Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-135/2023-50
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužiteljice ELL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku EL iz [adresa], protiv I.tuženika CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tuženice ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici CLL iz [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice i njenog punomoćnika, te I. i II.tuženika uz punomoćnicu, uz javnu objavu dana 13. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica ELL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ispunjenjem zakonom predviđenih pretpostavki za dosjelost, stekla pravo stvarne služnosti pješačkog prolaza stazom te puta korištenjem kolica i biciklom ulaznim vratima s [adresa] i 9a širine 2m i dužine 40m u smjeru ulaza sjever-jug i izlaza u smjeru jug-sjever za korist i kao pripadak povlasne nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kuće i dvora u [adresa] površine 50m², u vlasništvu, prije nego što je nakon otpočinjanja ove parnice danom 2.06.2025. (podnošenjem odgovora na tužbu 02.06.2023.god.) I.tuženik CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za korist trećih osoba dana 17.01.2025. (Z-837/2025) otuđio vlasništvo poslužne nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kuća br. 9 i dvor ul. J. [adresa] od 249m², i prije nego što je nakon otpočinjanja ove parnice II.tuženica ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za korist trećih osoba dana 15.10.2024. (Z-16807/2024) otuđila vlasništvo poslužne nekretnine kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvor., [adresa] od 101m², upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina].
II. Nalaže se I.tuženiku CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.tuženici ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ELL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.154,12 eura (tisućustopedesetčetirieuradvanaestcenti) sa zateznom kamatom tekućom od dana 13. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i je š i o j e
Utvrđuje se da je tužiteljica djelomično povukla tužbu s tužbenim zahtjevom kojim traži da sud naloži tuženicima da tužiteljici izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis prava stvarne služnosti, kao i da se temeljem presude izvrši upis prava stvarne služnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, te provedbom po zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 27. veljače 2023. podnijela tužbu protiv I.tuženika i
II.tuženice s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaza zajedničkim ulaznim vratima s [adresa] , - za korist povlasne nekretnine z. k. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od kuće i dvora, u [adresa], površine 50 m2 u vlasništvu tužiteljice, a na teret poslužne nekretnine I. tuženika BL, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] , kuća br. 9 i dvor ul. J. [adresa] sa 249 m2 i na teret poslužne nekretnine vlasništvo II. tuženika ZL upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] , kuća i dvor., Ul. J.J. Strosmayera 9 sa 101 m2, sa ovlaštenjem korištenja tako upisane stvarne služnosti za korist svakodobnog vlasnika povlasne nekretnine.
Nalaže se tuženicima da tužiteljici izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis prava naprijed navedene stvarne služnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda, a provedba iste nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku.
Tuženi su dužni tužiteljici nadoknaditi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, sa zateznom kamatom po zakonu od dana donošenja presude do isplate."
11. Tužiteljica obrazlaže tužbu navodeći da je vlasnica nekretnina upisanih z. k. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od kuće i dvora, u [adresa], površine 50 m², koje je stekla darovnim ugovorom od svoga oca darovatelja LL od dana 29.02.2020., a koji je kao njen pravni prednik darovane nekretnine stekao temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenim sa Republikom Hrvatskom, zastupanoj po Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretnina, od dana 10.06.2010., a koja je opet stekla pravo vlasništva na tom nekretninama temeljem kupoprodajnog ugovora od 19.06.1998. kupivši iste od tadašnjih vlasnika ČL i OL, koji su stekli pravo vlasništva na istima temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog sa JL i JL EL koji se kupoprodajni ugovor nalazi u zbirci isprava z.k. odjela Općinskog suda u Osijeku pod posl.br. Z-2553/88. Nadalje navodi da su JL i UL ove nekretnine kupili i stekli pravo vlasništva na istima, temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 8.07.1970. (ovjeren pod OV-7659/1970) sa tadašnjim vlasnicima RL UL i RL (Josipova) GL, kojim su kupci JL i UL, sa prodavateljima RL i GL u toč. I. ugovora, izričito ugovorili pravo prolaza do ovog stana koji je bio predmet prodaje: „zajedničkim ulaznim vratima sa ulice, pravom korištenja dijela dvorišta…“- kojim ugovorom su kupci ovlašteni upisati svoje pravo vlasništva na kupljenim nekretninama kao i postojeći teret prava prolaza preko parcele 1457/1. Međutim, navedeni pravni prednici propustili su upisati ugovoreno pravo služnosti prolaza na teret kč. br. [katastarska čestica] i protekom vremena upisane kč. br. [katastarska čestica], sve za korist kč. br. [katastarska čestica], sada u njenom vlasništvu, iako od tada 1970. pa do danas, svi navedeni vlasnici u ovoj tužbi koriste ovo pravo služnosti prolaza od [adresa] u pravcu sjever jug, prema kč. br. [katastarska čestica], jer ne postoji mogućnosti drugog pristupa navedenoj čestici u njenom vlasništvu. Njen prednik- otac LL, obratio se prethodnim suvlasnicima kč. br. [katastarska čestica] HL, FL i NL radi izdavanja tabularne isprave upisa tereta prava služnosti prolaza za korist kč. br. [katastarska čestica], te je od istih i dobio ovjerenu tabularnu ispravu. Međutim kako je prije provedbe tako ishođenih tabularnih isprava došlo do promjene vlasništva na nekretninama upisanoj na kč. br. [katastarska čestica], te je kao vlasnik upisan I.tuženik CL, a isti je odbio dozvoliti upis prava stvarne služnosti prolaza kako je naprijed opisano, jednako kao i II.tuženica ZL koja jednako tako odbija dozvoliti upis prava stvarne služnosti prolaza preko kč. br. [katastarska čestica], a nakon što se istima obratio prednik tužiteljice LL, - to ona kao pravni slijednik svih dosadašnjih vlasnika podnosi tužbu radi utvrđenja stjecanja prava služnosti prolaza zajedničkim ulaznim vratima s [adresa] do svoje nekretnine upisane na kč. br. [katastarska čestica], - na teret poslužnih nekretnina u vlasništvu I. tuženika kčbr. [katastarska čestica] i II. tuženika 1457/6, obzirom na nesmetano korištenje prava prolaza i nikada osporavano svih prethodno navedenih vlasnika kao njenih pravnih prednika, povlasne nekretnine upisanih na kč. br. [katastarska čestica] , još od 1970., od kada niti do danas nije moguće ostvariti prilaz i prolaz na drugačiji način osim opisanog., sve u smislu čl. 190., 191., 220., 223., 224. i čl. 228. i 229 ZVDSP.‚
