REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-7328/2020-54
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radovan, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika BIRO MEDIA INTL. d.o.o., Zagreb, Rebrovac 23, OIB: 99726718692, koga zastupa punomoćnica Ema Vukić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o. u Rijeci, te u pravnoj stvari tužitelja BIRO MEDIA INTL. d.o.o., Zagreb, Rebrovac 23, OIB: 99726718692, koga zastupa punomoćnica Ema Vukić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženice CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radovan, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nedopuštenosti otkaza i utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Nade Milić, odvjetnice, i punomoćnice tuženika, 13. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku BIRO MEDIA INTL. d.o.o. isplatiti tužiteljici CG iznos 7.480,14 EUR (slovima: sedam tisuća četiri stotine osamdeset eura i četrnaest centi), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2020. do isplate, po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika BIRO MEDIA INTL. d.o.o. u dijelu u kojem predlaže utvrditi da je Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2020., kojom Odlukom se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. siječnja 2017. pravno nevaljana, nezakonita i ništetna te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.
III Nalaže se tuženiku BIRO MEDIA INTL. d.o.o. naknaditi tužiteljici CG trošak parničnog postupka u iznosu 1.800,00 EUR (slovima: tisuću osam stotina) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 13. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tužiteljice CG za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu 1.200,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
V Odbija se zahtjev tuženika BIRO MEDIA INTL. d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 4.375,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate te sudske pristojbe na presudu u iznosu 663,61 EUR.
r i j e š i o j e
Odbacuje se protutužba tuženika BIRO MEDIA INTL. d.o.o. od 11. rujna 2020. u dijelu pod točkom 1. i u dijelu pod točkom 2. u kojem predlaže utvrditi da je Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2020., kojom Odlukom se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. siječnja 2017., nedopuštena.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 4. kolovoza 2020. navodi da je kod tuženika započela s radom 1. rujna 2000., nakon čega je imala prekid, a drugi radni odnos je započeo 1. prosinca 2003. i trajao do 31. ožujka 2020., kada joj je Odlukom o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2020. Ugovor o radu otkazan zbog gospodarskih i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), da na temelju točke IV. citirane Odluke tužiteljica ima pravo na otpremninu u visini od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je ostvarila u tri mjeseca prije prestanka Ugovora o radu. Budući da joj tuženik nije isplatio predmetnu otpremninu, konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 2. veljače 2026. predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa 7.480,14 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2020. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 11. rujna 2020. navodi da radni odnos tužiteljice nije prestao na temelju Odluke tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu od 1. ožujka 2020. jer takvu odluku nije potpisala ovlaštena osoba tuženika ŠG, već je radni odnos tužiteljice prestao na temelju otkaza same tužiteljice koja je to izravnim, usmenim putem priopćila direktorici tuženika, da je tuženik tek primitkom tužbe prvi puta vidio Odluku od 1. ožujka 2020. iz koje je vidljivo da je Odluku potpisala sama tužiteljica, da je u konkretnom slučaju tužiteljica očito zlouporabila povjerenje tuženika na način da je neovlašteno uporabila žig tuženika i potpisala Odluku za čije potpisivanje nije bila ovlaštena. Zbog navedenog smatra da je predmetna Odluka nedopuštena, pravno nevaljana, nezakonita i ništetna te kao takva ne proizvodi pravne učinke pa shodno tome nisu ispunjeni uvjeti iz članka 126. Zakona o radu i tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti neosnovan. Istim podneskom tuženik podnosi protutužbu kojom predlaže odbiti kao u cijelosti neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, utvrditi da je Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2020. nedopuštena, pravno nevaljana, nezakonita i ništetna te da ne proizvodi nikakve pravne učinke uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
3. Podneskom od 25. studenog 2020. tužiteljica, za slučaj da sud protutužbeni zahtjev tuženika ocijeni osnovanim, a tužiteljičin prvotno postavljeni tužbeni zahtjev neosnovanim, podnosi podredni (tzv. eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, konačno uređen na ročištu održanom 27. veljače 2026., kojim predlaže raskinuti Ugovor o radu od 16. veljače 2016. sklopljen između tužiteljice, kao radnice, i tuženika, kao poslodavca, s danom 14. srpnja 2020. te naložiti tuženiku isplatu iznosa 5.317,21 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
4. Tužiteljica je podneskom od 2. veljače 2026., nakon provedenog financijskog vještačenja, uredila tužbeni zahtjev na način da je smanjila prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što predstavlja povlačenje tužbe za iznos 2.457,56 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2020. do isplate (tako i VSRH u rješenju od 6. rujna 2022. poslovnog broja Rev 899/2022). Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), odlučeno je kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 27. veljače 2026.
