Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-11/2023-32

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A N A T E M E LJ U O D R I C A NJ A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici ČČC, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika-protutužitelja Kliničkog bolničkog centra Split, [adresa], OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I/ Prihvaća se u cijelosti glavni tužbeni zahtjev kao osnovan, a koji glasi:

Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici-protutuženoj razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 26.07.2021.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 1.548,45 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

-18,94 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

-111,40 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

-120,50 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

-18,94 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

-31,96 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

-129,59 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

-102,30 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

-49,24 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

-53,03 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

-165,98 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

-2,97 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

-158,35 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

-67,74 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

-158,35 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

-151,23 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

-99,79 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

-18,67 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

-16,53 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

-2,84 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

-9,80 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

-3,49 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

-2,61 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

-7,07 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

-7,71 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

-10,47 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

-2,38 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

-4,54 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

-0,99 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

-5,70 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

-5,70 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

-2,54 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

-4,76 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

-2,34 EUR koja teče od 15. rujan 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II/ Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

„Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku iznose isplaćene na ime troškova prijevoza za mjesece kada je tužiteljica pretežito bila na godišnjem odmoru sukladno provedenom financijskom vještačenju, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dana isplate po stopi koja se do 31.12.2022. godine obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

III/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici-protutuženoj s osnova parničnog troška po osnovi tužbenog zahtjeva iznos od 2.525,00 Eur-a na račun punomoćnika tužiteljice-protutužene odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

IV/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici-protutuženoj s osnova parničnog troška po osnovi protutužbenog zahtjeva iznos od 437,50 Eur-a na račun punomoćnika tužiteljice-protutužene odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovo sudu dana 18. siječnja 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu njegovatelja/njegovateljice na Klinici za psihijatriju od 26. srpnja 2021. Navodi se da tužiteljica ima prebivalište na adresi [adresa], koje je od mjesta rada [adresa], udaljeno 36,57 km. Odlukom od 26.srpnja 2021.g., tuženik je tužitleju priznao troškova tzv.“kombiniranog prijevoza“ na način da se tužitelju za udaljenost od mjesta prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza (autobusnog kolodvora u Sinju) plaća naknada prema prijeđenom kilometru, a od stanice međumjesnog prijevoza do mjesta rada u visini mjesečne karte. Tužiteljica da ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza iz razloga što Odredbom čl.66.st.9.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020), te čl.65.st.11.TKU-a (NN br.56/2022) je propisano redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom iz čl.66.st.12.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) koji se primjenjivao od 01.12.2017.g. do 30.04.2022.g. da je propisano ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65.st.14.TKU-a (NN br.56/2022) koji se primjenjuje od 01.05.2022.g. prethodno navedena naknada da je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru. Sukladno tumačenju br.17/18 od 03.svibnja 2018.g. u smislu čl.66.TKU-a, pod organiziranim prijevozom da se smatra isključivo onaj javni prijevoz koji zaposleniku omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla, u skladu s odredbama st.9.čl.66.TKU-a. Obzirom na radno vrijeme tužiteljice i raspored vožnje autobusne linije u konkretnom slučaju organizirani međumjesni prijevoz da ne omogućava tužiteljici svakodnevni redovit dolazak na posao i povratak s posla, slijedom čega tužitelj ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru. Ovo posebice, kada tužitelj radi noću ili praznikom kada uopće nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja od 45 minuta. Radi navedenog, tužiteljica je prisiljena koristiti osobni automobil, te sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, da ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla) i to za razdoblje od 26.07.2021.g. do 30.04.2022.g. u dnevnom iznosu od 9,71 EUR-a / 73,14 kuna te za razdoblje od 01.05.2022.g. u dnevnom iznosu od 13,10 EUR-a /98,74 kuna. Sve da tužitelj ima pravo na isplatu tzv.“kombiniranog prijevoza“ (nakanda mjesečne karte i prijeđenih kilometara), sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.23 TKU-a (NN br.56/2022) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g., a kojima je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, tužitelju je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Također, tužiteljica da ima pravo uz mjesečni iznos pokazne karte i na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru za sve dane kada nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja od 45 minuta. Osim toga, mjesto prebivališta tužiteljice: [adresa] da je od autobusnog kolodvora u Sinju, Ulica Miljenka Buljana 2, udaljeno 3,24 km, a ne 2,3 km koju tuženik pogrešno primjenjuje, pa sve da je u konkretnom slučaju moguće primijeniti tzv.“kombinirani prijevoz“, tužiteljici naknadu troškova po prijeđenom kilometru da pogrešno obračunava. Nadalje, odredbom čl.66.st.16.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te čl.65.st.21.TKU-a (NN br.56/2022) je propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a troškovi naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru da se mogu umanjiti samo za određene dane i to kada tužitelj nije u obvezi dolaziti na posao više od dva dana. Međutim, tuženik da je protivno svim prethodno citiranim odredbama TKU-a, pogrešno obračunavao i isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza. Radi navedenog, tužiteljica ovom tužbom da potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što joj je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 17. veljače 2026. (list 112-119 spisa) na način da ista za utuženo razdoblje od 26. srpnja 2021. do zaključno 30. rujna 2024. potražuje na ime glavnog tužbenog zahtjeva ukupan iznos od 1.548,45 EUR na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza, a ako sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev ista postavlja eventualni podredni tužbeni zahtjev prema troškovima mjesečne pokazne karte u iznosu od 496,04 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 14-15 spisa) osporavao i osnov i visinu predmetnog potraživanja navodeći da je tužitelju troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru o radu kojeg je s njim sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora. Tuženik da je sukladno čl. 66. toč. 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužitelju umanjiti troškove prijevoza za one dana kada nije došao na radno mjesto jer ako tužitelj nije došao na radno mjesto kod tuženika, isti da nije imao troškove prijevoza za taj dan, te da je upravo na tužitelju teret dokazivanja tvrdnji iz tužbe jer da se ovdje ne radi o slučaju za koji je čl. 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu tj. tuženiku. Stoga se navodi da tužitelj da treba dokazati i osnov tužbenog zahtjeva odnosno treba dokazati kakvo mu je radno vrijeme bilo u utuženom razdoblju te da u gore dokazano radno vrijeme nije mogao stići koristeći javni prijevoz. Također u podnesku tuženika od 25. veljače 2026. (list 121 spisa) tuženik navodi da je tužitelj podneskom od 16. veljače 2026. godine preinačio tužbeni zahtjev time što je nakon zaključenja prethodnog postupka te nakon provedenog vještačenja, nadodao podredni tužbeni zahtjev bez ikakvog zakonskog osnova protivno odredbama ZPP-a, slijedom čega da se tuženik u cijelosti protivi preinačenom tužbenom zahtjevu, te ističe prigovor u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je ujedno podneskom od 22. studenog 2023. postavio i protutužbeni zahtjev kojim potražuje na ime stjecanja bez osnove za zadnjih pet godina troškove prijevoza za koje tvrdi da je iste tužiteljici neosnovano isplaćivao za one dane u mjesecu kad da je tužiteljica dolazila na posao iako da je ista u tom mjesecu koristila pretežiti dio godišnjeg odmora. Sud je na ročištu od 1. listopada 2024. donio rješenje kojim se prihvaća zajedničko raspravljanje o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, te se po protutužbenom zahtjevu formirao novi spis pod posl.br. Pr-598/2024. Tuženik se podneskom od 13. svibnja 2025. (list 67 spisa) odrekao protutužbenog zahtjeva.