2. U odgovoru na tužbu od dana 2. lipnja 2023. I.tuženik i II.tuženica osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da je tužbeni zahtjev nepotpun, a tužba nerazumljiva, da niti u jednom priloženog ugovoru nema valjanog pravnog temelja služnosti i da se iz historijata tužbe jasno ne razabire pravni osnov tužbe. Tužiteljica se poziva na stjecanje prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način sjecanja iste darovanjem, a njenih prednika temeljem Ugovora o kupoprodaji, da bi se između ostalog nejasno pozivala na sve moguće načine stjecanja prava služnosti koje su Zakonom moguće i dozvoljene. Pravni temelj stjecanja prava služnosti je valjani pravni posao koji je u konkretnom izostao, pa je bilo nemoguće upisati pravo služnosti u zemljišnim knjigama, pa stoga tuženike štiti načelo povjerenja u zemljišnim knjigama. Neovisno što su prednici u ugovorima pisali ili navodili niti u jednom sklopljenom ugovoru ne postoji dozvola niti odobrenje vlasnika k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], niti dozvola niti odobrenje vlasnika k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se na istima osnuje pravo služnosti kao na poslužnim nekretninama u korist nekretnine tužiteljice. Iz priloženih Ugovora kao niti iz činjeničnog supstrata tužbe nije moguće utvrditi u odnosu na koje ugovorne odredbe tužiteljici proizlazi „propust upisa ugovorenog prava služnosti prolaza“. Neosnovano je podnošenje tužbe tužiteljice prema sadašnjim vlasnicima k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], a naročito iz razloga jer Republika Hrvatska kada je 1998. stekla pravo vlasništva kupivši nekretnine od prednika ČL i OL, nije imala zasnovano pravo služnosti, a niti je stupila u posjed nekretnina, tako da sporna služnost koju neosnovano traži tužiteljica nije niti izvršavana za vrijeme vlasništva RH na istoj 12 godina. U kupoprodajnom ugovoru sa Republikom Hrvatskom kojeg je LL potpisao i ovjerio 2010. nema i ne proizlazi (jer nije niti osnovan niti prenijet) ikakav teret kao niti ikakva korist kupljene nekretnine. Predmetnim Ugovorom 2010. jasno je potpisano od strane RH i novog kupca što je predmet kupoprodaje (k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor površine 50 m2 upisana u uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) te da je isto prihvaćeno od Kupca. Niti u konkretnom Ugovoru, kao niti u jednom priloženom ugovoru ne postoji dozvola niti odobrenje vlasnika k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], niti dozvola niti odobrenje vlasnika k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se na istima osnuje pravo služnosti (kao na poslužnim nekretninama) u korist nekretnine tužiteljice ili njezinih prednika. Posjedovanje prava stvarne služnosti od strane posjednika povlasne nekretnine, nužna je pretpostavka dosjelosti pri čemu posjed mora imati određenu kakvoću, a odlučan je i način izvršavanja sadržaja služnosti. Posjed mora biti pošten i istinit. Predmnijevajući poštenje posjednik mora zatražiti istinitost posjeda. U pogledu poštenja, osoba je bila poštena ako nije znala niti je morala znati da mu ne pripada pravo izvršavati služnost. Tužiteljici, u konkretnom nedostaje poštenje. Uz sve ono što može utjecati na poštenje odnosno nepoštenje posjednika, nužno je i izričito bitno da se vlasnik tom izvršavanju služnosti protivio, što je protivno odredbi čl. 229. st. 1.. Navedeno također je u historijatu tužbe istaknuto da je vlasnik odbio dozvoliti upis prava stvarne služnosti prolaska. A tužiteljica isto pravo nije izvršavala pošteno kroz 20 godina. Naime, I. tuženik je vlasnik i posjednik (koje je nekretnine bez tereta stekao on, a prije njega i njegovi prednici kupnjom) k. č. br. [katastarska čestica] (u koju nekretninu djelomično ulazi dio kuće tužiteljice označena kao k. č. br. [katastarska čestica], a koja izgradnja može biti i nezakonita te je prešla gabarite moguće izgradivosti); k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], dok je II.tuženica vlasnik i posjednik k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Ističe da je riječ o ograđenom kompleksu hotela/poslovnih prostora, gdje k. č. br. [katastarska čestica] predstavlja ulazna vrata u ograđeno dvorište predmetnog kompleksa.
3. Tužiteljica u podnesku od dana 29. kolovoza 2023. u odnosu na navode iz odgovora na tužbu ističe da tuženi očito nisu shvatili niti historijat tužbe, niti tužbeni zahtjev jer na nekoliko mjesta razbacano u odgovoru na tužbu govore o nepostojanju ugovora ili „valjanog pravnog posla“, potom da nema dozvole i odobrenja vlasnika ovdje tuženih za upis prava služnosti ili da ne postoji „valjani pravni temelj služnosti“ niti u jednom ugovoru, da posjed prava služnosti mora biti pošten i istinit, a da posjednik (tužiteljica) mora zatražiti istinitost, što god to značilo. Ove prigovore tužiteljica ne razumije kako činjenično, a još manje pravne navode tuženih koji su nabacani u odgovoru na tužbu bez reda i smisla. Historijat tužbe koji tuženici po punomoćniku ne razumiju, predstavlja samo dokaz o činjenici da od ugovora dostavljenog uz tužbu od 8. srpnja 1970. u kojem je izričito navedeno da prodavatelji nekretninu – kč. br. [katastarska čestica], sada vlasništvo tužiteljice, prodaju kupcima iz tog ugovora (UL i UL JL) uz „pravo prolaza do ovog stana sa šupom u dvorištu za ogrjev, sa pravom prolaza zajedničkim ulaznim vratima sa ulice“, te da prodavatelji dozvoljavaju prijenos kupljene nekretnine na ime i vlasništvo kupaca, sa teretom prava prolaza preko parcele 1457/1 / tada jedinstvene.., - da tužiteljica i svi drugi vlasnici nekretnina u „dvorištu hotela“, jer ima još kuća i vlasnika, - koriste istim pravom služnosti prolaza, puta… Svi ostali ugovori navedeni u tužbi, unatrag od tužiteljice i njenog stjecanja prava vlasništva, iste te nekretnine upisane na kč. br. [katastarska čestica], pokazuju ili dokazuju da se svi ti vlasnici služe sa pravom prolaza od ili do svog stana (kuće) ..., preko kč. br. [katastarska čestica] vlasništvo I. tuženika, a kasnije parcelacijom (1999.) nastale kč. br. [katastarska čestica] vlasništvo II.tuženice i preko njene nekretnine, zemljišta, jer niti prije 1970., a niti kasnije nije postojala mogućnost pristupa nekretnini tužiteljice osim opisanim pravom služnosti prolaza u ugovoru iz 1970. kojeg tuženi kažu da ne razumiju. Ne postoji niti mogućnost pristupa, helikopterom, kući tužiteljice niti za preostale tri kuće, koje prostorno-opisno „stoje dublje“ od tužiteljičine, jer je prolaz preuzak da bi vlasnici kuća „sletili“ na taj način u svoju nekretninu, te se historijatom tužbe opisuje samo vremenski slijed korištenja prava posjeda služnosti pješačkog prolaza više od 50 godina. U našem pravu postoji samo jedan slučaj kada služnost i to stvarna, nastaje neposredno na temelju zakona, a to je dosjelost. Zato i zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u čl. 228. određuje da će se služnost neposredno na temelju zakona osnovati kada se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke …“S tim u vezi, tužbeni zahtjev postavljen temeljem za tuženike nerazumljivog historijata tužbe, predstavlja deklaratorni tužbeni zahtjev upisa prava služnosti prolaza, puta.., temeljem zakona, dosjelošću, što predstavlja tuženicima objašnjenje na njihovo lamentiranje o ne postojanju ugovora sa dozvolom ili odobrenjem upisa prava stvarne služnosti. Tvrdnja tuženih da se služnost stječe samo temeljem valjanog pravnog posla, pa kako ovdje nema pravno posla, da tuženike štiti načelo povjerenja u zemljišnim knjigama je potpuno pogrešna. Tvrdnja tuženih da pravni prednik tužiteljice Republika Hrvatska – APN, nije stupio u posjed nekretnine tužiteljice je potpuni „nonsens“, jer je Republika Hrvatska po APN-u 1998. sklopila ugovor sa prodavateljima Šašić Milanom i Šašić Jelkom, te je ne samo posjedovanjem nekretnine nego i posjedom prava stvarne služnosti, putem javnog natječaja 2010. prodavala ovu nekretninu koju je obilazilo više kupaca nakon što je u postupku prodaje, Republika Hrvatska izvršila procjenu vrijednosti ove nekretnine