REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2193/2019-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB 73037001250, kojeg zastupa punomoćnik Tin Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika WESTGATE TOWER d.o.o., Split, Ulica Domovinska rata 61A, OIB 74813107067, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Brlečić, odvjetnik u Varaždinu, radi naknade štete , nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 187.139,16 eura, sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 2. listopada 2019. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te mu naknaditi parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 28.305,00 eur, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu, za daljnji iznos od 21.010,50 eur.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 15. studenog 2019. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi, navodi, u bitnome, da je na projektu izgradnje poslovne građevine s hotelom „Westgate B“ bio u ugovornom odnosu iz ugovora o građenju s tuženikom, i to kao njegov glavni izvođač. Na ovom su projektu stranke zaključile više ugovora, a konačno su svoje odnose uredile Sporazumom o razrješenju međusobnih odnosa br. 20/19-T. No, zbog tuženikovog kršenja odredaba između stranaka zaključenih ugovora na predmetnom projektu i navedenog Sporazuma, tužitelj da je ugovore i Sporazum raskinuo izjavom od 1. listopada 2019. Tužitelj tvrdi da mu je uslijed raskida ugovora nastala materijalna šteta u vidu izmakle dobiti koju da neće ostvariti izvođenjem ugovorenih radova građenja jer je ugovor raskinut, a koju smatra da mu je dužan naknaditi tuženik jer je ugovor raskinut tuženikovom krivnjom, stoga od tuženika potražuje isplatu iznosa od 187.139,16 eur (1.410.000,00 kn), sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 2. listopada 2019., po stopi mjerodavnoj za odnose iz trgovačkih ugovora.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu tužiteljevog zahtjeva radi naknade štete. Tvrdi da je tužitelj neosnovano raskinuo ugovor zaključen između stranaka te da ugovor nije raskinut krivnjom tuženika. Ovo stoga što da tužitelj nije postupao u skladu s obvezama preuzetim Sporazumom br. 20/19-T, da radove nije izvodio u rokovima kako je dogovoreno, da nije vršio plaćanja tuženiku na koja se obvezao, a da je pri tome neosnovano od tuženika zahtijevao daljnja plaćanja kojima je uvjetovao nastavak izvođenja radova gradnje. Štoviše, prekidom izvođenja radova i napuštanjem gradilišta neposredno prije isteka roka u kojem je građenje trebao dovršiti, a potom i neosnovanim raskidom, da je upravo tužitelj nanio tuženiku znatnu štetu. Osim toga, sve i kada bi postojala odgovornost tuženika za raskid ugovora, tuženik osporava da bi tužitelju nastala šteta u vidu izmakle dobiti kako tvrdi, ukazujući da tužitelj u tužbi nije niti činjenično niti dokazima potkrijepio tvrdnju o nastaloj šteti naknadu koje potražuje.

3./ Tijekom postupka tužitelj je pojasnio da se izgubljena dobiti naknadu koje potražuje odnosi na izgubljenu dobit i nepokrivene troškove gradilišta, koji da su troškovi tužitelju nastali angažiranjem strojeva i radnika (na pripremnom ročištu 14. listopada 2022.). Nadalje, naveo je (u podnesku od 16. listopada 2025.) da su fiksni troškovi ukalkulirani u cijenu i da se naplaćuju iz vrijednosti ugovorenih radova po situacijama. Raniji završetak radova da je za posljedicu imao da su ovi troškovi nepokriveni iz naplaćenog, što da za tužitelja predstavlja izgubljenu dobit. Ovi troškovi da iznose ukupno 1.062.638,83 kn (i to troškovi organizacije gradilišta (896.710,01 kn) te trošak stručnih službi (165.928,82 kn). Preostali utuženi iznos (do 1.410.000,00 kn), u visini od 347.361,17 kn da je izgubljena dobit u odnosu na nerealiziranu vrijednost radova. Naime, ugovorena da je bila vrijednost od 30.441.904,14 kn (čl. 6. st. 2. Sporazuma br. 20/19-T), a izvedeno da je 26.085.941,15 kn, tako da je preostalo izvesti 4.355.962,99 kn. Od ovog iznosa, tužitelj potražuje otprilike 7,9% koji da predstavlja izgubljenu dobit obračunatu po prosječno ostvarenoj stopi dobiti.

