupnu štetu procjenjuje u iznosu od 79.918,00 kuna. Vještak u svom zaključku navodi kako je u obzir uzeo i iskaz tužitelja i svjedoka, da su u predmetnom stanu postojale i druge stvari i oprema neophodna za funkcioniranje višečlane obitelji.

20.Na prigovore tuženika koji se odnose na njegov pisani nalaz i mišljenje, vještak Ivan Jurić očitovao se na način da je nalaz dao temeljem dokaza u spisu i iskustva koje ima u istovrsnim predmetima od ranije. Iz rezultata raspravljanja da proizlazi kako je stan tužitelja imao 3 sobe zbog dvoje djece različitog spola, te je normalno da je imao 3 spavače sobe koje su kao takve opremljene. Temeljem iskustva i viđenog, nakon poplave u stambenom prostoru budu oštećeni podovi, zidovi, stropovi, posebno namještaj, odjeća i obuća. Za namještaj pretpostavlja da je bio stariji i neotporan na vlagu, da drvo bubri u prostoru s povećanom vlagom a posebno ako je direktno poliveno vodom. Ako su neki elementi namještaja procijenjeni da bi se mogli popraviti, popravak nije isplativ. Cijene da je utvrdio iskustveno, na osnovu viđenog u spisu te uzimanjem cijena u više salona namještaja te određivanjem srednje cijene.

Nadalje, nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda, na prijedlog tužitelja ponovno je pozvan vještak drvodjeljske struke Ivan Jurić radi očitovanja na navode drugostupanjskog suda koji je prihvatio žalbene navode tuženika, iako je tuženiku i u ranijem postupku omogućeno postavljanje pitanja vještaku u sudnici vezano uz njegove prigovore, na koje se očitovao, a drugih prijedloga tuženika nije bilo niti nakon usmene dopune, niti nakon pisane dopune od 24.9.2025. Dakle, stranka koja je nezadovoljna nalazom vještaka može predložiti novo vještačenje, što je u konkretnom slučaju tuženik izrijekom odbio. Stoga svoju odluku sud može temeljiti samo na dokazima izvedenim u postupku, u koje spada i vještačenje o vještaku drvodjeljske struke, koji dokaz je predložen od strane tužitelja, a u kojem nalazu se vještak očitovao dva puta na prigovore tuženika. Vještak se u posljednjoj dopuni očitovao na prigovore tuženika i navode iz obrazloženja drugostupanjske odluke ističući kako osoba koja je snimala požarište nije uže specijalnosti da bi se fokusirala na cjelokupni namještaj, stvari i opreme prilikom snimanja. Također, niti stranke da nisu dovoljno stručne, te da se rukovode činjenicom kako će se u sudskom postupku stvari pravilno utvrditi. Ističe kako je uspoređivao obiteljske fotografije s foto dokumentacijom na cd-u, te tako prepoznao određene stvari i opremu koja bi pripadala tužitelju kao regal, vrata, kuhinju, sobni ormar, krevete, rasvjetno tijelo, stolicu, stol, garderobni ormar i sjedeću garnituru. Ponavlja da se u ranijem vještvu očitovao na nevidljiva oštećenja i način procijene štete na istima, navodeći kako će nakon određenog vremena deformacije i degradacije dijelova namještaja, stvari i opreme biti i veće. Kada je namještaj sa neznatnim mehaničkim oštećenjem funkcionalan, vještak da uzima u obzir starost i trošnost, odnosno utvrđuje uporabnu vrijednost istog. Ističe da foto dokumentacija potvrđuje kako je uzrok štete na stvarima, namještaju i opremi, požar i voda koji su dimom i vlagom na više načina oštetili iste, da su posljedice trajne kao npr. neugodni miris od vlage i dima na upijajućim materijalima. Također, navodi da drveni dijelovi od vlage bubre, šire se, spojevi slabe, lak blijedi i puca na površini drva. Tvrdi da namještaj, stvari i oprema na osnovu priloženih dokaza ne mogu imati normalnu upotrebnu vrijednost. Vještak navodi da je izdvojio slike, stvari opremu i namještaj iz priležeće foto dokumentacije koji se odnosi na tužitelja, te da je cijenio iskaze svjedoka koji su svjedočili u postupku.

21.Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08 i 125/11 ) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

22.Prema odredbi čl. 1046. ZOO –a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

23. Prema odredbi čl. 1052 st. 2 ZOO-a propisano je da ako netko prouzroči štetu u stanju nužde, oštećenik može zahtijevati naknadu od osobe koja je kriva za nastanak opasnosti štete ili od osoba od kojih je šteta uklonjena, ali od ovih posljednjih ne više od koristi što su ih imale od toga.