4.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće-naknade za razdoblje rujan 2022. (list 6 spisa); Odluke KBC Split od 26. srpnja 2021. (list 7 spisa); ispisa sa stranice Google karte (list 8 spisa); ispisa sa stranice HAK-a (list 9-10 spisa); Odluke KBC Split od 18. kolovoza 2022. (list 16-17 spisa);

Odluke KBC Split od 25. svibnja 2022. (list 18-19 spisa); Odluke KBC Split od 26. srpnja 2021. (list 20-21 spisa); dopisa Litre Tours d.o.o. od 6. ožujka 2025. (list 66 spisa); platnih lista i evidencija radnog vremena za tužiteljicu (list 70-78 spisa); izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice ČČ (list 80 spisa), te dokaz pregledom nalaza i mišljenja Centra za vještačenja – UČ od 30. siječnja 2026. (list 87-101 spisa), a pregledana je i odluka tuženika od 22.10.2024.godine (list 120 spisa).

5. Ovaj sud je prihvatio glavni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao osnovan, a prema varijanti I iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja, te je tužiteljici dosudio na ime razlike neplaćene naknade troškova prijevoza iznos od 1.548,45 EUR prema prijeđenom kilometru. Budući se tuženik-protutužitelj podneskom od 13.05.2025.godine odrekao protutužbenog zahtjeva sud je u ovom predmetu donio i presudu na temelju odricanja kojom je odbio protutužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki II/ izreke ove presude budući je sukladno odredbi članka 331 a ZPP-a stavak 1. ZPP-a propisano da ako se tužitelj, u konkretnom slučaju tuženik-protutužitelj odrekne tužbenog zahtjeva ( u konkretnom slučaju protututužbenog zahtjeva) sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (u konkretnom slučaju protutužbeni zahtjev.

6. Predmet ovog spora je naknada razlike troškova prijevoza tužiteljici (dolaska na posao i odlaska sa posla) polazeći od mjesta prebivališta tužiteljice, [adresa] do mjesta rada, a za utuženo razdoblje od 26. srpnja 2021. do 30. rujna 2024.

7. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala stalno prebivalište na adresi [adresa] kao i da je mjesto prebivališta tužiteljice udaljeno od mjesta rada kod tuženika u Spinčićevoj 1, 36,57 km, a koja činjenica nesporno proizlazi iz pregledane potvrde HAK-a (list 9 spisa).