4./ Tuženik smatra da je pojašnjenjima danim tijekom postupka, da se utuženi iznos odnosi na nepokrivene troškove gradilišta, tužitelj izmijenio činjeničnu osnovu tužbe, jer da se ne radi o naknadi štete po osnovi izmakle odbiti već običnoj šteti (umanjenju imovine). S obzirom da je ove činjenice na kojima osniva izmijenjeni tužbeni zahtjev tužitelj iznio tek na pripremnom ročištu (14. listopada 2022.), tuženik je istaknuo prigovor zastare, jer da je od raskida ugovora na koji se tužitelj poziva proteklo više od tri godine. Osnovanost i visinu ovog dijela zahtjeva osporava ukazujući da tužitelj nije odredio u čemu bi se sastojali troškovi naknadu kojih potražuje i niti tvrdi niti dokazuje da bi tužitelju uopće nastali.

5./ Konačno, tužitelj je naveo kako je predmetni ugovor potpuno opravdano raskinuo, ukazujući da nisu osnovani navodi tuženika da bi, u vrijeme raskida, tuženik prema tužitelju imao tražbinu po osnovi isplate iznosa od 1.633.202,10 kn i da tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze vezane uz obvezu podmirenja ove tražbine tuženiku. Naime, ukazuje da je 9. studenog 2018. nad tužiteljem otvoren postupak predstečajne nagodbe i da, zbog pravnih posljedica vezanih uz činjenicu da je nad tužiteljem u tijeku bio postupak predstečajne nagodbe, tužitelju namiriti tuženiku tražbinu (u iznosu od 1.633.202,10 kn) kako je to tuženik zahtijevao nije bilo dopušteno. Zbog navedenog da je tuženikova izjava o prijeboju međusobnih tražbina bila bez učinka. Stoga osporava tuženikove tvrdnje da tužitelj ne bi ispunio svoje obveze, kako to tuženik tvrdi, već upire da isključivo tuženik nije ispunio svoje obveze, na način da nije izvršio daljnja plaćanja kako je Sporazumom br. 20/19 -T bilo ugovoreno, a uplaćeni avans da je za gradnju bio iskorišten i da je stoga osnovano, i krivnjom tuženika, tužitelj ugovor raskinuo.

6./ Po ocjeni ovog suda, u odnosu na navode tužitelja tijekom postupka, da se izgubljena dobiti naknadu koje potražuje odnosi na izgubljenu dobit i nepokrivene troškove gradilišta, koji da također predstavljaju izgubljenu dobit za tužitelja, ne radi se o preinaci promjenom istovjetnosti tužiteljevog zahtjeva kako ga je istaknuo u tužbi (u smislu odredbe čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP), jer tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu, odnosno, kao u konkretnom slučaju, ako je promijenio, ispravio odnosno dopunio pojedine navode tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (čl. 191. st. 3. ZPP-a).

7./ Za dodati je da je uz tužbu tužitelj podnio i prijedlog radi donošenja privremene mjere osiguranja utužene novčane tražbine, no postupak je u povodu ovog prijedloga razdvojen, na temelju rješenja ovog suda gornjeg poslovnog broja od 19. lipnja 2020. Rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-112/2020 od 13. rujna 2022. odbijen je tužiteljev prijedlog radi određivanja privremene mjere, a ovo je rješenje potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-4185/2022 od 5. listopada 2022.

8./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: Sporazum o razrješenju međusobnih odnosa br. 20/19-T od 7. ožujka 2019. (list 8-21 spisa), dopisi stranaka (list 24, 26-34, 49-58, 63-68 i 203 spisa), obavijest o raskidu od 1. listopada 2019. (list 25 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 38-39 spisa), izjava o prijeboju od 23. rujna 2019. uz račune (list 59-62 spisa), Ugovor o građenju br. 11-15/T od 29. siječnja 2015. (list 77-117 spisa), 1. Aneks Ugovoru o građenju 11-15/T br. 55/15-T od 20. ožujka 2015. (list 118-119 spisa), 2. Aneks Ugovoru o građenju 11-15/T br. 146/15- T od 30. listopada 2015. (list 120-122 spisa), troškovnik (list 123-130 spisa), Ugovor o građenju br. 80/16-T od 29. prosinca 2016. (list 131-173 spisa), Aneks Ugovoru o građenju br. 80/16-T br. 32/18-T od 4. svibnja 2018. (list 174-176 spisa), Aneks Ugovoru o građenju br. 80/16-T br. 33/18-T od 15. svibnja 2018. (list 177-179 spisa), Aneks Ugovoru o građenju br. 80/16-T br. 15/19-T od 5. ožujka 2019. (list 180-183 spisa), presuda ovog suda poslovni broj P-24/2020 od 12. srpnja 2024. (list 210 spisa) koja je djelomično preinačena presudom VTS RH poslovni broj Pž-3552/2024 od 15. siječnja 2022. (list 234-242 spisa), presuda ovog suda poslovni broj Povrv-813/2022 od 27. svibnja 2024. (list 222-232 spisa) koja je potvrđena presudom VTS RH Pž- 243/2024 od 26. veljače 2025. (list 243-250 spisa). Nadalje, saslušani su svjedoci PV (list 193-195 spisa) i VV (list 204-206 spisa) te, kao stranka, zastupnik po zakonu tuženika KV (list 195-197 spisa). Zastupnik po zakonu tužitelja nije saslušan, jer je tužitelj odustao od ovog dokaznog prijedloga.