po ovlaštenom vještaku te od više ponuđača na natječaju izabran kao najbolji ponuđač pravni prednik tužiteljice - njezin otac LL, koji je zaključio ugovor o kupnji te nekretnine sa Republikom Hrvatskom zastupanoj po APN-u i ovlaštenoj osobi, dana 10.06.2010. u kojem je čl. 5 ugovora prodavatelj RH po APN-u preuzeo obavezu predaje u posjed kupljenje nekretnine, o čemu je sačinjen i zapisnik te izvršena predaja ključeva. Prema tome, RH zastupana po APN-u bez ne posjedovanja nekretnine sada u vlasništvu tužiteljice, ne bi ni mogla vršiti procjenu iste radi prodaje, provesti natječaj i predati posjed ove nekretnine pravnom predniku tužiteljice. Činjenicom posjedovanja nekretnine, RH je izvršavala i posjed prava služnosti pješačkog prolaza preko nekretnina tuženika, jer drugog pristupa nego na taj način nema, niti ga je ikad bilo. Ostali navodi u odgovoru na tužbu smatra besmislenim i pogrešnim, te nerazumljivim, a još k tome izvrtanjem pojma poštenja i istinitosti, posjeda prava služnosti kao i načela povjerenja u zemljišne knjige, zlouporabom prava iskrivljenim tumačenjem ovih instituta pokušavaju prikazati tužbu ne samo neosnovanom, nego i nerazumljivom i nepodobnom za raspravljanje. Tuženici navode da je tužiteljica, da bi bila poštena, trebala dokazati da nije znala niti je morala znati da joj ne pripada pravo izvršavati služnost (???) što bi bilo dokazivanje negativne činjenice; a upravo je suprotno, tuženici su ti koji se pozivaju na povjerenje u zemljišne knjige, što bi samo po sebi bilo točno, ali stvarna prava prestaju stjecanjem vlasništva trećeg, osim onih za koje je stjecatelj (tuženici ) znao da postoje ili morao znati. Vezano za naprijed navedeno, tužiteljica može citirati komentar pojma „zaštite tuđeg povjerenja“, pod toč. 129, autora ŠL i dr., koji kaže: „Stjecatelj(vlasništva nekretnine I. i II.tuženici) će se lakše moći pozvati na svoju dobru vjeru ako je neupisana služnost bila nevidljiva, tj. ako se na samome zemljištu ni po čemu nije moralo zaključiti da tu netko izvršava neku služnost. Ako je naprotiv služnost vidljiva, teže će dokazati svoju dobru vjeru“. Nemoguće je da tuženi nisu poznavali faktično stanje ali i formalno upisano pravo stvarne služnosti za korist kč. br. [katastarska čestica] od 1960., odnosno da postoji očito stvarno pravo služnosti puta, prolaza preko njihove nekretnine, jer u dvorištu koje tuženici nazivaju dvorištem hotela, postoje osim tužiteljičine nekretnine upisane kao kuća, kč. br. [katastarska čestica], još tri kuće upisane na kč. br. [katastarska čestica], dakle zajedno četiri stambene cjeline u kojima žive njihovi vlasnici i svi vlasnici tih nekretnina koriste služnost prolaza preko nekretnina u vlasništvu tuženih kao poslužnih nekretnina, jer je pristup njihovim kućama, nemoguć, što je vidljivo svakoj iole razumnoj osobi koja uđe u „dvorište hotela“ I.tuženika. Svi vlasnici ovih poslužnih nekretnina se koriste služnošću prolaza - puta sasvim sigurno više od 50 godina, pozivajući se na pravo njihovih pravnih slijednika kako stjecatelja prava vlasništva na nekretninama tako i prava posjeda služnosti puta-prolaza, jer su se mijenjali i vlasnici poslužnih nekretnina i vlasnici povlasnih nekretnina. I na kraju, tuženici nisu pažljivo pregledali svaki svoj povijesni zemljišno knjižni izvadak i to I. tuženik kč. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a II.tužena z. k. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], - teretovnicu i to I.tuženik pod C 1.1 , a II. tuženica jednako tako teretovnicu pod C 1.1, gdje i kod jednog i kod drugog stoji upisan teret: „pravo služnosti prolaza od glavnog ulaza sa ulice preko kč. br. [katastarska čestica], u korist kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]“. To bi bila očito „vidljiva“ služnost, koja je na teret nekretnine I.tuženika upisana još 1960. (Z- 3843/60), a na teret nekretnine II.tuženice 1999. (Z-3855/99) kada je izvršena parcelacija kč. br. [katastarska čestica] i kada je nastala kč. br. [katastarska čestica] na koju je jasno prešla i upisana služnost prolaza, na teret istih nekretnina tuženih za koju tužiteljica traži upis na temelju zakona, a ne dozvole tuženih, stečena dosjelošću prava posjeda služnosti znatno duže od 20 godina, jer takvu dozvolu niti ne traži u ovom slučaju, a prethodno je tražila dozvolu upisa od pravnog prednika I.tuženika i od II.tuženice, koji su to odbili, pa joj je preostalo jedino da taj upis prava stvarne služnosti ostvaruje ovom tužbom temeljem zakona. Naprijed navedeno pokazuje i dokazuje, očito poznavanje činjeničnog (izvan knjižnog) i formalno pravnog statusa upisanog prava stvarne služnosti za nekretnine neposredno uz tužiteljičinu - korištenja prava stvarne služnosti u odnosu na tuženike, za sve nekretnine koje su upisane kao samostalne nekretnine, stambeni objekti - kuće, u „dvorištu hotela“ I.tuženika, odnosno prolaza preko nekretnine II.tuženice, a ta činjenica „znanja“ postojanja stambenih objekata i stanovanja vlasnika u tim nekretninama i bez ranije upisanog istog prava služnosti prolaza preko nekretnine tuženih što je upravo notorno za svakog koji je ušao u „dvorište hotela“. Obzirom na sve izrečeno u odgovoru na tužbu, precizira tužbeni zahtjev pojašnjenjem stvarne služnosti pješačkog prolaza koji sada glasi:
"Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti pješačkog prolaza, staze ili puta, zajedničkim ulaznim vratima s [adresa] i 9A, širine 2 m i dužine 40 metara u smjeru ulaza sjever-jug i izlaza jug sjever , - za korist povlasne nekretnine z. k. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se sastoje od kuće i dvora, u [adresa], površine 50 m2 u vlasništvu tužiteljice, a na teret poslužne nekretnine I. tuženika BL, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] , kuća br. 9 i dvor [adresa] sa 249 m2 i na teret poslužne nekretnine vlasništvo II. tuženika ZL upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], kuća i dvor., [adresa] sa 101 m2, sa ovlaštenjem korištenja tako upisane stvarne služnosti za korist svakodobnog vlasnika povlasne nekretnine.
Nalaže se temeljem presude upis prava naprijed navedene stvarne služnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, provedbom po zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku.
Tuženi su dužni tužiteljici nadoknaditi prouzročeni parnični trošak, ovog postupka po određenju Suda uvećan za zak. zatezne kamate tekuće na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate a obračunate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana, počev od dana donošenja presude do plaćanja."
4. Podneskom od dana 13. studenog 2024. II.tuženica ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na nju, te tuženi ostaju kod navoda iz odgovora na tužbu. Pretpostavke koje se moraju ispuniti kako bi se moglo steći pravo služnosti dosjelošću jesu da je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio (čl. 229. ZV-a). Usto ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zloporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. Tuženik prilikom stjecanja svoje nekretnine ni posjedovanja iste nije znao niti morao znati da tužitelji izvršavaju nekakav sadržaj služnosti. Ističe se također da je u odnosu na 1.tuženika uvidom u vlasnički list (vlasništvo stečeno tek 2020.) te uvidom u vlasnički list 2.tuženika, utvrđeno da je služnost na koju se poziva tužiteljica stoji neupisana u zemljišnim knjigama, pa stoga treći koji bi s povjerenjem u zemljišne knjige stekao poslužnu nekretninu, stekao bi je bez navedene služnosti, što znači da se služnost u tom momentu gasi.
