REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-203/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šimića, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja iHUDAN arhitektura d.o.o., OIB 45786483632, Velika Gorica, Gajeva 33, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Maloča, odvjetnik iz Zagreba, Miramarska 24, protiv tuženika Liquidus projekti d.o.o., OIB 75859615701, Zagreb, Banjavčićeva 5, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šooš, Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, Trg žrtava fašizma 6, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1928/2020 od 13. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1928/2020 od 13. studenog 2024. u točki I. i dijelu točke III. njene izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 1.113,05 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tuženikova žalba kao nedopuštena u odnosu na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1928/2020 od 13. studenog 2024. u dijelu točke III. njene izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška od 1.613,04 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1928/2020 od 13. studenog 2024. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gorane Blaić Hebrang iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-14/2020 od 18. ožujka 2020. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.972,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.990,84 EUR od 16. studenog 2018. do isplate, na iznos od 1.990,84 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate, na iznos od 1.990,84 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate po stopi propisanoj za trgovačke ugovore te naknaditi troškove ovršnog postupka od 161,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 18. ožujka 2020. do isplate (točka I. izreke), ukinut je platni nalog i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu 1.990,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. lipnja 2019. do isplate i naknadu troška ovršnog postupka od 171,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 18. ožujka 2020. do isplate (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.113,05 EUR, dok je u preostalom dijelu od 1.613,04 EUR tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj potražuje od tuženika 5.972,53 EUR na ime naknade za izvedene radove nadzora na rekonstrukciji zgrade (hotel u Vodicama) po Ugovoru 01-01-2018 o pružanju usluga nadzora od 1. siječnja 2018. (dalje: Ugovor 01-01-2018) i to za razdoblje od listopada 2018. do prosinca 2018., kao i iznos od 1.990,84 EUR za usluge projektiranja i izrade troškovnika u periodu od 1. siječnja 2019. do 31. svibnja 2019.

2.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor 01-01-2018 1. siječnja 2018. koji je ovjeren pečatom i potpisom obje ugovorne strane i kojim je ugovoreno da će se obračun usluga obavljati mjesečno u paušalnom iznosu od 15.000,00 kn tijekom pružanja usluga.

2.2. Tuženikov prigovor da nije potpisao ugovor prvostupanjski sud je odbio uz obrazloženje da je Zagrebačka banka d.d. Zagreb odobrila tuženiku dugoročni kredit za financiranje na temelju isprava među kojima se nalazi i Ugovor 01 -01-2018., da ugovor sadrži i tuženikov pečat i da je tuženik knjižio račun i obavljao plaćanja po tom ugovoru. Zbog toga je prvostupanjski sud odbio kao nepotreban predloženi dokaz grafološkim vještačenjem na okolnost istinitosti potpisa na ovom Ugovoru. Saslušanje svjedoka TE na okolnost „nepostojanja utužene obveze“ prvostupanjski sud je odbio provesti uz obrazloženje da se u parničnom postupku dokazuju pozitivne, a ne negativne činjenice.

2.3. Prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz tuženikovog zastupnika po zakonu o tome kako nije imao saznanja da je ugovor sklopljen uz obrazloženje da je iskazivao neuvjerljivo, životno nelogično, u proturječju sa samim sobom i ispravama u spisu.

2.4. Nakon provedenog financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da visina otvorenog dugovanja po Ugovoru 01-01-2018. iznosi 45.000,00 kn (5.972,53 EUR ).

2.5. Tužbeni zahtjev je prvostupanjski sud odbio za iznos od 1.990,84 EUR (15.000,00 kn) uz obrazloženje kako nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj pružio tuženiku usluge koje su obračunate u računu 09-POSL1-1 (usluge projektiranja i izrade troškovnika) u periodu od 1. siječnja 2019. do 31. svibnja 2019.

3. Protiv ove presude u točki I. i III. njene izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu u točki I. i III. njene izreke, a podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od ukupno 438,59 EUR.

4. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je prije zaključenja prethodnog postupka predložio saslušanje svjedoka TE na okolnosti vođenja projekta s tužiteljicom i predložio izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem potpisa zastupnika po zakonu tužitelja na spornom Ugovoru 01-01-2018., koje dokaze prvostupanjski sud nije izveo niti je obrazložio razloge njihovog neizvođenja. Smatra da je odbijanje ovih dokaznih prijedloga onemogućilo pravilno ocjenjivanje relevantnih činjenica.

4.1. Tuženik smatra i da je prvostupanjski sud bez temeljne analize zaključio da je postojao poslovni odnos između stranaka na temelju Ugovora, bez da je proveo grafološko vještačenje i da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao postojanje njegove tražbine.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjska presuda u dijelu označenom u točki I. izreke ove presude pravilna i na zakonu osnovana.

8. Tuženikova žalba u odnosu na dio odluke o trošku sadržan u točki III. izreke pobijane presude kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška nije dopuštena, jer je u tom dijelu odbijen tužiteljev zahtjev.

9. Naime, prema odredbi članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

10. U konkretnom slučaju, tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na onaj dio odluke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška.

11. Zbog toga je valjalo, s obzirom na to da je tuženikova žalba u odnosu na dio odluke o trošku sadržane u točki III. izreke pobijane presude ocijenjena nedopuštenom u smislu citiranog članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, na temelju članka 380. točke 1. Zakona o parničnom postupku takvu nedopuštenu žalbu odbaciti kao u izreci ovog rješenja.

12. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za radove nadzora na rekonstrukciji zgrade (hotel u Vodicama) po Ugovoru 01-01- 2018. za razdoblje od listopada 2018. do prosinca 2018.

13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je valjano obrazložio zbog čega nije proveo dokaz grafološkim vještačenjem na okolnost da tuženik nije potpisao predmetni ugovor. Naime, tuženik je upravo taj potpisani Ugovor koristio za ishođenje kredita kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb, obavio je djelomična plaćanja po tom Ugovoru, što sigurno ne bi učinio da Ugovor nije prihvatio. Osim toga Ugovor je ovjeren tuženikovim pečatom što sve upućuje na to da su stranke zaključile predmetni Ugovor.

14. Isto tako, u svjetlu svih ovih utvrđenih činjenica, čak i da je prvostupanjski sud izveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka TE i da je on u iskazu, eventualno, tvrdio kako predmetni Ugovor nije potpisan (kao što to tvrdi tuženik), takav dokaz ne bi bio dovoljan za zaključak da tuženik nije s tužiteljem sklopio predmetni ugovor.

15. Slijedom navedenog, na temelju činjenice da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora 10-10-2018 i da tuženik nije ispunio sve obveze iz tog Ugovora prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev i na temelju odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne.

16. Stoga, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u ožalbenom dijelu, pa je u tom dijelu valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Željko Šimić