REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-15/2025-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja Lana commerce d.o.o., Karlovac, Trg bana Petra Zrinskog 6, OIB: 11251801593, zastupanog po punomoćniku Franu Olujiću, odvjetniku u OD Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 27. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika tuženika, 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 26.179.155,88 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 4. studenog 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja presude do isplate , po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 160.000,00 eur, za zateznim kamatama obračunatim počevši od 13. travnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ U tužbi podnesenoj ovom sudu 14. srpnja 2023. tužitelj navodi, u bitnome, da mu je zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela grada Karlovca i Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja (dalje nadležnog Ministarstva), nastala šteta koju da mu je dužna naknaditi tuženica u skladu s odredbom čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave. Radi naknade ovako nastale štete da se prethodno obratio nadležnom državnom odvjetništvu, koje da je međutim zahtjev odbilo. Nezakonitost i nepravilnost rada nadležnih tijela da se sastoji u činjenici da su, proizvoljno i samovoljno, pod političkim pritiskom pojedinaca, pogrešno primijenili materijalno pravo prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja kao investitora za izdavanje građevinske dozvole za gradnju nasipa-zaštitnog zida uz rijeku Koranu. Navedeno da je utvrđeno presudom Upravnog suda u Rijeci od 21. listopada 2020. kojim su nezakonita rješenja upravnih tijela prvog i drugog stupnja poništena i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Naime, upravna tijela da su odlučujući povodom tužiteljevog zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole proizvoljno i arbitrarno primijenila materijalno pravo očito pogrešno smatrajući da je, prije podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, tužitelj bio dužan provesti urbanističko arhitektonski natječaj.

2./ Tužitelj tvrdi da je uredan zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju nasipa-zaštitnog zida podnio 28. lipnja 2019., a ova dozvola da mu je, zbog nezakonitog i nepravilnog rada nadležnih tijela, izdana tek 27. rujna 2021. Potom da je tužitelj zaštitni zid izgradio tijekom 2022. S obzirom da je izgradnja ovog zaštitnog zida bila nužan preduvjet za gradnju hotela i restorana tužitelja u neposrednoj blizini, jer se radi o području uz rijeku podložnom plavljenju, tužitelj da je tek tada mogao pristupiti traženju građevinske dozvole za izgradnju odnosno rekonstrukciju svojeg objekta ugostiteljsko turističke namjena koja da mu je dozvola izdana 11. kolovoza 2022. Smatra da je zbog nezakonitog i nepravilnog postupanja nadležnih tijela prilikom donošenja odluke o izdavanju građevinske dozvole za izgradnju zaštitnog zida onemogućen, odnosno usporen u gradnji hotelsko turističkog kompleksa i to u razdoblju od lipnja 2019. (kada je podnio uredan zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju zaštitnog zida) do ožujka 2021. (kada mu je ova dozvola izdana) odnosno do srpnja 2022. (kada je ishodio građevinsku dozvolu za izgradnju odnosno rekonstrukciju turističko hotelskog objekta). U ovom vremenu da je cijena građevinskog materijala i rada povećana za 80%, uslijed čega da je tužitelju nastala šteta po osnovi razlike u cijeni od 19.908.421,26 eur. Nadalje, u ovom razdoblju da bi ostvario čisti prihod kroz rad hotela u iznosu od 5.992.016,00 eur, odnosno, uz rad hotela i povećani prihod rada restorana, koji da bi tada koristili i hotelski gosti, u iznosu od 278.717,89 eur, u čemu da je zbog opisanog postupanja nadležnih tijela onemogućen.

3./ Pri tome ističe da se nezakonitost rada nadležnih tijela osobito očituje u činjenici da su nadležna tijela najprije izdala tužitelju sve isprave potrebne za početak gradnje zaštitnog zida uz rijeku, no da su potom, pod pritiskom javnosti i to građanske inicijative "Spasimo Koranu" te politički povezanih osoba u nadležnim tijelima, donijela odluku (građevinska inspekcija nadležnog Ministarstva) da gradnja nije dopuštena bez provođenja urbanističko-arhitektonskog natječaja, pogrešno tumačeći odredbe mjerodavnih propisa te postupala arbitrarno i proizvoljno pri donošenju odluke o tužiteljevom zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju nasipa -zaštitnog zida. Predlaže stoga naložiti tuženici naknadu štete isplatom iznosa od 26.179.155,38 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 4. studenog 2022. do isplate, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

4./ U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnovanost i visinu tužiteljevog zahtjeva. Prije svega, osporava tužiteljeva tvrdnje da bi nadležna tijela prilikom odlučivanja o njegovom zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju nasipa-zaštitnog zida postupala nepravilno i nezakonito. Naime, da je kroz sudsku praksu već usvojeno pravno shvaćanje da se sama eventualna pogrešna primjena materijalnog prava kao rezultat pogrešnog ili drugačijeg pravnog shvaćanja nadležnog tijela ne može smatrati nezakonitim i nepravilnim radom s posljedicom odgovornosti države za štetu. Nadležna tijela da u postupcima u kojima, u skladu sa zakonskim uređenjem odlučuju, imaju pravo na slobodnu ocjenu dokaza i pravo izražavati svoje pravna shvaćanja. Odgovornost države da niti Zakonom o sustavu državne uprave niti kojim drugim propisom nije uređena na način da bi država odgovarala za štetu samo zato što je nadležno tijelo prilikom donošenja odluke pogrešno primijenilo mjerodavne odredbe i zauzelo pogrešno pravno stajalište. Ističe da su u konkretnom slučaju odlučivala zakonom ustanovljena tijela unutar svoje nadležnosti propisane zakonom. Tužitelj je bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu, poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove. U obrazloženjima osporenih odluka izneseni su i obrazloženi dostatni i pravno relevantni razlozi za njihovo donošenje, a u primjeni i tumačenju mjerodavnog prava nije bilo arbitrarnosti ili samovoljnosti. Podredno, osporava tužiteljeve tvrdnje da je ishođenje građevinske dozvole za izgradnju zaštitnog nasipa bilo zakonom propisani preduvjet za ishođenje građevinske dozvole za izgradnju i rekonstrukciju hotelsko turističke građevine. S obzirom da je tužitelj u srpnju 2022. podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju i rekonstrukciju hotelsko turističke građevine, koja da mu je izdana u kolovozu iste godine, osporava tvrdnje da bi postupanjem nadležnih tijela tužitelj bio onemogućen ili usporen u izgradnji ove građevine. Ukazuje i da je sam tužitelj, u žalbu kojom je osporavao pravilnost donesenih odluka u upravnim postupcima, a na koje se u tužbi poziva, naveo da mu u spornom vremenu namjera bila isključivo gradnja zida radi zaštite postojeće građevine, no ne i daljnja izgradnja odnosno rekonstrukcija hotelsko turističke građevine. U odnosu na tvrdnje tužitelja vezane uz postupanje nadležnih tijela kojim da je onemogućen odnosno usporen u gradnji ukazuje i da se radi o uobičajenom, redovnom tijeku predmetnih upravnih postupaka. Osporava tužiteljeve tvrdnje da bi već u lipnju 2019. podnio uredan i potpun zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju zaštitnog zida-nasipa, jer da je ovaj zahtjev tužitelj potrebnim ispravama dopunio tek nakon i po uputi iz predmetne presude Upravnog suda u Rijeci kojom su odluke nadležnih upravnih tijela poništene i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Stoga osporava, kako protupravnost radnji nadležnih tijela, tako i uzročnu vezu ovih radnji i štete naknadu koje tužitelj potražuje. Tvrdnje o visini istaknutog zahtjeva smatra paušalnima te ukazuje da tužitelj nema pravo na naknadu moguće štete, za nastanak koje da ne postoji dostatan stupanj vjerojatnosti. Ističe prigovor zastare pozivajući se na trogodišnji zastarni rok od saznanja za štetu i štetnika.

5./ Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj je dalje istaknuo i da je, s obzirom na ranija plavljenja područja oko predmetnog hotela i izostanak u poduzimanju državnih mjera kojima bi se takve štete spriječile, konzultirajući stručnjake s odgovarajućeg područja, odlučio, kao najjednostavniji i najbrži način zaštite građevine hotela koja je trebala biti predmetnom rekonstrukcije i izgradnje, izraditi zaštitni betonski zid kojim bi potom, u projektu hotela koji slijedi, trebao biti dio građevine, a tijekom gradnje služiti kao zaštita građevinske jame. Predmetni je zaštitni zid tužitelj započeo graditi kao jednostavnu građevinu (temeljem Pravilnika o jednostavnim građevinama) za što je izvršio sve potrebne predradnje. Međutim, zbog pritiska građanske inicijative Spasimo Koranu, javnosti i politike tvrdi da ga je građevinska inspekcija nadležnog ministarstva u gradnji nezakonito spriječila i gradnju zaštitnog zida onemogućila na prethodno opisani način (kao jednostavne građevine), prijeteći zatvaranjem gradilišta, osim ako tužitelj ne provede postupak ishođenja dozvole za gradnju, što je potom tužitelj i učinio započinjanjem novog upravnog postupka. Dakle, tvrdi da je od gradnje zaštitnog zida kao jednostavne građevine odustao isključivo zbog pritiska građevinske inspekcije zatvaranjem gradilišta, a prvotni postupak izgradnje zida kao jednostavne građevine da je omogućavao brzo rješenje izgradnje koja je bila nužan preduvjet daljnjih radove izgradnje i rekonstrukcije objekta turističko hotelske namjene. Osporava osnovanost prigovora zastare.