9./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i da nije potreban radi donošenja odluke u ovoj parnici, sud je odbio tužiteljev dokazni prijedlog provođenja financijskog i građevinskog vještačenja radi utvrđenja da li je tužitelju nastala šteta po osnovi izmakle dobiti, naknadu koje potražuje, odnosno radi utvrđenja visine ove štete.

10./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev u cijelosti neosnovan.

11./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi naknade štete u vidu izmakle dobiti, koja tvrdi da mu je nastala zbog raskida ugovora s tuženikom, veznog uz izgradnju objekta „Westgate B“. Naime, tužitelj tvrdi da je je ugovor raskinuo krivnjom tuženika, jer da tuženik nije ispunjavao preuzete obveze. S obzirom da je ugovor raskinut prije no što je tužitelj u cijelosti ispunio svoje obveze kao tuženikov glavni izvođač izvođenjem radova radi izgradnje, da je tužitelju nastala šteta u vidu izmakle dobiti koju da je potpunim izvršenjem ugovora očekivano trebao ostvariti.

12./ Među strankama je sporno da li su postojali razlozi za raskid ugovora na strani tuženika, zbog neispunjenja ugovornih obveza, pozivanjem na koje razloge je tužitelj ugovor raskinuo, dakle postoji li krivnja tuženika za raskid s posljedicom obveze naknade štete nastale tužitelju uslijed raskida. Nadalje, sporno je da li je tužitelju uslijed raskida nastala šteta u vidu izmakle dobiti, naknadu koje potražuje, odnosno njezina visina te da li je osnovan tuženikov prigovor zastare ove tražbine.

13./ Odlučne činjenice utvrđene su na temelju spisu priloženih isprava, a u bitnome između stranaka nisu niti sporne, i to:

- da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju zaključenih ugovora o građenju poslovne građevine s hotelom "Westgate B", i to na način da je tuženik bio naručitelj, a tužitelj izvođač ugovorenih građevinskih radova (Ugovor o građenju br. 11-15/T od 29. siječnja 2015. (list 77-117 spisa) s aneksima: 1. Aneks Ugovoru o građenju 11-

15/T br. 55/15-T od 20. ožujka 2015. (list 118-119 spisa), 2. Aneks Ugovoru o građenju 11-15/T br. 146/15-T od 30. listopada 2015. (list 120-122 spisa), troškovnik (list 123- 130 spisa) te Ugovor o građenju br. 80/16-T od 29. prosinca 2016. (list 131-173 spisa) s aneksima: Aneks Ugovoru o građenju br. 80/16-T br. 32/18-T od 4. svibnja 2018. (list 174-176 spisa), Aneks Ugovoru o građenju br. 80/16-T br. 33/18-T od 15. svibnja 2018. (list 177-179 spisa), Aneks Ugovoru o građenju br. 80/16-T br. 15/19-T od 5. ožujka 2019. (list 180-183 spisa)),

- da je predmetnim je ugovorima o građenju bilo stipulirano da će, ako je isključivo ili u pretežnoj mjeri jedna strana kriva za raskid, biti dužna drugoj ugovornoj strani nadoknaditi ukupnu štetu nastalu zbog raskida (čl. 31.3. odnosno 30.3. predmetnih Ugovora o građenju),