24.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

25. Iz rezultata raspravljanja proizlazi kako je tužitelju kao radniku tuženika dat na korištenje stan u zgradi tuženika, u kojoj je 1.1.2015. izbio požar. Nesporno je kako je u gašenju požara sudjelovalo više vatrogasnih društava i vatrogasaca, jer je u skladištu u kojem je buknuo požar bio smještan razni zapaljivi materijal, a strahovalo se od širenja požara upravo iz razloga što se u skladištu između ostalog nalazilo i zapaljivo ulje. To proizlazi iz izvješća djelatnika Sektora kriminalističke policije PU Splitsko dalmatinske koji su izvršili očevid, te utvrdili uzrok istog. Uzrok požara je kvar na električnoj instalaciji do kojeg je došlo usred gubitka izolacijskih svojstava napojnog kabla rasvjete i predimenzioniranja osigurača u glavno razvodnom ormaru električne instalacije. Požar se, kako je utvrđeno zahvaljujući povoljnim uvjetima proširio na konstrukciju i uskladišteni materijal zbog čega je kao posljedica gašenja i korištenja velike količine vode na plafonu svih prostorija tužitelja, odnosno njegovom stanu evidentiran prodor vode. Dakle, uslijed požara u zgradi koja je u vlasništvu tuženika, zbog kvara na njegovim elektroinstalacijama , došlo je do gašenja požara od strane više vatrogasni postrojbi, uslijed čega je došlo do prodora vode u stan tužitelja, odnosno do natapanja stvari koje su se u njemu nalazile. Tuženik nije dokazao postojanje razloga koji bi ga oslobodili od odgovornosti za predmetni štetni događaj. Pozivanje tuženika na činjenicu da tužitelj nije tražio osiguranje dokaza sud drži neutemeljenim iz razloga što je tužitelj osnovano smatrao kako će djelatnici policije, koji su dva dana obavljali očevid, utvrditi i opisati cjelokupnu štetu. Nadalje, tužitelj je neuka osoba, u vrijeme nastanka štetnog događaja primarni cilj tužitelja i vatrogasaca bio je zaustaviti požar jer se strahovalo od veće katastrofe. Tužitelj je u takvoj situaciji mogao samo pratiti što rade nadležne institucije i poslodavac, nije bio u poziciji da iz predmetnog stana spašava stvari, a da se radilo o ozbiljnoj situaciji i da je stan kojega je koristio bio neupotrebljiv za stanovanje nakon požara, najbolje govori činjenica da mu je ubrzo dodijeljen drugi stan na korištenje, na drugoj lokaciji. Dakle, ako je tužitelj preseljen jer predmetni stan nije bio za stanovanje, budući je stradao od velike količine vode, onda je posve razumljivo da su stradale i nisu bile za upotrebu stvari koji se u stanu nalazile, a vještačenjem u postupku utvrđena je visina štete.

26.Sud drži uvjerljivim iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi kako je od dodjele predmetnog prostora za potrebe stanovanja izvršio potrebne adaptacije i stan doveo u stanje podesno za stanovanje njega i njegove obitelji. Radi se o situaciji rješavanja stambenog pitanja radnika, kojemu je u konkretnom slučaju dat skladišni prostor da ga sam prilagodi i osposobi za potrebe stanovanja. Nema dokaza o tom e da bi tuženik sa svojim sredstvima sudjelovao u financiranju radova adaptacije prostora za stambene svrhe niti u financiranju opremanja stana. S obzirom da se radi o stambenom rješavanju pitanja sebe i svoje obitelji logično je i životno uvjerljivo da je tužitelj potrošio novčana sredstva i vrijeme kako bi njegov dom imao sve što je potrebno za normalan život. Sud je imao na umu činjenicu da je tužitelj nakon dugo godina rada dobivanjem takvog "stana" riješio stambeno pitanje sebe i obitelji, te da je zasigurno uložio veća novčana sredstva kako bi ga što bolje opremio, kao što bi to učinio svaki čovjek u njegovoj situaciji, jer kada je već uredio prostor, zasigurno je htio svojoj obitelji nakon niz godina radi pružiti i osjećaj ugode života u istom.

27.Što se tiče iskaza saslušanih svjedoka, svjedoci VL, NL i PL, zaposlenici tuženika nemaju nikakvih neposrednih saznanja o šteti nastaloj tužitelju u predmetnom štetnom događaju, Njihova saznanja odnose se na stanje skladišta iznad tužiteljeva stana. Što se tiče iskaza svjedoka OL, također stanara u zgradi tuženika u kojoj je izbio požar, sud njegov iskaz drži neuvjerljivim. Naime, iz dostavljene dokumentacije službenih tijela (policija) proizlazi kako je očevid trajao dva dana , pa nije jasno kako je to ovaj svjedok uspio spasiti svoje stvari , kada tužitelju nije bio dopušten pristup zgarištu. Neuvjerljiv je njegov iskaz i u dijelu gdje navodi kako nakon požara nije ulazio u stan tužitelja te ne zna što je stradalo, iz razloga što je cijela zgrada po opisu službenih tijela poprilično izgorjela, urušili su se zidovi i krovište, niz zidove su se slijevale ogromne količine vode, pa je teško zamisliti da osoba prosječne pažnje čiji se stan nalazio u takvoj zgradi nije upotrijebio uobičajenu znatiželju, te pregledao cjelokupno zgarište i nekretninu, a ne samo izgorjeli skladišni prostor, tim više što je njegov stan od tužiteljevog dijelio pregradni zid, te su obojica od tuženika u kratkom roku dobili drugi smještaj. Za razliku od njega svjedok JL, treći stanar tuženika na ovom području u svom iskazu navodi kako je nekoliko dana nakon požara zajedno s par stanara došao do stana tužitelja kako bi vidio njegovo stanje, te je posvjedočio da stan nije bio za upotrebu, da je plafon nabubrio i da je namještaj bio u derutnom stanju.