8. Ono što je sporno je pravni osnov potraživanja i to da li tužiteljica u utuženom razdoblju od 26. srpnja 2021. do 30. rujna 2024. godine ima pravo na naknadu troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza i u kojem iznosu, odnosno da li je tuženik tužiteljici u navedenom razdoblju na pravilan način obračunavao i plaćao navedene troškove prijevoza, te ukoliko tužiteljica ima pravo na troškove prijevoza da li tužiteljica ima pravo na troškove prijevoza po mjesečnoj karti ili prema prijeđenom kilometru. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika u podnesku tuženika od 25.02.2026.godine potrebno je istaći da je isti neosnovan budući nije proteklo pet godina od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog potraživanja (članka 139. Zakona o radu (''NN''93/14) iz uređenog tužbenog zahtjeva od 16.02.2026.godine, a koji je dostavljen ovom sudu 17.02.2026., a budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 18.01.2023. Također je potrebno istaći da tuženik u podnesku od 25.02.2026.godine neosnovano smatra da time što je tužiteljica podneskom kojim je konačno uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenje u Splitu i kojeg je ovaj sud zaprimio 17.02.2026. .godine dodala uz glavni i podredni tužbeni zahtjev da je izvršila preinaku tužbe. Naime, tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 02.10.2024. (list 49-50 spisa), a u postavljenom iznosu od 780,00 Eur-a nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja, a iz kojih razloga je u tom podnesku i navela da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek uz podnesak od 16.05.2025.godine (list 68-78 spisa) dostavio obračune plaća i evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, te je Centar za vještačenja u Splitu temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje kojeg je dana 30.01.2026.godine dostavio ovom sudu (list 87-97 spisa), a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova naknade troškova prijevoza u dvije varijante od kojih je prva prema prijeđenim kilometrima, a druga kombinirana varijanta i prema prijeđenom kilometru i cijeni međumjesne pokazne karte. Tužiteljica je podneskom od 17.02.2026.godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Naime, tužiteljica je u tužbi već iznijela činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev te uređenim tužbenim zahtjevom od 16.02.2026.godine, a kojeg je ovaj sud zaprimio 17.02.2026. samo iz istog činjeničnog osnova potražuje drugi iznos, te je u tom smislu citiranim podneskom od 16.02.2026.godine ista samo konačno uredila tužbeni zahtjev, a što se ne može smatrati preinakom tužbe.

9. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za rujan 2022. (list 6 spisa) proizlazi da je tužiteljici tuženik isplatio naknadu troškova prijevoza za taj mjesec prema prijeđenom kilometru.

10. Iz pregledane odluke tuženika od 26.07.2021.godine (list 7 spisa) je razvidno da je tuženik ovom odlukom priznao tužiteljici pravo na kombinirani trošak prijevoza i to na način da je istakao da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za relaciju od adrese prebivališta u [adresa] do stanice međumjesnog prijevoza u Sinju sukladno broju dolazaka na posao prema prijeđenom kilometru i to na način da se tužiteljici za svaki prijeđeni kilometar isplaćuje 1,00 kuna prema prijeđenom kilometru, dok je tužiteljici vezano za međumjesni prijevoz od Sinja do stanice međumjesnog prijevoza u Splitu, Obala kneza Domagoja 12 utvrdio pravo troškova prijevoza u cijeni mjesečne karte. Istim rješenjem je tuženik utvrdio da tužiteljici ne priznaje trošak prijevoza od navedene stanice međumjesnog prijevoza u Splitu, Obala kneza Domagoja 12 do adrese mjesta rada tužiteljice [adresa], a gdje tužiteljica radi kao njegovateljica na Klinici za psihijatriju što među strankama nije sporno. Tuženik je navedenu odluku obrazložio na način da je istakao da tužiteljica nema organizirani javni prijevoz na relaciji od adrese njenog mjesta prebivališta u [adresa] do stanice međumjesnog prijevoza u Sinju pa da joj na toj relaciji iz tog razloga priznaje trošak prijevoza prema prijeđenom kilometru, dok da joj na relaciji od stanice međumjesnog prijevoza u Sinju do stanice međumjesnog prijevoza u Splitu, Obala kneza Domagoja 12 priznaje trošak u visini mjesečne karte iz razloga što da na toj relaciji tužiteljica ima organizirani javni prijevoz. Tuženik obrazlaže da tužiteljici ne priznaje trošak prijevoza u visini mjesečne karte za relacije od stanice međumjesnog prijevoza u Splitu, Obala kneza Domagoja 12 do mjesta njenog rada kod tuženika jer da je na toj relaciji manje od 2,00 km.

11. Iz iskaza saslušane tužiteljice ČČ (list 80 spisa) proizlazi da je ista zaposlena kod tuženika na radnom mjestu njegovateljice na klinici za psihijatriju. Također navodi da stalno ima prebivalište na adresi [adresa]. Također ista navodi da dolazi na posao s osobnim automobilom i da se vraća s posla osobnim automobilom. U odnosu na činjenicu da li na relaciji [adresa] postoji autobusna linija ista navodi da ne postoji autobusna linija već samo školski prijevoz. Ista navodi da putnici koji žive u [adresa] imaju mogućnost prijevoza sa autoprijevoznikom Litre tours., a obzirom da ona živi u [adresa] tu ne postoji organizirani prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada. Tužiteljica navodi da joj je tuženik plaćao troškove putnog prijevoza u utuženome razdoblju u visini mjesečne putne karte, ali da iz mjeseca u mjesec su ti iznosi bili različiti i da ona ne zna zapravo kako je on to obračunavao. Također, vezano za punomoć odvjetnici ČČC, tužiteljica navodi da kad joj je izdala punomoć za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari da joj je izdala i punomoć i dala ovlaštenje da može primati i sve novčane primitke pa tako i parnični trošak za nju, a putem računa punomoćnice tužiteljice.