- iako je predmetnim Ugovorima bilo ugovoreno da tuženik ima pravo jednostranom izjavom raskinuti ugovor, bez obveze plaćanja bilo kakvih troškova ili štetnih posljedica za tuženika, u slučaju da je nad tužiteljem stavljen prijedlog ili otvoren predstečajni postupak, a koji je nad tužiteljem otvoren 9. studenog 2018., tuženik ovo svoje pravo iz ugovora nije iskoristio, već je, uz određene izmjene i dopune ugovornih odredaba, i nakon otvaranja predstečaja nad tužiteljem, nastavljeno izvršavanje predmetnih ugovora,

- da su stranke 7. ožujka 2019. zaključile Sporazum o razrješenju međusobnih odnosa br. 20/19-T od 7. ožujka 2019. (list 8-21 spisa), pozivajući se na prethodno navedene zaključene ugovore o građenju s aneksima, a predmet kojeg Sporazuma je uređenje odnosa između stranaka u pogledu do tada izvršenih radova i nastavka izvođenja radova na dodatnih 10 etaža i ostalih ugovorenih radova hotelske građevine s pratećim sadržajima, pri čemu su ugovorile da se na njihove odnose prvenstveno primjenjuju odredbe ovog Sporazuma, zatim Aneksa, a konačno i odredbe zaključenih Ugovora o građenju (prethodno navedenih) (čl. 2. st. 1. i 2. Sporazuma),

- naime, prvotno su stranke dogovorile građenje predmetne građevine u visini prizemlje + 17 nadzemnih etaža, a potom su (Aneksom br. 15/19 -T od 5. ožujka 2019.) dogovorile građenje dodatnih 10 etaža te izgradnju AB konstrukcije, ovo stoga što je tuženik kao naručitelj ishodio izmjenu rješenja kojim mu je dozvoljeno građenje dodatnih 10 etaža (čl. 1. st. 4. i 5. Sporazuma) pa je dakle upravo izvođenje radova na dodatnih 10 etaža te usklađenje daljnjih prava i obveza ugovornih strana s tim u vezi bilo predmet Sporazuma br. 20/19-T (čl. 2. Sporazuma),

- predmetnim Sporazumom stranke su ugovorile, između ostalog i, da će iznos koji će tužitelju biti plaćen na temelju 11. privremene situacije služiti kao avans za nastavak radova (sukladno Aneksu 15/19-T), od ukupnog iznosa na koji glasi 11. privremena situacija (10.656.330,22 kn), kao avans da će služiti iznos od 6.943.226,08 kn , jer da iznos od 2.579.902,04 predstavlja naknadu tužitelju kao izvođaču (za troškove zastoja i vantroškovničke radove), a iznos od 1.133.202,10 kn da mora biti isplaćen tuženiku (iz drugog dijela 11. privremene situacije i nakon što ovaj drugi dio bude plaćen), a na temelju potraživanja tuženika po osnovi zastoja u izvođenju radova (od 10. studenog 2018. do potpisivanja Sporazuma, uzrokovanog otvaranjem predstečajnog postupka nad tužiteljem), koji pak iznos (od 1.133.202,10 kn) mora biti plaćen u roku od 3 dana od kada tuženik tužitelju dostavi račun za plaćanje ovog iznosa (čl. 4. st. 1. do 4. Sporazuma),

- da će se isplata 11. Privremene situacije izvršiti u dva dijela, od čega prvi dio iznosi 3.693.569,07 kn, a drugi dio iznosi 6.962.761,15 kn, te da je navedeni drugi dio u iznosu od 6.962.761,15 kn tuženik u obvezi položiti na javnobilježnički depozitni račun kojega će stranke otvoriti sporazumno i iz kojeg pologa će se financirati izgradnja AB konstrukcije dodatnih 10 etaža hotelske građevine, sve na način i pod uvjetima iz čl. 4. st. 8. Sporazuma (čl. 4. st. 5. Sporazuma),

- za slučaj da 11. Privremena situacija bude plaćena u cijelosti, a ne u dijelovima, dogovoreno je da će cjelokupni iznos tužitelj položiti na javnobilježnički depozitni račun i da će se od tog iznosa plaćanja vršiti na način pobliže određen u odredbi čl. 4 . st. 9. Sporazuma, kojom je razrađeno po kojima osnovama, u kojim iznosima te u kojima rokovima se plaćanja imaju s depozitnog računa vršiti,