6./ Presudom ovog suda, poslovni broj P-2421/2023-14 od 8. srpnja 2024., u cijelosti je odbijen predmetni tužiteljev tužbeni zahtjev. Ova je presuda ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3337/2024- 5 od 4. prosinca 2024. te je predmet vraćen na ponovno suđenje i provođenje novog prethodnog postupka. U bitnome, odlukom višeg suda, ukazano je, vezano uz odgovornost tužene za naknadu štete uzrokovanu nezakonitim i nepravilnim radom tijela državne uprave, sljedeće:

- da je za postojanje javnopravne odgovornosti države za štetu uzrokovanu nezakonitim i nepravilnim radom tijela državne uprave trebaju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke: 1.) nezakoniti ili nepravilan rad tijela države uprave, 2.) postojanje štete koja je zbog toga nastala podnositeljima, 3.) uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete podnositeljima (pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, to jest da šteta ne bi nastala da njega nije bilo),

- dakle, da se radi o ustanovljenom sustavu objektivne odgovornosti tužene za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave, koji se temelji na načelu uzročnosti (causa), a ne na načelu krivnje (culpe), te da je primarna i neposredna odgovornost države za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave poseban izraz načela vladavine prava, kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske,

- temeljem izloženog principa objektivne odgovornosti, država je odgovorna za svaku štetu koja je posljedica nezakonitog ili nepravilnog obavljanja državne službe, bez obzira na to postoji li krivnja službene osobe ili te krivnje nema, jer odgovara po principu uzročnosti, stoga, u postupcima radi naknade štete, o kakvom je i u konkretnom slučaju riječ, sud nije dužan utvrđivati postojanje odnosno razinu krivnje upravnog tijela, već prvenstveno to da li je predmetna odluka, za koju se tvrdi da je uzrok štete, bila pravilna i zakonita,

- da se, u smislu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 66/19), nezakonitim radom smatra svako djelovanje suprotno odredbama i načelima važećeg pravnog poretka, dok nepravilno djelovanje znači postupanje suprotnom pravilima struke koje odudara od uobičajene metode rada u državnom tijelu, odnosno postupanje protivno svrsi koji je određena ili ponašanje suprotno zahtjevu koji bi u javnom interesu valjalo ostvariti normalnim obavljanjem službe ili djelatnosti,

- stoga da odgovornost države za nezakonit i nepravilan rad njezinih tijela postoji kad nezakonitost, odnosno nepravilnost u radu predstavlja ozbiljnu i iznimno tešku povredu zakona - onu koja bi bila posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog ili postupovnog prava, odnosno takvu primjenu koja se temelji na razlozima koji nemaju uporišta ni u činjenicama konkretnog predmeta ni u mjerodavnom zakonodavnom okviru,

- uz navedeno, pri ocjeni radi li se u svakom konkretnom slučaju o nepravilnom i nezakonitom radu, kao jednoj od kumulativnih pretpostavki odgovornosti države za štetu, u vidu da valja imati i dodatne kriterije, izražene, između ostalih i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-4378/2017 od 26. veljače 2018.), prema kojima se arbitrarnim (nezakonitim) može ocijeniti „(…) pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim; tako ona obrazloženja odluka nadležnih sudova i drugih državnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge svoje ocjene upućuju na zaključak o arbitrarnosti tako donesenih odluka u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu.“,

- konačno, da pri ocjeni radi li se u svakom konkretnom slučaju o nepravilnom i nezakonitom radu kao jednoj od kumulativnih pretpostavki odgovornosti države za štetu, valja u vidu imati i shvaćanje izraženo u odluci Suda EU u predmetu P (C-46/93), o (dodatnom) kriteriju za ocjenu nezakonitosti, prema kojem povreda koja dovodi do odgovornosti države mora biti dovoljno ozbiljna, pri čemu da ne postoji formula po kojoj se može unaprijed odlučiti je li povreda dovoljno ozbiljna, već će to ovisiti od slučaja do slučaja; dovoljno ozbiljna povreda da postoji kada su očito i teško prekoračene granice pojedinih pravila pri čemu je potrebno voditi računa o jasnoći i preciznosti prekršenog pravila, o tome je li stajalište neke od institucija pridonijelo pogrešnom tumačenju, postoji li ranija sudska praksa koja objašnjava značenje neke norme, je li pogreška u pravu ispričiva ili ne itd.

7./ Pravno shvaćanje izraženo u odluci višeg suda, vezano uz pretpostavke odgovornosti tužene za štetu, u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Dakle, ne može se svaka pogrešna primjena materijalnog prava, kao rezultat pogrešnog ili drugačijeg shvaćanja nadležnog tijela, smatrati nezakonitom i nepravilnim radom s posljedicom odgovornosti tužene za štetu. Upravo kroz ustrojeni sustav pravnih lijekova država omogućava osiguravanje kontrole i zakonitosti pojedinačnih akata, dakle omogućava da se nepravilnosti u postupanju otklone, a kako u konačnici postupanje nadležnih tijela ne bi predstavljalo nezakonit i nepravilan rad s posljedicom odgovornosti države za štetu. Stoga, po shvaćanju ovog suda, nije moguće prihvatiti tumačenje po kojem bi svaka odluka nadležnog tijela koju je više tijelo ukinulo ili preinačilo u povodu pravnog lijeka predstavljala nezakoniti i nepravilan rad s posljedicom odgovornosti države za štetu. Naime, nedvojbeno je, da uz pogrešnu primjenu materijalnog ili postupovnog prava u postupanju nadležnog tijela prilikom donošenja odluke moraju, iako je nedvojbeno odgovornost ustanovljena na objektivnom principu (dakle bez obzira na krivnju službene osobe koja radnju poduzima, pa i kada te krivnje nema), postojati daljnje značajke postupanja prilikom donošenja odluke, iz kojih se može zaključiti da se radi o arbitrarnom postupanju odnosno ozbiljnoj povredi ili propuštanju, dakle da se radi o nezakonitom i nepravilnom radu s posljedicom odgovornosti države za štetu koja je takvim postupanjem prouzročena.

8./ Stoga je u ponovnom suđenju, uvažavajući shvaćanje izraženo u ukidnoj odluci višeg suda, sud proveo dokaze koje je predložio tužitelj (saslušanjem stranke i svjedoka, odnosno pribavom podataka od nadležnog tijela o postupanju u sličnim slučajevima), a radi utvrđenja osnovanosti njegovih navoda da se u konkretnom slučaju, iako su nadležna tijela postupala u okvirima svojih zakonskih ovlaštenja, nije radilo o odlukama koje su bile samo posljedica pogrešne primjene materijalnog prava, već da su odluke bile donesene pod pritiskom odnosno nedopuštenim utjecajem, dakle da se u konkretnom slučaju radilo o arbitrarnom, odnosno nezakonitom postupanju na štetu tužitelja, a koje je postupanje jedna od kumulativnih pretpostavki odgovornosti države za štetu prema odredbi čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave.

9./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave:

- rješenje Grada Karlovca, upravnog odjela za poslove provedbe dokumenata prostornoga uređenja KLASA: UP/I-361-03/19-01/000117, URBROJ: 2133701-05/04-

20-0017 od 24.01.2020. (list 20-24 spisa),

- građevinska dozvola Klasa: UP/I-361-03/22-01/000095, Urbroj: 2133-1-05- /04-22-0021 od 11.08.2022. (list 25-30 spisa) s potvrdom pravomoćnosti (list 154 spisa),

- građevinska dozvola Klasa: UP/I-361-03/19-01/000117, Urbroj: 2133/01-

05/04-210049 od 23.03.2021. (list 31-36 spisa) s potvrdom pravomoćnosti (list 289- 290 spisa),

- zaključak Grada Karlovca, upravnog odjela za poslove provedbe dokumenata prostornoga uređenja od 7. prosinca 2020. (list 37-38 spisa)

- vještvo C od 14.07.2021. (list 39-58 spisa),

- geotehničko mišljenje GI-01-06-2020 Geoekspert d.o.o. lipanj 2020. (list 59- 132 spisa),

- geotehnički izvještaj GI-01-05-2020 Geoekspert d.o.o. svibanj 2020. (list 133- 146 spisa),

- rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Klasa: UP/II -361- 03/20-02/93, Urbroj: 531-09-2-20-2, od 9. travnja 2020. (list 147-150 spisa),

- zahtjev za izdavanje građevinske dozvole P20190628-386234-Z01 od 28.06.2019. (list 151 spisa),

- mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja KLASA: 350-01/19-02/226, URBROJ: 531-06-

19-2 od 10.07.2019. (list 15153 spisa),

- tužiteljev zahtjeva za mirno rješenje spora od 04.11.2022. povratnicom (list 155-158 spisa), očitovanje nadležnog državnog odvjetništva (list 168-172 spisa), tužiteljeva dopuna (list 173-179 spisa),

- rješenje Grada Karlovca, Upravnog odjela za poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja Klasa: UP/I-361-03-19-01/000117, Urbroj: 2133/01-05/04-19-

0007 od 10.09.2019. (list 164-165 spisa),

- presuda Upravnog suda u Rijeci UsI-661/2020 od 21.10.2020. (list 180-184 spisa),

- zahtjev za izdavanje građevinske dozvole od 19.07.2022. (list 186 spisa),

- vještvo C od 09.09.2022. (list 187-195 spisa),

- uporabna dozvola Karlovačke županije, Upravnog odjela za poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja KLASA:UP/I-361-05/21-01/000030, URBROJ:2133/01-05/04-21-0006 od 22. listopada 2021. (list 249-251 spisa),

- građevinska dozvola Karlovačke županije, Upravnog odjela za poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja KLASA:UP/I-361-03/22-01/000095, URBROJ:2133-1-05/04-22-0021 od 11. kolovoza 2022. (list 252-260 spisa),

- rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole od 27. rujna 2021. Karlovačke županije, Upravnog odjela za poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja

KLASA: UP/I-361-03/21-01/000153, URBROJ: 2133/01-05/04-21-0011 (list 261-267 spisa),

- uporabna dozvola Karlovačke županije, Grada Karlovca, Upravnog odjela za poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja , KLASA:UP/I -361-05/15-01/09, URBROJ: 2133/01-05/03-15-04 od 11. lipnja 2015. (list 268-270 spisa),

- rješenje za građenje Karlovačke županije, Grada Karlovca, Upravnog odjela za poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja , KLASA: UP/I -361-03/13- 05/19, URBROJ.: 2133/01-05/03-14-56 od 03. travnja 2014. (list 270-275 spisa),

- rješenje Karlovačke županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i okoliš, Odsjeka za planske poslove i zaštitu okoliša KLASA:UP/I-612-07/19-01/26 URBROJ: 2133/1-07-01/03-19-04 od 24. svibnja 2019. (list 276-278 spisa),