5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem elektroničkih zapisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 3-5, 79-82 spisa), Odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2020. (list 6 spisa), obračuna isplaćene plaće/naknade plaće (list 7-14 spisa), elektronskog izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 26-27 spisa), e-mail korespondencije (list 28-30, 75-78, 135-136 spisa), korespondencije iz WhatsApp aplikacije (list 31, 73-74, 140- 143 spisa), ugovora o radu i aneksa ugovora o radu (list 45-47, 50-62, 65-67, 72 spisa), različite dokumentacije drugih radnika tuženika (list 48-49, 63-64, 68-71, 130-134 spisa), popisa obračunskih lista (list 83 spisa), potvrde o plaći (list 84 spisa), ugovora o radu (list 144-145 spisa), obrasca eM-2P (list 146 spisa), povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 150-152 spisa), usporedbe prihoda (list 155 spisa), potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 161-162, 168-170 spisa), saslušana je svjedokinja ŽG (list 178-180 spisa), tužiteljica CG (list 188-191 spisa) i zastupnica po zakonu tuženika ŠG (list 191-193 spisa) te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (list 230-232 spisa).
6. Tuženik je na ročištu održanom 5. lipnja 2025. odustao od dokaznih prijedloga za provođenje grafološkog i financijskog vještačenja, slijedom čega sud navedene dokaze nije izvodio.
7. Na ročištu održanom 27. veljače 2026. odbijeni su dokazni prijedlozi tužiteljice za saslušanje svjedoka DG, ČG, PG i RG, kao nepotrebni, budući da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
8. Sud nije izvodio dokaz grafološkim vještačenjem koji je tužiteljica "po potrebi" predložila izvesti jer tijekom postupka nije bilo sporno da je tužiteljica potpisala Odluku od 1. ožujka 2020. te ostalu radnopravnu dokumentaciju drugih radnika tuženika.
9. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, dok je protutužba tuženika djelomično nedopuštena, a protutužbeni zahtjev tuženika je u preostalom dijelu neosnovan.
10. Predmet spora su zahtjev tužiteljice za isplatu otpremnine u iznosu 7.480,14 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2020. do isplate, protutužbeni zahtjevi tuženika za odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice, utvrđenje da je Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2020. nedopuštena, pravno nevaljana, nezakonita i ništetna te da ne proizvodi nikakve pravne učinke te podredni zahtjev tužiteljice za sudski raskid Ugovor o radu od 16. veljače 2016. s danom 14. srpnja 2020. i naloga tuženiku za isplatu iznosa 5.317,21 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika neprekidno od 1. prosinca 2003. do 31. ožujka 2020. na radnom mjestu referenta.
12. Sporno je u ovom predmetu ima li tužiteljica pravo na isplatu otpremnine te je li Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2020. nedopuštena, nezakonita ili ništetna.
13. Odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) propisano je da je otpremnina, u smislu toga Zakona, novčani iznos koji kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu poslodavac isplaćuje radniku kojem ugovor o radu otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada. Stavkom 3. citiranog članka propisano je da se iznos otpremnine određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, a ne smije se ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca. Stavkom 4. citiranog članka propisano je da ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine iz stavka 3. ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
14. Iz WhatsApp poruke od 30. ožujka 2020. (list 73-74 spisa) proizlazi da je tužiteljica predložila prestanak njenog ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom s čime se zastupnica po zakonu tuženika ŠG složila, da je zastupnica po zakonu tuženika predložila da se tužiteljici otkaže Ugovor o radu sa sutrašnjim datumom (31. ožujka 2020.) kako ne bi izgubili potporu za mjesec travanj i da minimalac "ne kvari" prosjek tužiteljici ako "burza" ovisi o primanjima koje tužiteljica ima, da je zastupnica po zakonu tuženika zamolila tužiteljicu da o tome ne govori nikome.
15. Iz WhatsApp poruke od 31. ožujka 2020. (list 140-141 spisa) proizlazi da je svjedokinju ŽG predmetnog dana telefonskim putem kontaktirala zastupnica po zakonu tuženika ŠG koja je od svjedokinje tražila da otkaz tužiteljice budu stroga tajna, da je svjedokinja pročitala Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice zastupnici po zakona tuženika ŠG i rekla joj da tada radi odjavu.