- da će tužitelj po primitku plaćanja 11. privremene situacije avansno platiti dobavljače armature i betona za sve ugovorene količine potrebne za dovršetak svih radova, o tome dostaviti obavijest tuženiku (čl. 6. st. 7. Sporazuma), a plaćanja da će se vršiti dobavljačima dinamikom i u iznosim predviđenima odredbom čl. 4. st. 8. odnosno 9. Sporazuma o načinu plaćanja dobavljača armature i betona,

- da je cjelokupan iznos od 10.656.330,22 kn (11. Privremena situacija), jednokratno isplaćen tužitelju 3. svibnja 2019., a ova sredstva, protivno obvezi preuzetoj odredbi čl. 4. st. 6. Sporazuma, tužitelj nije položio na javnobilježnički polog, niti je ovim sredstvima raspolagao u skladu s odredbom čl. 4. st. 9. Sporazuma, kojom je dakle bilo ugovoreno na koji će se način vršiti plaćanja iz sredstava koja tužitelj primi jednokratnom uplatom 11. privremene situacije,

- predmetnim Sporazumom stranke su nadalje ugovorile obvezu tuženika platiti tužitelju avans, u iznosu od 500.000,00 kn u roku od 24 sata od dana sklapanja Sporazuma na način da iznos od cca 250.000,00 kn tuženik plati dobavljačima armature, a preostali iznos izravno tužitelju, kao i tužiteljevu obvezu da vrati tuženiku navedeni iznos u roku od 2 dana nakon što tužitelj primi isplatu prvog dijela 11. Privremene situacije iz t. 1. st. 5. čl. 4. toga Sporazuma (čl. 9. st. 2. Sporazuma); naime, stranke su ugovorile da je tužiteljeva obveze, odmah po potpisivanju ovog Sporazuma, započeti s mobilizacijom i pripremom gradilišta za gradnju dodatnih 10 etaža, i radi sanacije stupova 18. etaže, i to nakon što tuženik izvrši plaćanje avansa iz odredbe čl. 9. st. 2. Sporazuma (čl. 9. st. 1. Sporazuma),

- da je izvođenje radova dogovornih Sporazumom tužitelj trebao završiti u roku od 150 od dana od nastavka radova (u skladu s odredbom čl. 9. Sporazuma), dakle do 3. listopada 2019.,

- da je radi plaćanja iznosa od 1.133.202,10 kn (dogovorenog čl. 4. st. 4. Sporazuma , na ime naknade za zastoj radova u razdoblju od 10. studenoga 2018. do dana sklapanja navedenog Sporazuma uzrokovanih otvaranjem predstečajnog postupka nad tuženikom) tuženik tužitelju ispostavio račun br. 001/1/1 od 3. svibnja 2019., koji međutim tužitelj nije podmirio (pa je radi naplate tuženik pokrenuo postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je postupak pravomoćno okončan (presudom ovog suda poslovni broj Povrv-813/2022 od 27. svibnja 2024. (list 222-232 spisa) koja je potvrđena presudom VTS RH Pž-243/2024 od 26. veljače 2025. (list 243-250 spisa) i tužitelju je naloženo plaćanje ovog iznosa),

- da tužitelj nije izvršio svoju obvezu povrata avansa, u iznosu od 500.000,00 kn, prema odredbi čl. 9. st. 2. Sporazuma, te da je radi ispunjenja ove tražbine tuženik preinačio tužbu u parnici koja se između stranaka vodila pod polovnim brojem Povrv-813/2022 te da je u konačnici, prethodno navedenom pravomoćnom presudom u rečenoj parnici, tužitelju naloženo plaćanje i ovog iznosa tuženiku,

- da je tužitelj, po potpisivanju Sporazuma, pristupio izgradnji dodatnih 10 etaža hotelske građevine, time da je od ugovorenih 10 etaža u potpunosti izgradio još 7 dodatnih etaža, za koje radove izgradnje je naplatio svoju naknadu upravo iz sredstava koja su mu bila plaćena po 11. Privremenoj situaciji,