28.Sudski vještak za drvodjelstvo, drvnu tehnologiju i namještaj dao je svoj nalaz temeljem dokazne građe u spisu i CD-a nadležne policijske postaje koja je izvršila očevid. Na prigovore tuženika vještak je do logična i uvjerljiva obrazloženja, ostavši u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Jednako se vještak očitavao i u svojoj dopuni nakon ukidne odluke što je navedeno u točci 19. obrazloženja ove odluke. Za napomenuti je kako je prijedlog za dopune vještačenja nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda došao od strane tužitelja, iako isti nije imao primjedbi na nalaz vještaka, dok tuženik nije imao prijedloga u smislu novog vještačenja, nije tražio usmeno očitovanje vještaka, niti dopunu vještva. Stoga, nalaz i mišljenje ovog vještaka sud u cijelosti prihvaća kao stručno, logično i dovoljno obrazloženo, te temeljem tog nalaza prihvaća da se u konkretnom slučaju radi o šteti na stvarima tužitelja u iznosu od 79.918,00 kuna, budući je vještak procjenu dao temeljem cijena na tržištu u vrijeme sačinjenja nalaza. Glede navoda tuženika, koje prihvaća drugostupanjski sud iako je tuženiku dana mogućnost postavljanja pitanja vještaku i u konačnici mogao je predložiti drugo vještačenje, što nije učinio, da je vještak u svom nalazu cijenio i stvari koje tužitelj ne navodi u tužbi, vještak se u dopuni svog nalaza i mišljenja očitovao na način da ustraje u cijelosti u ranijom procijeni, navodeći kako stranke mogu kod nabrajanja stvari neke izostaviti, očekujući da će sud u postupku utvrditi vrstu i visinu štete, pa stoga činjenicu da u tužbi nisu pojedinačno navedene sve stvari, po mišljenju ovog suda ne treba stavljati na teret tužitelja, jer je vrsta i visina štete na temelju dokaza priežećih u spisu, utvrđena putem vještaka drvodjeljske struke. Nadalje, tužitelj je sa svoje strane u postupku predložio dokaze iz kojih proizlazi osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, dok za svoje tvrdnje, osim paušalnih prigovora tuženik nije dostavio niti jedan relevantni dokaz. Stoga, je nejasno, kako bi to tužitelj uopće trebao dokazati visinu štete, osim cd snimkom, iskazima svjedoka i vještačenjem, te u čemu bi se sastojalo nekritično razmatranje vještva sudskog vještaka koji je tri puta vještačio u postupku na temelju dokaza koji su priloženi, odnosno koje je sud izveo. Za razabrati je da drugostupanjski sud smatra kako tužitelj ne posjeduje dokaze o kupnji namještaja i ulaganju u stan, no tužitelj je uselio u predmetni stan 1980., i konačno je bio opremljen u cijelosti 2002., kako proizlazi iz njegovog iskaza, pa je doista teško za očekivati da raspolaže dokazima o ulaganjima u stan, kupnji namještaja i dr. s tolikim vremenskim odmakom.

29.Dakle, u konkretnom slučaju tuženik odgovara tužitelju temeljem odredbe članka 1052 ZOO-a, a visina štete utvrđena je u postupku temeljem iskaza tužitelja, izvješća nadležnih policijskih tijela, CD snimke i nalaza i mišljenja vještaka. S obzirom da je visina štete utvrđena prema cijenama na tržištu u vrijeme sastavljanja vještva, tužitelju kamata pripada od presuđenja.

30.Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva koju je tužitelj izvršio podneskom od 17.11.2022. pozivom na odredbu čl. 190 st 3. ZPP-a s obzirom da smatra kako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama 31.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP–a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, zastupanje na ročištima od 23.10.2020.,0 16.2.2021., 12.4.2021., 21.5.2021., 22.2.2022., 8.12.2022., 28.2.2023., 16.10.2023., 8.2.2024., 12.6.2024., 16.6.2025., 27.6.2025., 20.1.2026. po 100 bodova, za sastav podnesaka od 3.5.2021., 15.6.2021., 2.2.2022., 17.11.2022., 21.2.2024. te sastav odgovora na žalbu po 100 bodova, za pristup na ročište objave odluke 50 bodova, što ukupno iznosi 2075 bodova, odnosno 4.150,00 eura, što uvećano za PDV daje iznos od 5.187,50 eura. Tužitelju pripada i naknada troškova vještačenja (393,79 eura, 78,96 eura i 851,04 eura) tako da ukupni trošak iznosi 6.511,29 eura.

U Splitu, 13. travnja 2026.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis