Poslovni broj: Us I-55/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Brunu Skelinu, odvjetniku u Splitu, Gorička 6, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Bruna Skelina, odvjetnika u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/24-01/54, Urbroj: 513-04-24-3 od 4. studenoga 2024. i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/24-01/54, Urbroj: 513-04- 24-3 od 4. studenoga 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-471- 02/23-01/483, Urbroj: 513-07-17-23-1 od 29. prosinca 2023., kojim je tužitelju za 2017. utvrđen dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 11.571,72 eura/87.187,09 kuna i prirez poreza na dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 925,74 eura/6.974,97 kuna, sa pripadajućim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako nije pravno točna konstrukcija prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela o tome da je tužitelj kao porezni obveznik ostvario dohodak od samostalne djelatnosti iznajmljivanjem nekretnina. Tvrdi kako nije nekretnine iznajmljivao i ne iznajmljuje ih u okviru obavljanja bilo kakve djelatnosti, već je vlasnik određenog broja nekretnina koje daje u najam (zakup) drugim pravnim i fizičkim osobama te na temelju toga stječe određeni dohodak, ali ne dohodak od samostalne djelatnosti iznajmljivanjem nekretnina niti je registriran kao obrtnik ili imatelj samostalne djelatnosti izjednačene s obrtom za bilo kakvu poslovnu djelatnost. Tvrdi da je kao građanin obveznik plaćanja poreza na dohodak od imovine, što i čini, a obveznik je plaćanja PDV-a, što također uredno izvršava. Tvrdi kako Zakon o porezu na dohodak uistinu propisuje da porezni obveznik dohodak od imovine za koji je obveznik PDV-a utvrđuje dohodak od imovine na način propisan za samostalnu djelatnost. Tvrdi kako činjenica da tužitelj kao porezni obveznik od iznajmljivanja nekretnina ostvario PDV- om oporezivi dohodak ne znači sama po sebi da se isti bavi samostalnom djelatnošću iznajmljivanja, i takvo stajalište je potpuno arbitrarno i pogrešno. Tvrdi kako dohodak ostvaren iznajmljivanjem imovine oporezuje se ili poreznom na dohodak od imovine ili porezom na dohodak od samostalne djelatnosti. Kako je tužitelj nesporno obračunavao i plaćao porez na dohodak od imovine, nije pravno moguće i dopušteno da ga se za istu pravnu stvar oporezuje dva puta na temelju dva različita poreza. Tvrdi kako se u konkretnom slučaju radi isključivo o stjecanju dohotka od imovine. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.

Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 12. ožujka 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa tuženog tijela proizlazi kako je porezno tijelo kod tužitelja izvršilo nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dohodak za 2017., o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa:UP/I-471-02/22-01/10, Urbroj: 513-07-17-23-52 od 4. prosinca 2023.

8. Nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj u 2017. za djelatnost iznajmljivanja 17 nekretnina vodio Knjigu primitaka i izdataka u kojoj je evidentirao ukupne primitka od 524.357,99 kuna, ukupne izdatke od 497.281,58 kuna te dohodak od 27.123,08 kuna.

9. Utvrđeno je kako je tužitelj u popisu dugotrajne imovine na dan 31. prosinca 2017. iskazao obračun amortizacije u iznosu od 455.663,25 kuna.

10. Porezno tijelo je uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrdilo kako je tužitelj u 2017., osim dohotka od samostalne djelatnosti ostvarivao i dohodak od nesamostalnog rada, drugi dohodak, inozemni dohodak te dohodak od kapital.

11. U postupku nadzora utvrđeno je kako tužitelj za kuću za odmor Bonaca u Sumartinu, Hotel Croatia Baška Voda, objekt "Mir Vami" u Sumartinu i objekt Župa, u Župi Biokovskoj, nije primjenjivao odredbe članka 12. stavka 16. točke 3. Zakona o porezu na dobit, odnosno nije po osnovi korištenja apartmana i kuće za odmor u 2017. ostvario prihod najmanje u visini od 5% nabavne vrijednosti predmetne imovine, porezno tijelo mu je sukladno odredbama članka 12. stavka 18. Zakona o porezu na dobit, uvećalo poreznu osnovicu za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine u ukupnom iznosu od 264.404,01 kuna (36.269,64 kn + 67.604,16 kn + 126.326,25 kn + 101.808,12 kn).

12. Porezno tijelo je tužitelju u 2017. procjenom povećalo primitak od samostalne djelatnosti s osnova najma dvosobnog stana u [adresa]. Nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj **.**.2010. sa DB sklopio Ugovor o zakupu (najmu) namještenog dvosobnog stana u [adresa], na spomenutoj adresi, površine 70 m2, na neodređeno vrijeme, uz mjesečnu naknadu od 255 eura (po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja). Porezno tijelo je temeljem usporednih podataka za slične nekretnine na sličnim lokacijama, utvrdilo prosječnu cijenu najma predmetnog stana, odnosno utvrdilo mjesečni iznos najma u iznosu od 3.130,40 kuna. Stoga, porezno tijelo je utvrdilo razliku između zaračunane i tržišne vrijednosti najma predmetnog stana u iznosu od 14.736,84 kuna, odnosno procjenom je povećalo primitak od samostalne djelatnosti s osnova najma nekretnine u iznosu od 14.736,84 kuna.

13. Dakle, porezno tijelo je tužitelju u 2017. povećalo dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 279.140,85 kuna i to smanjenjem troškova u ukupnom iznosu od 264.404,01 kuna i povećanjem primitaka u iznosu od 14.736,84 kuna, kako je to prikazano i obrazloženo na stranici 5. prvostupanjskog rješenja.

14. Slijedom navedenoga, tužitelju je za 2017. utvrđen dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 11.571,72 eura/87.187,09 kuna i prirez poreza na dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 925,74 eura/6.974,97 kuna, kako je to prikazano i obrazloženo na stranici 7. prvostupanjskog rješenja.

15. Među strankama je sporno je li tužitelj u 2017. obveznik plaćanja poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, a sve u skladu sa odredbama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16.). Među stranka nije sporna visina utvrđene obveze, budući tužitelj istoj nije prigovarao tužbenim navodima.

16. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da su izvori dohotka primici ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugih primitaka.

17. Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da oporezivi dohodak rezidenta čini dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti, dohodak od imovine i imovinskih prava, dohodak od kapitala, dohodak od osiguranja i drugi dohodak iz članka 5. ovoga Zakona, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka).

18. Odredbom članka 11. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da su primici sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se izdacima smatraju svi odljevi dobara s novčanom vrijednošću izvršeni radi ostvarivanja ili osiguranja primitaka iz stavka 1. ovoga članka. Stavkom 3. istog članka propisano je da se primici i izdaci utvrđuju primjenom načela blagajne. Stavkom 4. istog članka propisano je da se primici pripisuju onoj osobi koja ih je ostvarila. Stavkom 5. istog članka propisano je da se izdaci pripisuju onoj fizičkoj osobi kojoj se pripisuju i primici od gospodarske djelatnosti prema stavku 4. ovoga članka, bez obzira tko ih je učinio.

19. Odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da je dohodak razlika između primitaka priteklih u poreznom razdoblju i izdataka nastalih u istom poreznom razdoblju, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da dohodak iz članka 5. ovoga Zakona utvrđuje se kao:

1. godišnji dohodak ili 2. konačan dohodak. Stavkom 3. istog članka propisano je da godišnjim dohotkom iz stavka 2. točke 1. ovoga članka smatra se dohodak koji ima izvor u primicima od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti i drugim primicima koji se ne smatraju konačnim. Stavkom 4. istog članka propisano je da konačnim dohotkom iz stavka 2. točke 2. ovoga članka smatra se dohodak koji ima izvor u primicima od imovine i imovinskih prava, kapitala i osiguranja te drugim primicima koji se smatraju konačnim.

20. Odredbom članka 31. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da primici po osnovi samostalnih djelatnosti (dalje u tekstu: poslovni primici) su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku u okviru njegove samostalne djelatnosti pritekla u poreznom razdoblju. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslovni primici iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se prema njihovoj tržišnoj vrijednosti.

21. Odredbom članka 32. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da izdaci po osnovi samostalnih djelatnosti (dalje u tekstu: poslovni izdaci) su svi odljevi dobara poreznog obveznika tijekom poreznog razdoblja radi stjecanja, osiguranja i očuvanja poslovnih primitaka. U poslovne izdatke poreznih obveznika koji obavljaju samostalne djelatnosti ulaze oni izdaci koji su izravno vezani za obavljanje djelatnosti. Stavkom 9. istog članka propisano je da se poslovnim izdacima smatraju i otpisi prema članku 35. stavku 4. ovoga Zakona na način i prema stopama propisanim zakonom kojim se uređuje porez na dobit.

22. Nadalje, odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine" broj: 177/04.-115/16.) propisano je da amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine priznaje se kao rashod u svoti obračunanoj na trošak nabave po linearnoj metodi primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. ovoga članka. Stavkom 5. istog članka propisano je da godišnje amortizacijske stope utvrđuju se prema amortizacijskom vijeku za svrhe oporezivanja, za pojedine su grupe dugotrajne imovine: 1. za građevinske objekte i brodove veće od 1000 BRT, (20 godina), 5%. Stavkom 8. istog članka propisano je da trošak amortizacije predmeta dugotrajne imovine priznaje se u porezni rashod od prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je dugotrajna imovina stavljena u upotrebu. Stavkom 16. istog članka propisano je da poreznom obvezniku koji u dugotrajnoj imovini ima evidentirana plovila, zrakoplove, apartmane i kuće za odmor priznaje se kao rashod amortizacija takve imovine pod uvjetima: 1. da je porezni obveznik registriran za djelatnost iznajmljivanja i prijevoza plovilima i zrakoplovima, odnosno za djelatnost iznajmljivanja apartmana i kuće za odmor, i 2. da po osnovi korištenja plovila i zrakoplova ostvaruje u poreznom razdoblju prihod najmanje u visini od 7% nabavne vrijednosti takve imovine, i 3. da po osnovi korištenja apartmana i kuće za odmor ostvaruje u poreznom razdoblju prihod najmanje u visini od 5% nabavne vrijednosti takve imovine. Stavkom 17. istog članka propisano je da porezni obveznik koji u poreznom razdoblju ne ispuni uvjete iz stavka 16. ovoga članka, dužan je za to porezno razdoblje uvećati poreznu osnovicu za rashod amortizacije takve imovine, te za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine. Stavkom 18. istog članka propisano je da poreznom obvezniku čija je imovina iz stavka 16. ovoga članka u prethodnim poreznim razdobljima amortizirana, priznaju se troškovi koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine u skladu s ovim Zakonom, ako isti u poreznom razdoblju ispunjava uvjete iz stavka 16. ovoga članka. Ako porezni obveznik ne ispuni u poreznom razdoblju uvjete iz stavka 16. ovoga članka, istom se uvećava porezna osnovica za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine.

23. Nadalje, odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak propisano je da dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra se razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

24. Odredbom članka 60. Zakona o porezu na dohodak propisano je da ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 56. ovoga Zakona zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korištenje, odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje.

25. Odredbom članka 61. Zakona o porezu na dohodak propisano je da porezni obveznik koji dohodak od imovine ostvaruje izdavanjem u najam ili zakup nekretnina i pokretnina, iznajmljivanjem stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova, a obveznik je po toj osnovi poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost ili po osnovi obavljenih usluga od te imovine, koje su oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost, u poreznom razdoblju ostvaruje ukupne primitke veće od iznosa propisanog za obvezni upis u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost utvrđuje dohodak od imovine u skladu s člancima 30. - 35. ovoga Zakona, odnosno na način propisan za samostalne djelatnosti.

26. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

27. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo u skladu sa citiranim odredbama Zakona o porezu na dohodak, tužitelju utvrdilo porez na dohodak od samostalne djelatnosti i prirez porezu na dohodak od samostalne djelatnosti, obzirom kako je u postupku nadzora nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj u 2017. ostvario dohodak od imovine davanjem u zakup predmetnih nekretnina te je po toj osnovi i obveznik poreza na dodanu vrijednost, čime je došlo do promjene načina utvrđivanja dohotka od imovine u smislu odredbe članka 61. Zakona o porezu na dohodak, kako osnovano tuženo tijelo utvrđuje.

28. Prigovori tužitelja kako pogrešno upravna tijela utvrđuju da je tužitelj kao porezni obveznik ostvario dohodak od samostalne djelatnosti iznajmljivanjem nekretnina, jer nekretnine ne iznajmljuje u okviru obavljanja bilo kakve djelatnosti, te je kao građanin obveznik plaćanja poreza na dohodak od imovine, što i čini, a obveznik je plaćanja PDV-a, što također uredno izvršava, ovaj Sud ne može uvažiti osnovanim. To iz razloga što tumačenjem odredbe članka 61. Zakona o porezu na dohodak, koja propisuje "Promjenu načina utvrđivanja dohotka od imovine", jasno je propisano da porezni obveznik koji dohodak od imovine ostvaruje izdavanjem u najam ili zakup nekretnina i obveznik je po toj osnovi poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost ili po osnovi obavljenih usluga od te imovine, što je upravo slučaj kod tužitelja u 2017., a što tužitelj i ne osporava, te ostvarivanjem ukupnih primitaka većih od iznosa propisanog za obvezni upis u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost, što je također slučaj u konkretnom predmetu, što tužitelj ne čini spornim, odredba članka 61. Zakona o porezu na dohodak jasno upućuje da se dohodak od imovine utvrđuje u skladu sa člancima 30.- 35. ovog Zakona, odnosno na način propisan za samostalne djelatnosti. Dakle, iz navedenog je razvidno kako je u konkretnom slučaju kod tužitelja u 2017. došlo do promjene načina utvrđivanja dohotka od imovine jer je nadzorom utvrđeno kako su ispunjeni uvjeti propisani člankom 61. Zakona o porezu na dohodak, a koje ispunjenje uvjeta tužitelj predmetnom tužbom nije niti osporavao (uvjeti: da dohodak od imovine ostvaruje izdavanjem u najam ili zakup nekretnina, da je po toj osnovi obveznik poreza na dodanu vrijednost te da je u 2017. ostvario ukupne primitke veće od iznosa propisanog za obvezni upis u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost).

29. U odnosu na tužbeni navod kako je tužitelj nesporno obračunavao i plaćao porez na dohodak od imovine, te da nije pravno moguće i dopušteno da ga se za istu pravnu stvar oporezuje dva puta na temelju dva različita poreza, valja navesti kako iz zapisnika o poreznom nadzoru u tablici na stranici 3. proizlazi kako iz podataka o visini dohotka i primitaka za 2017. proizlazi kako dohodak od imovine i imovinskih prava kod tužitelja iznosi 0,00. Iz navedenog proizlaze neosnovani navodi tužitelja da je plaćao porez na dohodak od imovine, a tužitelj u prilog svojih tvrdnji kako je isti porez plaćao u 2017. nije dostavio nikakav materijalni dokaz.

30. Imajući u vidu naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.

31. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

32. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 13. travnja 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 30 dana