- dopisom od 28. kolovoza 2019. (list 27-28 spisa) i 12. rujna 2019. (list 29 spisa) tužitelj je pozvao tuženika na daljnje plaćanje, iznosa od 940.000,00 kn za izgradnju sljedeće planirane dodatne etaže, sukladno čl. 7. st. 2. Sporazuma, uz navođenje da je uplaćeni predujam u cijelosti iskorišten; u ovim je dopisima tužitelj između ostalog naveo i da smatra da je tuženikovo odbijanje ovjeravanja Potvrde o izvedenim radovima, a temeljem koje tužitelj iskazuje vrijednost izvedenih radova u visini 100% sredstava isplaćenih 11. Privremenom situacijom, neosnovano jer da neosnovano tuženik osporava tužiteljev izračun prema kojem su u cijelosti utrošena sredstva iz 11. Privremene situacije; nadalje, da, unatoč tuženikovom traženju, sredstva koja su tužitelju plaćena temeljem 11. Privremene situacije, no koja nisu predviđena kao avans za gradnju dodatnih 10 etaža, da tužitelj na gradnju neće trošiti i da na račun ovih sredstava neće izvršiti gradnju dodatne dvije etaže, kako to tuženik predlaže; konačno, sam je tužitelj u ovom dopisu naveo da smatra da je, zbog objektivnih okolnosti nastalih nakon potpisa Sporazuma, došlo do takvih promjena u mjeri da sam Sporazum više nije u dobrom dijelu podoban za primjenu te da je stoga svakako nužno potrebno pisanim izmjenama Sporazuma redefinirati i ponovno regulirati odnose između stranaka,

- dopisom od 10. rujna 2019. (list 53-54 spisa) tuženik je odbio postupiti po tužiteljevom traženju, za financiranje izgradnje sljedeće etaže uplatom iznosa od 940.000,00 kn (sukladno čl. 7. st. 2. Sporazuma) ukazujući da upravo tužitelj prethodno nije ispunio svoje dospjele obveze prema tužitelju; naime, da tužitelj nije ispunio prema tuženiku svoju dospjelu obvezu plaćanja iznosa od 1.133.202,10 kn (sukladno čl. 4. st. 9. Sporazuma, iako mu je tuženik ispostavio račun broj 001/1/1 od 3. svibnja 2019. s dospijećem 10. svibnja 2019.), te nije ispunio svoju dospjelu obvezu plaćanja iznosa pozajmice od 500.000,00 kn (sukladno čl. 9. st. 2. Sporazuma) iako je tuženik u cijelosti izvršio plaćanje 11. Privremene situacije,

- s obzirom da tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja za daljnjim plaćanjem iznosa od 940.000,00 kn, tužitelj je, zbog neizvršavanja ove tuženikove obveze daljnjeg plaćanja uplatom iznosa potrebnog za izgradnju jedne etaže, izjavio 1. listopada 2019. pisanom izjavom raskid svih između stranaka zaključenih Ugovora i Sporazuma u vezi s gradnjom predmetnog objekta (list 35 spisa); prethodno je tužitelj već 19. rujna 2019. prestao s izvođenjem radova na gradilištu.

14./ Dakle tuženik je, postupajući u skladu s obvezama preuzetim Sporazumom, isplatio tužitelju iznos od 10.656.330,22 kn, a na temelju tužiteljeve 11. Privremene situacije, a tužitelj je, iako se tako obvezao Sporazumom, ovaj iznos propustio položiti na javnobilježnički depozitni račun. Postupajući na ovaj način, tužitelj je nadalje postupio i protivno obvezi preuzetoj odredbom čl. 4. st. 9. Sporazuma o načinu raspolaganja (trošenja i korištenja predmetnih sredstava), jer je dobivenim sredstvima po osnovi 11. Privremene situacije očito raspolagao protivno ugovorenom načinu njihovog korištenja.

15./ Osim toga, iako se tužitelj Sporazumom koji je s tuženikom zaključio nakon što je nad njim već bio otvoren predstečajni postupak, obvezao iz iznosa primljenog temeljem uplate tuženika po osnovi 11. privremene situacije tuženiku izvršiti plaćanje (vraćanje) iznosa od od 1.133.202,10 kn (po osnovi naknade za zastoj radova od 10. studenog 2018. do potpisa Sporazuma) i od 500.000,00 kn (po osnovi avansa glede kojeg je dogovoren povrat), tužitelj navedene svoje obveze nije ispunio, dakle nije izvršio plaćanje tuženiku iznosa od 1.633.202,10 kn. Neosnovano je stoga i tužiteljevo isticanje u ovoj parnici, da obveze plaćanja preuzete Sporazumom nije mogao izvršiti zbog pravnih posljedica vezanih uz činjenicu vođenja predstečajnog postupka nad njim. Naime, takve su posljedice tužitelju svakako bile i morale biti poznate u trenutku zaključivanja Sporazuma te ga nisu spriječile da od tuženika primi dogovoreno plaćanje. S obzirom da su tuženikove obveze prema tužitelju, vezane uz plaćanje iznosa dogovorenih Sporazumom (od 1.633.202,10 kn) nastale nakon otvaranja predstečajnog postupka, to i stoga činjenica vođenja predstečajnog postupka nad tužiteljem nije od utjecaja na dužnost tužitelja izvršiti ove obveze, niti na pravo tuženika ostvariti ove tražbine jer se radi o tražbinama na koje predstečajni postupak ne utječe (razlog iz odredbe čl. 35. st.1. i 65. st. 3. Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 71/15., 104/17., 36/22., 27/24.)).