4.1. Tuženi na ročištu od dana 21. studenog 2024. ističu prigovor zastare na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, kojim se traži od suda da naloži istima da tužiteljici izdaju taburalnu ispravu, a niti da su s tužiteljicom bili u bilo kakvom ugovornom odnosu da bio joj bili dužni izdati tabularnu ispravu.
5. Podneskom od dana 9. srpnja 2025. tužiteljica navodi da je nakon podnošenja tužbe II.tuženica ZL tijekom postupka prema upisu Z- 16807/2024 od 15. listopada 2024. otuđila svoju nekretninu kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prodajom I.tuženiku CL kao kupcu, a koju je nekretninu isti (upis Z-1640/2025 od 31.05.2025.) darovao ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JL (nom. VL) Petričeviću iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakom u ½ dijela, a kojima je I.tuženik CL darovao i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] (upis Z-837/2025 od 17.01.2025.), svakom u ½ dijela.
5.1. Kako su sada suvlasnici predmetnih poslužnih nekretnina VL i ML, tužiteljica subjektivno preinačava tužbu na način da umjesto I.tuženika CL i umjesto II.tuženice ZL, kao I.tuženika označava ML, a kao II.tuženika označava ĐL, te u odnosu na iste postavlja tužbeni zahtjev koji glasi:
„I Ispunjenjem zakonom predviđenih pretpostavki za dosjelost se osniva pravo stvarne služnosti pješačkog prolaza stazom te puta korištenjem kolica i biciklom ulaznim vratima s [adresa] i 9a širine 2m i dužine 40m u smjeru ulaza sjever-jug i izlaza jug-sjever za korist i kao pripadak povlasne nekretnine: - kčbr. [katastarska čestica], koja se sastoji od kuće i dvora u [adresa] površine 50m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] vlasništvo tužiteljice ELL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), na teret poslužnih nekretnina i to:- kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kuća br. 9 i dvor [adresa] sa 249m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u K. O. [katastarska općina] - k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvor., [adresa] od 101m2 upisane u z. k. ul. br.: [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] koje su: - u ½ prava vlasništvo I-tuženice ML, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] ½ prava vlasništvo II-tuženika ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].
II. Nalaže su provedba upisa u zemljišnoj knjizi prava stvarne služnosti tužiteljice stečenog prema st.I/ izreke ove presude uknjižbom u zemljišnoj knjizi prava stvarne služnosti pješačkog prolaza stazom te puta korištenjem kolica i biciklom ulaznim vratima s [adresa] i 9a širine 2m i dužine 40m u smjeru ulaza sjever-jug i izlaza jug-sjever u zemljišnoj knjizi za korist svakodobnog vlasnika kao pripadak povlasne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] koja se sastoji od kuće i dvora u [adresa] površine 50m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] , k. o. [katastarska općina] i na teret poslužnih nekretnina: - kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kuća br. 9 i dvor ul. J. [adresa] sa 249m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u K. O. [katastarska općina] - k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvor., [adresa] od 101m2 upisane u z. k. ul. br.: [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] koje poslužne nekretnine su vlasništvo:- I-tuženice ML, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u ½ prava vlasništva - II-tuženika ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. u ½ prava vlasništva.
III.Tuženici su solidarno dužni tužiteljici naknaditi prouzročeni parnični trošak ovog postupka sa dospijećem na dan zaključenja glavne rasprave i zakonom propisanom zateznom kamatom određenom za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za referentno razdoblje.“
6. Podneskom od dana 28. srpnja 2025. I.tuženik i II.tuženica su se izjasnili da se protive subjektivnoj preinaci tužbe, kao i ML i VL podneskom od dana 31. srpnja 2025.
7. Sukladno odredbi čl. 192. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu (stavak 1.). Za preinaku tužbe prema stavku 1. ovog članka potreban je pristanak osobe koja treba da stupi u parnicu umjesto tuženika; a ako se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i pristanak tuženika (stavak 2.).
7.1. Nadalje, sukladno odredbi čl. 195. Zakona o parničnom postupku, ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke.
7.2. Slijedom citiranih zakonskih odredbi, kako su se I.tuženik i II.tuženica, kao i osobe koje su sadašnji vlasnici povlasnih nekretnina, protivili subjektivnoj preinaci tužbe i odbili stupanje u parnicu, to sud rješenjem broj P-135/2023-33 od 25. kolovoza 2025. nije dopustio subjektivnu preinaku tužbe, koje je postalo pravomoćno dana 16. rujna 2025., te nastavio postupak u odnosu na I.tuženika CL i II.tuženicu ZL.
6. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu, I.tuženika i II.tuženicu, svjedoka SL, izvršio uvid i pročitao Kupoprodajni ugovor (list 4. -5. spisa), izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (list 6.-7.), Ugovor o kupoprodaji nekretnina br. 020/2010 (list 9. -12., 61.-64.), Darovni ugovor (list 13.-14.), arhivski izvadak iz zemljišne knjige (list 15.-18.), izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (list 46.-53.), Tabularne isprave (list 54. -59.), skica (list 60.), izvadak iz zemljišne knjige (list 76.), rješenje (list 77.-79.), izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (list 123.-132.), obavio očevid na licu mjesta uz nazočnost stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ilije Romića, dipl. ing. geodezije (list 91.-95.), te proveo geodetsko vještačenje po imenovanom stalnom sudskom vještaku geodetske struke, pročitao nalaz i mišljenje vještaka (list 26.05.2025. (list 98.- 108.), dopunu nalaza (list 147.-148.), te saslušao vještaka na ročištu od 16.03.2026..
6.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka LL i HL, jer su isti preminuli tijekom postupka, dok su tuženici na ročištu od 16.03.2026. odustali od prijedloga da sud sasluša svjedoke FL i NL, za koje nisu niti dostavili adrese u roku od 15 dana kako su se obvezali na pripremnom ročištu od dana 21.11.2024.
7. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
8. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku.
9. Tužbeni zahtjev je osnovan.
10. Predmet spora je konačni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je na temelju dosjelosti stekla pravo stvarne služnosti pješačkog prolaza stazom te puta korištenjem kolica i biciklom ulaznim vratima sa [adresa] za korist i kao pripadak povlasne nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu, prije nego što je nakon otpočinjanja ove parnice danom 2.06.2025.
I.tuženik CL za korist trećih osoba dana 17.01.2025. (Z-837/2025) otuđio vlasništvo poslužne nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i prije nego što je nakon otpočinjanja ove parnice II.tuženica ZL za korist trećih osoba dana 15.10.2024. (Z-16807/2024) otuđila vlasništvo poslužne nekretnine kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvor., [adresa] od 101m², upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina].
11. Među strankama nema spora da je tužiteljica darovanjem od oca LL stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor [adresa] od 50m²,
- da je I.tuženik za vrijeme trajanja parnice darovao kč. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svakom u ½ dijela JL (nom. VL) Petričeviću (pod Z-999/2025 od **.**.2025.) i ML (pod Z-837/2025 od 17.01.2025.),
- da je II.tuženica za vrijeme trajanja parnice prodala I.tuženiku CL, kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor Ul. J.J. Štrosmayera 9 od 101m² (pod Z- 16807/2024), a I.tuženik tu nekretninu darovao svakom u ½ dijela ML (pod Z-837/2025 dana **.**.2025.) i JL (nom. VL) Petričeviću (pod Z- 999/2025. od 21.01.2025.).