- rješenje o izmjeni i dopuni rješenja za građenje Karlovačke županije, Grada Karlovca, Upravnog odjela za poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja , KLASA: UP/I-361-03/14-02/17,URBROJ: 2133/01-05/03-15-25 od 12. siječnja 2015. (list 279-281 spisa),

- rješenje o izmjeni i dopuni rješenja za građenje br. 2 Karlovačke županije, Grada Karlovca, Upravnog odjela za poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja, KLASA: UP/I-361-03/15-01/13,URBROJ:2133/01-05/03-15-08 od 11. svibnja 2015. (list 291-292 spisa),

- ugovori (Ugovor broj: 02-08-19 od 02. kolovoza 2019., Ugovor broj: 18-11-19 od 18. studenog 2019., Aneks ugovoru broj: 02-08-19 od 10. rujna 2019., Ugovor o izradi projektne dokumentacije broj 10-09-12 od 10. rujna 2012., Ugovor o izradi projektne dokumentacije broj 10-09-12-A od 15. travnja 2013., Ugovor o izvođenju radova broj 17-12-12 od 17. prosinca 2012., Ugovor o izradi projektne dokumentacije broj 02-04-13 od 02. travnja 2013., Ugovor o izradi projektne dokumentacije broj 01- 07-13 od 01. srpnja 2013., Ugovor o građenju broj 21-04-14 od 21. travnja 2014., Ugovor o projektiranju broj: 08-10-18 od 8.10.2018., Aneks ugovora broj: 18-11-19 od 31. siječnja 2022., Ugovor o projektiranju broj: 02-05-22 od 02. svibnja 2022., Ugovor dopune idejnog projekta br .02-08-19. (list 293-307, 309-313, 337-344, 350-355 spisa),

- potvrda na projekt uklanjanja hotela Korana na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Klasa: 340-01/12-01/53, ur. br. 2133/01-04/20-12-2 od 3. prosinca 2012. (list 308 spisa),

- nalaz i mišljenje Akvifer j.d.o.o. za geologiju, geofiziku, informatiku i usluge, izvješće vodo-istražnih radova, geofizička istraživanja iz ožujka 2019. (list 315-336 spisa)

- izvadak iz zemljišne knjige (list 369-371 spisa),

- fotografije (list 345-346, 356-357 spisa),

- zapisnike i drugu dokumentaciju građevinske inspekcije Državnog inspektorata u predmetu tužitelja - gradnja nasipa - zaštitnog zida na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to:

- Zapisnik KLASA: 362-02/19-07/3253 UR.BROJ: 443-14-1-4-12/VBT-19-3 od 13.05. 2019. (list 454 spisa),

- Službena bilješka KLASA: 362-02/19-07/3253 UR.BROJ: 443-14-1-4-12/VBT-19-4 od 14.05. 2019. (list 456 spisa)

- Glavni projekt KLASA: 362-02/19-07/3253 UR.BROJ: 443-14-1-4-12/VBT-19-6 od 20.05.2019. (list 458 spisa),

- Zapisnik KLASA: 362-02/19-07/3253 UR.BROJ: 443-14-1-4-12/VBT-19-11 od 10.07.2019. (list 461 spisa)

- zapisnik KLASA: UP/I-362-02/19-07/727 UR.BROJ: 443-14-1-4-12/VBT-19-3 od 25.07.2019. (list 464 spisa)

- Službena Bilješka KLASA: UP/I-362-02/19-07/727 UR.BROJ: 443-14-1-4-

12/VBT-19-5 od 18.09.2019. (list 462 spisa)

- Zapisnik KLASA: UP/1-362-02/19-07/727 UR.BROJ: 443-14-1-4-12/VBT-19-9 od 14.10.2019. (list 463 spisa)

- Zapisnik KLASA: UP/I-362-02/19-07/727 UR.BROJ: 443-14-1-4-12/VBT-19-3 od 20.05.2020. (list 459 spisa),

- Zapisnik KLASA: 362-02/21-01/361 UR.BROJ: 443-02-05-16/20-21-2 od 09.07. 2021. (list 460 spisa),

- Zapisnik KLASA: 362-02/21-01/361 UR.BROJ: 443-02-05-16/20-21-3 od 12.07.2021. (list 454 spisa),

- predmet Građevinska dozvola po zahtjevu tužitelja za izgradnju nasipa – zaštitnog zida (klasa UP/I-361-03/19-01/000117) (list 540-754 spisa),

- predmet Građevinska dozvola po zahtjevu tužitelja za izgradnju odnosno rekonstrukciju građevine ugostiteljsko turističke namjene 2.b skupine (hotela –II) (klasa UP/I-361-03/22-01/0000959 (list 486-539 spisa),

- stegovnu prijavu građevinske inspekcije Hrvatskoj komori inženjera građevinarstva i odluku povodom ove prijave (list 899-905 spisa),

- informaciju o izborima članova predstavničkih tijela 2017. (list 934-939 spisa),

- internetsku objavu sa stranice https://www.nacional.hr i https://www.hina.hr – „Karlovački HDZ: Zidu na Korani – ne, hotelu na Korani – da“ (list 940-943 spisa),

- zapisnik s 26. sjednice Gradskog vijeća Grada Karlovca od 13. lipnja 2019. (list 807-854 spisa),

- zapisnik sa 16. sjednice Županijske skupštine Karlovačke županije od 7. lipnja 2019. (list 855-888 spisa).

10./ Nadalje, zatraženo je od nadležnog upravnog tijela (Grada Karlovca, Upravnog odjela za prostorno uređenje i poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja), u skladu s uputom iz ukidne odluke višeg suda, očitovanje i dostava podataka o postupcima povodom usporedivih zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, odnosno očitovanje jesu li i drugi investitori, u razdoblju od 2014. pa nadalje, podnosili zahtjeve radi izgradnje sličnih građevina – zaštitnih odnosno protupoplavnih zidova, a ako jesu, pod kojim je uvjetima tijelo odlučivalo o takvim zahtjevima, sve radi utvrđenja da li je postupanje u konkretnom slučaju, prilikom odlučivanja predmetnom tužiteljevom zahtjevu, bilo uobičajeno za tu vrstu slučajeva. Povodom zatraženog, Grada Karlovac, Upravni odjel za prostorno uređenje i poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja dostavio je dopis klasa 361-01/25-01/06, ur. broj 2133-1-05/05- 25-5 od 12. studenog 2025. te u prilogu dopis Hrvatskih voda (Vodnogospodarska ispostava za mali sliv „Kupa“) klasa UP/I-325-10/22-01/0000656 ur. broj 374-3110-01- 25-4 od 3. studenog 2025. (list 765-768 spisa.

11./ Preslušana je i pregledana snimka javne tribine inicijative „Spasimo Koranu“ (CD priložen na listu 473 spisa) te su saslušani svjedoci PH (list 889-892 spisa), CH (list 893-896 spisa), IH (list 908-912 spisa), PHA (list 912-915 spisa), AH (list 915-918 spisa), FH (list 918-920 spisa), GH (list 923-925 spisa), ČH (list 925-929 spisa) i ZH (list 930-932 spisa) i kao stranka, zastupnica po zakonu tužitelja TH (list 896-898 spisa).

12./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev u cijelosti neosnovan.

13./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete koja tvrdi da mu je nastala uslijed nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave (nadležnog Ministarstva) odnosno tijela jedinice lokale samouprave (grada Karlovca) u postupanju u odnosu na tužitelja prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju zaštitnog zida-nasipa uz rijeku Koranu.

14./ Tužitelj se, prethodno podnošenju ove tužbe, obratio tuženici odgovarajućim zahtjevom za mirno rješenje spora, koji je nadležno državno odvjetništvo odbilo 27. veljače 2023. pa su ispunjenje pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a.

15./ Među strankama je sporna osnovanost utuženog potraživanja jer tuženica osporava tužiteljeve tvrdnje da bi nadležna tijela prema njemu postupala nezakonito i nepravilno s posljedicom odgovornosti države, dakle, osporava tvrdnje o protupravnosti radnji nadležnih tijela u obavljanju poslova državne uprave. Nadalje, tuženica osporava i uzročnu vezu radnji nadležnih tijela i štete naknadu koje tužitelj potražuje, kao i da bi šteta tužitelju uopće nastala, odnosno njezinu visinu. Nadalje, sporna je osnovanost prigovora zastare.

16./ Odredbom čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave, propisano je dakle da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska. Nezakonit rad očituje se kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, odnosno propuštanje da se primijeni zakon, drugi propis ili opći akt, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnost i.

17./ Prema ocjeni ovog suda, tužitelj nije dokazao da bi u konkretnom slučaju upravna tijela postupala nezakonito i/ili nepravilno, dakle nije dokazao protupravnost radnje u obavljanju poslova državne uprave koja bi za posljedicu imala odgovornost tuženice za štetu. Ovo stoga što na temelju ocjene izvedenih dokaza, po ocjeni ovog suda, ne proizlazi da su nadležna tijela, suprotno tvrdnjama tužitelja, prilikom donošenja osporavanih akata postupala pod pritiskom, javnosti odnosno politike. Stoga, iako su odluke o izdavanju građevinske dozvole (odnosno odbijanju izdavanja), zbog pogrešnog pravnog pristupa nadležnih upravih tijela, bile nepravilne, slijedom čega je, prilikom kontrole kroz sustav pravnih lijekova, nadležni upravni sud ove odluke ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje, s uputom o postupanju, da bi u konačnici građevinska dozvola tužitelju bila izdane, ne proizlazi, po ocjeni ovog suda, da bi se radilo o pogrešnoj primjeni mjerodavnih propisa prilikom donošenja odluke koja bi bila posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog ili pak posljedica postupanja pod pritiscima. Naime, po ocjeni ovog suda, ne proizlazi da bi se kod osporavanih odluka radilo, unatoč drugačijem pravnom shvaćanju izraženom u odluci upravnog suda, o takvoj pogrešnoj primjeni mjerodavnih propisa koja bi se primjena temeljila na razlozima koji nemaju uporišta ni u činjenicama konkretnog predmeta ni u mjerodavnom zakonodavnom okviru (dovoljno ozbiljna povreda).