12. Temeljem odredbe članka 66.stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019 i 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), a koji je bio na snazi od 01.12.2017.godine do 30.04.2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje je propisano odredbom članka 66.stavka 8. navedenog TKU-a da pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Također je temeljem odredbe članka 66.stavka 9. navedenog TKU-a propisano da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Temeljem odredbe članka 66.stavka 10. navedenog TKU-a je propisano da u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 11. navedenog TKU-a propisano da navedeno da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Temeljem odredbe članka 66. stavka 16. navedenog TKU-a je propisano da se zaposleniku naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, dok temeljem odredbe članka 66.stavka 17. TKU-a je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Odredbama članka 65.stavka 1, 8., 9., 10., 11, TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 56/2022, 127/2022), a koji se primjenjuje počevši od 01.05.2022.godine je podjednako propisano kao i odredbama članka 66.stavka 8., 9.10. i 11 TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019 i 66/2020). Temeljem odredbe članka 65.stavka 14. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 56/22, 127/22), a koji se primjenjuje od 01.05.2022.godine je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru.

13. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica kod tuženika zaposlena u utuženom periodu kao njegovateljica na Klinici za psihijatriju na adresi tuženika [adresa] u [adresa]. Također nije sporna ni činjenica da tužiteljica cijelo utuženo razdoblje prebiva na istoj adresi [adresa]. U predmetnoj pravnoj stvari iz pregledane odluke koju je tuženik donio 26.07.2021.godine i koja se od tada primjenjuje (list 20-21 spisa) jasno proizlazi da tuženik ne osporava tužiteljici činjenicu da ista nema organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta u [adresa] do stanice međumjesnog prijevoza u Sinju, Miljenka Buljana 2 budući joj je iz tog razloga i priznao trošak prijevoza na toj relaciji prema prijeđenom kilometru. Sporno je među strankama da li tužiteljica ima organizirani javi prijevoz na relaciji od stanice međumjesnog prijevoza u Sinju, Miljenka Buljana 2 do mjesta rada u Splitu na adresi [adresa] i da li tužiteljicu pripada trošak prijevoza na cijeloj relaciji od mjesta prebivališta u [adresa] do mjesta rada u Splitu. Ovaj sud je mišljenja da je tuženik odlukom o troškovima prijevoza od 26.07.2021.godine (list 20-21 spisa) pogrešno utvrdio da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz od stanice međumjesnog prijevoza u Sinju, Miljenka Buljana 2 do mjesta njenog rada u [adresa], te tuženik pogrešno smatra da tužiteljicu pripadaju samo troškovi prijevoza od stanice međumjesnog prijevoza u Sinju, Miljenka Buljana 2 do stanice međumjesnog prijevoza u Splitu (Autobusni kolodvor Split), Obala kneza Domagoja 12, a ne i troškovi mjesnog prijevoza od stanice međumjesnog prijevoza u Splitu do mjesta njenog rada u Spinčićevoj 1 u Splitu pravdajući to činjenicom da na relaciji od stanice međumjesnog prijevoza u Splitu (Autobusni kolodvor Split) do mjesta rada tužiteljice ima manje od 2 km. Prvenstveno je potrebno istaći u odnosu na navedeno da citirane odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (članak 66. stavak 1., te članak 66.stavak 8.) propisuju pravo zaposlenika na troškove prijevoza dolaska na posao i odlaska na posao pod uvjetom da udaljenost zaposlenikovog prebivališta ili boravišta do mjesta njegovog rada nije manja od 2 km, te je propisano da se organiziranim javnim prijevozom smatraju i mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a radniku omogućuju redovni dolazak na posao i odlazak na posao. U kontekstu navedenih materijalnih odredbi zaposlenik ima pravo na cjelokupne troškove i mjesnog i međumjesnog prijevoza ako mu je relacija od mjesta prebivališta do mjesta rada najmanje 2 km. U tom smislu ne može se zaposleniku oduzeti pravo na prijevoz na dijelu relacije od mjesta rada do mjesta prebivališta i to pravo na mjesni prijevoz kad stigne međumjesnim prijevozom iz Sinja u Split na stanicu međumjesnog prijevoza u Splitu pa do mjesta rada niti zakonske odredbe predviđaju tu udaljenost kao mjerilo ocjene da li zaposlenika pripada pravo na trošak prijevoza, već odredbe TKU-a za državne službenike i namještenike pri ocjeni udaljenosti podrazumijevaju kompletnu udaljenost od mjesta prebivališta/boravišta zaposlenika do mjesta njegovog rada uključujući kompletan mjesni i međumjesni prijevoz na relaciji od mjesta prebivališta do mjesta rada. Iz iskaza saslušane tužiteljice danog na ročištu od 19.svibnja 2025.godine (list 79-80 spisa) jasno proizlazi da ista od svog stalnog mjesta prebivališta u [adresa] do Klinike za psihijatriju kod tuženika na adresi [adresa] gdje radi na radnom mjestu njegovateljice redovno dolazi na posao osobnim automobilom i vraća se osobnim automobilom u mjesto prebivališta. Ista navodi kao razlog tome što od mjesta njenog prebivališta u [adresa] do mjesta rada u Spinčićevoj 1 ne postoji organizirani javni prijevoz budući postoji samo autobusni školski prijevoz. Iz iskaza tužiteljice ujedno proizlazi da postoje [adresa] i [adresa] te da ona živi u [adresa] te da organizirani javni prijevoz imaju samo putnici koji žive u [adresa] i koji imaju mogućnost prijevoza autoprijevoznikom Litre Tours, dok na relaciji gdje ona živi u [adresa] uopće ne postoji organizirani javni prijevoz od mjesta njenog prebivališta do mjesta rada. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik istoj plaćao troškove prijevoza u utuženom razdoblju u visini mjesečne karte.