12. Među strankama je sporna osnova, ima li tužiteljica pravni temelj za stjecanje prava stvarne služnosti za korist kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije nego su I.tuženik i II.tužena otuđili kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], te prigovor zastare.
13. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je predmetu nekretninu darovao otac koji je istu kupio od Republike Hrvatske putem APN-a. Na tom mjestu je prije izgradnje nekretnine bila ruševina, a nekretnina je izgrađena sukladno građevinskoj i uporabnoj dozvoli koju je njen otac LL ishodio. KAda je njen otac kupio predmetnu nekretninu, I.tuženik CL još nije bio vlasnik nikakvih nekretnina na tom mjestu, dok misli da je II.tuženica ZL bila vlasnica određenih nekretnina na tim mjestu. Kuća se na predmetnoj parceli gradila godinu do dvije dana, te su i ona i njen otac, kao i radnici normalno prolazili do nekretnine s ulične strane, a nikada nije postojala neka druga mogućnost pristupa njenoj nekretnini. Niti njoj, niti njenom ocu nitko nikada nije branio da koriste taj prolaz do nekretnine. Nije pravne struke i ne može se izjasniti zašto pravo služnosti nikada nije upisano u zemljišne knjige. Ne može se izjasniti koliki su gabariti nekretnine bili koju je njen otac kupio, ali napominje da je nekretnina izgrađena sukladno građevinskoj dozvoli, nakon čega je ishođena i uporabna dozvola. Njen otac je po zanimanju bio inženjer geodezije i vodio je računa o predmetnoj nekretnini, nije joj poznato da li se isti obratio ikada tuženima za mirno rješenje spora, ali ona nije. Njena kuća je izgrađena u gabaritima sukladno građevinskoj i uporabnoj dozvoli, te ne ulazi u gabarite nekretnine koje su bile u vlasništvu tuženih. U predmetnoj nekretnini ne živi, ali u istu redovito dolazi, dok je u kući podstanar koji je u najmu dugo godina. Nije znala da pravo služnosti nije uknjiženo u zemljišne knjige, a nije smatrala da prolazi kroz tuđu nekretninu dolazeći na svoju nekretninu jedinim mogućim putem.
13.1. Iz iskaza I.tuženika SL proizlazi da je predmetne nekretnine kupio početkom 2000. i njegova obitelj posjeduje na toj lokaciji 10-tak drugih nekretnina, a tijekom ovog postupka je darovao svojoj kćerki i svojoj majci predmetne nekretnine i to nije prvi put da su unutar obitelji predmetne nekretnine mijenjale vlasništvo. Kada je kupio predmetnu nekretninu tamo je zatekao vlasnike susjednih nekretnina SL i ZL, dok je na mjestu nekretnine koja je sada u vlasništvu tužiteljice, bila ruševina, odnosno samo dva – tri zidića, a nova nekretnina na tom mjestu je izgrađena u roku od 6 mjeseci i to u ljetnim mjesecima kada je bio odsutan zbog posla jer je vlasnik restorana u Selcu. Kada je došao u Osijek i saznao da je nekretnina tužiteljice izgrađena, mjerio je gabarite iste i utvrdio da je nekretnina ušla u susjednu česticu, a ne zna da li se radilo o njegovoj čestici ili od susjede HL, sa kojom je imao u to vrijeme predugovor o kupoprodaji i koju nekretninu je nakon toga i kupio. O ulasku nekretnine tužiteljice u tu susjednu česticu je razgovarao sa LL, ocem tužiteljice, i na tome je ostalo, a nije mu bilo poznato, niti je pitao LL da li je nekretnina izgrađena sukladno građevinskoj dozvoli i da li ima uporabnu dozvolu. LL je vidio da dolazi na tu nekretninu svega nekoliko puta, ali on gotovo cijelu godinu nije u Osijeku, pa ne može znati tko prolazi onuda. Smatra da bi tužiteljica mogla doći na svoju parcelu i na drugi način, odnosno na način da iz druge ulice - Pejačevićeve kroz tuđu privatnu parcelu prođe do svoje nekretnine, iako su vrata toga prolaza zatvorena jer je vlasnik te čestice istu ogradio i zatvorio mogućnost prolaza na drugi način kroz Pejačevićevu ulicu. Kada je kupio predmetne nekretnine, bilo je upisano pravo služnosti prolaza u odnosu na česticu sada u bivšem vlasništvu obitelji ZLL, dok sa tužiteljicom ili njenim ocem nije nikada razgovarao o upisu stvarne služnosti prolaza. Sa LL je razgovarao u par navrata o ulasku od 38 cm u tuđu česticu. Obitelj De La Rosa je imala nekretninu položajno iza tužiteljičine nekretnine i istim su putem morali doći do nekretnine kao što sada tužiteljica dolazi do svoje nekretnine. Nije mu poznato da je HL dala bilo kakvu tabularnu izjavu kojom dopušta stvarnu služnost prolaza, a također mu nije poznato ni za ostale vlasnike susjednih nekretnine FL i druge, da su dali suglasnosti, odnosno izjavu za upis stvarne služnosti u korist tužiteljice. Sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige prije nego što je kupio predmetne nekretnine je provjerio zemljišno stanje i vidio je upise tereta, među kojima nije bilo upisa prava stvarne služnosti. Dvije godine prije nego što je njegova obitelj postala vlasnik predmetnih nekretnina, kupio je predmetnu nekretninu.
13.2. Iz iskaza II.tuženice ZL proizlazi da je 1998. kupila predmetne nekretnine u kojima su imali trgovinu koja je bila s ulične strane, pa niti su dolazili u dvorište, a niti znali šta se u dvorištu zbiva. Znali su da je na mjestu sadašnje nekretnine tužiteljice bila ruševina u to vrijeme i da je samo nikla nekretnina. Napominje da je predugovor s I.tuženikom napravljen 3-4 godine prije pokretanja ovog postupka i koji je ugovor realiziran tijekom ovog postupka. Smatra da tužiteljica može dolaziti do svoje nekretnine preko Pejačevićeve ulice, ali preko parcele koja je u privatnom vlasništvu, ograđena je i zatvorena od strane vlasnika. Kada je kupovala predmetne nekretnine bila je upisana služnost za korist obitelji De La Rosa, a tužiteljica dok je ona bila vlasnica nekretnina joj se nikada nije obratila, kao niti njezini prednici za upis prava stvarne služnosti. Napominje da su je tužiteljica i njeni prednici, pitali za upis prava stvarne služnosti, ne bi imala ništa protiv da tužiteljica i njeni prednici prolaze tim prolazom do svoje nekretnine, ali bi se protivila da se bilo što upisuje u zemljišne knjige, jer smatra da bi si u tom slučaju vlasnici predmetne nekretnine uzimali za pravo da koriste cijelo dvorište, ostavljaju kante za smeće i slično.
13.3. Iz iskaza svjedoka SL proizlazi da je suprug II.tuženice ZL i da su 1998. kupili predmetnu nekretninu, ne zna točno o kojoj se čestici radi, i do 2010. je držao u nekretnini prodavaonicu, a nakon toga je nekretnina dana u najam i prodana je za vrijeme ovog postupka. Prije nego što je tužiteljica kupila predmetnu nekretninu, na tom mjestu se nalazila ruševina, budući je nekretnina na tom mjestu pogođena granatom u Domovinskom ratu, a prije toga ne zna kako je nekretnina izgledala. Nikada nije vidio tužiteljicu da se služi prolazom do svoje nekretnine, a niti je pravo služnosti upisano u zemljišne knjige, a koliko mu je poznato pravo služnosti je bilo upisano u korist vlasnika nekretnine koja je bila položajno iza tužiteljičine nekretnine. Međutim, napominje da oni nisu bili nazočni u svojoj nekretnini, već su jednom kada su došli vidjeli da je izgrađena nova nekretnina sada u vlasništvu tužiteljice, te od kako nisu držali prodavaonicu na predmetnom mjestu, nisu dolazili u svoju nekretninu, dok je viđao vlasnike nekretnina koje su iza tužiteljičine nekretnine i isti su do svojih nekretnina ulazili i prolazili kroz ulični ulaz sa ulice E i koliko mu je poznato, drugog načina da dođu do tih nekretnina nije bilo. Nekretnina kako je kupljena takav je upis u odnosu na istu i sada. Ne zna tko je bio u vlasništvu nekretnine koja je sada u vlasništvu tužiteljice.