16./ Konačno, i sam je tužitelj, u svojem dopisu od 28. kolovoza 2019., naveo da smatra da su zbog objektivnih okolnosti nastalih nakon potpisa Sporazuma, nastupile promjene u odnosima između stranaka, u mjeri da Sporazum više u dobrom dijelu nije podoban za primjenu zbog čega da je nužno potrebno da stranke iznova urede međusobne odnose. No, unatoč navedenom, kako i unatoč činjenici da ni sam nije izvršio niti je očito bio spreman izvršiti sve obveze kako ih je Sporazumom preuzeo, tužitelj je prekinuo izvođenje radova i ustrajao da tuženik izvrši obvezu daljnjeg plaćanja dogovornog avansa za daljnju gradnju (u iznosu od 940.000,00 kn) te je zbog neizvršenja ove tuženikove obveze izjavio raskid 1. listopada 2019.

17./ Prema odredbi čl. 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu druga strana može, ako što drugo nije određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim zakonom, raskinuti ugovor. No, u dvostranoobveznim ugovorima, o kakvom se nedvojbeno u konkretnom slučaju radi, nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strane ne ispuni svoju, osim ako je drugačije dogovoreno ili proistječe iz naravi posla (čl. 358. st. 1. ZOO-a).

18./ Tuženikova je obveza bila, nakon što uplaćeni avans na temelju odredbe čl. 4, Sporazuma, bude u cijelosti iskorišten, financirati izgradnju dodatnih etaža, plaćanjima u skladu s odredbom čl. 7. st. 2. Sporazuma. Međutim, tuženikova obveza daljnjeg avanskog plaćanja, u skladu s odredbom čl. 7. st. 2. Sporazuma, nastaje tek nakon što, tuženik i nadzorni inženjer, ovjeravanjem Potvrda o izvedenim radovima u visini od 100% izvedenih radova, potvrde da je vrijednost izvedenih radova dosegnula vrijednost od 100% sredstava isplaćenih po 11. privremenoj situaciji. Međutim, iz tužiteljevog dopisa od 28. kolovoza 2019., nedvojbeno je da ovjeru Potvrde o izvedenim radovima tužitelj nije ishodio, jer da je između stranaka postojalo neslaganje vezano uz pravilnost tužiteljevog obračuna. Ovo je neslaganje prije svega bilo posljedica činjenice da tužitelj sredstva koja su mu isplaćena na temelju 11. privremene situacije nije položio na javnobilježnički polog i da njima nije raspolagao na način kako je dogovoreno odredbom čl. 4. st. 9. Sporazuma, već da je sredstvima tužitelj raspolagao protivno dogovorenom, na način koji tuženik nije mogao kontrolirati kako je odredbom čl. 4. st. 9. Sporazuma bilo predviđeno. Da je nadzorni inženjer odbio ovjeru potvrde pravo iz ovih razloga proizlazi i iz iskaza svjedoka VV, koji je obavljao poslove nadzornog inženjera, jer da prema njegovim obračunima i kontroli financijskog dijela uplaćena sredstva nisu bila u cijelosti potrošena jer da je na raspolaganju bilo dostatno sredstava za dovršetak još otprilike dvije i pol etaže, Osim toga, tuženik je daljnja plaćanja odbijao ukazujući da tužitelj nije izvršio svoje dospjele obveze vezane uz plaćanje tuženiku iznosa od 1.633.202,10 kn .