14.Slijedom svega navedenog, tužiteljica je prema mišljenju ovog suda dokazala osnovanost glavnog tužbenog zahtjeva, odnosno da istu pripadaju sukladno odredbi članka 66. stavka 12. TKU-a (''NN'' br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), a koji je u primjeni od 01.12.2017.godine do 30.04.2022.godine, te sukladno odredbi članka 65. stavka 14. TKU-a (''NN'' 56/2022) koji je u primjeni od 01.05.2022. trošak prijevoza prema prijeđenom kilometru, te da joj je tuženik pogrešno obračunavao troškove prijevoza protivno citiranim odredbama TKU-a u utuženom razdoblju jer premda tužiteljica na relaciji od mjesta prebivališta do mjesta rada kod tuženika u Spinčićevoj 1 u Splitu u cijelom utuženom razdoblju nije uopće imala organizirani mjesni ni međumjesni javni prijevoz jer iz [adresa] u kojima živi budući prema iskazu tužiteljice uopće ne postoji organizirani javni mjesni ni međumjesni prijevoz od mjesta njenog prebivališta do mjesta rada, a kojim bi tužiteljici bio osiguran redovan dolazak na posao i povratak sa posla, a zbog čega je ista na posao dolazila osobnim automobilom tuženik joj je unatoč navedenom pogrešno plaćao troškove u visini mjesečne karte. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da tužiteljicu u utuženom razdoblju pripada naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru sukladno odredbi članka 66.stavka 12. i 16. spomenutog TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18,123/19, 66/20, 56/22), a koje odredbe su u primjeni od 01.12.2017., te temeljem odredbe članka 65. stavka 14. i 21. TKU-a za državne službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 56/22, 127/22, 58/23, 128/23), a koji je u primjeni od 01.svibnja 2022.godine, a imajući u vidu cjelokupno utuženo razdoblje.

15. U svrhu utvrđivanja visine predmetnog potraživanja sud je izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za vještačenja u Splitu (list 87-97 spisa), te je Centar za vještačenja u Splitu dobio nalog da izradi vještvo u dvije varijante. U varijanti I. daje se izračun očekivane naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru od adrese prebivališta tužitelja do mjesta rada za utuženi period, dok se u varijanti II. daje izračun očekivane naknade troškova "kombiniranog" prijevoza temeljem cijene mjesečne karte javnog prijevoznika "Litre Tours" d.o.o. te prema prijeđenim kilometrima za udaljenost od mjesta prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza u Sinju te mjesečne karte za relaciju Sinj-Split-Sinj, vodeći računa da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020.g. nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije Covid 19, slijedom čega bi tužiteljica u navedenom razdoblju ostvarila naknadu troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru. Vještakinja je navela da je uvidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje razvidno da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužiteljice pod nazivom "Naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru". Nadalje je istaknuto da s obzirom da je u utuženom razdoblju do prosinca 2022. godine službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, da će vještak inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, da će vještak iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. U odnosu na varijantu I. vještak navodi da je temeljem dostupnih Evidencija o radnom vremenu tužitelja za razdoblje od 26.07.2021. godine do 30.09.2024. godine utvrdio broj dolazaka i odlazaka na radno mjesto za svaki mjesec u utuženom razdoblju te je sukladno zadatku izračunao potraživanje tužitelja za naknadu troškova prijevoza pod pretpostavkom da mu pripada naknada u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto za razdoblje od 26.07.2021.g. do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. naknada u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno visina naknade troškova prijevoza usklađena s promjenama cijene goriva, za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto. U Tabeli 1. se daje prikaz visine naknade troškova prijevoza po kilometru sukladno promjenama cijene goriva za razdoblje od 01. lipnja 2022. godine, a temeljem Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) koji propisuje da se visina naknade troškova prijevoza usklađuje s kretanjem cijene goriva svakog posljednjeg utorka u mjesecu za umnožak postotka povećanja prosječne cijene goriva i faktora 0,7, ali samo ako se srednja cijena litre goriva Eurosuper 95 i Eurodizel, promatrana svakog posljednjeg utorka u mjesecu, promijeni za više od 10% u usporedbi sa srednjom cijenom utvrđenom posljednjeg utorka u travnju 2022. godine, a koja iznosi 12,70 kuna (1,69 EUR), odnosno ako bude niža od 11,43 kune ili viša od 13,97 kuna. Nadalje u Tabeli 2. da se daje usporedba očekivane naknade troškova prijevoza, pod pretpostavkom da tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje od 26.07.2021.g. do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. nadalje naknadu u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno visinu naknade troškova prijevoza usklađenu s promjenama cijene goriva (iskazano u Tabeli 1), u odnosu na obračunate i isplaćene iznose na ime naknade za prijevoz iskazane na Obračunskim listama. Temeljem prethodno prikazanog, a pod pretpostavkom da tužitelju pripada pravo na naknadu prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno u visini naknade troškova prijevoza usklađene s promjenama cijene goriva, te pod pretpostavkom da udaljenost od adrese prebivališta tužiteljice do mjesta rada iznosi 36,57 km, razlika između primljenih naknada za prijevoz i očekivane naknade za prijevoz iznosi 1.548,45 EUR. U Varijanti II. - izračun naknade troškova prijevoza - „kombinirani prijevoz" vještak navodi da temeljem dokumentacije u spisu, prijevoznik Litre Tours d.o.o. dostavio je Cjenik usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu koji su vrijedili u utuženom razdoblju . Slijedom navedenog, daje se pregled cijena mjesečne karte za relaciju [adresa]. Temeljem prethodno navedenog, sukladno prijedlogu tužitelja, u Tabeli 3. daje se pregled iznosa mjesečne karte javnog prijevoznika Litre Tours d.o.o., odnosno relaciju [adresa], izračun očekivane naknade troškova prijevoza prema prijeđenim kilometrima za udaljenost od mjesta prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza u Sinju sukladno navodima tužitelja (2 x 3,24 km), pregled obračunatog i isplaćenog iznosa na ime naknade za troškove prijevoza za utuženo razdoblje, te razlika koja bi pripadala tužitelju. Vještak napominje da je pri izračunu uzeo u obzir da se zbog korištenja godišnjeg odmora naknada troškova prijevoza neće isplatiti za mjesec u kojem je korišten pretežiti dio godišnjeg odmora, ne ulazeći u pravna pitanja. Navodi da je iz tabele 3. razvidno da je tužitelju po osnovu naknade troškova prijevoza, a pod pretpostavkom da tužitelju za razdoblje od 26.07.2021.g. do 30.09.2024.g. pripada pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za relaciju [adresa], javnog prijevoznika Litre Tours d.o.o. i prema prijeđenim kilometrima za udaljenost od mjesta prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza, manje isplaćen iznos od 496,04 EUR. Vještak zaključno daje mišljenje da je potraživanje tužitelja po osnovi naknade troškova prijevoza u razdoblju od 26.07.2021. do 30.09.2024.g., a pod pretpostavkom da ostvaruje pravo na naknadu u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno u visini naknade troškova prijevoza usklađene s promjenama cijene goriva, iznosi 1.548,45 EUR (Tabela 2. stupac '14'). Potraživanje tužitelja po osnovi naknade troškova prijevoza za razdoblje od 26.07.2021. do 30.09.2024. godine, da pod pretpostavkom da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za relaciju [adresa], javnog prijevoznika Litre Tours d.o.o. i prema prijeđenim kilometrima za udaljenost od mjesta prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza, iznosi 496,04 EUR (Tabela 3. stupac '10').

16. Navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja u Splitu (UČ) ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojan i logičan budući je zasnovan na nalogu ovog suda i relevantnoj dokumentaciji u predmetnom spisu.

17. Tužiteljica nije imala primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja te je podneskom od 17.02.2026.godine konačno uredila tužbeni zahtjev sukladno navedenom nalazu i mišljenju na način da je postavila glavni tužbeni zahtjev kojim potražuje razliku troškova prijevoza po prijeđenom kilometru za utuženo razdoblje, a u iznosu od 1.548,45 Eur-a sa pripadajućom kamatom, te je predložila ukoliko sud ne prihvati navedeni glavni tužbeni zahtjev da u tom slučaju prihvati podredni tužbeni zahtjev kojim potražuje naknadu troškova prijevoza prema varijanti II u vidu kombiniranog prijevoza (po prijeđenom kilometru i mjesečnoj karti) u iznosu od 496,04 Eur-a. Tuženik u podnesku od 13.02.2026.godine (list 109-110 spisa) neosnovano prigovara nalazu i mišljenju Centra za vještačenja ističući da je vještak ispravno izračunao visinu potraživanja, ali po parametrima koje je postavila tužiteljica, a što nije točno budući je sud na pripremnom ročištu održanom dana 10.veljače 2025.godine, a na koje tuženik nije pristupio premda je uredno pozvan odredio između ostalog i provedbu navedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Sud je naložio vještaku da izradi vještvo na način da utvrdi postoji li razlika u troškovima prijevoza (neplaćeni troškovi prijevoza) za utuženo razdoblje. Što se tiče parametara koje je sud postavio vještaku za izračun visine potraživanja potrebno je istaći da je tuženik mogao pristupiti na pripremno ročište i istaknuti eventualno svoje varijante koje želi da se primjene prilikom vještačenja. Mogao je navedeno uraditi i podneskom prije održavanja pripremnog ročišta na koje nije pristupio. Isti to nije napravio niti je pristupio na navedeno pripremno ročište pa je sud sukladno tome dao nalog vještaku na jedini mogući način sukladno stanju u predmetnom spisu budući je zamjenica punomoćnika tužitelja bila prisutna na ročištu i upustila se u raspravljanje. Prilikom davanja naloga vještaku sud se prvenstveno rukovodio činjenicom, a što među strankama u ovom postupku nije niti sporno da je tuženik svojom odlukom od 26.07.2021.godine upravo sam odredio da tužiteljici priznaje troškove prijevoza na relaciji od mjesta prebivališta u [adresa] do stanice međumjesnog prijevoza u Sinju i to trošak prijevoza po prijeđenom kilometru, a od stanice međumjesnog prijevoza u Sinju do stanice međumjesnog prijevoza u Splitu trošak prijevoza po karti pa je vodeći računa o tome ovaj sud i dao jedini mogući nalog Centru za vještačenja da izradi vještvo u dvije varijante koje proizlaze iz činjeničnih navoda u spisu, te isprava priloženih u spisu i to po prijeđenom kilometru od adrese prebivališta tužiteljice do mjesta njenog rada, te varijantu kombiniranog prijevoza a imajući u vidu citiranu odluku o prijevozu koju je donio sam tuženik 26.07.2021. U odnosu na pitanja za koja tuženik u podnesku od 13.02.2026.godine (list 109-111 spisa) ukazuje da sud na njih mora odgovoriti kako u odnosu na glavni tako i u odnosu na podredni tužbeni zahtjev, navedena pitanja su prema mišljenju ovog suda pravna i činjenična pitanja na koja je u ovom postupku sud u ovoj odluci, a nakon provedenih dokaza u postupku, dao odgovore , dok se vještak u nalazu i mišljenju prilikom izračuna nije osvrtao na navedena činjenična niti na pravna pitanja koja u podnesku spominje tuženik već se isključivo rukovodio nalogom ovog suda kao i dokumentacijom u predmetnom spisu budući se vještak i nije ovlašten upuštati u navedene pravne i činjenične ocjene. Također tuženik u navedenom podnesku od 13.02.2026.godine neosnovano ističe da je Centar za vještačenje svoj nalaz i mišljenje temeljio na iznesenim stavovima tužiteljice u ovom postupku te da je sukladno tim tvrdnjama i stavovima izradio nalaz i mišljenje. Ovo ne proizlazi ni iz iskaza tužiteljice. Naime, tužiteljica u svom iskazu decidirano navodi da na relaciji od njenog mjesta prebivališta do mjesta rada kod tuženika uopće ne postoji organizirani javni prijevoz pa kad bi se vještak u nalazu i mišljenju priklonio