18./ Naime, nije sporno:

- da je odlučujući o tužiteljevom zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole od 28. lipnja 2019. (list 151 spisa) za gradnju nasipa zaštitnog zida nadležno tijelo za obavljanje poslova državne uprave (upravni odjel za poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja grada Karlovca) donijelo rješenje od 10. rujna 2019. (list 164-165 spisa) kojim je tužiteljev zahtjev odbijen,

- u obrazloženju je navedeno da je u postupku utvrđeno da zahtjev za izdavanje građevinske dozvole nije potpun i da je stoga stranka zaključkom od 30. srpnja 2019. pozvana zahtjev dopuniti na način da ga uskladi s Generalnim urbanističkim planom Grada Karlovca (dalje GUP grada Karlovca) i dopuni glavni projekt,

- GUP-om grada Karlovca da je utvrđena obveza provedbe urbanističko- arhitektonskog natječaja za rekonstrukciju ili zamjensku građevinu hotela Korana ; pri tome, da natječaj nije potrebno provesti ako se hotel obnavlja i/ili rekonstru ira bez dogradnje i nadogradnje; u skladu s navedenim mjerodavnim propisom da za pojedinačne zahvate u prostoru izdavanje akata kojima se odobravaju nije moguće prije provedbe urbanističko-arhitektonskog natječaja,

- rješavajući upravnu stvar, nadležno tijelo utvrdilo je da se, s obzirom da se ne radi o obnovi i/ili rekonstrukciji hotela u postojećim gabaritima, već se traži gradnja nasipa zaštitnog zida koji na predmetnoj čestici nije nikada postojao , navedeno ima smatrati novim pojedinačnim zahvatom u prostoru; osim toga, da u grafičkom dijelu GUP-a grada Karlovca na predloženoj lokaciji nisu predviđene građevine i uređaji zaštitnog sustava od štetnog djelovanja voda,

- s obzirom da tužitelj zahtjev nije uskladio u skladu s danom uputom, zahtjev je odbijen,

- povodom tužiteljeve žalbe nadležno je Ministarstvo (kao upravno tijelo drugog stupnja) 9. listopada 2019. poništilo predmetno rješenje i predmet vratilo na ponovno postupanje upravnom tijelu pravog stupnja, s uputom da građevinska dozvola treba biti izdana u skladu s prostornim planom koji je važio na dan podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole; naime, u upravnom postupku koji je prethodio na je prilikom pozivanja tužitelja na dopunu dokumentacije pogrešno naveden prostorni plan koji je stupio na snagu nakon podnošenja zahtjeva stranke,

- u postupku ponovnog rješavanja predmetne upravne stvari, upravni odjel za poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja grada Karlovca rješenjem od 24. siječnja 2020. ponovno je odbio tužiteljev zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za građenje nasipa zaštitnog zida (list 20-24 spisa), a tužiteljeva žalba na ovo rješenje odbijena je rješenjem nadležnog Ministarstva od 9. travnja 2020. (list 147-150 spisa),

- iz rješenja nadležnog Ministarstva proizlazi da je je u ponovnom postupanju nadležno upravno tijelo prvog stupnja pravilno utvrdilo odlučne činjenice i primijenilo mjerodavne propise; dakle, otklonjeni su žalbeni navodi da prvostupanjsko upravno tijelo nije postupilo po uputi višeg tijela prilikom prethodnog poništaja rješenja kojim je izdavan je građevinske dozvole odbijeno; utvrđeno je da je tužiteljev zahtjev pravilno odbijen jer da nije u skladu s uvjetima propisanima Zakonom o gradnji,

- naime, nadležna su tijela prilikom donošenja odluke izrazila pravno shvaćanje da uvjeti za izdavanje tražene građevinske dozvole nisu ispunjeni jer da je uvidom u projektnu dokumentaciju razvidno da postojeći teren nije u nagibu i da stoga ne postoji potreba izvođenja potpornih zidova kao i da predviđeno nasipavanje u potpunosti mijenja postojeću konfiguraciju i nagib terena; osim toga, ako je riječ o ogradama da se preporučuje poštivanje odredbi GUP-a pa i stoga da postavljeni zahtjev nije usklađen s odredbama GUP-a grada Karlovca,

- pri tome, da je odredbama GUP-a grada Karlovca, koji valja primijeniti u konkretnom slučaju (proizlazi s obzirom na vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole), propisano da se ograde i potporni zidovi na građevnim česticama gospodarskih zgrada (među koje spadaju i ugostiteljsko-turističke zgrade) grade prema istim uvjetima kao ograde i potporni zidovi na građevnim česticama stambenih zgrada; odredbama GUP-a grada Karlovca da je propisano da se ne preporuča gradanja ograda na građevnim česticama ugostiteljsko-turističkih zgrada,

- dalje nadležno drugostupanjsko upravno tijelo obrazlaže da je u konkretnom slučaju prirodni teren horizontalan, bez nagiba, a potreba izgradnje potpornog zida da bi postojala na kosom terenu radi savladavanja kosine terena te da se čestica može koristiti, potporni zid da može služiti za učvršćivanje i korištenje građevne čestice, a ne da se nasipavanjem terena mijenja konfiguracija terena, što da je predmetni slučaj,

- konačno, planirana izgradnja koja se izvodi kao nasip za zaštitu od velike vode rijeke Korane da ne predstavlja potrebu kakvu ima u vidu odredba prostornog plana te da se nasipavanjem terena kakvog ima u vidu postavljeni zahtjev nesporno narušava izgled naselja pa da i stoga isti nije usklađen s GUP-om grada Karlovca.

19./ Dakle, suprotno tvrdnjama tužitelja, nadležna tijela u ponovljenom upravnom postupku nisu zahtjev odbila samo stoga što su pogrešno smatrala, pogrešno primjenjujući propise, između ostalih i s obzirom na njihovo vremensko važenje odnosno hijerarhiju izvora, da je tužitelj bio u obvezi prethodnog provođenja urbanističko-arhitektonskog natječaja za gradnju nasipa – zaštitnog zida. Naime, u rješenju nadležnog Ministarstva od 9. travnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje prvostupanjskog upravnog tijela kojim je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za gradnju nasipa – zaštitnog zida odbijen, navedeni su, po ocjeni ovog suda, razlozi koji imaju razumno uporište, kako u činjenicama konkretnog predmeta tako i u mjerodavnom zakonodavnom okviru, a uslijed kojih je izdavanje građevinske dozvole odbijeno. Naime, obrazloženo je, imajući u vidu planiranu gradnju nasipa – zaštitnog zida, da bi potreba izgradnje potpornog zida mogla postojati na kosom terenu, radi savladavanja kosine terena te da se čestica može koristiti, a potporni zid da može služiti za učvršćivanje i korištenje građevne čestice, no ne i da se nasipavanjem terena mijenja konfiguracija terena, što da je predmetni slučaj. Osim toga, da planirana izgradnja, koja se izvodi kao nasip za zaštitu od velike vode rijeke Korane, ne predstavlja potrebu kakvu ima u vidu odredba prostornog plana te da se nasipavanjem terena kakvog ima u vidu postavljeni zahtjev nesporno narušava izgled naselja pa da i stoga isti nije usklađen s GUP-om grada Karlovca. Naime, valja imati u vidu i činjenicu da se u konkretnom slučaju radilo o građevini hotela Korana koja je građevina na predmetnoj čestici od ranije postojala, a glede koje je tužitelj, nakon kupnje 2012. (upravo od grada Karlovca) ishodio rješenje za građenje kojim mu je dozvoljena rekonstrukcija hotela Korana u istim gabaritima kakve je predmetna građevina prije uklanjanja imala. Dakle, unatoč tome što je i ranije na predmetnoj čestici postojala građevina hotela, odredbe prostornog plana nisu predviđale gradnju građevina za zaštitu ovog objekta od velike vode rijeke Korane kako je to građevinskom dozvolom tražio tužitelj.

20./ Za ukazati je, iako tužitelj ne tvrdi da bi mišljenje nadležnog Ministarstva od 10. srpnja 2019. (list 152-153 spisa), a iz kojeg proizlazi da isti nije obveznik provođenja urbanističko-arhitektonskog natječaja radi izdavanja građevinske dozvole za gradnju nasipa zaštitnog zida na rijeci Korani, uopće dostavio nadležnom prvostupanjskom tijelu prije donošenja rješenja od 10. rujna 2019. pa da bi tijelo arbitrarno i proizvoljno u ovoj fazi postupka postupalo suprotno mišljenu nadležnog drugostupanjskog tijela, u ponovljenom upravnom postupku svakako nije bilo postupanja suprotnom ovom mišljenju jer su nadležna tijela zahtjev odbila iz drugih razloga.

21./ Stoga nije osnovana tvrdnja da je tužitelj imao legitimna očekivanja da će njegov zahtjev za izdavanje građevinske dozvole biti prihvaćen, samo stoga što je prethodno ishodio mišljenje nadležnog Ministarstva od 10. srpnja 2019. (list 152-153 spisa), a iz kojeg proizlazi da isti nije obveznik provođenja urbanističko-arhitektonskog natječaja radi izdavanja građevinske dozvole za gradnju nasipa zaštitnog zida na rijeci Korani, jer rješavajući predmetnu upravnu stvar, donošenjem rješenja nadležnog Ministarstva od 9. travnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje prvostupanjskog upravnog tijela kojim je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za gradnju nasipa – zaštitnog zida odbijen, ovo je tijelo dalo druge razloge zbog kojih je zahtjev odbilo, a koji nisu bili vezani uz obvezu provođenja urbanističko-arhitektonskog natječaja. Konačno, samo na temelju mišljenja nadležnog Ministarstva od 10. srpnja 2019. (list 152-153 spisa), a iz kojeg proizlazi da isti nije obveznik provođenja urbanističko-arhitektonskog natječaja radi izdavanja građevinske dozvole za gradnju nasipa zaštitnog zida na rijeci Korani, tužitelj i nije mogao imati legitimno očekivanje da će mu gradnja biti dozvoljena jer je nedvojbeno da, neovisno o obvezi provođenja urbanističko-arhitektonskog natječaja, za izdavanje građevinske dozvole moraju biti ispunjenje u daljnje pretpostavke, u vezi ispunjenja koji predmetno mišljenje ne sadrži očitovanje.