16. Iz e-maila od 22. svibnja 2020. sastavljenog od strane zastupnice po zakonu tuženika ŠG, a upućenog tužiteljici (list 77-78 spisa) u bitnome proizlazi da su navedene, osim u poslovnom, bile u privatnom, prijateljskom odnosu, da je tužiteljica predložila prestanak ugovora o radu, a zastupnica po zakonu tuženika je pristala na isti na način da ugovor o radu tužiteljici prestane otkazom koji je poslodavac dao radnici ("ti si tražila da ti dam otkaz kako bi mogla dobivati naknadu od burze – vrlo dobro znaš da to nikome nismo davali – ni to mi nije bio problem jer si to ti. Jedina si osoba koju pri otkazu nisam tražila da nema nikakvih potraživanja
– iako sam znala kakav je zakon – i opet jer si to ti."), da je zastupnica po zakonu tuženika imala saznanja o prestanku ugovora o radu i odjavi tužiteljice ("Odjavila sam te u jednom danu kako bi ti prosjek bio veći – jer koliko znam naknada od burze ide ovisno od plaće – a mi smo bili upravo u procesu da idemo na minimalac – i to si znala – jer si ti nove ugovore i radila"), da je tuženik u 2018. i 2019. poslovao s gubitkom ("I nije te briga što imaš najveću plaću i koja je u posljednjoj godini rasla iako firma i u 2018 i 2019 ima gubitak?... Ti si jedina znala – jer si u knjigovodstvu da smo imali veće rashode od prihoda, a i ova godina zbog korone i krize može biti samo gora."), da zastupnica po zakonu tuženika odbija isplatiti otpremninu tužiteljici, iako je svjesna da je tužiteljici ugovor o radu prestao otkazom koji je poslodavac dao radnici ("Naravno da mi otpremnina ne pada napamet. Neka me i država kazni što si me nagovorila da ti dam otkaz – umjesto da si ga ti dala – znaš da to imam napismeno od tebe u porukama. Neka, neka i platim kaznu – emotivna bol mi je gora od svih kazni koje mogu doći").
17. Iz radnopravne dokumentacije drugih radnika tuženika (list 45-62, 68-72 spisa) proizlazi da je tužiteljica potpisivala navedenu dokumentaciju u ime tuženika.
18. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika neprekidno od 1. prosinca 2003. do 31. ožujka 2020. na radnom mjestu referenta, da se od 2006. sva poslovna komunikacija koja se tiče knjigovodstva i poslovanja tuženika odvijala između tužiteljice i svjedokinje ŽG, da je zastupnica po zakonu tuženika ŠG rijetko izravno komunicirala sa svjedokinjom ŽG, da je njena pitanja uglavnom prenosila tužiteljica, da je tužiteljica uobičajeno i godinama potpisivala poslovnu dokumentaciju za tuženika (ugovore, odluke o otkazu, odluke za potrebe banaka) na način da je tužiteljica prije svog potpisa stavljala "u.z.", odnosno "u zamjenu", s čime je zastupnica po zakonu tuženika ŠG bila upoznata, da su tužiteljica i zastupnica po zakonu tuženika ŠG **.**.2020. dogovorile da tužiteljičin Ugovor o radu prestane poslovno uvjetovanim otkazom, da je tužiteljica od svjedokinje ŽG tražila dostavu predloška odluke o poslovno uvjetovanom otkazu što joj je svjedokinja i dostavila putem elektroničke pošte 31. ožujka 2020., da je tužiteljica svjedokinji ŽG **.**.2020. putem elektroničke pošte poslala Odluku o otkazu koju je sama tužiteljica potpisala na uobičajen način navodeći prije svog imena "u.z.", da je zastupnica po zakonu tuženika ŠG istog dana telefonskim putem kontaktirala svjedokinju ŽG s uputom da odjavi tužiteljicu s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, da je ŽG rekla zastupnici po zakonu tuženika ŠG da joj je tužiteljica upravo poslala predmetnu Odluku putem elektroničke pošte, da joj je pročitala predmetnu Odluku, na što joj je zastupnica po zakonu tuženika ŠG rekla da je to u redu i da na temelju upravo te Odluke odjavi tužiteljicu, što je svjedokinja ŽG i učinila, koristeći elektronički potpis tužiteljice kojim je raspolagala za potrebe poslovanja tuženika, da tuženik nije isplatio otpremninu tužiteljici.
19. Navedeno u bitnome proizlazi iz iskaza svjedokinje ŽG i tužiteljice CG, kojima je sud u cijelosti povjerovao budući da su iskazivale uvjerljivo, logično, u bitnome u suglasnosti jedna s drugom te materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 3-6, 28, 45-62, 68-78, 140-141, 146 spisa).