tom stavu tužiteljice tada bi nalaz i mišljenje bio izrađen isključivo po prijeđenom kilometru, a što u predmetnoj pravnoj stvari nije slučaj budući iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja je upotpunosti razvidno da je vještak izradio nalaz i mišljenje sukladno dokumentaciji koju je dostavio tuženik (platne liste, evidencije rada) te je dao izračun razlike troškova prijevoza u dvije varijante od kojih je jedna po prijeđenom kilometru, a druga kombinirana (po prijeđenom kilometru i mjesečnoj karti). Odluka je na sudu koju će od navedenih varijanti prihvatiti kao osnovanu, a nakon provedenog dokaznog postupka. Sud je iz svih provedenih dokaza u ovom postupku izveo zaključak da je osnovana varijanta prema kojoj je postavljen glavni tužbeni zahtjev u ovom postupku, a to je varijanta prema prijeđenim kilometrima slijedom čega je i prihvatio glavni tužbeni zahtjev u ovom postupku kao osnovan.

18. Na dosuđeni ukupni iznos tužiteljici s osnova razlike manje isplaćenih troškova prijevoza, a prema usvojen prvoj varijanti izračuna naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja u Splitu budući je sud u predmetnom postupku iz provedenih dokaza utvrdio da tužiteljicu isključivo za utuženo razdoblje iz navedenih razloga pripada razlika naknade neisplaćenih troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, a u iznosu od 1.548,45 Eur-a tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz I. varijante nalaza i mišljenja Centra za vještačenja, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR). Navedena zakonska zatezna kamata obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice potraživanja od 1.548,45 Eur-a izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

19. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici istoj sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a pripadaju u cijelosti parnični troškovi kako po osnovi uspjeha u odnosu na tužbeni zahtjev, tako i po osnovi uspjeha u odnosu na protutužbeni zahtjev. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) s osnova uspjeha u postupku vezano za tužbeni zahtjev pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 27.06.2024.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 25.09.2024.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 01.10.2024.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 02.10.2024.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 10.02.2025.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 19.05.2025.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska 09.06.2025.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 16.02.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 18.03.2026.odine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 850 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.700,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 425,00 Eur-a ukupno iznosi 2.125,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 400,00 Eur-a ukupno iznosi 2.525,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik protutužitelj dužan isplatiti tužiteljici protutuženoj na ime parničnog troška u odnosu na tužbeni zahtjev zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude. Tužiteljicu- protutuženu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) s osnova uspjeha u odnosu na protutužbeni zahtjev pripadaju trošak sastava podneska od 27.06.2024.godine u iznosu od 25 bodova; trošak sastava podneska od 25.09.2024.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 01.10.2024.godine u iznosu od 25 bodova; trošak sastava podneska od 02.10.2024.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 10.02.2025.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu 19.05.2025.godine u iznosu od 25 bodova; trošak sastava podneska od 09.06.2025.godine u iznosu od 25 bodova, a što ukupno iznosi 175 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 350,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 87,50 Eur-a ukupno iznosi 437,50 Eur-a, a koji iznos po uspjehu po protutužbi pripada tužiteljicu protutuženu u predmetnoj pravnoj stvari, te koji iznos je tuženik-protutužitelj istoj dužan isplatiti zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki IV/ izreke ove presude.