22./ Povodom tužiteljeve upravne tužbe presudom Upravnog suda u Rijeci UsI- 661/2020 od 21. listopada 2020. (list 180-184 spisa) poništena su rješenja donesena u upravom postupku od 9. travnja 2020. i 24. siječnja 2020. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Iz obrazloženja odluke upravnog suda proizlazi da tužiteljev zahtjev za izdavanje građevinske dozvole nije pravilno odbijen. Prije svega, ističe se da se, prema odredbama mjerodavnog Zakona o prostornom uređenju, odredbama za provedbu prostornog plana lokalne razine propisuje, po potrebi, obveza provedbe javnog arhitektonskog natječaja za odabir idejnog rješenja za zgrade i druge zahvate u prostoru javne i društvene namjene te za zahvate u prostoru na zemljištu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Kako se konkretno radi o zemljištu u privatnom vlasništvu, koje nije društvene ili javne namjene, odredbama GUP-a grada Karlovca ne bi se mogla niti propisati obveza provedbe arhitektonskog natječaja za izgradnju na njemu, a ako bi takva odredba i odredbama GUP -a grada Karlovca bila propisana da se, jer bi bila suprotna odredbama Zakona o prostornom uređenju koji je po pravnoj snazi iznad GUP-a, ne bi mogla primijeniti jer bi navedeni zakon primjenu takve odredbe isključivao. Dakle, po pravnom shvaćanju upravnog suda, nije u konkretnom slučaju od utjecaja jesu li odredbe GUP-a grada Karlovca pravilno primijenjene s obzirom na njihovo važenje prema vremenu podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole. Nadležni sud nemogućnost primjene odredbe GUP-a o obvezi provođenja arhitektonskog natječaja, koji je GUP-om grada Karlovca, a kako proizlazi iz mišljenja nadležnog Ministarstva na koje se poziva i sam tužitelj (od 10. srpnja 2019.), predviđen i za zahvate u prostoru koji utječu na promjenu karaktera naselja ili prostora, vezuje u konkretnom slučaju uz činjenicu da se radi o zemljištu u privatnom vlasništvu na kojem, prema odredbama Zakona o prostornom uređenju, prostornim planovima nije moguće propisati obvezu provođenja arhitektonskog natječaja.

23./ Za ukazati je da nadležni upravni sud iznosi drugačije pravno shvaćanje, vezano uz mogućnost nametanja obveze tužitelju provođenja arhitektonsko - urbanističkog natječaja, od onog izraženog u mišljenju nadležnog Ministarstva od 10. srpnja 2019., na koje je tužitelj poziva. Naime, upravni sud iznosi shvaćanje da se u konkretnom slučaju, jer se radi o zemljištu u privatnom vlasništvu, odredbama GUP -a grada Karlovca ne bi mogla propisati obveza provedbe arhitektonsko urbanističkog natječaja, jer da bi takva obveza bila suprotna odredbama Zakona o prostornom uređenju koji je po pravnoj snazi iznad GUP-a. No, nedvojbeno je da je odredbama GUP-a grada Karlovca bilo propisana obveza provođenja urbanističko-arhitektonskog natječaja, ne samo za odabir idejnog rješenja za zgrade i druge zahvate u prostoru javne i društvene namjene i za zahvate u prostoru na zemljištu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, već i za druge zahvate u prostoru koji utječu na promjenu karaktera naselja ili prostora (čl. 159. GUP-a grada Karlovca), dakle na zemljištima u privatnom vlasništvu. U danom mišljenju nadležno Ministarstvo, za razliku od upravnog suda, ne nalazi spornim nemogućnost primjene citirane odredbe GUP-a grada Karlovca na zemljištima u privatnom vlasništvu (kao što to izražava upravni sud, jer da je takvo ograničenje suprotno propisu višeg ranga i stoga da nije dopušteno), već navodi da obveza provođenja urbanističko-arhitektonskog natječaja kako je predviđena citiranom odredbom postoji, ali samo za zahvate navedene u ci tiranoj odredbi GUP-a grada Karlovca, no da se ova obveza ne odnosi na zahvat gradnje zaštitnog zida/nasipa na rijeci Korani jer da ovaj zahvat u citiranoj odredbi GUP - nije naveden. Izloženo, po ocjeni ovog suda, ukazuje, da je pogrešno shvaćanje nadležnog upravnog tijela vezano uz obvezu provođenja urbanističko-arhitektonskog natječaja, a glede koje je obveze pravno shvaćanje ovog tijela bilo različito od pravnog shvaćanja kako nadređenog mu drugostupanjskog upravnog tijela (Ministarstva), odnosno različito od drugačijeg pravnog shvaćanja upravnog suda, predstavljalo ispričivu pogrešku u primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Ovo stoga što je očito da su između ovih tijela različite razine postojala različita tumačenja načina i dosega obveze provođenja urbanističko-arhitektonskog natječaja propisanog GUP-om grada Karlovca (i na parcelama u privatnom vlasništvu, ako se radi o zahvatu u prostoru javne ili društvene namjene ili takvim koji utječe na promjenu karaktera naselja ili prostora) pa se, imajući navedeno u vidu, u ovom pogrešnom pravnom pristupu nadležnog prvostupanjskog tijela ne radi o očitom i teškom prekoračenju granica pojedinih pravnih pravila u primjeni u konkretnom slučaju (ispričiva pogreška).

24./ Nadalje, upravni sud utvrđuje da u konkretnom slučaju tužitelj nije priložio sve isprave potrebne za izdavanje zatražene građevinske dozvole. Naime, nasip zaštitni zid, za koji tužitelj traži izdavanje građevinske dozvole, da spada u regulacijske i zaštitne vodne građevine, koje privatne osobe mogu graditi za svoje potrebe na svom zemljištu. Stoga da su nadležna tijela pogrešno primijenila odredbe GUP -a grada Karlovca smatrajući da se radi o vrsti građevine ograda i potpornih zidova. Međutim, u odnosu na vodopravnu potvrdu koju je tužitelj u postupku priložio (od 30. travnja 2019.) da se, prema odredbama Zakona o vodama, vodopravna potvrda izdaje kao potvrda glavnog projekta u skladu s propisima o gradnji, ako je glavni projekt sukladan izdanim vodopravnim uvjetima. Dakle, da vodopravnoj potvrdi mora prethoditi izdavanje vodopravnih uvjeta, a vodopravnom potvrdom se potvrđuje da je glavni projekt sukladan izdanim vodopravnim uvjetima. Međutim, iz priloženih isprava da ne proizlazi da su vodopravni uvjeti za predmetni zahtjev izdani niti se vodopravna potvrda poziva da bi glavni projekt bio u skladu s vodopravnim uvjetima. Vodopravni uvjeti da se izdaju kao posebni uvjeti kada propisi o prostornom uređenju, propisi o gradnji i propisi o rudarstvu upućuju na izdavanje posebnih uvjeta prema posebnom zakonu, i to za zahvate u prostoru koji utječu ili mogu utjecati na ciljeve upravljanja vodama i zaštite voda. Stoga, a kako se radi o gradnji vodne građevine za zaštitu od štetnog djelovanja voda, da tužitelj najprije za zahvat mora ishoditi vodopravne uvjete Hrvatskih voda te potom i vodopravnu potvrdu istog tijela da je glavni projekt sukladan izdanim vodopravnim uvjetima. Stoga je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

25./ Dakle, nadležni upravni sud, kontrolirajući postupanje upravnih tijela u postupku u povodu pravnog lijeka, iznosi pravno shvaćanje da je tužiteljev zahtjev za izdavanje građevinske dozvole valjalo prosuđivati primjenjujući odredbe vezane uz gradnju regulacijskih i vodnih građevina, koje da i privatne osobe mogu graditi, za svoje potrebe, na zemljištu u svojem vlasništvu. S obzirom da je upravni sud nadalje utvrdio da je za gradnju ove građevine bilo potrebno prethodno pribaviti vodopravne uvjete, a potom i vodopravnu potvrdu nadležnog tijela, koje međutim tužitelj prethodno nije pribavio, to navedeno ukazuje da niti tužitelj u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole za gradnju nasipa zaštitnog zida nije zahtjev temeljio na shvaćanju da se planiranom gradnjom traži gradnja regulacijske i zaštitne vodne građevine, jer bi tada svakako prethodno zatražio izdavanje vodopravnih uvjeta, a što nedvojbeno nije učinio.

26./ Uz navedeno, iz očitovanja pribavljenog službenim putem od Grada Karlovca, Upravni odjel za prostorno uređenje i poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja ( klasa 361-01/25-01/06, ur. broj 2133-1-05/05-25-5 od 12. studenog 2025.) te u prilogu ovog dopisa dostavljenog dopisa Hrvatskih voda (Vodnogospodarska ispostava za mali sliv „Kupa“) klasa UP/I-325-10/22-01/0000656 ur. broj 374-3110-01-25-4 od 3. studenog 2025. (list 765-768 spisa), utvrđeno je da u razdoblju od 2014. pa nadalje, ovaj upravni odjel nije zaprimio zahtjeve drugih investitora radi izgradnje sličnih građevina – zaštitnih odnosno protupoplavnih zidova, niti je u evidenciji Hrvatskih voda, za mali sliv Kupa, zaprimljen, izuzev tužiteljevog zahtjeva iz 2021., niti jedan zahtjev niti su izdani vodopravni uvjeti za vodozaštitne građevine privatnim osobama. Pri tome se u potonjem dopisu upućuje da pravne i fizičke osobe mogu, za vlastite potrebe, na vlastitom zemljištu ili na zemljištu na kojem ostvare pravo građenja odnosno pravo služnosti vodova graditi vodne građevine (čl. 26. st. 7. Zakona o vodama „Narodne novine“ broj 66/19, 84/21 i 47/23).