19./ Osnovano stoga ukazuje tuženik, a imajući u vidu sve izložene okolnosti konkretnog slučaja, da je tužiteljeva izjava o raskidu dana uz nesavjesno postupanje tužitelja i da stoga nije mogla proizvesti učinke koje je tužitelj namjeravao, na način da se raskidom tužitelj oslobodi obveza koje je preuzeo prema tuženiku, a uz to s posljedicom odgovornosti tuženika za štetu koja je tužitelju nastala kao posljedica raskida. Iako tuženikova obveza jest bila nastaviti financiranje, plaćanjima daljnjih avansa, u skladu s odredbom čl. 7. st. 2. Sporazuma, po ocjeni ovog suda, tužitelj nije mogao osnovano raskinuti ugovor zbog tuženikovog neizvršavanja ove njegove obveze, jer ni sam prethodno nije ispunio svoje obveze (razlog iz odredbe čl. 358. st. 1. ZOO-a). Ovo stoga što sredstvima koja je primio na temelju 11. Privremene situacije tužitelj nije raspolagao u skladu s odredbom čl. 4. st. 9. Sporazuma, nije tuženiku izvršio dogovorena plaćanja (povratom primljenih sredstava), a nadalje nije ishodio ovjeru Potvrde o izvedenim radovima da je vrijednost izvedenih radova dostigla vrijednost isplaćenu po 11. Privremenoj situaciji.

20./ Stoga, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju ne proizlazi da bi tuženik bio kriv za raskid jer je odbio postupiti po tužiteljevom zahtjevu za daljnje plaćanje, a kako to tužitelj smatra. Nisu stoga osnovane tužiteljeve tvrdnje da bi mu tuženik, jer je skrivio raskid predmetnog ugovora, bio dužan naknaditi štetu uzrokovanu raskidom, a koja se sastoji u izgubljenoj dobiti, koju tužitelj smatra da bi ostvario da je ugovor u cijelosti izvršen, odnosno da je u cijelosti izvršena gradnja dogovorenih 10 etaža predmetnog objekta.

21./ S obzirom da je utvrđeno da nije osnovana osnova tužiteljevog zahtjeva, jer tuženik, s obzirom da nije skrivio raskid predmetnog ugovora, nije dužan naknaditi tužitelju štetu nastalu kao posljedicu raskida, to nije bilo mjesta daljnjem raspravljan ju spornih činjenica vezanih uz nastanak štete naknadu koje tužitelj potražuje, osnovanost visine istaknutog potraživanja, odnosno osnovanost tuženikovog prigovora zastare.

22./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a tuženiku je dužan naknaditi troškove koje mu je izazvao vođenjem ove parnice (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

23./ O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa) odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za:

- sastav odgovora na tužbu i obrazloženog podneska od 17. listopada 2022. te obrazloženog podneska od 23. listopada 2025. (kojim se podnescima tuženik očitovao na tužiteljeva daljnja pojašnjenja činjeničnih navoda na kojima osniva tužbeni zahtjev vezano uz naknadu štete po osnovi „nepokrivenih troškova gradilišta“) (T.br. 8/1 Tarife), u iznosu od po 2.818,00 eur,

- zastupanja na ročištima 14. listopada 2022., 27. ožujka 2023. , 31. kolovoza 2023., 14. listopada 2025. i 20. veljače 2026. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 2.818,00 eur,

- zastupanje na ročištu 15. prosinca 2022. (T.br. 9/5 jer je ovo ročište, zbog nedolaska svjedoka, odgođeno prije početka raspravljanja) u iznosu od 100,00 eur . Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja (22.644 eur) valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 28.305,00 eur.

24./ Trošak sastava odgovora na privremenu mjeru nije priznat jer je ovaj zahtjev tuženik bio dužan ostvariti u postupku u kojem je odlučeno o tužiteljevom prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom, s obzirom da je raspravljanje o ovom zahtjevu razdvojeno i odluka donesena pod brojem Ovr-112/2020. Ocjenjujući da nisu bili potrebni, jer u ovom podnescima tuženik u bitnome ponavlja ranije iznijete navode , nije priznat trošak za sastav podnesaka od 18. kolovoza 2023., 7. listopada 2024., 17. ožujka 2025. i 26. siječnja 2026.

25./ Dakle, tuženiku je dosuđena naknada parničnih troškova u iznosu od 28.305,00 eur, dok je i preostalom dijelu, za iznos od 21.010,50 eur, njegov zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 13. travnja 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.