14. Iskaz svjedoka SL sud je cijenio kao vjerodostojan u bitnom u odnosu na korištenje prolaza do nekretnina položajno iza nekretnine tužiteljice, dok u ostalom dijelu svjedok nema posebnih saznanja budući je imao nekretninu sa ulične strane.
15. Iz ovjerenog Kupoprodajnog ugovora (list 4.-5. spisa) proizlazi da je sklopljen dana 8. srpnja 1970. između PL i GL iz [adresa], kao prodavatelja i TL i JL (rođ. C ) Šacl iz [adresa], kao kupaca, kojeg su predmet nekretnine upisane u PL 4318 k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća sa 50m² koja se sastoji iz jednog dvosobnog stana sa šupom u dvorištu za ogrjev sa pravom prolaza do ovog stana zajedničkim ulaznim vratima sa ulice, pravom korištenja dijela dvorišta za prostirku rublja kao i sa već uknjiženim pravom prolaza preko parcele 1457/2 i ostalih parcela iz PL 4318; da prodavatelji ovlašćuju kupce da kupljenu nekretninu sa postojećim teretom prava prolaza preko parcele 1457/1 prenesu na svoje ime u zemljišnim knjigama; da su stupili u posjed kupljenih nekretnina dana 28. srpnja 1967.
15.1. Pregledom povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige (list 6.-7.) za kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor [adresa] od 50m², upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sud je utvrdio da je LL kupio kč. br. [katastarska čestica] od Republike Hrvatske temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10.06.2010. (pod Z-6575/10), a koja je uknjižena kao vlasništvo tužiteljice temeljem Darovnog ugovora broj OV-1526/2020 od 29.02.2020. (pod Z-3973/2020).
15.2. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina br. 020/2010 od 10.06.2010. (list 9.- 12., 61.-64.) proizlazi da je predmetnu kč. br. [katastarska čestica] Republika Hrvatska kao prodavatelj zastupana po Agenciji za pravni promet i posredovanje, zastupana po direktoru KL, prodala kupcu LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 10.06.2010., kao najpovoljnijem ponuditelju u postupku javnog nadmetanja za porodaju nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske prikupljanjem pisanih ponuda, da je kupac uveden u posjed u roku od 8 dana od dana potpisivanja Ugovora, na kojem je potpis zakonskog zastupnika APN-a ovjeren od strane javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba pod OV-10979/10 od 14.06.2010.
15.3. Čitanjem ovjerenog Darovnog ugovora (list 13.-14.) sud je utvrdio da je isti sklopljen dana 29.02.2020. između Darovatelja LL kojom predmetnu kč. br. [katastarska čestica] daruje svojoj kćerki Daroprimateljici ELL, koja se već nalazi u posjedu darovane nekretnine.
15.4. Iz arhivskog izvatka iz zemljišne knjige (list 15.-18.) proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (Z-2050/70) te je na temelju Kupoprodajnog ugovora od 8.07.1970. besteretno otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa Društvenog vlasništva na Društveno vlasništvo i sa imena DL upisana kao vlasništvo UL i JL, a na temelju Kupoprodajnog ugovora od 15.01.1988. i Aneksa od 11.05.1988. (pod Z-2553/88.) uknjižuje se pravo vlasništva za korist AL i OL, te na temelju Kupoprodajnog ugovora od 19.06.1998. uknjižuje se pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske (APN Zagreb).
15.5. Iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 50.-53.) proizlazi da je pod Z-3843/60 uknjiženo pravo služnosti prolaza od glavnog ulaza sa ulice preko kč. br. [katastarska čestica] za korist kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
15.6. Iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 46.-49.) proizlazi da je pod Z-3855/99 na temelju Kupoprodajnog ugovora od 8.07.1998 uknjiženo pravo služnosti prolaza od glavnog ulaza sa ulice preko kč. br. [katastarska čestica] za korist kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
15.7. Čitanjem ovjerene Tabularne isprave NL od 20.09.2010. (list 54.-55.) sud utvrđuje da ista kao suvlasnica u 1/3 dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopušta da se u korist LL kao novog vlasnika kč. br. [katastarska čestica] zasnuje i u zemljišnim knjigama upiše stvarna služnost puta koja uključuje pravo prolaza na teret kč. br. [katastarska čestica], budući je navedeno propušteno učiniti od strane UL i DL kao prijašnjih vlasnika kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] prilikom prodaje kč. br. [katastarska čestica] kada su dozvolili da se u korist kč. br. [katastarska čestica] upiše u zk. pravo stvarne služnosti prolaza na teret kč. br. [katastarska čestica].
15.8. Čitanjem ovjerene Tabularne isprave HL od 21.09.2010. (list 56.-57.) sud utvrđuje da ista kao suvlasnica 1/3 idealnog dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopušta da se u korist LL kao novog vlasnika kč. br. [katastarska čestica] zasnuje i u zemljišnim knjigama upiše stvarna služnost puta koja uključuje pravo staze, te pravo stvarne služnosti vodova i uređaja teret kč. br. [katastarska čestica], budući navedeno nije učinjeno prilikom sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 8.06.1970. od strane UL i DL kao prijašnjih vlasnika kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] prilikom prodaje kč. br. [katastarska čestica] kada su dozvolili da se u korist kč. br. [katastarska čestica] upiše u zk. pravo stvarne služnosti prolaza na teret kč. br. [katastarska čestica].
15.9. Čitanjem ovjerene Tabularne isprave FL i LL od 24.08.2010. (list 58. -60.) sud utvrđuje da FL kao suvlasnik 1/3 dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopušta da se u korist LL kao novog vlasnika kč. br. [katastarska čestica] zasnuje i u zemljišnim knjigama upiše stvarna služnost puta koja uključuje pravo staze i pravo kolnika te pravo stvarne služnosti vodova i uređaja teret kč. br. [katastarska čestica], budući navedeno nije učinjeno prilikom sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 8.06.1970. od strane UL i DL kao prijašnjih vlasnika kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] prilikom prodaje kč. br. [katastarska čestica] kada su dozvolili da se u korist kč. br. [katastarska čestica] upiše u zk. pravo stvarne služnosti prolaza na teret kč. br. [katastarska čestica].
15.10. Iz izvatka iz zemljišne knjige (list 76.) proizlazi da je I.tuženik CL pod Z-16807/24 upisan kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor Ul. J.J. Štosmayera 9 od 101m², da je na istoj kč.br. uknjiženo pravo služnosti prolaza od glavnog ulaza sa ulice preko kč. br. [katastarska čestica] u korist kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
15.11. Iz rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1265/11-2 od 12.05.2011. (list 77.-79.) proizlazi da je predlagatelj LL pravomoćno odbijen sa prijedlogom za uknjižbu prava služnosti puta na teret kč. br. [katastarska čestica] u suvlasništvu NL, HL i FL, jer nije priložio pismeni ugovor stranaka o osnivanju služnosti, već samo pojedinačne tabularne isprave stranaka.