27./ Dakle, unatoč propisima predviđenoj mogućnosti da i pravne i fizičke osobe na svojem zemljištu grade vodne građevine, dakle i regulacijske i zaštitne vodne građevine, takvih zahtjeva u značajnijem prethodnom razdoblju (od 2014. do tužiteljevog 2021.) nije bilo, niti je sam tužitelj primjenom ovih propisa zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnio jer ni sam uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole nije priložio vodopravne uvjete predviđene kao potrebne za zahvate u prostoru koji utječu ili mogu utjecati na ciljeve upravljanja vodama i zaštite voda (dakle nije se u ispravama koje su prethodile citiranoj odluci upravnog suda pozivao na propise mjerodavne za gradnju regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina).

28./ Navedeno, po ocjeni ovog suda, ukazuje da nadležna upravna tijela nisu imala nikakvu, a kamoli ustaljenu prasku u sličnim predmetima jer sličnih zahtjeva i nije bilo. Stoga postupanje u konkretnom slučaju ne može, po ocjeni ovog suda, biti okarakterizirano na način da bi donositelji osporavanih upravnih akata bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupili od ustaljene prakse, odnosno da ne bi u obzir uzeli očigledno mjerodavan propis, osobito imajući pri tome u vidu da ni sam tužitelj kao podnositelj zahtjeva prethodno vodopravne uvjete potrebne za gradnju regulacijske i zaštitne vodne građevine nije probavio. Izloženo ukazuje da u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeni mjerodavni propisi, a na temelju kojih je planirani zahvat u prostoru trebalo cijeniti kao regulacijsku i zaštitnu vodnu građevinu , očito nisu bila dostatno jasni i precizni te da niti sam tužitelj nije zahtjev podnio izričitom pozivanjem na ove propise, već je, postupajući u skladu s uputom upravnog suda, zahtjev u tom dijelu ispravio i uskladio. I zbog navedenog se, po ocjeni ovog suda, u postupanju nadležnih tijeka koja odlučujući o tužiteljevom zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole nisu smatrala da se radi o regulacijskoj i zaštitnoj vodnoj građevini , ne radi o povredi zakona koja bi se smatrala ozbiljnom i iznimno teškom, odnosno koja bi bila posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavn ih propisa, bez uporišta u činjenicama konkretnog predmeta odnosno u mjerodavnom zakonodavnom okviru.

29./ Postupajući po primjedbama i pravnim shvaćanjima izraženima u odluci upravnog suda, prvostupanjsko upravno tijelo je zaključkom od 7. prosinca 2020. (list 37-38 spisa) pozvalo tužitelja dostaviti tražene isprave te je potom, s obzirom da je tužitelj tražene isprave dostavio 8. ožujka 2021., 23. ožujka 2021. tužitelju izdalo traženu građevinsku dozvolu (list 31-36 spisa), koja je pravomoćna 30. ožujka 2021. (list 289-290 spisa).

30./ Dakle, tužitelj 28. lipnja 2019. nije podnio uredan i potpun zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, već je to učinio tek 8. ožujka 2021., postupajući u skladu s uputom prvostupanjskog upravnog tijela, a koje je pak postupalo u skladu s uputom i pravnim shvaćanjem izraženim u odluci upravnog suda vezano uz pribavljanje odgovarajućih vodopravnih uvjeta i vodopravne potvrde da je glavni projekt izdan u skladu s vodopravnim uvjetima. Neosnovano stoga tužitelj smatra da su mu nadležna tijela najprije gradnju dopustila, a da bi potom proizvoljno odluku promijenila. Tužitelj je od nadležnih tijela pribavio potrebne isprave, no time mu, pa niti mišljenjem nadležnog Ministarstva od 10. srpnja 2019., gradnja nije bila dozvoljena jer o zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole do tada nadležno tijelo i nije odlučivalo.

31./ Konačno, po ocjeni ovog suda, iz provedenih dokaza, saslušanjem svjedoka i stranke, odnosno pregledom isprava koje je tužitelj s tim u vezu priložio, ne proizlazi da su službenici u upravnim tijelima prilikom rješavanja konkretne upravne stvari, dakle odlučujući o tužiteljevom zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za gradnju nasipa zaštitnog zida, postupali pod pritiskom, i to nedopuštenim pritiskom javnosti, građanske inicijative „Spasimo Koranu“ odnosno politički povezanih osoba u nadležnim tijelima, uslijed kojeg pritiska da su na neprihvatljiv način primijenila propise rješavajući upravnu stvar na štetu tužitelja.

32./ Naime, uvjerljivo i životno logično, iskazivale su kao svjedokinje službenice AH (koja je predmetnu upravnu stvar rješavala u prvom stupnju) odnosno IH (koja je postupala kao službenik nadležnog Ministarstva - drugostupanjskog upravnog tijela) da prilikom donošenja predmetnih odluka nisu postupale pod pritiskom, niti javnosti, niti politički povezanih osoba u nadležnim tijelima, već da su, dajući razloge koje su u osporavanim odlukama iznijele, smatrale da pravilnom primjenom mjerodavnih propisa tužiteljevom zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za gradnju zaštitnog zida nije moguće udovoljiti. Naime, AH i VH iskazale su da nisu smatrale da bi tužiteljev zahtjev valjalo cijeniti primjenom propisa o zaštitnim i regulacijskim vodnim građevinama, jer da zahtjeve za gradnju ovih građevina u pravilu podnose javnopravna tijela, da sam tužitelj konkretizacijom iz projekta koji je priložio nije ukazivao da bi se radilo o ovoj vrsti građevine, već da se i sam pozivao na odredbe GUP-a o potpornim zidovima. S obzirom da mjerodavni GUP predmetno područje nije predviđao kao branjeno, da nisu smatrale da bi se planirana gradnja mogla tumačiti kao potrebna radi obrane od poplava. Prema izgledu planiranog zahvata, kako je proizlazio iz zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole koji da predstavlja podnositeljevu konkretizaciju zahtjeva, da im nije proizlazilo da se radi o nasipu, jer da je konkretizacija izvedbe nije ukazivala da se radi o nasipu, već o potpornom zidu, kako je tužitelj, pozivajući se i na mjerodavne odredbe GUP-a, konkretizirao. S ČH i ZH da o konkretnom predmetu, vezano uz donošenje odluka o tužiteljevom zahtjevu , nisu razgovarale. Da nisu osjećale niti pritisak javnosti prilikom odlučivanja, jer da je u poslu koji rade uobičajeno da u javnosti postoje različita mišljenja o pojedinim planiranim gradnjama, no da navedeno niti je inače niti je u konkretnom slučaju bilo od utjecaja na donošenje odluka povodom tužiteljevog zahtjeva. Da na njihov rad, niti inače, a niti u konkretnom slučaju nisu utjecali drugi službenici iz njihovih tijela niti koje druge osobe, niti da bi takav utjecaj dopustile. U konačnici, a kako proizlazi iz iskaza IH, tužitelj je, postupajući u skladu s uputom na koju je ukazao upravni sud, i pribavljajući odgovarajuće uvjete vodopravnih tijela, planirani zahvat izmijenio, na način da je zid skraćen i snižen.

33./ Iz iskaza svjedokinje FH, koja je bila nadređeni službenik AH u vrijeme podnošenja predmetnog tužiteljevog zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole (28. lipnja 2019.), razvidno je da je s AH o predmetu komunicirala isključivo kao kolega (savjetujući u stručnom smislu) i da je dijelila njezino shvaćanje da zahtjevu nije moguće udovoljiti jer da planirana gradnja nije u skladu s mjerodavnim GUP-om. I ova je svjedokinja iskazala da niti je ona vršila utjecaj na službenike da odluke određenog sadržaja bude donesena nit da je na nju bilo tko vršio takav utjecaj. Okolnost da se, iako iz zapisnika proizlazi da je bila prisutna na županijskoj skupštini (7. lipnja 2019.), odnosno gradskoj skupštini (13. lipnja 2019.), kada su župan ZH odnosno gradonačelnik ČH odgovarali na pitanja vezana uz gradnju predmetnog zida, nije sjećala niti da je bila prisutna niti što su ove osobe tada govorile, ne dovodi u sumnju istinitost navoda iz njezinog iskaza. Naprotiv, ukazuje da komentari koje su ove osobe davale u predstavničkim tijelima kojih su tada bile na čelu, odgovarajući na pitanja drugih članova ovih predstavničkih tijela, nisu bila od utjecaja na donošenje odluke povodom tužiteljevog zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole. Naime, radi se o sjednicama na kojima se prije svega vodi politička rasprava, a ne donose odluke koje su u nadležnosti drugih tijela. Osim toga, valja imati u vidu i da su ove sjednice održane prije no što je tužitelj uopće podnio predmetni zahtjev za izdavanje građevinske dozvole (28. lipnja 2019.), kada je tema gradnje "zida na Korani" u javnosti bila aktualna, upravo zbog činjenice da je tužitelj prethodno gradnju zida započeo bez da je za navedeno zatražio izdavanje građevinske dozvole, zbog čega je nadležna inspekcija gradnju zabranila.

34./ Niti iz iskaza svjedokinje GH, koja je do 2015. radila kao pročelnik u gradu Karlovcu, a potom, u vrijeme podnošenja predmetnog tužiteljevog zahtjeva radi izdavanja građevinske dozvole, kao pročelnik u Karlovačkoj županiji, u uredu kojem se tužitelj obratio radi izdavanja rješenja da li je planirani zahvat prihvatljiv za ekološku mrežu, ne može se zaključiti da bi postojali nedopušteni pritisci na službenike koji su upravne stvari rješavali, a ciljem donošenja odluka kojima bi se tužitelju, iako je ispunjavao sve uvjete, uskratilo izdavanje građevinske dozvole. Naime, ova je svjedokinja iskazala da je s tužiteljem kao investitorom, tako i s drugim investitorima, u upravim tijelima u kojima je radila, uvijek nastojala postupati u namjeri da pomogne i olakša postupanje, dajući omogućavajući komunikaciju i održavanjem sastanaka u svrhe davanja savjeta o načinu postupanja.

35./ Stoga, iako su svjedokinje FH i GH, uz obavljanje poslova službenika u upravnim tijelima bile i politički aktivne, na proizlazi iz iskaza ovih osoba da bi na bilo kakav način niti pod bilo čijim utjecajem postupale s ciljem da se u konkretnom predmetu povodom tužiteljevog zahtjeva donesu odluke unaprijed određenog sadržaja, a protivno mjerodavnim propisima, radi zadovoljavanja političkih interesa.