20. Sud nije povjerovao iskazu zastupnice po zakonu tuženika ŠG u dijelovima u kojima iskazuje da nije imala nikakvih saznanja o donošenju Odluke o otkazu tužiteljici, da isto nije dogovarala s tužiteljicom, da je tek u svibnju 2020. saznala za odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljice, da tužiteljica nije imala ovlaštenje za potpisivanje aneksa ugovora o radu i odluka o otkazu, već samo dokumentacije koja se odnosila na račune u Financijskog agenciji i banci, da se u ožujku 2020. nije raspitivala na temelju čega je tužiteljica odjavljena jer je isto u suprotnosti s iskazima tužiteljice i svjedokinje ŽG, kojima je sud u cijelosti povjerovao, te s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 45-62, 68-78). Iz potonje materijalne dokumentacije jasnim proizlazi da je zastupnica po zakonu tuženika bila suglasna s prijedlogom tužiteljice da joj tuženik Ugovor o radu otkaže redovitim, poslovno uvjetovanim otkazom te da je sama predložila da se to napravi s danom 31. ožujka 2020., s kojim danom je tužiteljica i odjavljena s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, o čemu je zastupnica po zakonu tuženika imala pravovremena saznanja. Iz navedenog se zaključuje da je u tom dijelu iskaz zastupnice po zakonu bio neistinit. Također se napominje da nije životno niti logično da zastupnica po zakonu tuženika, koja je osnivačica i osoba ovlaštena za zastupanje tuženika od osnivanja tuženika (list 150-152 spisa), ne bi u ožujku 2020. u razgovoru sa svjedokinjom ŽG vezanom za odjavu tužiteljice provjerila način prestanka Ugovora o radu tužiteljice u slučaju da joj je bilo nepoznato ili nejasno na koji način je isti prestao, već da je samo ovlaš dala nalog svjedokinji da odjavi tužiteljicu.
21. Navodi se da, osim što je sud iskaz zastupnice po zakonu tuženika ŠG u dijelu u kojem iskazuje o okolnostima prestanka Ugovora o radu tužiteljice kod tuženika ocijenio neistinitim, konstrukcija tuženika da je Ugovor o radu tužiteljice prestao usmenim otkazom danim od strane same tužiteljice po Zakonu o radu nije niti moguća. Naime, usmeni otkaz nije dopušten i nema pravne učinke (članak 120. stavak 1. ZR) pa bi u tom slučaju tuženik, kao poslodavac, bio dužan od tužiteljice zahtijevati da otkaz preda u pisanom obliku ili utvrditi prestanak/otkazati ugovor o radu tužiteljice na jedan od zakonom propisanih načina (tako i Županijski sud u Bjelovaru u odluci poslovnog broja Gž R-132/2025 od 19. prosinca 2025). Budući da je isto u konkretnom slučaju izostalo te da tuženik, ni nakon navodnog saznanja zastupnice po zakonu tuženika za Odluku o otkazu od 1. ožujka 2020. u svibnju 2020. nije predmetnu Odluku stavio izvan snage (što je isto bila mogućnost), jedino je moguće zaključiti da je tuženik bio suglasan s načinom prestanka Ugovora o radu tužiteljice kod tuženika.
22. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.
23. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića iz trgovačkog društva Ručević vještačenja d.o.o. od 17. studenog 2025. proizlazi da visina neisplaćene otpremnine tužiteljice iznosi 7.480,14 EUR.
24. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje niti su prigovarale matematičkom izračunu istog.
25. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića iz trgovačkog društva Ručević vještačenja d.o.o. jer je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, a sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju u spisu.
26. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog suda tužiteljica ima pravo na isplatu otpremnine u visini šest prosječnih mjesečnih plaća koje je ostvarila u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, odnosno u iznosu 7.480,14 EUR, koji proizlazi iz nalaza i mišljenja od 17. studenog 2025. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena neprekidno više od 16 godina te da je tužiteljici Ugovor o radu prestao na temelju Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2020. (redoviti, poslovno uvjetovani otkaz), koji je prethodno bio dogovoren između tužiteljice i zastupnice po zakonu tuženika ŠG te odobren od strane potonje.
27. Činjenica da je tužiteljica potpisala predmetnu Odluku s naznakom "u.z." i svojim čitkim imenom i prezimenom ne čini predmetnu Odluku pravno nevaljanom, nezakonitom ili ništetnom, kako to navodi tuženik, budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica uobičajeno i godinama potpisivala takvu i sličnu poslovnu dokumentaciju u ime tuženika, s čime je zastupnica po zakonu tuženika bila upoznata i isto je očito odobravala te da je sadržaj predmetne Odluke bio prethodno dogovoren sa zastupnicom po zakonu tuženika. Također se navodi da tuženik nakon navodnog saznanja za predmetnu odluku u svibnju 2020. (tri mjeseca prije podnošenja tužbe u ovom predmetu) nije poduzeo nikakve pravne radnje kako bi istu stavio izvan snage ili eventualno tužiteljicu prijavio za počinjenje kaznenog djela (ako je smatrao da je isto počinjeno), što nije logično niti pravno prihvatljivo ponašanje tuženika, kao pravne osobe i poslodavca koji zapošljava određeni broj radnika, pa je jedino moguće zaključiti da je zastupnica po zakonu tuženika o navedenom imala pravovremena saznanja i isto je odobrila (što proizlazi i iz WhatsApp korespondencije).
28. Stoga je, na temelju odredbe članka 126. ZR, odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.
29. Budući da, na temelju odredbi članaka 2. i 4. ZPP, sud nakon provedenog postupka odlučuje o tužbenom zahtjevu tužitelja na način da isti prihvaća ili odbija, isto ne može, prema ocjeni ovog suda, biti predmet protutužbenog zahtjeva tuženika. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
30. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je Ugovor o radu tužiteljice prestao na temelju Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2020., odnosno redovitim, poslovno uvjetovanim otkazom, prema ocjeni ovog suda, tuženik nema pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe radi utvrđivanja nedopuštenosti citirane Odluke. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
31. Tuženik tijekom postupka, osim navoda da je u konkretnom slučaju tužiteljica očito zlouporabila povjerenje tuženika na način da je neovlašteno uporabila žig tuženika i potpisala Odluku za čije potpisivanje nije bila ovlaštena, što tijekom postupka nije utvrđeno, nije naveo druge razloge zbog kojih smatra da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2020. pravno nevaljana, nezakonita ili ništetna te kao takva ne proizvodi pravne učinke, a posljedično isto nije niti dokazao. Stoga je, na temelju odredbe članka 219. stavka 1. ZPP i članka 221.a. ZPP, odlučeno kao u stavku II izreke ove presude.
32. Budući da je sud tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim, a protutužbeni zahtjev tuženika djelomično nedopuštenim, a djelomično neosnovanim, sud nije odlučivao o podredno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice iz podneska od 25. studenog 2020. (tako i VSRH u odluci od 27. listopada 2004. poslovnog broja: Revr 103/02).
33. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
34. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje na glavno potraživanje teku od 1. travnja 2020. (sljedećeg dana od dana isteka otkaznog roka) do isplate, na temelju odredbe članka 29. stavaka 1., 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).
35. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema konačno postavljenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu 7.480,14 EUR.
36. Tužiteljici je dosuđen trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7/1), sastava podneska od 25. studenog 2020. (kojim je odgovorila na navode tuženika iz odgovora na tužbu i postavila podredni tužbeni zahtjev) od 100 bodova (Tbr. 8/1), sastava podneska od 2. veljače 2026. (kojim je konačno uredila tužbeni zahtjev) od 25 bodova (Tbr. 8/4), pristupa na ročišta održana 15. veljače 2021., 9. lipnja 2021., 13. rujna 2022., 5. svibnja 2023., 5. lipnja 2025. i 27. veljače 2026. od 6x100 bodova (Tbr. 9/1), pristupa na ročišta održana 8. veljače 2023., 12. rujna 2023. i 10. siječnja 2025. od 3x25 bodova (Tbr. 9/5), što, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3), ukupno iznosi 1.800,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.
37. Tužiteljici nije priznata razlika preko dosuđenog iznosa za radnje navedene u točki 36. obrazloženja presude budući da su iste u troškovniku zatražene u previsokom iznosu.
38. Tužiteljici, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 18. siječnja 2022. (kojim obavještava sud da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije postupio po traženju suda jer je isto bio u mogućnosti utvrditi i sam sud) i od 7. ožujka 2024. (kojim predlaže da tuženik dostavi Odluku o otkazu koja je već bila dostavljena u spis) budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Naposljetku, tužiteljici nije dosuđen trošak sastava podneska od 18. veljače 2025. budući da isti nije priložen ovom spisu.
39. Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke presude.
40. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO.
41. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu 4.375,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate te sudske pristojbe na presudu u iznosu 663,61 EUR odbijen je, kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku V izreke presude.
42. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.
U Zagrebu 13. travnja 2026.
Sutkinja
Mateja Cvitić Gašparac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženiku po pun.