15.12. Iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige (list 123.-129.) proizlazi da je I.tuženik CL za vrijeme trajanja parnice darovao kč. br. [katastarska čestica] svakom ½ dijela JL (nom. VL) Petričeviću (pod Z-999/2025 od **.**.2025.) i ML (pod Z-837/2025 od 17.01.2025.).
15.13. Iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige (list 130.-132.) proizlazi da je II.tuženica ZL za vrijeme trajanja parnice darovala kč. br. [katastarska čestica] II.tuženiku CL (pod Z-16807/2024 od 15.10.2024.), a II.tuženik darovao svakom u ½ dijela ML (pod Z-837/2025 od **.**.2025.) i JL (nom. VL) Petričeviću (pod Z-999/2025 od 21.01.2025.)
15.4. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ilije Romića, dipl. ing. geodezije, od 26.05.2025. (list 98.-108.) proizlazi da se predmetna kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor u [adresa], površine 50m², zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužiteljice nalazi u dvorištu uz kčbr. [katastarska čestica], kuća br. 9 i dvor ul. J. [adresa] sa 249m², zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu I. tuženika CL i kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor., Ul. J.J. Strosmayera 9 sa 101m², u vlasništvu II.tuženice ZL, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (po vlasničkom listu: ML, OIB: [osobni identifikacijski broj]) gledano od ulice i tužiteljica da bi došla do svoje nekretnine mora proći i prolazi pješačkom stazom ili putem, zajedničkim ulaznim vratima sa [adresa] i 9A, širine 2m i dužinje 40m u smjeru ulaza sjever- jug i izlaza jug-sjever na čestici I. tuženika BL i II.tuženice ZL (po vlasničkom listu: ML), kako je prikazao na priloženoj skici mjerenja, gdje je čestica tužiteljice označena slovima A, B, C, D i E.. U odnosu na tvrdnje tuženih da zgrada tužiteljice izlazi van gabarita kč. br. [katastarska čestica] i zadire u kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu I.tuženika i to sa sjevernim i sa zapadnim zidom oko pola metra, nakon izvršenog mjerenja ustanovio je da su ta odstupanja manja i iznose najviše cca 0.38m u točki B, na zapadnoj strani čestice i to zbog oblaganja fasade stiroporom što je vidljivo na skici mjerenja i priloženoj fotografiji.
15.5. Iz dopune nalaza i mišljenja od 2.09.2025. (list 147. -148.) u odnosu na primjedbe tuženih postoji li ikakva druga mogućnost nekog drugog pristupa i kojeg na kč. br. [katastarska čestica] (pravilno kč. br. [katastarska čestica]), vještak navodi da nije nadležan određivati kuda i kako će netko dolaziti na svoju parcelu, odnosno kč. br. [katastarska čestica] (pravilno 1454/5), te da u odnosu na dimenzije za korištenje pješačkog puta / prolaza na kč. br. [katastarska čestica] ostaje kod nalaza i mišljenja.
15.6. Iz iskaza vještaka u odnosu na primjedbe I. i II.tuženika sa ročišta od dana 16.03.2026. proizlazi da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 26.05.2025. kao i dopune nalaza od 02.09.2025., te da je nemoguće definirati pješački put kojim bi prilazila tužiteljica do svoje kč.br. zbog položaja starih zgrada izgrađenih na parcelama tuženih. Napominje da nema mogućnosti prilaza parceli tužiteljice na drugi način, osim na način kako je prikazano u nalazu. Na upit tuženih da li zbog preizgrađenosti nekretnine tužiteljice nema mogućnost određivanja širine služnosti prolaska do parcele iste, vještak odgovara da je parcela izgrađena maksimalno tj. 100 %, a dolazak je moguć samo preko parcela koje su bile dio iste osnovne parcele 1457, koja je nastala u izmjeni 1954. godine. Na upit da li se sa sjevernog ili zapadnog zida može definirati služnost preko parcele 1457/6 i 1457/1, odgovara da može ukoliko bi se porušili objekti na parceli 1457/6, a radi se o zgradi sa haustorom kroz koju se sada prolazi sa ulične strane prema nekretnini tužiteljice.
15.7. Nakon što je vještak na ročištu usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje, očitovao se na primjedbe tuženih i odgovorio konkretno na sve upite istih, koristeći pri tome vlastita dugogodišnja stručna iskustva kao i stručna saznanja, sud je nalaz i mišljenje vještaka i očitovanje vještaka na primjedbe, prihvatio u cijelosti, budući se temelji na dokumentaciji u spisu predmeta, očevida na licu mjesta, te pravilima struke i vještine. Zbog toga prigovori tuženih nisu mogli dovesti u sumnju stručnost i objektivnost nalaza i mišljenja ovog vještaka.
16. Tužiteljica svoj konačni zahtjev temelji na odredbi čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.), ističući da je ispunila sve pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti prolaza dosjelošću za korist povlasne nekretnine – kč. br. [katastarska čestica], prije nego su za vrijeme parnice otuđili u korist trećih osoba i to I.tuženik CL poslužnu nekretninu - kč. br. [katastarska čestica]; a II.tuženica ZL poslužnu nekretninu - kč. br. [katastarska čestica].
17. Tijekom dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužiteljica nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor. [adresa] od 50m², stekla darovanjem od oca LL, temeljem ovjerenog Darovnog ugovora od dana 29.02.2020. kada se već nalazila u posjedu darovane nekretnine; da je kč. br. [katastarska čestica] LL kupio od Republike Hrvatske (zastupana po Agenciji za pravni promet i posredovanje, zastupana po direktoru KL) temeljem ovjerenog Ugovora o kupoprodaji nekretnina br. 020/2010 od 10.06.2010. kao najpovoljniji ponuditelj u postupku javnog nadmetanja za prodaju nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, da je LL uveden u posjed u roku od 8 dana od dana potpisivanja Ugovora, da je Republika Hrvatska na temelju ovjerenog Kupoprodajnog ugovora od 19.06.1998. sklopljen sa prodavateljima AL i OL kupila kč. br. [katastarska čestica], a koji su tu kč.br. kupili na temelju Kupoprodajnog ugovora sklopljenim dana 15.01.1988. sa prodavateljima TL i JL i aneksa od 11.05.1988., a koji su tu kč.br. kupili od GL na temelju Kupoprodajnog ugovora od 8.07.1970., dok je prije toga predmetna kč.br. bila upisana kao Društveno vlasništvo i besteretno otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također je utvrđeno da prodavatelji PL i GL u Kupoprodajnom ugovoru od dana 8. srpnja 1970. sklopljenim sa kupcima TL i JL (rođ. C ) Šacl prodaju kč. br. [katastarska čestica] (tada upisana u Pl 4318) sa pravom prolaza do stana zajedničkim ulaznim vratima sa ulice, pravom korištenja dijela dvorišta i sa već uknjiženim pravom prolaza preko kč. br. [katastarska čestica] i ostalih parcela iz PL 4318, te da ovlašćuju kupce da kupljenu kč. br. [katastarska čestica] sa postojećim teretom prava prolaza preko parcele 1457/1 prenesu na svoje ime u zemljišnim knjigama i da su stupili u posjed kupljenih nekretnina dana 28. srpnja 1967. Nadalje, očevidom na licu mjesta i vještačenjem po vještaku geodetske struke, sud je utvrdio da tužiteljica da bi došla do svoje nekretnine mora proći i prolazi pješačkom stazom ili putem, zajedničkim ulaznim vratima sa [adresa] i 9A, širine 2m i dužine 40m u smjeru ulaza sjever-jug i izlaza jug-sjever na čestici kč. br. [katastarska čestica] koju je tijekom parnice otuđio trećim osobama I.tuženik CL i kčbr. [katastarska čestica] koju je tijekom postupka otuđila II.tuženica ZL trećim osobama, te da tužiteljica nema mogućnosti prilaza parceli u njenom vlasništvu ni na koji drugi način, a što je potvrdio i svjedok SL u svom iskazu, da drugog načina za dolazak na nekretnine u dvorištu nema. Pored navedenog, istim prolazom kao jedinim načinom dolaska do svojih nekretnina (kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica]) koje se nalaze u istom dvorištu kao i nekretnina tužiteljice, koriste i vlasnici tih nekretnina a što tuženi niti ne spore, te je pravo služnosti prolaza uknjiženo na teret kč. br. [katastarska čestica] (ranije u vlasništvu I.tuženika) i na teret kč. br. [katastarska čestica] (ranije u vlasništvu II.tuženice) u korist jedne od tih nekretnina u dvorištu (kč. br. [katastarska čestica]).