36./ ČH, koji je od 2017. na dužnosti karlovačkog gradonačelnika, uvjerljivo i životno logično iskazao je da ni na koji način nije osobno utjecao na službenike koji su postupali u konkretnom predmetu. Naime, da je njegovo osobni stav uvijek bio da je, prilikom postupanja kao nositelj dužnosti gradonačelnika, dužan voditi računa za se poštuje propisani postupak i da se nastoji uskladiti privatni i javni interes. Gradnja zida kada ju je tužitelj započeo, najprije bez da je prethodno zatražio izdavan je građevinske dozvole, da je izazvala puno prijepora u karlovačkoj javnost koja da je za temu bila zainteresirana. Da su stoga temu komentirali mnogi, i zainteresirani u javnosti, i udruge arhitekata i politički sudionici. No da prijepori o kojima se javno komuniciralo nisu utjecali na donošenje odluka nadležnih tijela . Naime, u javnosti da je svatko temu komentirao polazeći od svog interesa pa da su tako njemu jedni predbacivali da pogoduje tužitelju kao investitoru, a tužitelj je pak smatrao da ga opstruira. Da je smatrao da CH kao ovlašteni tužiteljev projektant nepravilno postupa, jer da je izgradnju započeo bez da je prethodno zatražio izdavanje građevinske dozvole, potom da je dozvolu zatražio no sve potrebno da nije priložio, a da je javno komunicirao da nadležna gradska tijela ne postupaju i ne rade svoj posao. Na sjednici gradskog vijeća održanoj 13. lipnja 2019. da je iznio svoj stav da zid nije moguće graditi kako je u tom trenutku bio u javnosti komuniciran, a radilo se dakle o vremenu kada je tužitelj gradnju započeo bez da je zatražio izdavanje građevinske dozvole, koje je gradnja potom od strane inspekcije zabranjena . Da od strane političke stranke (HDZ-a) na njega nije vršen nikakav pritisak vezan uz postupanje nadležnih tijela glede projekta Hotela na Korani. On osobno da je smatrao da bi provođenje urbanističko-arhitektonskog natječaja predstavljalo najbolje rješenje jer da se radi o iznimno vrijednoj i za grad Karlovac značajnoj lokaciji, a na ovaj način da bi se omogućilo iznalaženje najkvalitetnijeg rješenja, kako u estetskom tako i u funkcionalnom smislu, stoga da je tužitelju javno ponudio suradnju, kao inicijativu grada za njegov 440. rođendan, da grad, uz tužitelja, snosi dio troškova provođenja ovog natječaja, no tužitelj da navedeno nije prihvatio.

37./ ZH koji je od 2007. do lipnja 2017. bio karlovački gradonačelnik, a potom od 31. kolovoza 2020. karlovački župan, iskazao je, također uvjerljivo i logično, da nije postupao vršeći pritisak na nadležna tijela prilikom odlučivanja o predmetnom tužiteljevom zahtjevu. Iako se nije sjećao sadržaja koji proizlazi iz zapisnika sa sjednice županijske skupštine održane 7. lipnja 2019., ova okolnost ne ukazuje na neuvjerljivost iskaza ovog svjedoka o odlučnim okolnostima. Naime, isti je, a kako i sam iskazuje, u spornom razdoblju javno komunicirao svoj osobni stav kao građanin Karlovca, tada i politički aktivan, vezan uz gradnju predmetnog zida. U ovom trenutku komunicirao je stav o gradnji zida kakav je (zid) tužitelj tada komunicirao u javnosti, a gradnju kojeg je započeo iako nije prethodno ishodio potrebne dozvole. Da se, ako se ima u vidu zid kakav je u konačnici sagrađen, u početku radilo o planiranoj radilo o gradnji koja nije bila prihvatljiva, jer da je tužitelj u tom početnom vremenu komunicirao gradnju objekta znatno veće površine, koji da je, zbog svoje visine bio praktično kao "berlinski zid" . U konačnici da je sagrađen zid koji je lijepo uklopljen u prostor. Da nije smatrao da njegovi javni komentari mogu biti od utjecaja na donošenje odluka nadležnih tijela i da smatra da u konkretnom slučaju nisu bili od utjecaja. ĐH, iako danas više nemaju dodirnih točaka, da i dalje smatra prijateljem.

38./ Niti iz iskaza svjedoka ĐH (tužiteljevog prokurista), CH (tužiteljevog ovlaštenog projektanata na predmetnom građenju), odnosno zastupnice po zakonu tužitelja TH, ne proizlazi osnovanost tužiteljevih navoda o proizvoljnom postupanju nadležnih upravnih tijela na štetu tužitelja, pod pritiskom javnosti i utjecajnih pojedinaca. Stoga je zaključak ovog suda da su tvrdnje ovih osoba, da su nadležna tijela pod pritiskom javnosti i politike postupala na štetu tužitelja, posljedica subjektivnog njihovog dojma, uslijed raspravljanja o tužiteljevoj gradnji u zainteresiranoj karlovačkoj javnosti i nezadovoljstva tužitelja donesenim odlukama, no da nemaju uporišta u konkretnom postupanju nadležnih službenika (AH i IH) koji su neposredno rješavali predmetnu upravnu stvar.

39./ Naime, nisu osnovani navodi svjedoka ĐH, da grad Karlovac tužitelju najprije gradnju zaštitnog zida nije osporavao, naime, tužitelj se tek, nakon što mu je, gradnju započetu bez građevinske dozvole, zabranila nadležna inspekcija, obratio nadležnim gradskim upravnim tijelima radi izdavanja građevinske dozvole za gradnju zaštitnog zida - nasipa. Stoga se nadalje ne može niti ocijeniti osnovanom tvrdnja iz iskaza ovog svjedoka, da bi tužitelju grad Karlovac gradnju zida počeo osporavati nakon što se pojavila udruga "Spasimo Koranu", odnosno s ciljem osiguravanja uspjela političke stranke (HDZ-a) na izborima. Dakle, nisu osnovane tvrdnje ovog svjedoka da bi tužitelju najprije nadležna gradska tijela izdala dozvole za gradnju, potom, da bi neka crna ruka, dok je HDZ bio na vlasti u gradu i u državi, dovela do toga da su odluke ukidane i gradnja da je tužitelju onemogućena. Stoga je očito subjektivni dojam ovog svjedoka, da bi postupanje upravnih tijela u konkretnom slučaju bilo poduzeto jer se politika prepala pritiska Zelenih i izvršila nedopušten pritisak na nadležna upravna tijela. Iz istih razloga stoga, isključivo subjektivni osjećaj, po ocjeni ovog suda, predstavljaju tvrdnje zastupnice po zakonu tužitelja TH , da je postojao politički pritisak ČH i ZH na postupanje nadležnih tijela na način da su tužitelju, nakon što mu je najprije gradnja odobrena, a nakon pojave udruge "Spasimo Koranu", opstruirano izvođenje radova na izgradnji zaštitnog zida.

40./ Svjedok CH iskazao je da je u početku njegovog rada na projektu Hotela Korana, za tužitelja kao investitora, sve izgledalo kao romansa, investitora s jedna, a politike, odnosno nadležnih tijela s druge strane. Naime, na početku da je tužitelj imao veliku podršku politike i nadležnog gradskog ureda u ostvarivanju projekta Hotela Korana. Nakon plavljenja, po okončanju prve faze rekonstrukcije, da je tužitelju postalo jasno da će, radi zaštite budućeg objekta koji je trebalo rekonstruirati, sam morati pristupiti gradnji potpornog zaštitnog zida. Nakon što je tužitelj ovu gradnju započeo bez prethodnog izdavanja građevinske dozvole, prijavom gradnje jednostavne građevine, da se počinju događati značajnije pomutnje u zainteresiranoj javnosti, prije svega arhitektonske struke. Naime, od samih početaka da su postojala različita razmišljanja treba li rekonstrukciju hotela provesti unutar gabarita ranije građevine hotela ili ići na novo idejno rješenje, a koje bi tada podrazumijevalo obvezu provođenja urbanističko-arhitektonskog natječaja. Tužitelju kao investitoru da javni natječaj nije bio u interesu, jer osim troška, znači i da mora prihvatiti rješenja koje nije sam odabrao. Po ocjeni ovog suda, nisu životno uvjerljivi, a osim toga suprotni su kako iskazima AH tako i sadržaju odluka koje su donijele, navodi ovog svjedoka da bi mu AH rekla da bi ona dozvolu za gradnju zida izdala izdala, no da gazda, misleći pri tome na ZH, to ne da, kao i navodi da je ovaj svjedok neposredno komunicirao s IH, koja da mu je, uz tadašnjeg ministra nadležnog ministarstva, sugerirala na koji način da sastavi žalbu, no potom je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, zbog pritiska utjecajne HDZ-ovke NH ipak odbija (potvrđujući rješenje prvostupanjskog tijela).

41./ U bitnome, ni sam CH nije iskazao da je upravo primjenom odredaba o regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama smatrao da je traženi zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za gradnju zaštitnog zida – nasipa trebalo cijeniti, a kako je to u konačnici ukazao upravni sud. Naime, isti je, iskazujući naveo da je građenje započeo prijavom jednostavne građevine, odnosno kasnije da je gradnja zatražena za gradnju potpornog zida, dakle niti sam kao ovlašteni projektant nije ukazivao, sve do donošenja odluke upravnog suda, da bi tuž itelj zahtjev podnosio pozivajući se na odredbe o gradnji vodnih građevina, niti je u konačnici s tim u vezi prethodno zatražio izdavanje odgovarajućih vodopravnih uvjeta. Nadalje, ovaj je svjedok, a kao i AH, HH, FH, ZH i ČH, također iskazao da je po njegovom shvaćanju, tužitelj kao investitor bio dužan provesti urbanističko-arhitektonski natječaj da nije pristupio rekonstrukciji hotela unutar gabarita starog hotela. Navedeno ukazuje da je i tužiteljev projektant (CH) obvezu provođenja urbanističko-arhitektonskog natječaja glede rekonstrukcije hotela tumačio drugačije od pravnog shvaćanja izraženog u predmetnoj odluci upravnog suda, smatrajući da je tužitelj obveznik provođenja ovog natječaja ako rekonstrukciju hotela vrši izvan gabarita ranije građevine Hotela Korana.