20.Tuženik se u podnesku od 25.02.2026. godine protivio preinačenju tužbenog zahtjeva smatrajući pogrešno da je tužiteljica protutužena podneskom od 16.02.2026.godine, a koji podnesak je ovaj sud zaprimio 17.02.2026.godine time što je postavila uz glavni i podredni tužbeni zahtjev preinačila tužbu. Međutim, ovako postavljeni tužbeni zahtjev premda predstavlja preinaku tužbe u dijelu u kojem je postavljen glavni tužbeni zahtjev budući je riječ o povećanju tužbenog zahtjeva je preinaka kojoj se tuženik protutužitelj ne može protiviti budući tužiteljica protutužena samo nakon provedenog vještačenja iz iste činjenične osnove potražuje drugi iznos (članak 191.stavak 2. ZPP-a.) Naime, tužiteljica-protutužena je najprije podneskom od 02.10.2024.godine, a po nalogu suda sa ročišta od 01.10.2024.godine postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je potraživala iznos od 780,00 Eur-a (list 49-50 spisa), a potom je podneskom od 17.02.2026..godine (list 112-119 spisa) konačno uredila tužbeni zahtjev na način da glavnim tužbenim zahtjevom kojeg je ovaj sud u ovom postupku prihvatio kao osnovan potražuje iznos od 1.548,45 Eur-a, s time da ista predlaže da ako sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev da tada postavlja podredni tužbeni zahtjev kojim potražuje iznos od 496,04 Eur-a. Naime, iz postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva tužiteljice postavljenog podneskom od 02.10.2024. je razvidno da tužiteljica prilikom podnošenja tužbe nije raspolagala cjelokupnom dokumentacijom , a zbog čega je u tom podnesku i navela da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Ista je postavila kondemnatorni zahtjev citiranim podneskom od 02.10.2024.godine potražujući iznos glavnice od ukupno 780,00 Eur-a s time da je u navedenom podnesku istakla da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 02.10.2024.godine nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek podneskom od 16.05.2025..godine dostavio obračune plaća i evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, te je Centar za vještačenja u Splitu temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova naknade troškova prijevoza u dvije varijante od kojih je prva prema prijeđenim kilometrima, a druga kombinirana (prema prijeđenog kilometru i mjesečnoj karti). Tužiteljica je citiranim podneskom od 17.02.2026..godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Budući je navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja izrađen u dvije varijante i to prema prijeđenom kilometru i kombiniranoj varijanti (prijeđeni kilmetri i mjesečna karta), a ovaj sud je iz provedenih dokaza utvrdio da tužiteljici isključivo pripada neisplaćena naknada troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru prema prvoj varijatni, a tužiteljica uređenim glavnim tužbenim zahtjevom u konačnici potražuje veći iznos sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenja budući potražuje iznos od ukupno 1.548,45 Eur-a, od onog iznosa kojeg je potraživala ranijim kondemnatornim zahtjevom i to iznosa od 780,00 Eur-a u konkretnom slučaju se radi o povećanju- preinaci tužbenog zahtjeva iz istog činjeničnog osnova, a kojoj se preinaci tuženik ne može protiviti. (članak 191.stavak 2. ZPP-a) Naime, tužiteljica je u tužbi već iznijela činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev te sad iz istog činjeničnog osnova potražuje drugi iznos, te je u tom smislu citiranim podneskom od 17.02.2026.godine ista samo konačno uredila tužbeni zahtjev. U navedenom smislu tuženik neosnovano prigovara preinaci tužbe. Također je neosnovan i prigovor zastare potraživanja u odnosu na potraživanja iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva budući nije proteklo 5 godina od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog potraživanja a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 18.01.2023. (članak 139. ZR-a). Tuženik se u podnesku od 10.10.2024.godine protivio da se tužiteljici dosude parnične troškovi na račun njene punomoćnice. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP- a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici ČČC (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Tužiteljica je i na ročištu od 19.svibnja 2025.godine potvrdila činjenicu da je ovlastila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da za nju može primiti troškove parničnog postupka putem svog računa. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki III/ i IV/izreke ove presude.

21. Radi svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je u cijelosti glavni tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno kao u točki I/, te je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja u cijelosti i odlučeno je kao u točki II/ izreke ove presude, dok je o troškovima postupka u odnosu na tužbeni zahtjev te u odnosu na protutužbeni zahtjev odlučeno u točkama III/ i IV/ izreke ove presude. Tužiteljica je uz glavni tužbeni zahtjev sukladno odredbi članka 188.stavka 2. ZPP-a podneskom od 17.02.2026.godine (list 112-119 spisa) istakla i eventualni (podredni zahtjev) za slučaj da sud ne prihvati glavni zahtjev. Budući je sud utvrdio u postupku da je glavni tužbeni zahtjev osnovan, te je usvojio glavni tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I/ izreke ove presude ovaj sud nije odlučivao o podrednom zahtjevu jer za to nisu bile ispunjene procesne pretpostavke.

U Splitu, 13. travnja 2026.

SUDAC

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte