REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Av. Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-917/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste Marijane Đurinac, uz sudjelovanje zapisničara Ljiljane Novosel, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZE, radi djela prekršaja iz čl. 19. st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22) kažnjivo po čl. 24. istog Zakona, povodom optužnog prijedloga PUZ-a, VII. Policijske postaje Zagreb, pod brojem: 211- 07/265/2189 od 28.siječnja 2026., temeljem članka 221. i 222. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), nakon ispitivanja okrivljenika u žurnom prekršajnom postupku, temeljem članka 179. stavak 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona, objavio je i
p r e s u d i o j e
Okrivljenik ZE, sin Z i R, djevojačko prezime majke N, rođen **.**.1977. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin RH, SSS, trgovac, zaposlen kao vozač taxi-a "Quick trade" j.d.o., s mjesečnim primanjima od 1.000 do 1.500 eura, razveden, dvoje djece, prekršajno osuđivan, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak.
I.) Temeljem članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona
oslobađa se od optužbe
da bi dana 27. prosinca 2025. godine u 20,00 sati u Zagrebu, na ulici na adresi u. [adresa], prekršio izrečenu zaštitnu mjeru "zabrana međusobnog približavanja na udaljenosti do 100 metara, međusobnog uznemiravanja i uhođenja" u odnosu na bivšu suprugu RE bez obzira gdje bi se ista nalazila u Republici Hrvatskoj, a koja je pravomoćno donesena od Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-17690/2025 od dana 23.11.2025 godine, u trajanju od šest mjeseci, tj. do 23. svibnja 2026. na način da bi se prilikom primopredaje djeteta više puta približio RE na udaljenost manju od 100 metara, a što je ista odlučila prijaviti 21. siječnja 2026. te je to kod iste izazvalo osjećaj uznemirenosti, straha i povredu dostojanstva
dakle, da kao počinitelj nasilja u obitelji nije postupao u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom
čime bi počinio prekršaj opisan u članku 19. stavak 1. i kažnjiv po članku 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,
II.) Obzirom na odluku pod točkom I.) izreke, prijedlog tužitelja za produljenjem zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji je bespredmetan.
III.) Temeljem čl.140.st.2. troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. PU Zagrebačka, VII Policijska postaja Zagreb, pod br. 211-07/265/2189 od 28.siječnja 2026.,podnjela je za optužni prijedlog protiv okrivljenog radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljeni je u svojoj obrani iskazao da sa bivšom suprugom ima velikih problema u komunikaciji i skrbi oko djece i razloga što su njihovi odnosi trajno teško poremećeni, time da sin niti ne želi više živjeti s njom, već je došao kod njega, jer ga je tukla, grebala pa je on pobjegao kod njega i završio u Kukuljevićevoj sa suicidalnim mislima i tragovima na ruci, a na temelju njegovih izjava morao je podnijeti i kaznene prijave probiv bivše supruge, zbog sumnje u zlostavljanje djece. Njihova kćer NE živi sa bivšom suprugom i dijete je s posebnim potrebama, a supruga je nju zlostavljala na način da bi ju zatvarala u kavez, tukla ju i često puta vrijeme provodila u alkoholiziranom stanju. Pred nadležnim sudom kao i pred Hrvatskih zavodom za socijalni rad, podnio je te prijave u svrhu zaštite djece. Osobno ne želi imati nikakvih kontakata sa njom, međutim upućeni su od strane Centra da se moraju dogovarati oko viđenja i susreta sa djecom. Obzirom da su oboje dobili zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja, pronašli su osobu koja bi bila posrednik prilikom primopredaje djeteta. Međutim, sama primopredaja ne funkcionira na način da bi mogli doista poštivati mjeru zabrane približavanja na manjoj od 100 metara, budući da posrednik samo fizički preuzima dijete da nije samo, na mjestu dogovora, do dolaska drugog roditelja. U vrijeme koje mu se stavlja na teret tj. 27.12.2025. u 20:00 sati, došao je na adresu u [adresa] i stao vozilom na kraju ulice, jer je to jedino mjesto sa kojeg može vidjeti je li dijete dovezeno. Činjenica je da to tehnički predstavlja manje od 100 metara, ali isto tako je činjenica da se nije približio bivšoj supruzi, već je ona prišla k njemu na udaljenost manjoj od 100 metara, jer je jedino tako mogla vidjeti njegovo vozilo. Nakon toga mu je poslala poruku da se udalji, kako ga ne bi prijavila policiji, ali on se nije mogao maknuti jer je bio u slijepoj ulici. Nakon toga ona je sa svojim vozilom otišla iza ugla, kod pekare, no on nije mogao vidjeti njezino vozilo i ne zna je li ostavila dijete, zbog čega joj poslao poruku, je li može preuzeti KE, na koju mu je ona potvrdno odgovorila. Napomenuo je da je ona sama odredila mjesto gdje će vršiti primopredaju djece i on je na to pristao, jer mu je tako dana i uputa od Centra u smislu da se dogovaraju, a dogovori su takvi da uvijek bude po njezinom. Slijedom navedenog, ne smatra da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, već je mišljenja da bivša supruga zloupotrebljava institucije te ovakvo inzistiranje na udaljenosti od 100 metara u uvjetima kada se radi o primopredaji djeteta sa posebnim potrebama, pogotovo u zimskom periodu, a koje je u jednom navratu bilo i bolesno, smatra doista pretjeranim i otežavajućim te prije svega manipulacijom. Na upit suda, ima li on broj telefona od gospođe HE obzirom da je ista posrednik prilikom primopredaje djeteta, isti je iskazao da nema, ali je ostavio svoj broj njezinom sinu K, jer je i on sudjelovao kao posrednik prilikom primopredaje djeteta. Napominje da sada oboje djece živi sa njim, na što je RE pristala upravo zbog ozbiljnih optužbi spram nje, jer je to bio jedini način da viđa djecu iako bi ih trebala viđati uz nadzor. Okrivljenik je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje dan pred policijom, navodeći istim neistinitim, te predložio da se na sve ove okolnosti sasluša RE te ĆE, te po potrebi da se pribavi izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u optužni prijedlog, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, obavijest žrtvi nasilja u obitelji, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom, dokazni materijal RE, zapisnik o ispitivanju svjedokinje, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, izvješće o uhićenju, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola i potvrda Odjela za prekršajne evidencije o prekršajnom kažnjavanju te se vrši uvid u pravomoćnu presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-17690/2025, pravomoćno 23.11.2025., te je saslušana žrtva nasilja u obitelji RE koja je dostavila u spis dodatnu dokumentaciju vezanu za prijašnju osuđivanost okrivljenika, presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu pod brojem Pp-10614/2022, dopis Osnovne škole Cvjetno naselje, mišljenje psihoterapeuta žrtve, obavijest žrtvi kaznenog djela - dijete, povijest bolesti na ime djeteta NE, podneske Hrvatskog zavoda za socijalni rad, te u zapisnik okrivljenika u kojem se očituje na iskaz RE.
4. Na raspravi održanoj 10. ožujka 2026. pristupila je žrtva nasilja u obitelji RE te je ista navela da želi koristiti svoje pravo i biti saslušana odvojeno od okrivljenika, budući da je u velikom strahu od njega i ne bi mogla u njegovoj prisutnosti potpuno i točno dati iskaz na okolnosti događaja. Navela je da je svjesna je da je ročište zakazano u 10 sati, no ista je molila da ju se sasluša ranije kako bi se kontakt sa okrivljenikom ograničio na najmanju moguću mjeru. Navela je da je ranije bio pokrenut i kazneni postupak protiv bivšeg supruga, budući da joj je nanio i tjelesne ozlijede, no tada joj je u Državnom odvjetništvu ponuđeno da koristi blagodat ne svjedočenja, a da će se okrivljeniku izreći uvjetna osuda i mjera psihosocijalnog tretmana. Dalje je navela da je okrivljeni bio već kažnjavan zbog nasilničkog ponašanja u obitelji na štetu nje i djece temeljem Odluke ovoga suda pod br. Pp-10614/2022, a koja je postala pravomoćna 13.10.2022., a u tijeku je i kazneni postupak zbog kaznenog djela prijetnje počinjen 2025. o čemu dostavlja dokumentaciju. Sud je ocijenio opravdanim i svrsishodnim saslušati žrtvu nasilja obitelji odvojeno od okrivljenika te je isti naknadno upoznat sa sadržajem iskaza. Svjedok žrtva nasilja u obitelji RE, na saslušanju je iskazala da se dobro sjeća događaja od 27.12.2025. kada je u večernjim satima prilikom primopredaje djeteta NE skoro došlo do kršenja mjere zabrane približavanja na udaljenosti manjoj od 100 metara od strane bivšeg supruga. Žrtva je detaljno opisala obiteljsku dinamiku u smislu vrlo konfliktnih i turbulentnih i teško narušenih odnosa između nje i okrivljenika te nje i djece zbog međusobnih prijava zbog nasilja u obitelji pri čemu je navela da je ranije, zajedno sa djecom, učestalo bila izložena nasilju u obitelji od strane bivšeg supruga. Isto tako je navela da sada oboje djece živi kod bivšeg supruga jer je ona sama prijavljena zbog nasilja u obitelji prema kćeri KE te da su bivši suprug i ona bili procesuirani kod Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu te im je izrečena zaštitna mjera zabrane međusobnog približavanja na udaljenosti manjoj od 100 metara, uznemiravanja ili uhođenja. Svjedokinja je navela da je problem oko poštivanja predmetne zaštitne mjere nastao kod primopredaje djeteta NE koja je bila organizirana na način da je okrivljenik nju obvezao pronaći rješenje oko poštivanja mjere, a ujedno i primopredaje djeteta. Žrtva je navela da je u, trenutku dok je ona to morala organizirati, tražila adekvatno mjesto i osobu, u čemu joj je pomogla jedna osoba ĆE koju dijete poznaje pa time ne bi bila izložena dodatnom stresu te je pronašla lokaciju kod pekare na adresi [adresa], a tu lokaciju je odabrala jer osigurava potpunu vidljivost i za njega i za nju. Primopredaja bi se odvijala na način da bi okrivljenik doveo dijete kod te pekare i ostavio KE gospođi HE nakon čega on odlazi, što bi ona vidjela sa vrha ulice sa ulice H [adresa] Ć, pričekala da on ode i tada došao do gospođe HE po dijete, a tako je bilo i vraćanje samo obrnuto. Žrtva je navela da je okrivljenik navedenog dana ranije došao na mjesto primopredaje gdje se parkirao, a ona na taj način ne bi mogla doći do lokacije bez kršenja mjere, zbog čega mu je poslala poruku da se makne, što je onda on i učinio, napravio je krug, a dok njega nije bilo, ona je vratila KE na način da je došla na lokaciju primopredaje, dijete predala gospođi HE i otišla svojim putem. Nakon desetak minuta poslala mu je poruku gdje ga upozorila na dužnost poštivanja mjere i da se to više ne događa jer će u protivnom o svemu obavijestiti policiju. Žrtva je dalje navela kako je nakon ovog događaja ponovno došlo do kršenja mjere i to na način da je okrivljenik sve više smanjivao udaljenost između njih pa bi se dogodilo da se vozilom približi njenom vozilu čak na manje od 10 metara, o čemu je isto dostavila dokumentaciju te s obzirom da joj je gospođa HE rekla da je on i ranije ostajao u blizini prilikom primopredaje djeteta, na način da bi se samo parkirao 2 do 3 mjesta dalje i promatrao samu primopredaju, što ona osobno nije vidjela, već joj je tako rečeno, pa je ocijenila potrebnim ovo kršenje mjere prijaviti policiji. Žrtva je dalje opisivala druge događaje kada je dolazilo do kršenja mjere, no da se sada primopredaja djeteta obavlja preko njegove majke, na vrhu njegove ulice što je više od 100 metara od njegove kuće a što je bio moj prvotni prijedlog koji on tada nije htio prihvatiti. Zbog cjelokupne situacije ona sama se na kraju javila u PB Vrapče gdje joj je dijagnosticirana depresivna epizoda i PTSP. No, iako ZE tvrdi da je ona psihički bolesna, dostavlja nalaz i mišljenje svog psihoterapeuta gdje je vidljivo da to nije tako te je navela da ju plaši moguća eskalacija njegovog ponašanja. Tijekom rasprave, obzirom da je ista bila zakazana za 10:00 sati, tijekom ispitivanja žrtve pristupio je okrivljenik, na što je žrtva navela da se nikako ne želi suočiti sa okrivljenikom, jako se boji i moli da ju netko od djelatnika Suda isprati iz zgrade što je i učinjeno te, budući da je žrtva nasilja u obitelji koristila svoje pravo biti saslušana odvojeno od okrivljenika okrivljeniku je iskaz žrtve naknadno pročitan. Na navedeni iskaz okrivljenik je naveo da nema ništa drugo što bi dodao, osim onog što je već dao u svojoj obrani. Može samo reći da se primopredaja vrši preko njegove majke, no već pri prvom susretu RE i njegove majke, bilo je pokušaja manipulacije od strane RE. Iako nije zadovoljan time da je njegova majka upletena u cijelu priču, nije imao drugih opcija. Sada samo izbjegava bilo kakav kontakt jer izbjegava i njezine poruke i bilo što, iako je nakon ovog podnijela još niz prijava i optužbi na njegov račun, ali da je Centar tu zauzeo jasan stav. Nadalje je okrivljenik naveo da iskaz svjedokinje nije istinit jer nema nikakvog kaznenog postupka koji bi se vodio protiv njega, F nije utvrđen nikakav invaliditet jer disleksija i disgrafija nisu razlozi za invaliditet, kao i da njezin iskaz nije istinit niti u djelu gdje navodi da mu je nakon desetak minuta poslala poruku kojom ga upozorava, no njezine poruke su sve stigle prije preuzimanja djeteta, odnosno prije negoli je došao na lokaciju. Tijekom čitanja iskaza žrtve okrivljeniku sud je konstatirao da se isti smijao nakon što je pročitao da se ista liječila u PB Vrapče, te da stavio okrivljenik stavio opasku da psihoterapeut ne može dati nalaz i mišljenje već to može samo liječnik te da žrtva ima itekako povijest bolesti od Vrapča do Popovače.
5. Na temelju obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj korelaciji, sud je zaključio kako u odnosu na konkretan događaj od 27. prosinca 2025. u 20:00 nema osnove za proglašenje okrivljenika krivim i kažnjavanje istog budući da je isti poricao da bi počinio djelo prekršaja koje mu je stavljeno na teret optužnim prijedlogom, a žrtva nasilja u obitelji je na raspravi kod ovog suda navela da je u vrijeme ovog konkretnog događaja skoro došlo do kršenja mjere, što znači da do konkretnog počinjenja djela prekršaja iz članka 19.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nije došlo. Iako je žrtva navela da je 27. prosinca 2025. vidjela okrivljenika parkiranog u blizini mjesta primopredaje djeteta, zbog čega ga je nazvala i rekla mu da se makne sa lokacije kako bi mogla vratiti dijete gđi HE, koja je bila posrednik prilikom primopredaje djeteta, ista je isto tako navela da se okrivljenik nakon poziva maknuo sa lokacije te je ona uredno predala dijete HE. Žrtva jasno navodi da je kršenje mjere opreza prijavila zbog kasnijih događaja i naknadnog kršenja mjere kada je, kako sama navodi:" sve više smanjivao udaljenost između njih pa bi se dogodilo da se vozilom približi njenom vozilu čak na manje od 10 metara, o čemu je isto dostavila dokumentaciju". Nadalje, valja navesti da niti tužitelj nije precizirao na koji način je okrivljenik navodno prekršio izrečenu mjeru u smislu da bi precizirao gdje se nalazio okrivljenik, a gdje žrtva, te na temelju čega je utvrđeno da je udaljenost između njih, u vrijeme događaja, bila manja od 100 metara pa da bi navedenim ponašanjem okrivljenik ostvario obilježja djela prekršaja iz članka 19.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Budući da je uvidom u spis predmeta i temeljem priloženih dokaza, u vidu ispisa o kretanju okrivljenika i njegovoj lokaciji kojima bi kršio izrečenu zaštitnu mjeru, jasno da je žrtva nasilja u obitelji predmetne dokaze, tj. ispise, dostavila tužitelju kao dio svoje prijave, tužitelj je sam mogao korigirati optužni prijedlog i precizirati činjenični opis djela na način da jasno navede koje je točno dane okrivljenik kršio izrečenu zaštitnu mjeru i na koji točno način kao i na kojoj lokaciji budući da je u odnosu na mjesto počinjenja tužitelj naveo lokaciju [adresa], dok iz dokumentacije koju je dostavila žrtva proizlazi da događaj od 27.12.2025. povezuje sa lokacijom [adresa]. Sud nije ovlašten sam mijenjati vrijeme, mjesto i način počinjenja djela budući da bi time širio činjenični opis djela prekršaja i preuzimao ulogu tužitelja što bi predstavljalo bitnu povredu postupka. Iako je temeljem provedenog postupka potpuno jasno da su odnosi između okrivljenika i žrtve nadasve teško narušeni, da se to reflektira na njihovu djecu, da je cjelokupna obiteljska situacija i dinamika teška, sud nije našao osnove za utvrđenje okrivljenikove odgovornosti u odnosu na konkretan događaj. Sud skreće pozornost i na činjenicu da je žrtva nasilja u obitelji, u odnosu na konkretni događaj i vrijeme, navela da je skoro došlo do kršenja mjere što znači da je djelo ostalo u pokušaju. Budući da je člankom 21. Prekršajnog zakona propisan da je pokušaj prekršaja kažnjiv samo ako je to propisano o prekršaju propisanu, sud je mišljenja kako u konkretnom slučaju nema ispunjenja svih konstitutivnih elemenata djela prekršaja koje je okrivljeniku stavljeno na teret te je istog oslobodio optuženja.
6. Budući da je okrivljeni oslobođen optužbe, sud je odbio prijedlog tužitelja za primjenom zaštitne mjere.
7. Kako je okrivljenik oslobođen optužbe, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
Zagreb, 13. travnja 2026.
Zapisničar
Viša sudska savjetnica, specijalist Ljiljana Novosel
Marijana Đurinac
Sutkinja
Maja Župančić Ukropina
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.
Dostavna naredba:
1. Okrivljeniku ZE iz [adresa],
2. Žrtvi nasilja u obitelji, RE iz [adresa],
3. Ovlaštenom tužitelju, VII. Policijska postaja Zagreb, Nehajska 7,
4. Spis, ovdje