42./ Konačno, u odnosu na tužiteljeve tvrdnje o nezakonitom postupanju nadležne inspekcije prilikom zabrane gradnje koju je tužitelj započeo bez izdavanja građevinske dozvole, za ukazati je da, suprotno shvaćanju tužitelja, iz citirane odluke upravnog suda ne proizlazi osnovanom tvrdnja tužitelje da mu za gradnju zaštitnog zida nasipa građevinska dozvole uopće ne bi bila potrebna, dakle da je zbog nezakonitog postupanja građevinske inspekcije bez potrebe pokrenuo postupak radi izdavanja ove građevinske dozvole. Pri tome, uvjerljivo i logično iskazala je svjedokinja PHA, koja je u vezi predmetnog građenja obavljala poslove inspekcijskog nadzora, da je prilikom donošenja rješenja kojim je gradnju zabranila, postupala u skladu sa zakonskim obvezama jer da se nije radilo o građevini za koju prethodno izdavanje građevinske dozvole nije bilo potrebno. S obzirom dakle da je tužitelj gradnju započeo bez da je prethodno ishodio građevinsku dozvolu, koja mu je za planiranu gradnju zaštitnog zida – nasipa nedvojbeno bila potrebna, to su očito neosnovane tvrdnje tužitelja da bi ova svjedokinja, kada je takvu nedopuštenu gradnju zabranila, postupala pod pritiskom ili utjecajem u namjeri da tužitelja opstruira. Okolnost da je ova svjedokinja potom, pa sve i da je to učinila neosnovano, CH stegovno prijavila nadležnoj komori, nema stoga za posljedicu zaključak da je, protivno propisima, zabranjujući gradnju bez ishođene građevinske dozvole, postupala nepravilno i nezakonito na štetu tužitelja. Konačno, da je i sam tužitelj koristio neprimjeren način komunikacije, ukazuje i da je ova svjedokinja u jednoj od bilješki sastavljenoj u vezi postupanja glede tužitelja, navela da joj je TH rekla, da nije ČH šef grada, već ZH i da tužitelj može raditi što hoće. Pojasnila je da je ovo bilješku sastavila, procjenjujući da bi postupanje tužitelja moglo prerasti u pritisak, međutim takav pritisak da se u konačnici nije ostvario.

43./ Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, po ocjeni ovog suda ne proizlaze osnovanima tvrdnje da bi postupanje prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog tijela prilikom donošenja odluke u tužiteljevom zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za gradnju nasipa zaštitnog zida bilo posljedica proizvoljne i samovoljne primjene materijalnog prava, odnosno pogrešnog tumačenja zakona pod nedopuštenim pritiskom. Naime, u spornoj situaciji odluke su donosila upravna tijela unutar svoje zakonom utvrđene nadležnosti. Obrazloženja donesenih odluka sadrže jasne i obrazložene razloge o zauzimanju pravnih shvaćanja o primjeni materijalnih propisa temeljem kojih su nadležna tijela odlučivala o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva za izdavanje tražene građevinske dozvole. Po ocjeni ovog suda ne proizlazi osnovanom tvrdnja o proizvoljnosti u postupanju niti prvostupanjskog niti drugostupanjskog upravnog tijela. Nakon što je tijelo prvog stupnja odbilo 10. rujna 2019. tužiteljev zahtjev od 28. lipnja 2019., drugostupanjsko je tijelo ovu odluku poništilo, a u ponovljenom postupku je tijelo prvog stupnja, suprotno tvrdnjama tužitelja iz žalbe, postupilo u skladu s uputama tijela drugog stupnja koje je potom prvostupanjsko rješenje od 24. siječnja 2020. potvrdilo 9. travnja 2020. Pri tome su nadležna upravna tijela dala obrazložene razloge na kojima su temeljila zauzeto shvaćanje o neosnovanosti zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole. Neosnovano stoga tvrdi tužitelj da bi se radilo o proizvoljnom tumačenju propisa ili donošenju odluke pod pritiskom. U odluci upravnog suda od 21. listopada 2020. izraženo je pravno shvaćanje različito od pravnog shvaćana na kojem su upravna tijela temeljila prethodne odluke. No, u ponovnom postupku prvostupanjsko je upravno tijelo zaključkom od 7. prosinca 2020. postupilo u skladu s pravnim shvaćanjem upravnog suda, te je, nakon što je tužitelj potrebne isprave priložio 8. ožujka 2021., zahtjevu udovoljilo izdavanjem tražene građevinske dozvole 23. ožujka 2021. (pravomoćne 30. ožujka 2021.). Pravilno stoga ukazuje tuženica da se radi o redovnom tijeku upravnog postupka u kojem je tužitelju, dopuštenim sredstvima i načinom postupanja nadležnih tijela omogućeno ostvarenje njegovih prava.

44./ Naime, valja imati u vidu specifičnu narav upravnog postupka u kojem se, u dva stupnja, odlučuje o zahtjevima za izdavanje građevinske dozvole, a potom i predviđenu sudsku kontrolu ovih upravih akata. Osnovu odštetne odgovornosti države ne može stoga predstavljati svaka pogrešna primjena materijalnog prava od strane nadležnog tijela u upravnom postupku. Ne radi se stoga o nezakonitom i nepravilnom postupanju upravnih tijela u svakoj odluci koju više tijelo ukine u postupku povodom pravnih lijekova. Da bi se radilo o nezakonitom ili nepravilnom radu nadležnih tijela prilikom donošenja odluke o upravnoj svari, s posljedicom odgovornosti države za štetu, nije dostatno da je pogrešna odluka rezultat pogrešnog pravnog shvaćanja nadležnog tijela, kao u konkretnom slučaju, već se mora raditi o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava, što, po ocjeni ovog suda, a na temelju prethodno izloženog, konkretno nije slučaj.

45./ Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nadležna tijela u obavljanju poslova državne uprave nisu postupala nezakonito i nepravilno pa nije ispunjena prava od kumulativnih pretpostavki odgovornosti tuženice za štetu. Daljnje pretpostavke vezane uz nastanak štete i uzročnost, odnosno visinu štete te osnovanost prigovora zastare sud stoga nije utvrđivao jer nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

46./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene, sud je odbio preostale tužiteljeve dokazne prijedloge. Pri tome, u odnosu na tužiteljeve dokazne prijedloge pribave službenim putem isprava vezanih uz donošenje rješenja za građenje temeljem kojeg je 2014. izdana dozvola za obnovu cijelog hotela Korana (iz podneska od 19. studenog 2025. i 30. siječnja 2026.), ocjena je ovog suda da se radi o ispravama koje nisu potrebne radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Ove isprave prije svega, jer se radi upravo o ispravama tužitelja kao investitora sud ne nalazi razloga pribavljati službenim putem (razlog iz odredbe čl. 232. st. 1. i 3. ZPP-a). Nadalje, ove isprave tužitelj predlaže kao dokaze radi utvrđenja pretpostavke uzročnosti, jer tvrdi da je šteta naknadu koje potražuje nastala uslijed nemogućnosti daljnje rekonstrukcije hotela Korana, a koja da mu je rekonstrukcija bila dozvoljena još rješenjem za građenje izdanim 2014. Međutim, zbog izostanka jedna od kumulativnih pretpostavki odštetne odgovornosti tužene u konkretnom slučaju (nezakonitog i nepravilnog rada koji bi za posljedicu imao odgovornost države za štetu) nije bilo mjesta raspravljanju oprečnih navoda stranaka o ispunjenju preostalih pretpostavki odgovornosti.

47./ Ocjenjujući da nisu od utjecaja na donošenje odluke, jer da je dostavljen zapisnik sjednice županijske skupštine od 7. lipnja 2019., kojeg je tužitelj pribavio neposrednim obraćanjem županijskoj skupštini, isprava u vjerodostojnost sadržaja koje, unatoč iskazu ZH, sud nema razloga sumnjati, odbijen je prijedlog tuženika pribave ove isprave službenim putem.

48./ S obzirom da po ocjeni ovog suda nije osnovana osnova odštetnog zahtjeva, to nije bilo mjesta raspravljanju da li je tužitelju nastala šteta naknadu koje potražuje, da li je ovu štetu uzrokovalo postupanje nadležnih upravnih tijela, kako to tužitelj tvrdi, dakle preostalih kumulativnih pretpostavki odgovornosti tužene za štetu zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave. Nadalje, nije bilo mjesta raspravljanju činjenica vezanih uz visinu nastale štete odnosno doprinos tužitelja visini nastale štete. Stoga su kao nepotrebni odbijeni i dokazni prijedlozi provođenja vještačenje (građevinskog odnosno financijskog vještačenja) na okolnost visine zahtjeva po osnovi izmakle dobiti i štete uslijed povećanja cijene materijala, odnosno na okolnost da je gradnja zaštitnog zida bila nužna za daljnje radove rekonstrukcije i izgradnje objekta hotelsko turističke namjene.

49./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a tuženici je dužan naknaditi troškove koje joj je izazvao vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a). O zahtjevu tuženice za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po državnom odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa) odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženici priznat trošak za:

- sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora (T.br. 32/1 Tarife),

- sastav odgovora na tužbu i obrazloženog podneska od 14. ožujka 2024. (T.br. 8/1 Tarife)

- zastupanja na ročištu 23. svibnja 2024., 16. listopada 2025., 25., 26. i 27. veljače 2026 (T.br. 9/1 Tarife),

u iznosu od po 20.000,00 eur za svaku radnju, dakle ukupno 160.000,00 eur.

50./ Trošak za sastav podnesaka od 30. rujna 2025. i 14. studenog 2025. nije priznat na teret protivne strane, jer se radi o podnescima u kojima tužena u bitnome ponavlja ranije iznijete navode (pa nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a)), odnosno daje očitovanja i prilaže isprave koje je mogla i bila dužna dati pri poduzimanju ranijih radnji tijekom postupka, za poduzimanje kojih je trošak priznat (razlog iz odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a).

51./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO), mjerodavnoj za ostale odnose.

U Zagrebu 13. travnja 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.