18. Sud smatra da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva iz čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojem stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio (stavak 1.) Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva (stavak 2.). Ako se služnost po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati, mora onaj tko tvrdi da je ona u korist njegove nekretnine kao povlasne osnovana dosjelošću, dokazati da je u razdoblju od najmanje dvadeset godina bar tri puta nastupio slučaj izvršavanja takve služnosti te da je on ili njegov prednik svaki taj put izvršio njezin sadržaj (stavak 3.).
18.1. Naime, pravo služnosti dosjelošću je stvarno pravo koje se stječe na temelju zakona ako posjednik povlasne nekretnine pošteno i neometano koristi poslužnu nekretninu u skladu sa sadržajem služnosti tijekom propisanog vremenskog razdoblja od dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine se tome nije protivio. Ovo pravo slijedi nekretninu i ne može se samostalno razdvojiti ili prenijeti na drugog ovlaštenika, već se prenosi zajedno s poslužnom i povlasnom nekretninom.
19. Cijeneći citiranu zakonsku odredbu i provedene dokaze, nesporno je utvrđeno da je tužiteljica preko svojih pravnih prednika još od 1970. na temelju valjanog pravnog posla – kupoprodajnog ugovora, stekla ovlaštenje prolaza preko poslužnih nekretnina uz izričitu ugovornu odredbu da se nekretnina prodaje sa pravom prolaza do stana zajedničkim ulaznim vratima sa ulice (E) i pravom korištenja dijela dvorišta, kao i sa već uknjiženim pravom prolaza preko kč. br. [katastarska čestica] i ostalih parcela iz zk. ul. u koji je upisana kč. br. [katastarska čestica], te sa izričitom ugovornom odredbom da su ovlašteni zahtijevati uz upis prava vlasništva uz postojeći teret prava prolaza preko kč. br. [katastarska čestica]. Iako upis nije izvršen, tužiteljica i njeni pravni prednici su predmetnu služnost neprekidno i nesmetano izvršavali kroz cijelo to razdoblje. U konkretno slučaju sud je utvrdio da je postojao valjan pravni temelj za osnivanje služnosti (ugovor iz 1970.) slijedom čega su tužiteljica i njeni prednici bili u uvjerenju da im ovo pravo prolaza pripada, pa se njihov posjed ima smatrati poštenim. Nadalje, vrijeme izvršavanje služnosti pravnih prednika uračunava se u vrijeme potrebno za dosjelost, budući se radi o pravnom slijedu, pa je kumulativno proteklo razdoblje višestruko dulje od zakonom propisanog roka za stjecanje prava dosjelošću u konkretnom slučaju. Stoga su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti prolaza iz čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a već prije nego su I.tuženik i II.tuženica otuđili poslužnu nekretninu trećim osobama.
19.2. Slijedom navedenog, kako su tužiteljica i njezini prednici koristili prijeporni prolaz kao svjesni i pošteni posjednici kroz razdoblje dulje od 20 godina, čemu se vlasnici poslužnih nekretnina nisu protivili, to je primjenom odredbe čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužiteljica stekla pravo služnosti pješačkog prolaza stazom te puta korištenjem kolica i biciklom i to u vrijeme prije otuđenja poslužnih nekretnina, kako je odlučeno kao pod I izreke.
20. U odnosu na tvrdnje I.tuženika da zgrada tužiteljice izlazi van gabarita njene kč. br. [katastarska čestica] i zadire u kčbr. [katastarska čestica], koja je ranije bila u vlasništvu I.tuženika, sud napominje da isto nije predmet ovoga postupka, a niti je kč. br. [katastarska čestica] više u vlasništvu I.tuženika, pa on nije aktivno legitimiran u odnosu na tu kč.br.
21. Prigovor zastare u odnosu na kondemnatorni zahtjev koji su tuženi istakli na ročištu održanom dana 21. studenog 2024. je bespredmetan, jer je tužiteljica nakon što su I.tuženi i II.tuženica otuđili trećim osobama nekretnine koje su predmet ovoga postupka, povukla dio zahtjeva kojim od suda traži da naloži tuženima izdavanje tabularnbe isprave, kao i od zahtjeva da sud na temelju presude naloži zk. odjelu upis prava stvarne služnosti u zemljišnim knjigama i provedbu. Kako se tuženi nisu izjasnili da se protive djelomičnom povlačenju tužbe u odnosu na kondemnatorni zahtjev, to je temeljem odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno kao u izreci rješenja.
22. Prigovor promašene pasivne legitimacije koji je II.tužena istakla nakon otuđenja svojih nekretnina tijekom postupka, nije osnovan. Kao što je već navedeno, prema odredbi čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku, ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.
23. U odnosu na navod tuženih da je tužiteljica preinačila tužbu podneskom od dana 15. rujna 2025. sud napominje da je tužiteljica uredila svoj zahtjev sukladno čl. 195. st. 1., u vezi s čl. 187. zakona o parničnom postupku, te isti precizirala sukladno nalazu i mišljenju vještaka, te se po mišljenju suda ne radi o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Naime, tužiteljica je svoj zahtjev u tužbi od 27. veljače 2023. temeljila na odredbi čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i na pravnoj osnovi sadržanoj u Ugovoru od 8. srpnja 1970. kojim je dopuštena uknjižba prava stvarne služnosti prolaza preko kč. br. [katastarska čestica] (koja je u vrijeme podnošenja tužbe bila u vlasništvu I.tuženika), tužiteljica je tijekom postupka svoj zahtjev precizirala u odnosu na nalaz vještaka vezano za širinu, dužinu i položaj prolaza u odnosu na nekretnine, a tako i u odnosu na otuđenje nekretnina tijekom postupka od strane I.tuženika i II.tužene, kako bi njen zahtjev mogao djelovati prema trećim osobama – stjecateljima. Taj zahtjev tužiteljica temelji na istom činjeničnom supstratu – dosjelosti, odnosno da je nesmetano koristila prolaz do svoje nekretnine preko prednika u kontinuitetu od 1970., ali je zbog otuđenja nekretnina bitno kada je to pravo tužiteljice nastalo, sukladno čemu je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev, ali ona i dalje zahtijeva utvrđenje istog prava stvarne služnosti na temelju istih odlučnih činjenica, pa dakle identitet zahtjeva ostaje isti (isto pravo, isti odnos, ista nekretnina). Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe.
24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
24.1. Tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu troška od 1.154,12 eura, koji je osnovan i sastoji se od jednokratne nagrade po Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. i 107/2025.) u iznosu od 500,00 eura i obračunatog PDV-a od 125,00 eura (Tbr. 46.), troška očevida na licu mjesta i geodetskog vještačenja od 449,48 eura, plaćene pristojbe na tužbu od 53,09 eura, te na presudu od 53,09 eura, a što je u skladu navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.
U Osijeku, 13. travnja 2026.
Sutkinja
Kamelija Matijašević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužiteljice
2. Punomoćnici I. i II. tuženika
